Živi zrak

Možda vam se čini da sam manijakalno opsjednut svime što je prirodno. Ali što učiniti kad vas sa svih strana napadaju paraziti tijela, paraziti svijesti, kemija, sintetika i druga prljavština iz matrice? Kako  se od svega toga zaštititi, kamo pobjeći? Naravno, možete se sasvim odvojiti od civilizacije i naseliti negdje u kutku netaknute prirode, kao što čine downshifteri.

(Postoji pojava zvana downshifting kada dobro plaćenom i iznimno uspješnom vrhunskom menadžeru odjednom "prekipi" pa napusti sve i ode u neku zabit živjeti prirodnim životom. "Pobjegne s farme", tako reći. Dakle, ipak postoje ljudi koji se bude i postaju svjesni da život čak i u zlatnom kavezu matrice, ali u stanju neprestane borbe i stresa - nije život.)

Ali ni to nije najbolji izlaz, da i ne govorimo o tome da si takvo što ne može svatko dopustiti. Civilizacija ima i svojih prednosti. Od njezinih

nedostataka treba se svatko spašavati vlastitim snagama. Ako se ne pobrinete sami za sebe, nitko se za vas neće pobrinuti. Ni transurfing ne može umjesto vas očistiti namirnice, vodu i zrak - to morate učiniti sami.

Organizam suvremenog čovjeka u stanju je neprestanog stresa i borbe za preživljavanje. Mi to ne primjećujemo jer su resursi organizma poprilično veliki, ali nisu neograničeni. Svemu jednom dođe kraj. Okoliš je postao nepovoljan za život. Ništa novo: to nam je toliko urezano u svijest da smo se odavno navikli i prestali obraćati pozornost. Na taj način svijest se zamagljuje i uspavljuje: zagađenje okoliša postoji, ali mi i dalje živimo. To je kao

da u luksuznom automobilu (pretpostavljam da vam je vaš organizam dragocjen?) jurimo po kamenoj cesti prepunoj rupa, ne razmišljajući ni o čemu - dok ide, ide.

Prema najnovijim znanstvenim podacima (i znanost ima svoje prednosti!), ljudski organizam troši 80 posto svojih unutarnjih resursa na održavanje života. (Ta brojka od 80 posto vjerojatno je umanjena.) To je zabrinjavajući znak. Zabrinjava i čudi da se gotovo nigdje ne govori o zagađenju u zgradama.

U tome nema ničeg čudnog. Radi se o pojavi o kojoj sam već pisao: princip rada sustava i jest da zamagljuje svijest i skreće pokornost s doista bitnih, ključnih pitanja. Zašto se neprestano govori samo  o ispušnim plinovima, dimnjacima i strašnom smogu u metropolama, dok istovremeno odjeća, obuća, posuđe pa čak i dječje igračke od agresivne sintetike nikoga na zabrinjavaju?

Zato što su zdravi elementi nepovoljni za sustav. Elementi sustava trebaju se nalaziti na granici zdravlja i bolesti kako bi funkcionirali ispravno, a istovremeno ne smiju imati višak slobodne energije. Vijak s viškom slobodne energije ispada iz mehanizma i odlazi svojim putem. A to se nikako ne smije dopustiti. Kad bi svi odlučili skočiti iz svojih ćelija, sustav bi se urušio. (Ali svi to, naravno, ne žele - jednostavno ne razumiju. Zato i

govorim da transurfing nije svakoga.)

Zanimljivo je da se to destruktivno ponašanje sustava očituje na neprimjetan, prikriven način. Doima se kao da nikome nije stalo. Sustav se pretvara (i

u tome je uspješan) da se brine za zdravlje i dobrobit svih. No zapravo apsolutno nikome nije stalo do vašeg zdravlja, a sva dobronamjerna retorika samo je paravan za odvraćanje pozornosti.

Pravo je stanje stvari takvo da ispušni plinovi i druge emisije u atmosferu nemaju tako značajan i destruktivan utjecaj na čovjekov organizam kao

zrak u zatvorenim prostorima gdje stanovnici gradova provode 90 posto svojeg života, ako ne i više. (Dođe vam da uzviknete: "Blaženi oni koji rade na otvorenom!")

