Kako se desilo, Ark je imao nekoliko ideja o “misiji” pa je sastavio je kratak pregled koji  je nazvao “Ptičjom perspektivom” situacije:

Neka razmišljanja: Dozvolite mi da pokušam formulirati moje trenutno viđenje situacije. Biti će to nalik ptičjoj perspektivi; sa odmakom, jer su detalji nebitni.  Dakle, odabrati ću NEKE teme koje mi djeluju bitnima. Biti će ih nekoliko i o njima će se raspravljati zasebno.

1. Uzeti ću za pretpostavku koja može i ne mora biti istinita, ali ja ću je smatrati istinitom, ukoliko se ne dokaže drugačije: kako se ništa u našim životima ne događa slučajno. Svaki događaj ima svoje značenje i svrhu. Otkrivanje pravog smisla i našeg udjela u kreaciji tih događanja je težak posao.

Tko smo – nije tek puka slučajnost. Nije slučajnost to da sam ja fizičar. Nije slučajnost to što smo trenutno razdvojeni. Nije slučajnost što su naši životi tekli ovim tijekom. Moglo se desiti malko drugačije ili jest mrvicu drugačije u nekim paralelnim stvarnostima, ali mi smo sada usredotočeni na ovu realnost, našu sadašnjost i našu budućnost.

2. Kako niti jedna knjiga koju si ikada pročitala kao i svaki razgovor koji si ikada vodila - nije bila tek puka slučajnost; tako su i one najbezazlenije knjige i najobičniji razgovori bili svojevrsna lekcija. Isto je tako i samnom.

3.  Oboje nešto tražimo i bilo je očito kako to, u ovome životu, nećemo uspijeti pronaći sami. Postojao je NETKO koga si slutila u svojoj mašti. Isto tako, postojala je moja duboko potisnuta ideja o “Američkoj supruzi”. Dolazila je u moje misli, a ja sam je automatski odbacivao jer mi je djelovala potpuno suludom. A ona je iopet   nailazila. To je bio način da me se “pripremi”, jer sam bio/jesam vrlo konzervativan.

No, mi smo pronašli jedno drugo i za to postoji razlog. Uzimam za mogućnost kako

smo ti/ja – povezani sa Stvoriteljem, kao udaljeni dijelovi Njega samoga i Njegovi

produžeci, preko kojih djeluje i - kao takvi smo odgovorni za nešto, a to nešto je

cijeli univerzum i njegova sudbina.

Ovo nije suluda ideja. Ona može biti objašnjena u potpuno jednostavnim terminima.

Ti/ja – mi možemo otkriti nešto, formulu ili ideju koja će promijeniti budući razvoj čovječanstva – makar i malo, s vremenom će učinak rasti, iz godine u godinu i svijet će biti spašen zbog toga. To je ono čemu nas podučavaju koncepti mehanike kaosa. Postoje sistemi u kojima, ukoliko su dovoljno kompleksni, mala promijena danas vodi do dramatične promijene nakon određenog vremena.

Sada, univerzum nije samo kompleksan sistem već sadrži i inteligenciju. Posve je lako moguće kako “inteligentna” promjena, koju mi sada činimo, utječe na kompletnu sudbinu svemira. Umjesto umiranja u termičkoj smrti, ona će se razvijati u beskraj…

Cijeli moj život živio sam sa ovim osjećajem odgovornosti.  Bila je to neprestano ponavljajuća tema u mome dnevniku. Ako prihvatimo hipotezu kako NAM SE ništa ne dešava slučajno, tada i tome osjećaju postoji svrha.

4.  Dakle ti/ja smo odgovorni. Prihvaćamo tu odgovornost. To je jasno.

Sada, od C smo saznali kako ti posjeduješ “sve ključeve”.  Na neki način spoznali smo i preko Plejadanca ili u Bibliji kako svatko od nas posjeduje ključeve. Ali u previše slučajeva ti ključevi su slomljeni, uništeni, neusklađeni, neuštimani i teško ili gotovo nemoguće je osposobiti ih. Mi ne znamo koliko ljudi postji, na ovoj planeti, koji imaju ključeve, niti koliko od njih te iste već koristi ili pomaže drugima u tome. I, za sada, to nije ni bitno. Sve je lekcija – prihvaćamo to – i nastavljamo sa svojom zadaćom. Nijedno od nas nema potrebu da nam se to “otkrije”.

