I Načela čuda
(nastavak)
11. Molitva je posrednik čuda. Ona je sredstvo priopćavanja stvorenog sa Stvoriteljem. Kroz molitvu ljubav se prima, a kroz čuda ljubav se izražava.
„....kucajte i otvorit će vam se....tražite i dobit ćete“....dakle, to nam je poznato s religiozne razine...u bajkama susrećemo; „....Sezame otvori se!“ ili „....zapovjedaj Gospodaru / duh iz boce / Aladinove svjetiljke....“ Snaga molitve i znanje o toj snazi je starije od autora ovog djela.
12. Čuda su misli. Misli mogu predstavljati nižu ili tjelesnu razinu iskustva ili višu ili duhovnu razinu iskustva. Jedna razina proizvodi fizičko, druga duhovno.
I to je poznato, upravo zbog toga sve religije svijeta preporučuju čistoću misli i bistrinu uma. Snaga pozitivnog mišljenja je postala neke vrste pokret za sebe....
13. Čuda su istovremeno početak i kraj, te tako ona mijenjaju vremenski red. Ona su uvjek potvrđivanja ponovnog rođenja koja izgledaju kao da idu natrag, ali stvarno idu naprijed. Ona ukidaju prošlost u sadašnjosti i tako oslobađaju budućnost.
Ne mogu se ne složiti s ovim. Većina ljudskih nevolja izvire iz čovjekove zalijepljenosti za prošlost, što onemogućuje opraštanje, truje sadašnjost i ne da čovjeku da slobodno korača naprijed i ostvari barem sretnu budućnost. Upravo zbog toga nam religije nude ispovjed, pokajanje i oproštenje, te razne druge instrumente očišćenja i kidanja vezanosti, a medicina i znanost nam u istu svrhu nude psihoterapije raznih škola i smjerova...
14. Čuda svjedoče za istinu. Ona su uvjerljiva zato što proistječu iz uvjerenja. Bez uvjerenja ona se izrode u magiju koja je bezumna i zato je ona razorno ili bolje rečeno nestvaralačko korištenje uma.
„....ako tvoja vjera bude makar kao zrno gorušice, brda ćeš moći pomicati...“ I snaga podsvjesnog uma je razvijena i napisana na ovom postulatu: Možeš, ako vjeruješ da možeš...i kad se to doista obistini imamo čudo koje doista svjedoči o snazi „uvjerenja“ tj. vjere...
Moram ponoviti definiciju pojma magija: Magija je božansko umjeće u ostvarivanju dodira sa univerzalnom dušom!
15. Svaki dan treba posvetiti čudima. Svrha vremena jest omogućavanje učenja kako stvaralački koristiti vrijeme. Vrijeme je uređaj za poučavanje i sredstvo za postizanje cilja. Vrijeme će prestati kad više ne bude korisno za olakšavanje učenja.
Ne znam je li to jezička nespretnost kod prevođenja, ali ja vrijeme ne bih nazvala nipošto uređajem..., možda danom prilikom ili (samo iznimno) instrumentom...
16. Čuda su uređaji za poučavanje da bi se pokazalo kako je jednako blagoslovljeno i dati i primiti. Ona istovremeno povećavaju snagu davatelja i opksrbljuju snagom primatelja.
Sad su i čuda uređaji, pripisujem to definitivno nespretnosti oko prevođenja...jer čudo možemo nazvati izvanrednim događajem koji nam osvjedočuje (pokazuje, ukazuje) na blagoslove i blagodeti davanja i primanja...
17. Čuda nadilaze tijelo. Ona su nagli pomaci u nevidljivost, dalje od razine tijela. To i jest razlog što čuda iscjeljuju.
Slažem se jer ukidaju većinu općepoznatih i prihvaćenih zakonitosti materijalnog svijeta (npr. čudesna iscjeljenja, neobična spašavanja iz bezizlaznih situacija itd...)
18. Čudo je služenje. Ono je najveća usluga koju možeš učiniti drugome. To je način kako voljeti svoga bližnjega kao samoga sebe. Ti istovremeno prepoznaješ vrijednosti samoga sebe i svoga bližnjega.
Rekla bih da je služenje prvi preduvjet da se omogući čudesnom da se izrazi i materijalizira...
19. Čuda čine umove jednim u Bogu. Ona ovise o suradnji zato što je Sinovstvo zbroj svega što je Bog stvorio. Čuda zato odražavaju zakone vječnosti, a ne zakone vremena.
Ovo je duboka istina!
20. Čuda ponovno bude svjesnost kako je duh, a ne tijelo oltar istine. Ovo je uvid koji vodi iscjeljujućoj moći čuda.
„....idi, tvoja te je vjera spasila....“ 2000 godina stara Kristova rečenica je samo preformulirana...još se ne vidi šta je novo ponuđeno u ovom djelu, ako vi vidite..., napišite to!
(nastavit će se....)