Koliko je važno ono što udišemo, vidljivo je i po činjenici da čovjek dnevno troši oko 3 kg vode i hrane, a zraka - više od 20 kg. Štoviše, sav taj zrak dolazi u neposredan kontakt s krvlju u plućima.

Od čega se sastoji zrak u zatvorenim prostorima? On sadrži nevidljivu disperziranu prašinu, sitne čestice, grinje, aerosole, isparine boja, lakova, sredstava za čišćenje (uključujući i odjeću poslije kemijskog čišćenja), umjetnih obloga i raznovrsne plastike kojih su prepune suvremene zgrade. Čak i čvrsti metali imaju svoj miris - njihove molekule također isparavaju kao i molekule tekućina. Plastične mase, kao i druge kemijske tvari, isparavaju vrlo intenzivno.

Kakve to neznalice smatraju da miris agresivnih plastičnih masa nije štetan? Kakvi to neljudi od njih proizvode odjeću, obuću i dječje igračke? Tko si ti, čudovište, koje si počelo proizvoditi kutijice DVD-a od plastike s otrovnim isparinama? Gdje sjediš i kuješ svoje bolesne planove? Pokaži se! Želio bih vidjeti kakav si, matrični šarafiću.

Te isparine izazivaju glavobolju, umor, razdraženost, neobjašnjiv nemir, alergiju, depresiju, smanjuju radnu sposobnost, jasnoću misli i doprinose prijevremenom starenju. Na otvorenom se prašina i mikroorganizmi raspadaju, a u zgradama, naprotiv, nakupljaju i razmnožavaju. U patvorenom je zrak uvijek desetke ili stotine puta toksičniji nego na otvorenom, čak i u velikom gradu. To je tako. Ali to nikoga ne zanima.

U zgradama zrak ne samo da je toksičan, nego je i mrtav. Što pod time mislim? To je otprilike isto što i mrtva voda. Živi zrak sadrži negativno

nabijene ione - molekule-donore koji nose slobodni elektron. Takav je zrak u planinama, kraj mora, u blizini slapova, u šumama. Kad u zraku

prevladavaju pozitivni ioni, molekule-vampiri kojima nedostaje elektron, zrak postaje ne samo mrtav nego i doslovno agresivan. Slobodni radikali stanicama uzimaju energiju i ubrzavaju starenje organizma, za razliku od antioksidansa koji daju energiju i pomlađuju.

Poznato je da poslije oluje dišemo lako - zrak je svjež, doslovno živ. To je posljedica velike koncentracije negativnih iona. Ionizirani kisik bolje se usvaja što među ostalim znači i smanjenje rizika od raka. Živi zrak uklanja umor, smanjuje iscrpljenost, normalizira san, povisuje sposobnost za umni i tjelesni rad, povisuje budnost, ali i potenciju i seksualnu želju. Ali to nikoga ne zanima.

Mrtvi zrak, s druge strane, snizuje životni tonus i oštrinu uma, izaziva depresiju i tjeskobu, smanjuje potenciju, muči, uzrok je pobačaja kod trudnica i na kraju smanjuje osviještenost - čovjek pada u san na javi, djeluje automatski. Zapitajte se koga to zanima. Očito je da to zanima sustav- matricu.

Međutim, problem mrtvog i toksičnog zraka u zgradama lako je riješiti.  Ne, ne uz pomoć filtera. Filteri  ne  mogu  ukloniti  problem  zato  što propuštaju samo ograničenu količinu zraka. Osim toga, oni kao i bilo koji drugi elektronski uređaj  ubijaju negativne ione, a stvaraju  izobilje pozitivnih iona. Čišćenje i istovremeno oživljavanje zraka moraju se u isto vrijeme obavljati u cijeloj zgradi. Je li to moguće? Naravno. Civilizacija

nosi i destruktivne i konstruktivne plodove. No za prvim bi trebalo slijediti drugo, ali to se ne događa. Zato što je tako potrebno sustavu.