5.  Dakle, ti imaš ključeve i mi smo se povezali. Sada, ja sam fizičar i poznajem matematiku koja je univerzalni jezik.  Sa druge strane, ti si upoznata i privlače te sve te čudne priče u kojima se presjecaju povijest/alkemija/svašta. To su sve riječi, dok je srž matematike – logika. Dok je fizika podložna testiranju i pomaže nam u izgradnji tehnologije, tvoje stvari, o gralu i Templarima i Rennes-le-Chateau-u, su donekle nedorečene, nejasne i za one koji nemaju matematičku računicu - ne vode nikamo…

Ali NE! Ako se ništa u svezi nas ne događa slučajno, tada je isto tako činjenica da tvoje polje interesa nije slučajnost.

Dakle što bi moglo biti svrha svega ovoga?

Svrha bi mogla biti ta da ZNANJE nije samo matematika i jednadžbe, već i inteligencija i svijesnost i um i ideja. Jer jednadžbe ne znače NIŠTA same za sebe. Dakle, trebamo oboje.

Vjerojatno su postojali mnogi koji su slijedili put tehnologije i koji rade u pozadini stvarajući “iznimnu fiziku” ili “iznimnu matematiku”. Ali to nije ono o čemu se ovdje radi. Mi ne želimo prodati naše duše kao Faust. Mi ne želimo služiti mraku.

Zbog toga, nama je potrebno znanje. I što više znanja imamo, više smo zaštićeni. Ova poanta je iopet lako razumljiva kroz jednostavne termine. Jednom, kada se ne igramo više samo sa TDARM-om (transdimenzionalna atomska remolekularizacija) i vremenskim mašinama i stvaranjem zlata, već i sa ouija pločama i poviješću i Templarima i Arkadijskim pastirima  i svim tim čudnim stvarima – više se nas ne smatraju tolikom opasnim  jer je očigledno da moć nije naš primarni cilj. Niti želimo nekome ODUZETI moć.

Naš cilj je nešto potpuno drugo.  Mi imamo našu osobnu misiju za ispuniti: Rastjerati

vanjske mračne sile uvećavanjem naših frekvencija – da tako kažemo.

6.  Ali zašto SU svi ti Templari i Rosenkreuzeri toliko bitni?

Zato što je sve to znanje. Komadići znanja odavdje i odonuda. Mi nećemo koristiti ili pokušati iskoristiti to znanje. Ali, zbog nečega je neophodno za nas da imamo znanje o tome kako bismo mogli pronaći najbolju moguću svrhu tog istog znanja.

7.  Ja smatram kako JEST istina da su jedina ograničenja na koja nailazimo ona koja nam nameću naše vlastite misli i navike u našem načinu razmišljanja. Zbog toga postajemo sve tromiji u vlastitome razmišljanju. Sa druge strane, moramo uvijek ići korak po korak. U suprotnome se izlažemo opasnosti.

8.  Da li je život dovoljno dug? Uzimamo kao radnu pretpostavku da jest. Jer samo o

nama ovisi koliko će dugo trajati.

Pred nama je veličanstveni posao i on sadrži uključuje razmišljanje iznova i reorganiziranje naše stanične strukture. Mi vjerujemo kako taj posao može biti obavljen čak i sa trenutno poznatom (tajnom) tehnologijom. Izvor mladosti i slične stvari, ali i ono što znamo putem C i alkemijskih tekstova itd., sve upućuje na to. Moguće je.

Ali bit je, naravno, u koju svrhu netko to koristi? Ukoliko je ona samo u produžavanju nečijeg osobnog životnog vijeka – tada…

Ali mi imamo nešto drugo na umu jer mi smo osobe u službi Stvoritelja, kome se I vraćamo.

8. Dakle, nastavljamo dalje. Ja se bavim svojom matematikom, ali isto tako, imam mnogo toga za naučiti. Ne samo da MORAM NAUČITI, VEĆ MORAM POMOĆI I TEBI DA BI ISTOVREMENO DJELOVALI ZAJEDNO!

Laura je postavila pitanje za C,  u vezi Arkove “Ptičje perspektive” situacije: Q: OK, Arkovo prvo pitanje: da li je generalan pogled “Ptičje perspektive” na

situaciju, koju sam ti napisao, ispravan?

A: Zašto ne? Ova misao ga ne bi bila toliko “proganjala” da to nije slučaj! [...] Kada je osoba u potrazi za istinskim učenjem i višim znanjem, ne postoje “nedostajući dijelovi”, već samo oni koji još nisu otkriveni! [...] “Ukoliko osoba posjeduje volju LAVA, tada nema mišju vjeru!”

