Znanje nije za svakoga

Što vas je potaknulo da prijeđete na sirovojelstvo?

Za mene je to bilo sedam očitih komponenti: čistoća, energija, zdravlje, mladost, jasnoća, svjesnost, sloboda. Nisu mi odmah postale očite te komponente. Sirovojelstvu sam se približavao postupno i dosta dugo,  zato  što  doslovno  do  nedavno  nisam  mogao  osvijestili  koliko  je važno hraniti se ne samo relativno neškodljivom hranom nego upravo živom. I većina  čitatelja ovih rečenica također to neće osvijestiti dok se bude nastavljala hraniti mrtvom hranom. Također sam svjestan da se bavim vrlo nepopularnom i nezgodnom tema tikom. Kako se pokazalo u praksi, samo mali broj ljudi sposoban je shvatiti i prihvatiti transurfing. Među tim malobrojnima samu će pojedinci krenuti na put čišćenja i oslobađanja od mrtve hrane. Ostali jednostavno neće shvatiti - ZAŠTO. I tu se ništa ne može. Ponovit ću riječi Isusa Krista: Vi ne razumijete riječi života jer prebivate u smrti. No, u redu, to nije ni dobro ni loše, jednostavno svatko ima svoj put.

Prva komponenta - čistoća - određuje sve ostale. U čislom organizmu energija teče slobodnim, moćnim protokom. Čist organizam funkcionira lako  i normalno i radi poput sata, stoga ne dolazi ni do kakvih bolesti. Zdravlje postaje objektivna pravilnost i za njega se ne treba boriti. Uostalom, čistoća je sama po sebi Ugodna.

Victoria Boutenko u svojoj knjizi U 12 koraka do sirove hrane14  piše: bakterije u prirodnom ciklusu truljenja ne uzrokuju smrad. Teško je u to povjerovati? U šumi

nitko ne skuplja lišće niti pokapa mrtve životinje, sve jednostavno ostane legati pod otvorenim nebom. Izmet životinja i ptica ostaje ondje gdje se našao. Čini se da bi u šumi

trebalo grobno smrdjeti. Molim vas, odgovorite na moje pitanje:je li smrdjelo kad ste posljednji put bili u šumi? Jamčim da će vaš odgovor biti: "Ne." Baš obrnuto - kad smo u šumi duboko udišemo i uzvikujemo: "Ah, kako ugodan zrak!" Ako u prirodi ne nastaje smrad dok bakterije razlazu organsku materiju, zašto onda truljenje povezujemo s nečim što smrdi? Zašto u civiliziranom okruženju bakterije proizvode neugodan miris? Zato što bakterije jako teško razgrađuju ono što mi ljudi stvaramo. Da biste ovo provjerili, provedite vlastiti eksperiment. Ostatke sirovog voća i povrća stavite u vaš kompost. Primijetit ćete da trune i razlaže se bez lošeg mirisa. Zatim u kompost dodajte neku kuhanu hranu, na primjer, tjesteninu, pileću juhu ili pire-krumpir. Za nekoliko ćete dana osjetiti smrad koji se širi iz vašeg komposta. Tako će odvratno smrdjeti da bi vaši susjedi mogli pozvati policiju. Ni vi nećete moći podnijeti smrad. Morat ćete kompost zasuti zemljom. Smrad stvaraju bakterije koje pokušavaju razgraditi kuhanu hranu.

Očito je da se s mrtvom hranom u organizmu događa isto što i u kompostu, samo puno brže.

Mladost se također objektivno održava poput zdravlja. Sve je vrlo jednostavno: živa hrana ne troši 'bateriju'. O razlozima toga već sam pisao u

knjizi Transurfing 6. Znate, vrlo je neobično pratiti kako svi uokolo stare, a ti ostaješ onakav kakav si bio desetak godina prije. I za one oko nas to je

također čudno i neobjašnjivo. Na vama je da odlučite treba vam to ili ne. Ponekad me pitaju:

A vi želite doživjeti sto godina?

