Živa voda

Voda je temelj života. Ona je ishodište svakog razmišljanja o energiji, zdravlju i dugovječnosti. No ta je činjenica tako snažno urezana u svijest ljudi da je spremno prihvaćaju i istog trenutka zaboravljaju. Zato razmišljanje o vodi završava i prije nego što započne, a mi prelazimo na naizgled konkretnija pitanja: jačanje energije uz pomoć svemoćnih ezoterijskih praksi, potragu za čudotvornim lijekovima i "tabletama besmrtnosti". Paradoks je u tome da su ljudi navikli ništa ne znati o vodi - toj jednostavnoj i sveprisutnoj tvari. Doista neobično!

Govorit ću o svojstvima vode, tako jednostavnima i očitima i tako šokantnima svima onima koji za njih nisu nikada čuli, a ne bi htjeli naglo

ostarjeti i umrijeti. Želim stvari nazvati pravim imenom jer najsramotnija je i najgluplja smrt zbog neznanja.

Počnimo od činjenice da vodu treba piti. Ili drugim riječima: treba piti vodu. Govorim li gluposti? Ili je to nešto samo po sebi razumljivo? Ne, zapravo

to i nije samo po sebi razumljivo. Naravno, svakome je poznato da čovjek bez vode ne može živjeti. Pa ipak mnogi uopće ne piju vodu, to jest ne

piju čistu vodu.

Svaki napitak je hrana, i to ne zato što je jednom neki poremećeni naturopat uveo takvu klasifikaciju. Jednostavno organizam prihvaća napitke kao

nešto što treba na neki način probaviti, asimilirali ili izbaciti. Čista voda organizmu služi kao sredstvo za čišćenje i održavanje ravnoteže tekućina.

Naš se organizam priviknuo izvlačiti vodu iz hrane, uključujući i napitke. Ali kako se organizam čisti? Vodom peremo posuđe, odjeću i tijelo, a što

preostaje našem organizmu? Ako mu ne dajemo čistu vodu za čišćenje, mora se nekako snaći i izvući vodu iz vlastitih resursa. Zamislite da nemate

pristup vodovodu i da do vode ne možete doći jednostavnim otvaranjem slavine, nego se morate služiti kojekakvim smicalicama. Tako se i naš

siroti organizam mora pomučiti.

Dakle, vodu je neophodno piti da bi se naš organizam čistio jer svaka ga hrana zagađuje pa čak i ona najprirodnija - o sintetičkoj hrani da i ne govorimo. Ni suđe nećete prati limunadom ili čajem. Neki naivni sirovojelci gotovo s ponosom izjavljuju da piju vrlo malo ili nimalo vode (i oni, ali iz drugih razloga!), zato što ne osjećaju potrebu za vodom jer svu vodu koja im treba dobivaju iz svježeg voća i povrća. No to nije točno. Naš je organizam vrlo skroman i nezahtjevan, navikao je zadovoljiti se i malim, ali to ne znači da mu ne treba pružiti više. Vodu trebamo piti svjesno čak i kad nismo žedni, barem 1,5 do 2 litre dnevno, i to jednako savjesno kao što se brinemo o higijeni.

Ti isti sirovojelci također ponosno ističu da ne rabe sapun i šampon zato što su im tijela toliko čista da im je pranje suvišno. Naravno, ona jesu

čista, ali ne i sterilna. Kroz kožu se svejedno izlučuje sve moguće industrijsko zagađenje kojim je zasićen naš okoliš i biljke koje u njemu rastu. Osim toga, ne bi trebalo povremeno sastrugati i sprati odumrle stanice koje se svaki dan stvaraju na koži? Od iznimne je važnosti pitanje kakvu vodu treba piti. Obična voda iz vodovoda nije prikladna. To je čista tehnička voda kojom može prati pod, automobil ili zahod, ali ona nije za piće.