Nalazimo se u situaciji u kojoj moramo pribjeći konvencionalnoj terminologiji kako bismo prodiskutirali dio informacija primiljenih od Kasiopejaca. Imajte na umu da je ovo pojednostavljen izričaj, s obzirom da terminologija kojom se koriste Kasiopejci spada u područje ekonomije i znanosti. Ni u kom pogledu, ni jedan segment ove diskusije, ne bi trebalo sagledavati kao išta više no teoriju ili radnu hipotezu! Riječi poput “bog” ili “božanstva” odnose se na energiju i njenu dinamiku a ne na bradatog šefa na nebesima!

Termini “Božja Ljubav” trebaju biti sagledani u kontekstu dva primarna “Lica Božja”,

Kreacije i Entropije.

Ezoterička učenja govore nam kako živimo u takozvanom “Mixtus Orbis”-u. Tj, živimo u svijetu međusobno izmiješanih istina i laži; i zadatak svakog iskrenog tragaoca za proširenom svjesnošću je sadržan u dugotrajnoj praksi raspoznavanja istine od laži. A to je, u biti, rad unutar područja alkemije.

Canseliet, u predgovoru Drugog izdanja Fulcanellijevog “Prebivališta filozofa”, kaže:

"U Kraljevstvu Sumpora,’ inzistirao je Kozmopolit, ‘postoji Ogledalo u kome se odražava cijeli Svijet. Svatko tko pogleda u Ogledalo sposoban je vidjeti i naučiti tri dijela Mudrosti čitavoga Svijeta i tako postati educiran o tima trima Realnostima."

"Nesumnjivo, dvojna tajna rođenja i smrti, nedokučiva svjetovnim znanstvenicima, da je od postanka svijeta pa sve do njegova tragičnog svršetka, kao produkta čovjekove pohlepe i ponosa, medjutim dostupna otkrivenja kojim Ogledalo Umijeća dariva Adepta nisu jednako nemjerljiva. [...]"

"Philippe de Mallery je na svoj profinjeni način zabilježio: ‘Slika Svijeta, u kome su Nedaće i Propasti simboloički prisutne zajedno sa suprotstavljenim osjećajima između Božanske Ljubavi i ljubavi čovjeka."

"Prvi simbol direktno ukazuje na prvobitni, ako ne i jedinstveni, izvor svih bolesti današnjeg čovječanstva. Ovo je podcrtano Latinskim izrazom čija je simbolika umetnuta i u okultnu igru riječima: 'Totus mundus in maligno positus est'; Unutar Vraga sadržan je cijeli svijet. "

Što to znači, "unutar Vraga sadržan je cijeli svijet"?

Što znači to da postoji suprotstavljenost između Ljubavi Božje i ljudske ljubavi? Riječ "sumpor", izdvojena, u okultnome predstavlja “vatru duše”. Vatra duše, u

alkemijskoj terminologiji, predstavlja Goreću Potragu za Znanjem.

Kasiopejski Eksperiment pruža nam precizno i aktualno objašnjenje značenja izraza "unutar Vraga sadržan je cijeli svijet", kao i duboko razumijevanje fraze "suprotstavljeni osjećaji između Ljubavi Božje i ljubavi čovjeka."

Jedan od glavnih koncepata, prezentiranih od strane Kasiopejaca, jest kako postoje

DVA DUHOVNA PUTA; od kojih je jedan Orjentacija Prema Sebi (služenje samome

sebi kao božanskome)– potreba da se asimiliraju energije tuđe slobodne volje u vlastite svrhe i osobna uvjerenja – a druga je Orjentacija Prema Drugima (služenje drugima kao božanskome), uključujući sebe same, uz apsolutno poštovanje tuđe slobodne volje. Oni su, dakako, pojasnili i obrazložili taj fundamentalni univerzalni zakon što je vodilo Lauru kroz brojna iskustva i istraživanja koja su razotkrila dublju prirodu ovog zakona i njegove primjene.

Kasiopejski materijal nam sugestira da biće koje pomaže drugima to radi iskljucivo samo onda kada je to od njega zatraženo.  Pitati, kao suprotnost manipulaciji (koja uključuje laži i prevaru), je ključ, a pitanja se mogu postavljati na različite načine, na raznim psihičkim i psihološkim nivoima. Drugim riječima, nije neophodno da osoba “pita na sav glas” a da bi iskreno pitala, tragala za odgovorom; a isto tako netko, tko naizgled postavlja pitanje može zapravo manipulirati i obmanjivati.

