ŽIVOTNI VIJEK

Danas se navodi argument, da se prosječni životni vijek ljudi neprestano povećava. Da lije zbilja tako?

U svom opširnom članku o navodno "zdravom" 'cjelovitom' kruhu, citirao sam Dr. de Evansa, koji je detaljno izvjestio o 2.000 ljudi koji su u 19. stoljeću živjeli preko 100 godina. Tu je čak i jedan iz Holsteina, gospodin Stender, koji je 1792. godine umro u 103. godini. Tko je u 19. stoljeću doživio 70 godina i u 20. stoljeću bi doživio 70 godina. Prosječna se starost opet počela polako smanjivati, kao što to izvještava Poljska vlada.

Sigurno da medicini moramo zahvaliti i za napredak, kao što je smanjena smrtnost dojenčadi, posebno pak nestanak "ospica". Suvremenici su ismijavali znanstvenike koji su otkrili tu bolest, jer nisu vjerovali da zamazane ruke prenose tu bolest s jednog djeteta na drugo, a treba reći da je ta bolest došla upravo od obdukcije.

Gornji brojevi dakle pokazuju i neko smanjenje životnog vijeka. Ponovno polako dizanje s 'dna' imamo zahvaliti boljim higijenskim uvjetima. No, pitanje je, je li život u staračkom domu, u invalidskim kolicima, nakon presađivanja organa, nakon ugradnje prenosnica, uopće život dostojan čovjeka?

Od sveg proračuna za socijalna davanja u iznosu od 575 milijardi DM, samo državno zdravstveno osiguranje pojede 125,3 miljardi, a mirovinsko osiguranje 185,8 milijardi. Na daljnje obrazovanje troši se samo 0,5 milijardi, jedna milijarda za unapređivanje znanja. Tako se Bliimov proračun dramatično topi.

Mogli bismo pokazati da se s ledenim dobom ljudski vijek stalno smanjivao (na  početku dramatično) zbog napuštanja prirodnih zakona, pa ipak je i u 19. stoljeću mnogo ljudi živjelo između 100 i 200 godina. Ako danas životni vijek traje 70 godina, to dokazuje srozavanje čovječanstva! Mi ne moramo ništa dokazivati, jer ipak, postajemo stariji. No, trebamo utvrditi da smo došli na najnižu točku. Treba doći do drastičnog preokreta, kako bismo došli do života dostojne i vrijedne starosti. Čovjek bi jednog dana opet trebao dostići 120 godina, kao u Mojsijevo vrijeme!

Ali u tom slučaju bi se čovjek trebao držati prirodnih uvjeta, kao što to čine  životinje. Životna starost po sebi ne znači ništa, kao što smo to naučili u proučavanjima životinjskog  nasljeđivanja.  Nažalost, u naše degenerirano vrijeme ne bismo smjeli ništa govoriti o nasljeđivanju. Navodno ljudsko dosto­ janstvo, koje bi trebalo zaštititi, zabranjuje biološki pravilno razmišljanje i djelovanje.

Pogledajmo na navodnu današnju "elitu", na političare i umjetnike na televiziji, koji puše, piju i prenajedaju se. Gotovo dnevno nam se predočuje život ovisnika.

Zbog toga imamo liječnike koji će nam dati nekoliko šarenih tableta, kako bi smo i nadalje mogli voditi "ugodan" život. Samo ne osobna oskudica! I taj iskvareni život nam se kao uzor prikazuje u svojim pojedinostima. Životna dob u "blagoslovljenoj" starosti je korisna samo onda, ako se ona provodi u dobrom, snažnom zdravlju. 70 do 100. godišnjaci bi morali snažno sudjelovati u životu, a ne vući se po ulicama kao okoštali starci, sa slušalicama, debelim naočalama ili čak slijepi zbog šećerne bolesti!

Kod toga se zalažem za to da svatko popravi svoju kvalitetu života i da tek na drugom mjestu misli na to, koliku će starost doživjeti držeći se prirodnog načina života. Ponavljam još jednom: ti sam imaš pravila za dobro zdravlje u svojim rukama.  Provjeri  dakle vječno važeće prirodne zakone, koji su jednaki za sva živa bića na zemlji.