- 28 -

Čovjek je na Zemlji razvio vrlo aktivnu i prljavu djelatnost: cijelo vrijeme nešto proizvodi, spaljuje, eksperimentira s radijacijom i kemijom, stvara smeće, izlijeva otpad, gnoji i truje oranice... Kamo god pogledamo, okoliš se zagađuje. A budući da i u tako zagađenoj prirodi postoji kružni tok vode, ta voda nikako ne može biti čista, osim ako je nismo dobili iz pretpovijesnog leda. Ne možemo vjerovati ni tzv.

"čistoj izvorskoj vodi" iz boce. Nemojte biti naivni. Nitko vam ne jamči da ta voda nije punjena iz običnog vodovoda, kao što se često i čini.

Ne možemo se pouzdati ni u filtere koji se danas nude u velikom broju. Filteri su za neobaviještene koje je lako zavarati "uvjerljivom" reklamom.

Tobože, očistili ste vodu "našim superfilterom" i možete mirno spavati. Uzdravlje! (Primijetite kako se i kamo pritom usmjerava vaša pozornost.)

Zapravo voda sadrži primjese koje nije moguće izdvojiti običnom filtracijom. Radi se o solima teških metala, radionukleidima, raznovrsnim

kemijskim spojevima i tako dalje, čak i o biogenim aminima nastalim raspadanjem leševa na gradskim grobljima. Probudite se konačno i nemojte

dopustiti da vas uvuku u komercijalne projekte na kojima bolje obaviješteni zarađuju novac. Vaš novac. Shema tog posla vrlo je jednostavna: smisli dobru reklamu, uvjeri kupca i uberi zaradu. Uskoro bi netko mogao početi prodavati i zrak koji je, navodno, "zdraviji za disanje".

Naravno, primarna filtracija je neophodna za kupanje i tuširanje, ali takva voda svejedno nije prikladna za piće, pogotovo ako je klorirana. Nikako nemojte kuhati vodu izravno iz slavine. Klor vrenjem prelazi u još toksičnije netopive spojeve, a nitrati (i njih ima u vodi!) prelaze u otrovnije nitrite. Vodu treba ostaviti da odstoji u otvorenoj posudi najmanje 24 sata.

Međutim, kemijsko zagađenje nije i najveći problem. Jednaku štetu nanosi informacijsko zagađenje. Voda iz planinskog potoka nosi informaciju netaknute žive prirode. A čime je zasićena vodovodna voda? Zamislite koliko informacijskog zagađenja nakuplja voda dok prolazi sustav industrijskog čišćenja, mrežu cijevi u podzemlju, podrumima i stanovima višekatnica! Sve negativnosti velikog grada bilježe se u naizgled bezazlenoj  i čistoj vodi kao na magnetnoj vrpci. A vi ste spremni sve to uliti u sebe? Protiv toga ne pomažu nikakvi filteri. Isto se odnosi i na sve flaširane tekućine.

Ako nam filteri ne mogu pomoći, što možemo učiniti? Jedini način čišćenja vode od štetnih primjesa jest destilacija. Drugi je način - topljenje luda.

Prilikom smrzavanja sve se primjese izdvajaju - istiskuje ih led. U središtu leda formira se "rasol" koji treba odliti. Tehnologija pripreme otopljene

vode već je opisana u knjizi Transurfing 6. Oba načina čišćenja odstranjuju i kemijsko i informacijsko zagađenje.

To vas vjerojatno čudi: odmrzavanje leda još je i razumljivo, ali zašto destilirati vodu? Pa soli sadržane u vodi neophodne su organizmu, pogotovo

zubima. To je blago rečeno zabluda, ili bolje rečeno - glup stereotip, jedan od mnogih na području nutricionizma.