Manipulacija može uključivati i vrlo suptilne igre uma ili drske laži izrečene u svrhu ostvarenja vlastitog cilja i upravljanja drugom osobom zbog vlastite dobiti, a cijela je predstava bazirana na obmani, tj lažnoj prezentaciji njih samih. Ukratko, mnogo je onih koji samo naizgled “pitaju”, dok uistinu - manipuliraju.

Kasiopejske informacije sugeriraju kako je STS put vodi ka  “Crnoj Rupi” i kako bića koja dosegnu STS postojanje na višim razinama doslovno mogu implodirati u same sebe, vraćajući se u oblik postojanja primarne tvari, polovice SVEGA što jest, u stanju mirovanja, sna; izabravši materijalizaciju  “misli o ne-postojanju”.

Ako pogledamo pradavni yin-yan simbol, cijeli koncept postaje lako razumljiv. Crna polovica kruga unutar sebe sadrži bijelu točku, koja simbolizira minimalnu svijest materije. Bijela polovica kruga u sebi sadrži crnu točku, koja simbolizira minimalno materijalizirano stanje postojeće svijesti.

Bitno je naglasiti kako u središtu tvari postoji “budan i svijestan” Misaoni Centar koji djeluje kao “akumulator” svijesti koja će biti “materijalizirana”, izrazimo se tako. Njegova prisutnost je neophodna s obzirom da je apsolutno Ne-Postojanje nemoguće.

Isto tako, u središtu kreativne svijesti postoji crna točka koja predstavlja prihvaćanje

Misli o Ne-Postojanju, kao legitiman izbor u “iskustvu” kreacije.

Tim se temama bavimo, do određene mjere, na ovim stranicama. Laura je postavila pitanja o tome u nekoliko navrata, evo jednog od interesantnijih primjera:

P: (L) Jedna stvar, kada smo ranije pričali o nestabilnim gravitacijskim valovima i kada sam pitala što uzrokuje njihovu nestabilnost, odgovorili ste mi “upotreba” i kako je OPD disperzija (raspršivanje), a OPS ‘skupljanje’ gravitacije. Izvela sam iz toga neke pretpostavke i zanima me da li to znači kako je davanje drugima, makar to davanje bilo sa zadrškom, jer smo svijesni kako bi daljnje uplitanje značilo samo produženje lekcije koju ta osoba mora svladati - raspršivanje gravitacije; a nametanje mentalne ili drugog oblika kontrole nad drugima, čak i ako je osoba nesvjesna da isisava energiju iz drugih – je skupljanje gravitacije?

O: Blizu.

P: (L) Dakle, kada sakupljamo gravitaciju, postajemo nešto poput crne rupe, uvlačimo se u sebe same?

O: U konačnosti.

P: (L) I čini mi se kako je jedna od stvari koje radimo otpuštanje gravitacije

sakupljene unutar nas?

O: Ukoliko je to tvoj izbor ili tvoj put.

P: (L) Da li je izbor usko povezan sa putem, na način na koji ja to tumačim? Da li je samo dio naše unutarnje konfiguracije u esenciji duše?

O: Blizu.

P: (L) I postoje ljudi za koje je OPS samo izbor. To je njihov put. O: Blizu.

P: (L) Znači, stvar je osude i pogreške pokušavati preobratiti drugoga na svoj put, čak i ako uviđamo kamo ih njihov put vodi, u destrukciju? To je još

uvijek njihov put?

O: Da.

P: (L) I ukoliko im šaljemo ‘pakete ljubavi i svjetla’, a oni su izabrali svoj

put, mi idemo protiv njihove slobodne volje?

O: Možeš im isto tako slati ‘pakete’ izbljuvka, oni će reagirati isto.

Kada uzimamo u obzir OPS i OPD ključna premisa je “laži i manipulacije” nausprot “istini”.

Kasiopejski materijal postavlja ovu tematiku kao izbor između objektivnosti I subjektivnosti.

Život je religija. Životno iskustvo odražava odnos osobe prema Bogu. Oni koji spavaju su oni od malo vjere, u smislu njihove interakcije sa kreacijom. Neki ljudi smatraju kako svijet postoji da bi ga nadvladali ili ignorirali ili isključili. Za takove osobe, svijet će nestati. Oni će postati upravo ono što  su davali životu. Pretvorit će se u ništa više no san iz “prošlosti”. Ljudi koji poklanjaju punu pažnju svim stranama objektivne stvarnosti, postaju stvarnost “Budućnosti”.

