Život je čisto platno

Osho,

nije li život, na kraju, ipak jadan?

To sve zavisi o tebi. Život je po sebi čisto platno: on postaje ono što ti naslikaš na njemu. Ti možeš naslikati bijedu, a možeš naslikati i blaženstvo.

Ova sloboda je tvoja slava.

Ti možeš upotrijebiti ovu slobodu na način koji može tvom životu donijeti pakao a isto tako i na način koji može donijeti ljepotu: dobrobit, blaženstvo i nešto rajsko. Sve to zavisi o tebi: čovjek posjeduje svu slobodu. Stoga je mnogo agonije jer su ljudi glupi i ne znaju što treba islikati po platnu.

Sve ostaje na tebi: to je čovjekova slava. To je ujedno i najveći dar koji ti može Bog pružiti. Nijednoj životinji nije dano da Buddhe slobodna, njoj je već u naprijed dat program bitisanja. Sve su životinje programirane osim čovjeka. Psu je dano da Buddhe pas, i zauvijek pas, ništa drugo nije moguće tu nema slobode. On je programiran, sve je ugrađeno. Detaljni nacrt je tu, on samo prati taj nacrt: on je samo pas. Nema nikakvog izbora, nikakve alternative za njega. On je samo jedna apsolutno fiksirana suština.

Izuzev čovjeka, sve je programirano. Ruža mora biti ruža, lotos mora biti lotos; ptica

će imati krila, životinja će hodati četveronoške.

Čovjek je krajnje slobodan. U tome je ljepota čovjeka, slava. Neizmjerni dar Boga je sloboda. Ti si ostao neprogramiran, ili ne posjeduješ detaljni nacrt. Ti treba da izgradiš se- be, trebaš biti sam svoj kreator. Stoga, sve zavisi od tebe: možeš postati Buddha, Bahaudin, a možeš postati i Adolf Hitler, Benito Musolini. Ti možeš postati ubica ili meditant.

Ti možeš dozvoliti sebi da postaneš divno rascvjetavanje svijesti, a možeš postati i robot. Ali, zapamti, ti posjeduješ odgovornost - samo ti, i nitko više.

Optimista je čovjek koji jutrom prilazi prozoru i kaže: “Dobro jutro, Bože!” Pesimista je čovjek koji prilazi prozoru sa riječima: “Bože, jutro je?”

Sve zavisi od tebe. To je jedno isto jutro, možda i jedan isti prizor, možda obje ove osobe borave u istoj sobi - sve zavisi: I koja je razlika kada kažeš: “Dobro jutro, Bože” i “Moj bože, jutro je?

Čuo sam jednu staru sufi priču:

Dva učenika jednog velikog majstora šetali su vrtom oko kuće svog majstora. Njima je bilo dopušteno da tuda šetaju svaki dan, jutrom i navečer. Šetanje je bila vrsta meditacije, hodajuće meditacije - nešto nalik meditaciji u zenu. Ti ne možeš sjediti dvadeset i četiri sala - noge trebaju kretnju, krv cirkulaciju - stoga i u zenu i u sufija se meditira nekoliko sati sjedeći, a onda počinješ meditirati i hodajući. No, meditacija se nastavlja, hodajući ili sjedeći. Unutarnje kolanje ostaje isto.

Obojica su bili pušači i htjeli su da pitaju majstora za dozvolu, pa su i odlučili: “Sigurno će odbiti, ali mi ćemo ga ipak pitati. To ne izgleda kao svetogrđe da pušimo u vrtu. Mi nećemo pušiti u njegovoj kući.”

Sljedećeg dana su se ponovo sreli u vrtu. Jedan od njih je bio razljućen jer je ovaj drugi. pušio i reče mu: “Što se dogodilo? Ja sam ga isto pitao ali je on kratko odbio i rekao ne. A ti pušiš? Zar nisi mogao ustrajati u njegovoj naredbi?

On mu reče: “Ali, on je meni rekao “da”!

To je bilo nepravedno i prvi reče: “Ja sada idem da ispitam odmah zašto je meni rekao - ne, a tebi - da.”

Drugi reče: “Sačekaj trenutak. Reci mi što si ga upitao?” On reče: “što sam pitao? Pitao sam ga jednostavno: “Da li mogu da pušim dok meditiram?” On je rekao “Ne.” i izgledao je vrlo ljut.”

Onaj drugi se: poče smijati govoreći: “Sada ja znam u čemu je stvar. Ja sam pitao: “Mogu li meditirati dok pušim?” On mi je rekao: “Da”.

Sve zavisi. Samo mala razlika i život je već nešto sasvim drugo. No, sada je to velika razlika. Pitati: “Mogu li pušiti za meditacije sasvim je ružno. Ali, pitati: “Mogu li meditirali dok pušim”? - to je sasvim na mjestu. Dobro! Barem ćeš meditirati. -

Život nije ni bijeda ni blaženstvo. Život je čisto platno i ti trebaš biti umjetnički okrenut prema njemu.

Skitnica je zakucao na vrata gostionice pod imenom “Džorž i zmaj”.

“Možete li udijeliti siromahu nešto hrane”? on je upitao ženu koja je otvorila vrata. “Ne!” zaurla ona i zalupi vrata.

Nekoliko trenutaka kasnije skitnica ponovo zakuca na vrata. Ista žena otvori vrata. “Mogu li dobiti komadić hrane”? reče skitnica.

“Napolje, ti ništavilo! - zaurla žena. I ne dolazi više”

Poslije nekoliko trenutaka skitnica ponovo zakuca na vrata. Žena se pojavi na vratima. “Pardon, reče skitnica, mogu li ovog puta par riječi sa Džodžom.”

Život je gostionica pod imenom “Džordž i zmaj”. Ti možeš tražiti da imaš par riječi sa Džordžom, također.