Organizam ne može usvojiti anorganske soli otopljene u vodi. Usvaja samo organske mikroelemente i makroelemente koji se nalaze u živim

(nekuhanim!) biljkama. Možete uzimati kemijske pripravke, sisati čavle, jesti glinu, lizati slane stijene, piti mineralnu vodu - sve je to besmisleno. Možete se samo otrovati, ali nećete postići apsolutno ništa dobro. Za razliku od nas biljke ne samo što nisu sposobne akumulirati anorganske spojeve iz okoliša nego ih i ne mogu preoblikovati u oblik koji je prihvatljiv živim organizmima. Mrtvi minerali razlikuju se od živih na kvantnoj razini. Anorganski spojevi izlučuju se samo djelomično: organizam jednostavno ne može s njima izaći na kraj pa tu starudiju trpa kamo god stigne, među ostalim i na stjenke žila i u zglobove. Čovjek je mlad onoliko koliko su mu mlade krvne žile pa ako su vaše žile slične starim instalacijama, prosudite i sami...

Koja je voda idealna za organizam? To je očito svježa kišnica - tako je odredila priroda. (Naravno, kad atmosfera ne bi bila zagađena). Ta je činjenica iz nekog razloga davno zaboravljena. Destilirana Voda u našu je svijest čvrsto usađena kao tehnička voda. Ali i kišnica je sama po sebi destilirana voda. Vodu nastalu odmrzavanjem ledenjaka piju gorštaci koji su dugovječni zato što ta voda ne sadrži soli i druge primjese.

Razmislite zašto je starim ljudima uvijek hladno i toplije se odijevaju, dok se mladi ljudi odijevaju lagano i nije im hladno. Ovi potonji imaju "vrelu

krv". Ali zašto? Razlog je jednostavan: mlade krvne žile još su čiste pa njima krv protječe slobodno i raznosi više energije. U srednjim godinama kod prosječnog je čovjeka protok kroz žile smanjen gotovo napola zbog naslaga na stjenkama od upravo tih "korisnih" soli koje sadrži voda.

Ondje gdje ljudi piju tvrdu vodu, češće su srčane bolesti, moždani udari, artritis, ateroskleroza i druge bolesti koje uzrokuje nakupljanje naslaga soli. Prokuhavanje vode ne pomaže. Problem ćete lako riješiti tako da nabavite destilator za kućnu upotrebu. Možete ga kupiti ili naručiti u specijaliziranim ljekarnama. Neka uređaj bude većeg kapaciteta kako se voda ne bi proizvodila kap po kap.

Ako još uvijek niste sigurni vrijedi li uložiti sav taj trud zbog obične vode, pogledajte koliko se u destilatom stvara kamenca. To je doista

impresivno. Kamenac treba neprestano čistiti! Kad shvatite da sličan posao više ne mora obavljati vaš organizam, više nećete sumnjati. Kamenac u čajniku sitnica je u odnosu na ono što možete vidjeti u destilatoru.

Čovjek tijekom života u prosjeku popije oko 75 tona vode. Pretpostavimo li da litra vode sadrži jedan gram kalcijevih soli, ispada da organizam treba izlučiti 75 kilograma kamenca. (Zamislile 75 paketića soli!) No ne izlučuje se sav kamenac! Koliko kilograma ostaje u tijelu? Uz to, treba uzeti u obzir da od tih 75 tona vode na čistu vodu otpada tek sasvim mali dio dok su ostalo napici od kojih mnogi sadrže šećer. Pribrojimo li još i

svakodnevnu konzumaciju kuhinjske soli, postaje jasno kakav golem posao mora obavljati naš organizam. Nije stoga čudno da se jadnik tako brzo iscrpljuje.

Mineralnu ili izvorsku vodu nikako ne bi trebalo piti redovito, i to zbog navedenih razloga. Ona ima samo privremen pozitivnu učinak, i to samo kad se pije izravno s izvora gdje još nije izgubila energiju zemlje. "Liječenje" mineralnom vodom iz boce jednako je udarcu šibom po bubrezima. To će ih možda na neko vrijeme "potaknuti", no ne čini li vam se da je takav poticaj poprilično diskutabilan?

Sol kao kemijski spoj ionako nije potrebno dodavati hrani. Naravno, pod uvjetom da se hranite pretežno prirodnim proizvodima.