Prve ionizatore zraka, poznate pod nazivom Čiževskijevi svijećnjaci, u prvoj je polovici 20. stoljeća konstruirao ruski znanstvenik Aleksandar

Leonidovič Čiževski. On je prvi dokazao da negativni naboj ima značajan učinak ozdravljivanja i pomlađivanja. Navest ću i jedan od uzroka takvog učinka: krvna zrnca okružena su membranama s električnim nabojem pomoću kojih se odbijaju jedna od drugih. Kad se negativni naboj smanji,

krvna zrnca se počinju sljepljivati stvarajući konglomerate. Posljedica je zgušnjavanje krvi,  njezine  stanice  prestaju  ispunjavati  svoje  funkcije, energija opada te slijedi niz patoloških posljedica.

Stanice našeg organizma sliče akumulatorima i treba im neprestano dopunjavanje koje dobivaju od negativnih iona koji djeluju i kao antioksidansi. Kroz pluća ioni ulaze u krv i prenose se po cijelom organizmu dajući stanicama negativni naboj. Zbog toga se aktiviraju metabolički procesi, energija tijela raste i organizam oživljava poput lampe s novom baterijom. No ako je zrak mrtav,  električni  naboj  stanica  pada, metabolizam usporava, "lampica se gasi" i dolazi do razvoja mnoštva različitih bolesti.

Do danas je konstruirano mnogo ionizatora koji su znatno manjih dimenzija od svijećnjaka Čiževskog. Radi se o uređajima koji istovremeno čiste i oživljavaju zrak. Princip čišćenja vrlo je jednostavan: negativno nabijeni ioni hvataju se za mikročestice koje lebde zrakom i ruše ih na pod. Na taj

se način čišćenje provodi u cijeloj prostoriji. Poslije toga treba samo češće čistiti.

Ionizatori stvaraju i ozon, ali u niskoj koncentraciji. Ozon je snažan oksidans, slobodni radikal za organizam. Međutim, u malim količinama je

koristan zato što neutralizira kemijske spojeve i ubija mikroorganizme što znači i dodatan učinak čišćenja.

Već je u svojim prvim eksperimentima Čiževski primijetio da živi zrak usporava starenje eksperimentalnih štakora i produžuje im život za 40 posto.

Istovremeno, životinje koje su boravile u prostorijama u kojima uopće nije bilo negativnih iona brzo su ugibale.

Čiževski je napisao: "Naše četrdesetogodišnje iskustvo rada u ioniziranoj atmosferi nijednom nam nije dalo povoda da primijetimo bilo kakav neblagotvoran utjecaj takvoga zraka. Nitko od naših suradnika nije svjedočio nikakvoj bolesti ili lošem stanju koje bi bilo posljedica udisanja negativnih iona. Posebna promatranja ljudi i životinja koja smo ostvarili nisu nas mogla pokolebati u uvjerenju da ione negativnog.polariteta u značajnim koncentracijama svi podnose dobro i pritom ne obolijevaju." To su potvrdila i brojna ispitivanja u mnogim zdravstvenim ustanovama. Liječnici su mora li priznati činjenicu da negativni ioni imaju mnogostruko ljekovito djelovanje dok njihov nedostatak može izazvati katastrofu. Godine 1938. Čiževski piše da se bliži vrijeme kada će upravljanje ionizacijom zraka u javnim i stambenim zgradama postati uobičajeno poput upravljanja osvjetljenjem, temperaturom i vlažnošću. Kako je bio naivan! Umjesto toga Čiževski je uhićen i zatvoren što se moglo i očekivati. Sustav uvijek neutralizira ili odstranjuje one koji mu smetaju.

Doduše, rukovodstvu SSSR-a još od Staljinova vremena nije smetalo da se koristi ionizatorima radi  osobnog  ozdravljenja.  Primjerice,  Leonid Brežnjev naredio je da se stanovi i vikendice svih visokih dužnosnika opreme Čiževskijevim svijećnjacima. Nisu li možda baš zbog toga sovjetski rukovoditelji bili u stanju upravljati zemljom do duboke starosti?