Sve nas to dovodi do Borisa Mouravieffa i njegove rasprave o “A” i “B” utjecajima. Mouravieff je prenosio “tradiciju” koju očigledno ni sam nije u potpunosti shvaćao. U kontekstu Kasiopejskih informacija, Mouravieff-ova “tradicija” postaje razumljivom. Evidentno je kako su “A” utjecaji subjektivne percepcive i interpretacije stvarnosti. “B” utjecaji su “objektivni”.

Naravno, podrazumijeva se kako je objektivnost, u našem trenutnom stanju, u našoj sadašnjoj realnosti, teško doseziv komoditet. Ipak, stremljenje ka objektivnosti, ka objektivnoj istini, je proces “asimiliranja” B utjecaja. To je “kruh života”. Na Francuskom jeziku, kruh je “bol”, i istina je kako, često, uvidjeti stvarnost kakvom zapravo jest, nasuprot onoga što bismo ŽELJELI vidjeti (OPS) jest bolno. Još je bolnije djelovati.

Boris Mouravieff napisao je, u prvom dijelu Gnosisa:

Uvjeti neophodni za potragu za PUTEM , četiri njih:

-strastvena želja da ga se dosegne;

-oštroumnost;

-željezna disciplina;

-inicijativa.

Prvi je uvjet, dakako, neizbježan. Ukoliko ga ne zadovoljavamo, nastavak je besmislen. Ali jednom kada se rodi ta strastvena želja, osoba se mora potruditi razviti sposobnost moći rasuđivanja (oštroumnost), pod svaku cijenu.

Ponovimo još jednom kako živimo u Mixtus Orbis-u, unutar koga se stvarne

i zamišljene činjenice i fenomeni zamršeno isprepliću. [...]

Mi [naglašavamo] pravilo oštroumnosti, bez kog je nemoguće postići išta bitnoga, na putu ezoterije. Poteškoća je u tome što čovjeku nije dano razumjevanje apsolutnog koncepta Dobra i Zla. Svako svjetlo koje zasja u našem oku donosi sa sobom i komadić sjene. Zbog toga su zavedeni čak i oni dobre volje, sa darom profinjene inteligencije. U svoj pravednosti, čak i kada najiskrenije želimo riješiti problem, uvijek ćemo naići na jednaki postotak argumenata za i protiv mogučeg rješenja. To se dešava u tolikoj mjeri da smo u nemogućnosti donijeti ikakovu odluku, paralizirani smo i čekamo ad majorem diaboli gloriam...

Osoba čija psiha nije usmjerena idejom vodiljom je uglavnom statična, sve dok se ne desi moment, obično vođen slučajnim impulsom, u kome se donosi odluka koja će odrediti njegov život u godinama koje slijede.

Za onoga tko otpočne potragu za Putem, sve se to mijenja. Ova potraga utvrđuje trajan cilj. Tada je, i bez napuštanja relativnosti, takva osoba sposobna definirati, u praksi, vlastite observacije pozitivnog i negativnog: sve što ga vodi prema njegovu utvrđenom cilju i pomaže mu doseći ga, ili potpomaže dosizanje istog, jest Dobro; sve što ga odmiče, zadržava i zaustavlja, usporava i udaljava, općenito sve što stvara materijalne ili psihološke prepreke na njegovu putu koji vodi prema ostvarenju utvrđenog cilja, jest Zlo.

Ova definicija je općenita; ali se poglavito odnosi na potragu za Putem.

Kako se napreduje na putu Ezoterike, unutarnji osjećaji se intenziviraju, ponekad i do nemjerljivih razmjera. Kada su se vanjske prepreke svladavale i bez večeg napora, sada one mogu baciti tragatelja u krizu svijesti. [...]

U stvarnosti, ova je unutarnja borba od najveće važnosti za osobu. Borba je ta koja uzrokuje unutarnju tenziju do stupnja u kome se čini kako je gotovo psihički nepodnošljiva. U tom trenutku sukobljavanja različitih elemenata Osobnosti, sve do stupnja erupcije plamena, kojim će srce biti osvjetljeno. Ta unutarnja vatra, koja poprima proporcije plamteće peći, napokon potiče fuziju unutar osobe, stapanje o kome je već prije bilo govora i koje, ukoliko je ispravno primjenjeno, uspostavlja prvi bitan i opipljiv rezultat ezoteričnog rada. [...]