Prema mojim opažanjima potrebu za soljenjem osjećamo samo kod mrtve hrane, a ne kod žive. Soljenje je jednostavno štetna navika koje se vrlo

lako osloboditi: dovoljno je tri do četiri dana "stisnuti zube" i izdržati bez soli i želja za slanim u potpunosti će nestati. Sve priče kojima vas plaše -

krv  je slana; organizmu  treba sol;  životinje vole lizati sol;  sol se  gubi znojenjem; destilirana voda ispire minerale iz organizma  itd. -  čista  su

budalaština. Više o ovoj temi možete pročitati u knjizi Paula Bragga Voda i sol: šokantna istina.

Da, krv jest slana, ali samo u onih koji prekomjerno konzumiraju sol. Krv je njome toliko prezasićena da se sol ne stigne "isprati". Sol se izlučuje iz

organizma putem mokraće i znoja. Primijetit ćete, sol se ne gubi, već se izlučuje. Postavlja se pitanje: ako je sol organizmu tako potrebna, zašto je se jadnik toliko želi riješiti?

Poslije čišćenja vodu treba oživjeti zato što je još mrtva. Što znači pojam "živa voda"? Voda ima jedno svojstvo, tzv. redoks-potencijal (oksidacijsko- redukcijski potencijal, ORP ili Eh) koji se mjeri u milivoltima. Živa voda ima negativni redoks-potencijal što svjedoči o nazočnosti slobodnih elektrona. Za razliku od žive vode, u mrtvoj vodi vlada nedostatak elektrona i zato ona ima pozitivni redoks-potencijal. Što to konkretno znači za nas?

Vi i ja nismo samo bića svjetlosti koja zrače energijom. U svojoj materijalnoj osnovi mi smo poput kapi žive vode. Starac je isušena kaplja, naravno, osim ako se nije ugojio. Organizam stari kad voda napušta stanice. No zašto se to događa? Jedan od uzroka su i slobodni radikali koji osim energije iz stanica kao sisaljkom isisavaju i vodu. Vjerojatno su mnogi od vas čuli za slobodne radikale i anti-oksidanse, ali se nejasno sjećaju o čemu se radi. Slobodni radikali su molekule-vampiri: pozitivno nabijene, manje vrijedne, zvjerski gladne molekule kojima nedostaje slobodni elektron. Neprestano su u potrazi za slobodnim elektronima koje otimaju nezaštićenim stanicama. Stanica pritom gubi energiju - svoju životnu snagu - sa svim posljedicama koje iz tog proizlaze. Slobodni radikali su među glavnim uzrocima starenja organizma.

S druge strane, antioksidansi su negativno nabijene molekule koje imaju slobodni elektron. Takve molekule su donori koji neutraliziraju slobodne radikale. Živa, negativno nabijena voda bogata je slobodnim elektronima i zato je iznimno jak antioksidans; ona daje energiju i - oživljava. Mrtva voda koja teče iz slavine obiluje slobodnim radikalima i zato ubija.

Živa voda s negativnim ORP-om ne postoji u prirodi, koliko mi je poznato, zato što je takvo stanje vode nestabilno - elektroni se za nekoliko sati gube i ona se pretvara u neutralnu, a zatim u mrtvu vodu. Postoje izvori s pozitivnim, ali niskim ORP-om. I ta je voda, naravno, dobra. No živu

vodu lako možete pripremiti kod kuće uz pomoć elektroaktivatora. Ja koristim uređaj marke "AP-1" koji mi u potpunosti odgovara. (Moguće ga je naručiti preko interneta.) Za samo 30-40 minuta dobivate litru živih antioksidansa. Ljekovitost traje najviše pet do sedam sati. S druge strane, električni čajnik prikladan je za one koji više vole slobodne radikale. Općenito, s te točke gledišta, čajnik je za sadomazohiste.

