Zlatna aureola
Istoga dana, nakon večernjeg obroka, muškarci su ušli u jednu od soba koje su im bile dodijeljene i Svami je došao k njima i održao govor. Svami je stajao pored zida a ja sam sjedio s ostalim muškarcima. Mislim da sam bio jedini zapadnjak, svi ostali su bili Indijci. Promatrao sam Svamija vrlo napadno, što uvijek činim. Ja ne samo da gledam Svamija, ja zurim u Njega. Kada sam tako zurio u Njega ovom prilikom, primijetio sam iza Njegove glave zlatnu aureolu. Bila je to neobična aureola. Nije bila okrugla kakvu obično možete vidjeti na fotografijama, već je slijedila obrise Njegove glave i Njegove kose.
Bila je blistavo zlatne boje i prilično gusta. Na zidu iza Svamija bila je okrugla aureola, sva u zlatu, kao veliki okrugli tanjur. Kada bi Svami pomaknuo svoju glavu, tada bi se aureola oko Njegove glave pomaknula zajedno s glavom, dok se aureola na zidu ne bi micala. Indijci su primijetili kako zurim u Svamija. Upitali su me: “Hislope, zašto tako zuriš u Svamija?” Odgovorio sam im: “Promatram Svamijevu aureolu.” Oni nisu mogli vidjeti aureolu i zbog toga su se požalili Svamiju. Rekli su: “Svami, zbog čega mi ne možemo vidjeti aureolu? Zašto i mi ne vidimo aureolu?” Svami im je na to odgovorio: “Kada biste promatrali pozorno, ulažući napor, tada biste ju vidjeli. Ona je tamo.”
Kasnije u Brindavanu razgovarao sam s gospođom, također zapadnjakinjom. Znate, u Brindavanu je nekada bila stara zgrada izgrađena u britanskom stilu prije nego što je na njezinom mjestu izgrađena nova zgrada koja izgleda poput lotosa. Prije nego što je zemljište otkupljeno, zgrada koja je na njemu bila podignuta služila je kao administrativna zgrada koju su u svoje doba koristili britanski upravitelji. Imala je veliku zatvorenu terasu. Unutra je bila velika prostorija, a na katu je Svami imao svoje odaje. U stražnjem dijelu velike prostorije, neposredno iza terase, bila je jedna manja soba.
Osoba koja ima pristup Svamiju, kao na primjer ja - ja sam imao kuću na Svamijevom posjedu svega nekoliko metara udaljenu od Njegove kuće - otišla bi ujutro na terasu i tamo sjedila. Svami bi sišao s prvog kata i ja bih mogao sjediti tamo cijelog dana promatrajući Svamija i razgovarajući s Njim.
Ali, prije nego što bi sišao, svakoga jutra otprilike u pet sati, krenuo bi iz gornjih odaja na mali balkon i ljudi bi došli iz Bangalorea i sa svih strana i stajali tamo u pet sati ujutro i promatrali Svamija kako izlazi na rano jutarnje svjetlo. On bi im podario svoj darśan i blagoslov.
Ova mi je mlada žena rekla da je primijetila jednu izuzetnu stvar koja se je dogodila. Tada je opisala točno ono o čemu sam vam govorio - zlatnu aureolu oko Svamijeve kose koja je slijedila oblik kose, koja se kretala onako kako se On kretao, i veću, kružnu, zlatnu aureolu na zidu iza Njega koja se uopće nije micala.