Ljudska Osobnost može sadržavati tri različita stanja, analogna trima stanjima tvari. Prije prve Razine, “JA” od Osobnosti je u čvrstome stanju. To

znači kako ‘molekularne’ sile privlačenja unutar nje prevladavaju nad centrifugalnim silama. Psihološki, to je stanje okarakterizirano egoizmom: sve za mene. U tom čvrstom stanju, čovjek ne razumije nikoga. U određenim slučajevima, kada je čvrst kao čelik- u rijetkim slučajevima, mora se priznati – smatra kako je uvijek u pravu i pripisuje svoje neuspjehe drugima ili ‘slučajnosti’. Siguran je u sebe.

Onda, nakon dosezanja prve Razine, tragaoc više nije u čvrstome stanju, jer više ne vjeruje u apsolutnu vrijednost “A” utjecaja. Već ima određene sumnje, uočivši postojanje “B” utjecaja i počinje ih razlikovati od drugih. Dosegnuvši prvu Razinu, više se ne nalazi u stanju krutosti, postao je popustljiv. Tijekom rada između dviju Razina, mentalno ‘JA’ postaje sve mekše, tekuće.

Na isti način kao što fizička tekućina ima sposobnost zauzimanja forme posude u kojoj se nalazi, tako je i tekući mentalitet sposoban razumijeti druge kao i sebe, preuzimajući njihovu formu. U svakodnevnom govoru opisali bi takovo stanje čovjeka izrazom 'otvorenog uma'.

Nakon prelaska druge Razine, čovjek 4, koji je sada postao čovjek 5, stječe plinovito mentalno stanje – prodire svugdje i dozvoljava mu razumijevanje svih bića i svih stvari. [...]

Nakon druge Razine, otpočinje istinski Put. [...] unutarnje biće ulazi na viši nivo ezoteričkog učenja na osmome stupnju. Sada je obavezan otpočeti podučavanje drugih. Tijekom podučavanja stiječe nove sposobnosti koje odgovaraju određenim elementima njegove Individualnosti. [...]

Na ovome stupnju čovjek postaje gospodar, viđen odozdo, ali viđen odozgo on ima titulu asistenta. Prva osnovna nova sposobnost – zajednička svim Individualnostima i razvijena kroz nivoe (tijekom pozicije učitelja) – jest sposobnost spontanog razlučivanja istine od lažnoga. Ta će sposobnost biti prepoznatljiv znak novog čovjeka u Ciklusu Duha Svetoga. [Mouravieff, editirano radi boljeg razumijevanja]

Od najranijih dana “Kasiopejskog kontakta”, Laura je bila potaknuta na “mrežni rad” putem interneta. Slijedeći ta uputstva omogućila je ostvarenje kontakta između Arka i nje. Ipak, mrežni rad je problematičan.

Internet je mač sa dvije oštrice. Ne samo kako omogučava kontakt između dvije osobe istomišljenika, odvojenih velikom udaljenosti i koje čak pripadaju različitim kulturama, već isto tako omogučuje individuama predatorske naravi vrebanje plijena, iz mnogobrojnih zlih namjera. Nikada ranije te mogučnosti mrežnog rada nisu bile toliko velike i toliko opasne.

U slučaju Arka i Laure, postojala su određena sigurnosna jamstva. Ark je bio ugledan fizičar, priznat unutar Europske zajednice, sa javnim istupom koji je bio lako provjerljiv. Kao što je Tom French napisao u svome članku za St. Petersburg Times:

Ark je djelovao savršen za Lauru. Zapravo, djelovao je i predobro a da bi bio stvarnim. Stoga sam provjerio. Nisam želio vidjeti Lauru zatrtu u zaborav.

Nisam želio saznati, nakon šest mjeseci, kako je njena srodna duša zapravo 14-ogodišnjak iz Filadelfije, čineći ono što svaki 14-ogodišnjak radi, sa druge strane kompjuterske veze. Zatražio sam jednog istraživaća Times-a

da provjeri je li Arkadiusz Jadczyk stvaran. I bio je; u 1995, osvojio je nešto što se zove Humboldtova Nagrada, koja je, ako sam ispravno shvatio, prestižno dostignuće u svijetu fizike.

Ark je imao slične potvrde o Lauri. Ne samo da je gospodin French proveo više od pet godina prateći Lauru i njen rad, i bio dostupan za kontakt, Ark i Laura imali su i zajedničkog poznanika – drugog fizičara, Dr. R. Santillia.

Ali, nije 14-ogodišnji dječak za kompjuterom ono što bi nas trebalo brinuti. Svatko sa kompjuterom može tvrditi što god želi, stvoriti internet stranice kako bi “dokazao” svoje tvrdnje, i nastavio s obmanom bilo koga, na bilo koji način to izabrao činiti.