Čaj ne pripremam s kipućom vodom jer to nema smisla. Uzimam sušene bobice gloga, borovice i oskoruše, nekoliko latica hibiskusa, mlincem za kavu usitnjavam sušeni šipak, brusnicu i mahovnicu pa sve zalijevam hladnom živom vodom. Može se dodali i petoprst, metvica, vrbovica ili drugo ljekovito bilje. Što je više sastojaka, to je bogatija i aroma. (Kavu ne pijem, ali neprincipijelno i besramno u svoje svrhe koristim staklenu džezvu s klipom u kojoj je lakše odvojiti talog od vode.) Za deset do dvanaest sati dodajem med i dobivam božanstven napitak kakav u životu niste kušali, Elitne, skupe marke zelenog čaja nisu mu ni do koljena.

Još jedna bitna karakteristika vode je njezina pH-vrijednost. Živa voda ima lužnatu reakciju, tj. njezin je pH viši od 7. U okusu se ta lužnatost gotovo i ne osjeća. Mrtva voda ima kiselu reakciju (pH niži od 7). Mrtva voda zakiseljuje organizam dok. ga živa naprotiv zalužnjuje. Zašto je lužnatost tako bitna za organizam?

Stvar je u tome da organizam iznutra treba biti lužnat, inače ispada iz stroja i zaustavlja se poput motora koji koristi prljavo gorivo. U zdrava čovjeka pH-vrijednost krvi iznosi točno 7,43. Ako se pH spusti na 7,1 - čovjek umire. Dakle, nekoliko desetina dijeli nas od smrti. Ljudi se najedaju i

napijaju mrtve sintetike, a nisu ni svjesni da se dovode do ruba. Njihov organizam u jednom trenu više ne može izdržati pritisak, potroši sve zalihe  i preda se. Liječnici hitne pomoći takvim pacijentima, da ne bi preminuli na putu do bolnice, daju injekcije čiste sode bikarbone kako bi njihova kisela i viskozna krv koja jedva teče žilama ponovno postala lužnata.

Kad se osjećate loše, ne pije vam se ni čaj ni kakao, nego nešto osvježavajuće, na primjer mineralna voda. Organizam vas, znači, moli: daj mi konačno nešto što je barem donekle živo! Međutim, ni mineralna voda nije živa, nego je mrtva i kisela.

Evo malo fizikalne kemije. Slijedi popis napitaka s opadajućom korisnosti koja prelazi u konkretnu štetnost:

Živa voda: ORP = -350/-700 (ovisno o vremenu aktivacije), pH = 9,0/12,0 L Svježa odmrznuta voda: ORP = +95, pH = 8,3

Prokuhana, brzo ohlađena voda: ORP = +218, pH = 8,2 Vodovodna voda: ORP = +160 (čak do +600), pH = 7,2

Zeleni čaj: ORP = +55, pH = 7,0 Crni čaj: ORP = +83, pH = 6,7 Kava: ORP = +70, pH = 6,3

Destilirana voda, odstajala na šungitu4: ORP - +250, pH = 6,0 Mineralna voda: ORP = +250, pH = 4,6

Prokuhana voda, nakon tri sata: ORP = +465, pH = 3,7 Gazirani sok: ORP = +320, pH = 2,7

Mjerenja su obavljena ORP-om i pH-metrima tvrtke "Hanna", pri sobnoj temperaturi. Za pripremu aktivirane vode korištena je destilirana voda odstajala na šungitu. Aktivator neće raditi s čistom vodom jer mu treba barem minimalna elektroprovodljivost i zato vodu treba malo mineralizirati šungitom i/ili silicijem što će joj dati i ljekovitost.

Kao što vidite, ORP vode dobivene taljenjem leda je u plusu, tj. i to je mrtva voda. No njezina je prednost u tome što ima visoki pH i očišćena je od primjesa i štetnih informacija. Zadivljuje i činjenica da su prokuhana i obična vodovodna voda korisnija od čaja. Čaj malo podiže ORP, ali zato znatno snižava pH, što poništava svaku njegovu "korisnost".

