Jedan fanatični kralj je imao predivan zlatni krevet: veoma skup, ukrašen tisućama dijamanata. Kad god bi došao neki gost u palatu on bi mu nudio taj krevet za počinak. Ali, on je imao određen stav: gost je morao biti po mjeri tog kreveta. Ako bi gost bio nešto duži od kreveta tada bi kralj naredio da mu se noge skrate za toliko; dakle, krevet nije bio namijenjen čovjeku već je čovjek služio tom krevetu. A prava je rijetkost, gotovo nemoguće, da se nađe čovjek koji će biti po mjeri već načinjenog kreveta. Prosječna osoba još ne postoji, i zapamti: prosječna osoba je izmišljotina, a krevet je napravljen za prosječnu osobu. Kralj je bio matematičar - veoma je iskalkulirao tu stvar. On je prethodno izmjerio visinu svih građana njegovog grada, a potom je to podijelio njihovim brojem i tako dobio srednju, prosječnu visinu.
Stoga, bilo tko da je bio gost bio je u nevolji. Ukoliko bi bio kraći od kreveta kralj je imao hrvače koji bi gosta istezali do veličine kreveta.
bglavac
edin.kecanovic