Internetska prevara se generalno odnosi na bilo koju vrstu obmanjujuće zloupotrebe kompjutera i Interneta, uključujući i korištenje chat soba, email-a, mesengger-a, tematskih grupa za raspravu i web stranica, sa svrhom obmane. Odlike internetske tehnologije – niski troškovi, lakoća upotrebe i priroda anonimnosti, među ostalima – čine je atraktivnim medijem mutnih radnji, eksloatacije djece, i novi, zabrinjavajući porast “kibernetičkog vrebanja”.

Uprkos opasnosti koje su oboje, i Ark i Laura, bili svjesni, službene Kasiopeja web stranice su startale 1998, stavivši eksperiment u domenu javne rastuće pozornosti. Mnoštvo čitatelja pridružilo se istraživačkom procesu i sveopće razmjenjivanje podataka i iskustva samo je pridonijelo potvrdi – nanovo i nanovo – mnogih koncepata i natuknica primljenih putem Kasiopejskog materijala.

Objavljivanje Kasiopejske komunikacije i uspostavljanje mrežnog dijaloga među zainteresiranima za materijal, pratile su brojne iznimno neugodne situacije za Arka i Lauru. Prihvatili su to kao neminovno i nastavili dalje, uzevši u obzir kako je širenje informacija vrijedno rizika, iako su Kasiopejci jednom izjavili, nakon onoga što je evidentno bilo namjerno uništavanje Laurinog kompjutera, sa gubitkom velikog broja istraživačkih informacija:

Agenti i agencije su sveprisutni. Krećete se u smjeru u kome je stečeno znanje, ukoliko se podijeli sa drugima, jako kompromirajuće. Sugerirali smo van ranije kako je ovaj forum svrsishodniji kao edukacijsko područje za vas, radije no kao područje iz kog ćete ostvarivati svoj pokušaj educiranja svih ostalih.

Jasno je dano na znanje, kroz transkripte, kako je proces Kasiopejske Komunikacije osobna inicijacija, te kako je Laura tada trebala podučavati druge na osnovi svoga rada i iskustva, koje je uključivalo vodstvo i indicije od “Nas iz budućnosti”, ali da kasiopejske Transkripte nisu nikada bile namjenjene objavljivanju kao zbirka materijala koja bi drugima mogla postati od pretjerane važnosti. Istovrsna dinamika je jasno opisana od strane Georgea Gurdjieffeva, kao Četvrti put za rad na sebi

“Ako zamislimo čovječanstvo u formi četiri koncentrična kruga, možemo zamisliti četvero vrata, prolaza, na obodu trećeg unutarnjeg kruga, koji je egzoterički krug, kroz koje mogu ući ljudi iz mehaničkog kruga.

“Tih četvero vrata odgovara četirima, prije opisanim, putevima.

“Prvi put je put fakira, put prve vrste ljudi, ljudi fizičkoga tijela, instinktivno- pokretni-senzorni ljudi, sa ne baš puno uma i ne baš mnogo srca.

“Drugi put je put redovnika, put religije, način druge vrste ljudi, a to su emocionalni ljudi. Um i tijelo ne bi trebali biti odviše snažnim.

“Treći put je put jogija. To je put uma, put treće vrste ljudi. Srce i tijelo ne bi smjeli biti osobito snažnim, kako ne bi postali preprekom na ovome putu.

“Osim ta tri puta, postoji i četvrti, kojim idu oni koji ne mogu ići nijednim od

prva tri navedena puta..

“Osnovna razlika između prva tri puta, koji su put fakira, put svećenika i put jogija, i četvrtog puta, sadržana je u činjenici kako su prva tri puta postojala kroz duga vremenska razdoblja i gotovo nepromijenjenim. Uporište tih institucija jest religija. Gdje postoje škole jogija one se izvana malko razlikuju od religioznih škola. I u različitim periodima prošlosti, postojala su različita društva fakira u različitim zemljama, i još uvijek postoje. Ta tri tradicionalna puta su tri načina unutar ograničenja određenih povijesnih perioda.

“Prije dve ili tri tisuće godina postojali su i drugi putevi, koji više ne egzistiraju, a putevi koji su opstali nisu bili podijeljeni u tolikoj mjeri, stajali su mnogo bliže jedan drugome.

“Četvrti put se razlikuje od starih i novijih puteva u činjenici kako on nikada nije trajno utvrđen. On nema nikakovu definiranu formu i ne postoje institucije vezane uz njega. On se pojavljuje i nestaje, vođen nekim, samo njemu svojstvenim zakonima.