Zaključimo: želite li piti doista zdravu tekućinu, oživljavajte destiliranu vodu odstajalu na šungitu i siliciju uz pomoć elektroaktivatora - to je najbolja metoda. Ako nemate  destilator,  možete  piti  i  vodu  dobivenu  odmrzavanjem  leda  ili  se  poslužiti  novom  tehnologijom  -  membranskim  filtrima.  Ako  ne  želite  ili

niste u mogućnosti pripremati otopljenu vodu, ostavite vodovodnu vodu da odstoji barem dvadeset i četiri sata, najbolje na šungitu i siliciju. Što god činili, vodu u svakom slučaju trebate aktivirati. Vjerojatno se koristite čajnikom? Zašto ga ne biste zamijenili elektroaktivatorom?

Prašak koralja sango znatno poboljšava svojstva vode. Taj proizvod distribuira svjetski poznat Koraljski klub. Ne tako davno otkriveno je da stanovnici japanskog otoka Okinawa žive znatno duže od ostalih svojih sunarodnjaka. Pokazalo se da na tom otoku vlada izobilje jedne vrste koralja koja vodu čini ljekovitom: pH vode se povisuje, ORP postaje negativan, poboljšava se struktura vode. Kod kuće se, naravno, možemo snaći

i bez koralja, ali na putovanju ili na poslu, gdje pri ruci nemamo aktivator, ovaj čudesni prašak iznimno je koristan.

Dakle, u čemu je snaga žive vode? Živa voda daje energiju, neutralizira slobodne radikale, čisti organizam, usporava starenje. Osim toga rastvara masne naslage.

Čime perete masno posuđe? Lužnatim sredstvima.

Živa voda upravo i jest sredstvo za pranje organizma zato što je lužnata. Ako imate teškoća sa suvišnom težinom, imat ćete ih i dalje sve dok vam pozornost odvlače dijete i druge mudrolije. Umjesto napitaka koje inače pijete, češće pijte čistu živu vodu, ne miješajte nespojive namirnice i suvišni

kilogrami nestat će sami od sebe.

Međutim, najvažnija je vrlina žive vode ipak ta da čini organizam lužnatijim. Kao što sam već rekao, da biste se oslobodili "gostiju" neće vam biti

dovoljno jedno protuparazitno čišćenje. Stare će zamijeniti novi paraziti. No pokazalo se da se neće pojaviti ako se u organizmu održava visoka pH

-  vrijednost. Paraziti ne mogu živjeti u lužnatom okruženju, njima odgovara samo truležno ili kiselo okruženje.

Pouzdano je poznato da stopostotni sirovojelci nemaju parazita zato što živa hrana ujedno i zalužnjuje organizam. Mrtva voda ga, pak, zakiseljuje.

Ne pozivam vas da odmah prijeđete na sirovu hranu, ali živu vodu biste svakako trebali piti. (Daleko od toga da svi sirovojelci piju živu vodu.

Mnogi i ne znaju da postoji.) S velikom vjerojatnošću možemo reći da redovita konzumacija žive vode u dovoljnoj mjeri zalužnjuje organizam tako da za oslobađanje od parazita možda i nije potrebno postati stopostotan sirovojelac. Istraživanja na tu temu još nitko nije provodio pa vam nitko i ne može dati konkretan odgovor. No možete provjeriti sami ako imate mogućnost obaviti dijagnostiku u specijaliziranom centru (malo ih je, ali postoje) poslije protuparazitnog čišćenja i razdoblja konzumacije žive vode.

Sustavu ne odgovaraju takva istraživanja. Jednom prilikom želio sam nabaviti indikatore pH-vrijednosti, obične trakice lakmus-papira. Nisam

uspio. Na policama trgovina među brojnim čajnicima nećete naći elektroaktivator. Ništa neobično. Zašto ljudima otvoriti oči da vide pravi uzrok bolesti? Tada bi sve shvatili i prestali bolovati! A to se nikako ne smije dopustiti. Njihovu pozornost treba skrenuli i usmjeriti na bolesti i liječenje. Liječenje do groba.

Bilo kako bilo, ako u vašoj prehrani još ima mrtve hrane, pijte više čiste žive vode i paraziti neće preživjeti. I ne samo oni.