Dobro je, da će svatko odmah moći ustanoviti kod sebe dramatično poboljšanje tko god prihvati prirodu kao pravilo svoga života. Ako te tvoj "brat" podrugljivo pogleda, dozovi si u pamet uzrečicu: "Tko se posljednji smije, najbolje se smije1." Na tu uzrečicu su zaboravili gotovo već svi. Ništa ne djeluje toliko koliko vlastiti uspjeh.

1986. godine, na seminaru o "punovrijednoj pre­ hrani" na Wolfgang jezeru, gdje se u prvom redu radilo o "akiipunktumoj masaži", nasuprot mene sjedila je bečanka AnnemarieZ. (45), koja je bolovala od multiple skleroze u poodmaklom stadiju. Liječnik joj je već pokazivao kolica u koja će dospjeti, jer medicina ne poznaje ozdravljenje od te bolesti.

Ja sam svaku mrtvu hranu nazivao rječju 'mrtva', tako daje njoj i drugima za stolom dojadio taj naziv. No, upravo je taj stereotip 'mrtva' jako djelovao na nju. Nakon svog povratka u Beč, gospođa Z. se dala na potpuno sirovu hranu. U međuvremenu smo se više puta sreli. Razgovarao sam s njom o njezinom stanju. Rekla je: Odlično! Ona ponovno leti u svoje omiljeno mjesto za odmor, i više joj nisu potrebni nikakvi lijekovi. Ako je prijelaz na vječni prirodni zakon tako djelovao kod te teške degenerativne (za medicinu neizlječive) bolesti, koliko će to biti lakše kod ne tako teških bolesti.

S promjenom počni danas, sutra bi već moglo biti kasno. Ne daj se prevariti od statistike da su ljudi sve stariji. Usporedo s tim "papirnatim" starenjem od­ vijaju se milijuni slučajeva njege staraca. Danas je prema Globusu već 2,1 milijuna, a u 2000. godini će već biti 2,4 milijuna slučajeva njege staraca.

Ti možeš izbjeći ponižavajuću njegu tuđih ruku, budeš  li  ponovno  slušao  prirodne  zakone.  No,  ne smiješ čekati dok razaranje već započne. Život kao 'slučaj za njegu' nije života vrijedan.

Nekoliko miligrama lijeka  (v.  contergan-djeca) ima strašno djelovanje na tvoje tijelo. A što će tek učiniti kilogrami degenerirane  mrtve  hrane, koja 24 sata dnevno djeluje na tvoj probavni sustav? Svaki Nijemac proguta godišenje prosječno 3.600 tableta. Kod toga se uopće ne radi o tome, da li ih je propisao liječnik. Moraš znati, on je to naučio na sveučilištu.

Koja je zapravo razlika između hrane koja se jela 4.000 godina prije Krista i koja se jede danas? Samo jedna rečenica: dramatično smanjivanje životnog vijeka i uzbuđujuće povećanje civilizacijskih bolesti kao što su rak, bolesti srca, šećerna bolest, prevelika težina, bolesti želuca i druge degeneracije, koje su povezane s našim umijećem kuhanja.

Milijunima godina ljudi su bili djeca prirode, a sada se ljudi hrane umjetnim proizvodima i umjetnom prehranom! Mi jedemo daleko previše, a pothranjeni smo zbog premalo kvalitete naših živežnih namirnica.

Traži li netko zdravlje, najprije ga pitaj da li je ubuduće spreman izbjegavati uzroke bolesti. Tek tada  mu  smiješ pomagati'."

Dopuštamo da se kao u tvornici proizvodi telad koja boluje od hormonskih bolesti. Čini se da se ide i dalje. Krava mora postati stroj za proizvodnju. Prema predodžbama multinacionalnih kompanija krave će se proizvoditi genskom tehnologijom a hraniti se hormonom rasta, kako bi se ionako prevelika proizvodnja mlijeka europskih krava mogla povećati za 10-15 %. Uskoro ćemo piti mlijeko proizvedeno genskom tehnologijom, kako bi naša djeca brže dobivala leukemiju.