“Četvrti put nije nikada bez rada od odlučujuće važnosti, nikada bez nekog širjeg pothvata zbog kojeg i u vezi s kojim postoji. Kada je taj rad gotov, što bi značilo, kada je predodređeni cilj dosegnut, četvrti put nestaje, to jest, nestaje iz tog određenog područja, u tom određenom obliku, nastavljajući se možda na nekom drugom mjestu i u drugom obliku. Škole četvrtog puta postoji samo za potrebe rada vezanog uz predloženi pothvat. Nikada ne postoje same za sebe, kao škole sa svrhom edukacije i instrukcija.

“Nikakova mehanička pomoć nije dostupna u nijednom načinu rada četvrtog puta. Samo rad na svjesti može biti koristan u bilo kojoj vrsti pothvata četvrtoga puta. Mehanički čovjek ne može pružiti svjestan rad, tako da je prva zadaća ljudi koji započinju takav posao kreiranje svjesne asistencije.

“Sam rad škola četvrtoga puta može poprimiti mnoge oblike i mnoga značenja. Usred svakodnevnih uvjeta življenja jedina šansa koju čovjek ima za nalaženjem ‘puta’ leži u mogućnosti susretanja sa početkom ove vrste rada. Ali šansa da se taj susret odvije, kao i mogućnost profitiranja kroz tu istu šansu, ovisi o mnoštvu okolnosti i o raznim uvjetima.

“Što brže čovjek dohvati svrhu rada koji se odvija, to će brže postati koristan u njemu i više će biti sposoban okoristiti se njime.

“Ali bez obzira koja je fundamentalna svrha tog rada, škola postoji samo tijekom njegova odvijanja. Kada je posao gotov, škola se zatvara. Ljudi koji su započeli posao napuštaju pozornicu. Onima koji su od njih naučili, koliko je to bilo moguće, i dosegli mogućnost neovisnog nastavka puta, na ovaj ili onaj način započinju svoj osobni rad.

“Ali događa se ponekad, nakon što se škola zatvorila, preostaje dio ljudi koji su bili prisutni tijekom rada, vidjeli njegove vanjske učinke i sagledavaju cijeli rad samo kroz njih.

“Bez imalo sumnje u sebe ili u ispravnost vlastitih zaključaka i svoje razumijevanje, oni odlučuju nastaviti s radom. Stoga formiraju nove škole, uče ljude onome što su sami naučili, i daju im ista obećanja koja su i sami primili. Sve to naravno može biti samo vanjska imitacija. Ali kada se osvrnemo unazad u prošlost, gotovo je nemoguće razabrati gdje prestaje stvarno a počinje imitacija. Strogo govoreći, skoro sve što znamo o raznim vrstama okultnoga, masonije i alkemijskih škola odnosi se na takovu imitacije. Mi praktički ne znamo ništa o izvornim školama osim rezultata njihova rada, a čak i to samo ukoliko smo sposobni razlučiti rezultate pravoga rada od krivotvorina i imitacija.

“Ali takav pseudo-ezoterički sistem isto igra svoju ulogu u radu i aktivnostima ezoteričnih krugova. Uglavnom, oni su samo posrednici između čovječanstva koje je u potpunosti uronjeno u materijalistički život i škola koje su zainteresirane za edukaciju određenog broja ljudi, u podjednakoj mjeri sa svrhom vezanom uz njihovu osobnu egzistenciju, kao i sa prosljeđivanjem rada kozmičkog karaktera.

“Ideja ezotericizma, ideja inicijacije, u večini slučajeva dopire do ljudi putem pseudo-ezoteričnih sistema i škola; i kada te pseudo-ezoterične škole ne bi postojale, večina čovječanstva ne bi imala ama baš nikakove mogućnosti da čuje ili nauči o postojanju ičeg večeg od života samog, jer bi im istina, u svojoj čistoj formi, bila nedostupna. Zbog razloga u brojnim  karakteristikama postojanja ljudskog bića, posebno današnjeg čovjeka,  istina može doći do ljudi samo u obliku laži – samo u tom obliku su je sposobni prihvatiti; samo u toj formi mogu je probaviti i asimilirati. Neokaljana istina, za njih, je neprobavljiva hrana.

“Osim toga, zrno istine u nepromjenjenoj formi, može se ponekad naći u pseudoezoteričnim pokretima, u crkvenim religijama, u okultim i teozofskim školama. Može biti očuvano u njihovim spisima, njihovim tradicijama, njihovim konceptima hijerarhije, njihovim dogmama, i njihovim zakonima. [Citat P.I. Ouspensky, U potrazi za čudesnim]