Međutim, takav stav najvišeg vodstva nije doveo do propagiranja i masovne uporabe ionizatora. Sustav to onda nije dopuštao, kao što ne dopušta ni danas. To ne znači da favoriti klatna ništa ne razumiju i ničega nisu svjesni. Naprotiv, oni su najbudniji elementi matrice.

Međutim, favoriti u pravilu nemaju slobodu izražavanja vlastite volje - oni su u osobitoj mjeri podčinjeni interesima sustava. Nije pomogla ni činjenica da se uz primjenu ionizatora znatno povećala učinkovitost poljoprivrede, stočarstva i peradarstva. Glavna prepreka širokoj primjeni ideje "sveopće ionizacije" bio je osnovni "sporedni" učinak utjecaja živog zraka na ljude - ozdravljenje i povećanje svjesnosti. Sustav to nikako ne želi.

No zašto ne ugraditi ionizatore barem u bolnice, osobito na odjele sa srčanim bolesnicima, oboljelima od raka, plućnim bolesnicima, nedonoščadi, svima kojima živi zrak znači život? Ili u nezdrave tvornice, pogone s električnom i drugom opremom, u podmornice? Pa tamo rade živi ljudi i pritom se troše. Ni to nikoga ne zanima.

Tijekom Kubanske krize sovjetski podmorničari oko tri su mjeseca krstarili vodama Sargaškog mora gdje je temperatura vode do tridesetak stupnjeva. Zbog toga se temperatura u podmornicama nije spuštala ispod pedeset stupnjeva, a narasla bi i do sedamdeset stupnjeva! Zamislite

koliko je samo izdržljiv ljudski organizam: mornari su izdržali, ali za koliko su godina ostarjeli tijekom ta tri mjeseca? Deset godina? Dvadeset godina? Volio bih znati jesu li barem svemirske letjelice opremljene ionizatorima ili i astronauti radije ispituju izdržljivost svojih tijela?

Međutim, za takvo ispitivanje uopće nije potrebno letjeti u svemir ili se spuštati u morske dubine u metalnom cilindru prepunom elektronike. Je li vam se dogodilo da izađete iz kina ili kazališta i boli vas glava ili se osjećate neraspoloženo? Uzrok nije višak informacija.

Stvar je u tome da u zatvorenim prostorima s umjetnom ventilacijom i velikom koncentracijom ljudi gotovo uopće nema negativnih iona. Odakle se mogu stvoriti? Ljudi izdišu pozitivno nabijene ione u velikoj količini. Ventilacijski sustavi i klima-uređaji bez iznimke uništavaju negativne ione.

U saunama s električnim grijanjem (za razliku od prirodnih s pravim žarom) umjesto odmora i opuštanja dobivamo suprotan učinak. Niste to znali? Klimatizirani trgovački centri, izložbeni prostori s računalima, uredi, zalogajnice s brzom hranom, podzemna željeznica i cijeli niz drugih prostora u kojima se nalazi velik broj ljudi i puno tehnike - sve su to mjesta 11a kojima udišete mrtvi zrak.

Nikome ne pada na pamet opremiti prostorije ionizatorima. Čini se da bi to imalo očitu prednost - posjetitelji bi se osjećali ugodnije što znači da bi željeli ponovno  posjetiti to  mjesto.  Vlasnici tih  ustanova  jednostavno  nisu  informirani. Sustavu-matrici to  nije od  koristi i tu  leži uzrok  općeg

neznanja koje se čini kao nevjerojatan nesporazum. Pomislili biste da ljudi ne mogu biti tako neinformirani. Čini se da mogu.

Naravno, prisutnost mrtvog zraka u prostoriji ne znači da će ljudi odmah početi padati u nesvijest i gušiti se. Simptomi uglavnom nisu tako jasno

izraženi i ne svračaju pozornost na sebe. Kao što sam već spomenuo, tjelesni su resursi iznimno veliki. Ali zašto ih trošiti? Tim više što posljedice

otrovanja mrtvim zrakom mogu biti iznimno ozbiljne.