Zašto upravo sto, a nikako ne više? Čemu takva primitivna granica? Kako je došlo do nje? Zapravo, uopće ne razmišljam o tome koliko ću dugo živjeti i ne težim tome da živim što je dulje moguće. Takvim se pitanjem trenutačno uopće ne bavim. Smisao nije u tome da se doživi duboka starost, već u tome da ta duboka starost ne bude tako oronula, bespomoćna, ružna, kakva je gotovo uvijek. Nema smisla vući se, pa makar i dulje od sto godina, ako smo u jednom stanju. Smisao je u tome da se s godinama ne propada, kao što je običaj u našem društvu, već da se živi punim plućima, u svakoj dobi zadržavajući jasnoću svijesti.

Jasnoća, svjesnost i sloboda ponovno se javljaju objektivno, kao posljedica čistoće. To je slučaj u kojemu postojanje - materijalna čistoća - određuje

svijest - duhovnu čistoću. Ovdje se ne misli na čistoću misli ih na kakvo duhovno savršenstvo u moralnom smislu, već na čistoću čovjekove biti, poput glazbene vilice u rezonanciji s vibracijama Sile.

Hraneći se kuhanom i sintetičkom hranom, kao primatelj i odašiljatelj energije prelazite u predjele nižih vibracija. To, kao prvo, znači da se razina vaše svjesnosti također snizuje. Činjenica je i da mrtva hrana zamagljuje svijest. (Priča o Sindbadu moreplovcu uopće nije samo priča ako se sagleda suvremena stvarnost.)

Kao drugo, postajete lako dostupni klatnima budući da ona vibriraju na nižim frekvencijama. Ako većinu vaše prehrane čine mrtve biljke, meso i sintetička hrana, klatnima izgledate kao da vam iz glave viri kuka za koju se zgodno uhvatiti, a oko vrata visi natpis : "Pojedi me!" Vi budite njihov apetit jednako kao što to vama čini piletina s roštilja ili ražnjići.

Suprotno tome, hraneći se prirodnom hranom, postupno prelazite u predio viših vibracija, dakle postajete nevidljivi klatnima. Kao da vas više ne doživljavaju. Nema vas se za što uhvatiti. Teško vas je izbaciti iz ravnoteže. Teško vas je "opteretiti", nametnuti vam nekakve štetne navike,

programe. Potpuno vas je nemoguće namamiti u sektu. Stječete sigurnost, unutarnji oslonac, slobodu. Vaša se svijest razbistruje. Iz glave bježe "babe". Stvarnost počinjete sagledavati onakvom kakva jest. Pokazuje vam se bit stvari. Sve vam postaje transparentno i razumljivo. Jasno mislite i jasno izražavate svoje misli.

Zašto je uopće potreban transurfing? Da biste se probudili u snu na javi i njime upravljali. Za to su vam potrebne već nabrojane komponente: energija, jasnoća, osviještenost, sloboda. To možemo postići i ako dugo i uporno radimo na sebi. A možemo to primiti lako kao da je u pitanju informacija. Prijelazom na čistu prehranu kuke važnosti stvarno otpadaju same od sebe, iako ne odmah. Pritom otpadaju i strahovi, osjećaj krivnje, nesigurnost, nemir, ovisnost, potištenost. Sloboda se dobiva prirodnim putem i zagonetka Čuvara rješava se sama od sebe. Ne mogu reći da je to najkraći put, ne događa se sve tako brzo kao što bismo htjeli, no istina je da je to najjednostavniji i najprirodniji put.

Zašto sve to uvijek iznova ponavljam? Zato što se jednostavna istina vrlo teško spoznaje iako leži na površini. Takav je to paradoks. Treba se radovati već i samo zbog toga što je ta informacija uopće dostupna, a ne držana u tajnosti. Iako... dostupna ne znači i dosegnuta. Sustav matrice čak niti ne pokušava sakriti ezoterično Znanje. Zašto bi ga se skrivalo? Ionako ga neće svi niti razumjeti, niti usvojiti. Mnogi neće ni pokušati, pa je jasno da neće ni razumjeti. Riječ ezoterično to i označava: nije za svakoga. Jeste li se pitali zašto nije za svakoga? Za mene to pitanje i dalje ostaje bez odgovora.