ŽLIČICA MEDA
17 svibnja
Kad sam jutros stavio u svoja usta žlicu meda , iznenada sam zastao i upitao se: Koliko se sati leta i kolikih pčela krije u jednoj ovakvoj žlici meda ?
Osjetio sam radost i zahvalnost , jer volim med . Netko je, očito , poslao pčele na put ,
dao da cvijeće za pčele cvate i sunce sja ,
jer kad pada kiša , pčele ne lete.
Netko je, k tome , zamolio pčele da rade besplatno , a cvijeću zadao da besplatno cvate.
Netko me je morao jako voljeti kad je sve to organizirao za jednu žlicu divnog zlatnožutog meda ujutro .
Tu je nekako ugrađena nadasve intenzivna ljubav. A pritište me što tako malo na to mislimo .
Odjednom mi je postalo jasno koliko smo postali površni i tupi upravo mi u našoj tako visoko civiliziranoj
životnoj sredini .
Živimo medu čudima a više se ne čudimo . Imamo novac , ali čudo ne možeš kupiti . Kao što si novcem možeš doduše kupiti psa ,
ali nikada i njegovo radosno mahanje repom . Razumiješ li to? Možda ništa od toga ne shvaćaš . Moraš razgovarati s drvećem . Ono je gostoljubivo .
Daje sjenu i dopušta pticama da se gnijezde
u njegovim granama . Slušam i cvijeće. Ono mi pripovijeda
o pčelama . Divnu priču , tako jednostavnu i lijepu. S jednom žlicom meda u ruci možeš biti sretan
i pun radosti zahvaljivati Bogu za sve stvorenje .