Raymond  Chandler  u  svojim  čikaškim  krimićima  opisuje  kako  suh  i  vruć  vjetar,  karakterističan  za  taj  grad  u  ljetno  doba,  stvara  doslovno

elektrizirano ozračje, a ljudi postaju nemirni i razdražljivi. Očito je takav vjetar prezasićen pozitivnim ionima. Slični vjetrovi s istim učinkom na ljude postoje i u mnogim drugim gradovima.

Fred Soyka i Alan Edmonds u svojoj knjizi Učinak iona pišu: "Simptomi što ih opisuju žrtve otrovanja pozitivnim ionima jednaki su ili slični onima zbog kojih se ljudi obraćaju liječnicima, psihijatrima i psiholozima s tegobama koje bi se medicinskom terminologijom mogle nazvati psihoneurozom, a pod kojima se podrazumijevaju nesanica, neobjašnjiv nemir, neobjašnjiva depresija, česte prehlade, razdražljivost, iznenadna panika, napadaji apsurdne neodlučnosti i nesigurnosti."

Električni sustavi, a također i sustavi grijanja, ventilacije i klimatizacije u automobilima također ubijaju žive negativne ione. Štoviše, tijekom kretanja trenje zraka na karoseriji automobila stvara pozitivan naboj koji privlači ostatke negativnih iona. Vozač se zbog toga predozira pozitivnim ionima. A budući da povišena koncentracija pozitivnih iona smanjuje budnost, zaključite sami kako to utječe na vjerojatnost nesreće.

Statistika prometne policije nekih zemalja govori sljedeće: kad vjetar puše s kontinenta, broj nesreća se udvostručuje. Zašto je tome tako? Razlog je očit: kontinentalni vjetar za razliku od morskog nosi i povećanu koncentraciju pozitivnih iona.

Za dugih putovanja automobilom djeca postaju objesna, a supružnici se svađaju, pogotovo zimi kada su prozori automobila najčešće zatvoreni. Zašto ne bismo automobil opremili ionizatorom? To je sasvim jednostavno! Međutim, čovjek obično misli drugačije, bolje reći, uopće ne želi misliti - lijen je i prstom maknuti i mućnuti glavom za svoje dobro.

U zrakoplovima je isto - umjetna ventilacija, grijanje i trenje zraka stvaraju višak pozitivnih iona. Ali ni to nikoga ne zanima. Svi znaju samo odmahivati rukama i toptati nogama kad čuju neugodne i zamorne propovijedi o ekologiji i zdravoj prehrani.

Pod ekologijom se danas ne podrazumijevaju samo stvari koje se tiču okoliša. Već smo se davno trebali zabrinuti i za čistoću svoje unutarnje ekologije

-   svojeg organizma - zato što ta čistoća ima iznimnu važnost koje većina ljudi nije svjesna, a moja je zadaća da na nju neprestano podsjećam.

Akademik Vjačeslav Mihajlovič Bronnikov bavi se i problemom ekologije duha. Ideologija i ciljevi Centra transurfinga i Bronnikovljeve škole su

identični: stvaranje svjesnog čovjeka. Treba shvatiti da je "razumni čovjek", Homo sapiens - naša prošlost. Budućnost je svjesni, probuđeni čovjek. Lutka

koja spava u ćeliji matrice nema budućnosti.

Do 20. stoljeća sve je bilo prirodno, a danas je sve sintetičko. Životni okoliš iz korijena se promijenio što znači da su se i pravila preživljavanja također

promijenila. Nije valjda da to nitko ne shvaća? Zato i moram umjesto kompliciranijih pitanja upravljanja stvarnošću objašnjavati osnovne stvari bez kojih nije moguće napredovati.

Postoje različiti ionizatori: za velike prostorije, srednje veličine, automobilski i osobni koji se objese oko vrata. Mogu se nabaviti u trgovinama medicinske opreme ili na Internetu. (Hvala Bogu, da uopće postoje!) Uređaj treba birati ovisno o tome gdje ćete ga držati i koliku površinu treba opsluživati. Obratite osobitu pozornost na koncentraciju ozona koja mora biti minimalna. Ako se u deklaraciji proizvoda uopće ne spominje ozon, takav uređaj radije nemojte kupiti. Ne brinu se svi proizvođači za naše zdravlje. Treba tražiti proizvođače koji ozbiljno prilaze svojem poslu.

