Život bez ja(stva)

„Ljubav kaže - ja sam sve, a mudrost - ja nisam ništa.“

Ljudski se život obično odvija u uskom opsegu između ove dvije krajnosti.

Dok se ne probije zid, dok se ne dogodi kvantni skok, dok se ne dođe do kapije bez vrata – i prođe.

Nakon puno traganja za tom kapijom, nakon dolaska do zida i stajanja pred zidom, u čekanju da se dogodi čudo, koje prerasta u očaj, u goruću potragu za istinom u kojoj u požaru nestaje sve pred pitanjem što je stvarno? - shvaćaš apsurdnost situacije. Shvaćaš apsurdnost potrage, jer tko je bio taj koji je tražio? Gdje je nestao?

U nevjerojatnom trenutku, shvaćaš da si na drugoj strani.

I što onda? Sve i ništa.

Baterija sa starom energijom obično nije sasvim prazna i prazni se ovisno o sadržaju kojim je bila napunjena; o vrsti energije koja je pokretala lažno ja.

Ono što prati prolazak kroz nevidljiva vrata je privremeno potpuno zaustavljanje uobičajenog toka, nesvjesnog pokrenutog toka pretpostavljenog, odvojenog ja s pričom koja je imala svoj početak u sjećanju na djetinjstvo i izvjestan i istovremeno neprihvatljiv kraj kojem je pokušavala umaći.

Um jednom direktno suočen s činjenicom o nepostojanju ja doživljava energetski šok u kome se zarobljena energija otpušta i kao da se počinje ulijevati i postupno nestajati u nekom većem toku.

Priča o ja ostaje bez uporišta. Misli i osjećaji dobivaju novi zamah, ali bez stare ljepljivosti. Intenziviraju se kroz nova iskustva neka stara slijepa mjesta i energetski rastvaraju.

Pojavljuju se i sasvim nove misli i osjećaji. Smjenjuju se osjećaji nelagode i uzbuđenja pred otvorenim nepoznatim prostorom, s osjećajima mira i lakoće zbog napuštanja prividne kontrole života, zbog protoka bez otpora.

Dok se životne aktivnosti odvijaju uobičajenim tokom, nepoznate podzemne struje izbijaju često na površinu danju i noću osvjetljujući i brišući staro, stvarajući nešto sasvim novo. Pred „tvojim“ očima.

Spoznaja da je ja bila samo misao koja se nepažnjom lijepila na sve ostale misli i osjećaje i sva iskustva povezivala u tobožnju cjelinu iz koje je izvirao osjećaj identifikacije sa svim tim iskustvima kontaminirajući iluzijom univerzalni životni tok – je neopisiva.

Sve i ništa dobivaju potpuno drugi smisao s nove referentne točke, koja više nije usidrena u magli misli i osjećaja krivo nazvanih ja.

---------

Skočio si sa litice i ne znaš da li padaš ili letiš, ni kuda te struja života nosi. Lijevo, desno, gore i dolje mijenjaju značenje. Više ne važe isti zakoni. Nesiguran da li si sve ili ništa, ali znaš da si slobodan, to jest da se život konačno može slobodno manifestirati koristeći um i tijelo - glavu, srce i ruke - koje si nekada smatrao svojim.

Kakva zabluda, kakve posljedice! Ali misteriozna životna jednadžba je riješena čim si oduzeo ja iz nje.

Da, to je više matematika, nego mistika. Nikakve legende, mitovi, ni simboli u njoj ne figuriraju. To znači biti budan i slobodan.

I to nije kraj. To je tek početak.

Eloratea - kolumna duhovnih tekstova

www.val-znanje.com