Ja se koristim ionizatorom SuperPlus Turbo koji proizvodi tvrtku "Ekologija". Moj se izbor temeljio na sljedećem: 1) uređaj je razvijen prema preporukama moskovskog Imunološkog instituta; 2) u deklaraciji je navedeno da koncentracija ozona ne prelazi sanitarne norme; 3) zrak se ionizira

u koncentracijama kakve nalazimo u prirodnim uvjetima; 4) veličina uhvaćenih čestica iznosi između 0,3-100 µm.

Uređaj mora imati predviđenu mogućnost čišćenja radnih lamela zato što ih s vremenom prekrije sloj čađe. (Bolje da prekrije njih, nego naša

pluća.) Kasetu s lamelama treba jednom tjedno ili jednom u dva tjedna očistiti otopinom sapuna pa potom temeljito isplahnuti čistom vodom i

ostaviti da se suši nekoliko sati.

Ionizator treba namjestiti da radi non-stop. Kad mu primaknete dlan, osjetit ćete vjetar iona, iako uređaj nema ventilator. Isprva se miris živog

zraka može doimati neobičnim. Na to se treba priviknuti. S vremenom ćete prestati osjećati miris. Kad uređaj počne šumiti, to znači da treba oprati radnu kasetu. Nakon toga treba je dobro osušiti prije vraćanja na mjesto.

Prednost ionizatora je i u tome da ga se može rabiti i kao aroma-lampu. U tom je svojstvu jednostavno savršen zato što se u običnim aroma- lampama eterična ulja zagrijavaju što negativno djeluje na kvalitetu njihova djelovanja. Uzmite običnu tabletu protiv komaraca, pričvrstite je za ionizator i nakapajte pet do sedam kapljica bilo kojeg eteričnog ulja. Na taj način možete pojačati blagotvorno djelovanje živog zraka, utjecati na

raspoloženje, pojačati radnu sposobnost, ukloniti umor ili depresiju.

Eto tako, jednostavno i genijalno. Hvala vam, Aleksandre Leonidoviču Čiževski.

Začudio me i zabrinuo vas izbor ionizatora Super Plus Turbo, kao, i vaše mišljenje da se na miris ionizatora treba priviknuti. Taj miris ubija sve živo. Našao sam na Internetu nepristrane informacije o tom uređaju...

Referirate se na web-stranicu konkurentskog proizvođača na kojem načelno ne može biti objektivnih podataka. Miris ozona je relativan i lako ga je pobrkati s mirisom negativnih iona. Čovjek osjeća miris ozona čak i u sasvim niskoj koncentraciji. U zatvorenim prostorima uglavnom nema ni ozona, niti negativnih iona. Kad ionizator započne s radom, odmah se osjeti. Zato i kažem da se na miris živog zraka treba naviknuti. U prirodnom zraku koncentracija ozona iznosi 3-5 µg/m3. Maksimalno dopuštena koncentracija ozona u zatvorenim prostorima iznosi 30 µg/m3. Koncentracija ozona na 5 cm od ionizatora SuperPlus Turbo nije veća od 14 µg/m3. Detaljnije informacije potražite na internetskoj stranici proizvođača.9

Kao što vidite, da bismo preživjeli u tehnogenom okolišu moramo se opskrbiti alternativnim tehničkim uređajima kako bismo neutralizirali štetno djelovanje civilizacije. Što nam drugo preostaje ako želimo normalno živjeti? Popis uređaja koje sam opisao ni izdaleka nije konačan. Nismo se dotaknuli problema elektromagnetskog smoga koji je već postao realnost, i to poprilično opasna.

Potražite i sami dodatne informacije o korisnim uređajima koji kompenziraju ono čime nas truje tehnogena civilizacija. Savjetujem vam da na Internetu potražite podatke o uređaju po imenu KFS (korektor funkcionalnog stanja). Možda ga poželite nabaviti.