Danas nas mediji često izvješćuju kako je napokon pronađen lijek protiv raka ili otkriven pravi uzrok njegova nastanka. Smiješno i tužno u isti mah:

koliko "čudnovatih otkrića", a ljudi i dalje umiru. Osnovni uzrok raka otkrio je još 1931. godine dr. Otto Warburg koji je za to primio Nobelovu nagradu. Uzrok raka je oslabljeno stanično disanje, tj. nedostatak kisika u stanicama. Međutim, iz nekog razloga nitko se toga ne sjeća. Možete punim plućima udisati svježi zrak koliko god želite, no vaše stanice svejedno će i dalje vapiti za kisikom dok je god okruženje u organizmu kiselo. Nedostatak

4 za detaljnije informacije o šungitu vidjeti str, 32; op. ur.

kisika dodatno zakiseljuje organizam pa nastaje začaran krug koji neizbježno vodi k razvoju bolesti.

Povisi li se pH-vrijednost našeg organizma za samo 0,15, sposobnost stanica da usvajaju kisik povećava se za 60 posto. Stanice raka ne mogu se

razvijati u okruženju koje je lužnato, tj. bogato kisikom. Isto vrijedi i za parazite.

Ne otkrivam ništa novo jer sve je to već odavno poznato. Transurfing također nije neko novo otkriće, nego opis drevnog znanju koje nije tajno,

nije skriveno, već leži na površini. No to je zna nje istovremeno i ezoterijsko, nedostupno široj javnosti. Uzrok toy, paradoksa je u tome što se ljudi

nalaze u stanju budnog sna i nisu sposobni osvijestiti jednostavnu informaciju.

Struktura je još jedno bitno svojstvo vode. O toj sam temi već govorio u poglavlju "Čaša vode". Bit je u tome da živu strukturu vode narušava

djelovanje agresivnih izvanjskih čimbenika,  među ostalim i informacijskih. Isto  se događa i s unutarstaničnom  tekućinom našeg organizma. Pod

mikroskopom voda u stanicama novorođenčeta izgleda kao pahuljica snijega zadivljujuće ljepote. S godinama ta pahulja gubi oblik i pretvara se u ružan komad leda. Očito je da izvorni oblik uništava niz negativnih utjecaja kao što su kemijski i informacijski sastav vode  i  hrane,  odnosno  izvanjske  i  unutarnje informacije.  Ovo posljednje  čine  ljudske misli i ono  što  u njima prevladava  - negativnost  ili  pozitivnost.

Ne možemo uvijek birati izvanjsku informaciju koja ulazi u nas, niti smo u stanju razumno upravljati svojim mislima i emocijama, ali vodu koju pijemo moramo i trebamo birati. Organizam nije sposoban usvojiti vodu narušene strukture - mora je sam strukturirati i tek nakon toga ona može

napojiti i osvježiti njegove stanice. Na to se troši puno energije i resursa. Organizam se ne bi trebao time baviti kad bismo mogli piti strukturiranu vodu. No gdje je naći?

Vodu pravilne strukture stvara energetsko-informacijsko polje Zemlje i moguće ju je naći samo na prirodnim vrelima. Međutim, ljekovitost takve vode traje kratko, po svoj prilici najviše do dvadeset i četiri sata. Osim toga, izvorska voda ima i jedan nedostatak - sadrži soli koje je čine tvrdom. Struktura odmrznute vode pokazala »nesavršenom tako da je ona, nažalost, i mrtva i "narušena". Vodu možete strukturirati sami tako da je držite u

polju svojih dlanova. Međutim morat ćete poprilično dugo sjediti. Informacija se bilježi brzo, ali za stvaranje strukture u vodi potrebno je dvadesetak do tridesetak minuta.

No ima i dobrih vijesti: moskovski znanstvenici Leonid i Jelena Izvekov konstruirali su uređaj po imenu AquaDisk koji rješava problem strukturizacije vode. Sudeći po snimkama klastera, struktura vode obrađene AquaDiskom identična je vodi iz ljekovitog vrela Sergeja Radonežskog. AquaDisk možete pronaći i naručiti preko interneta.

Spomenuo sam cijeli niz uređaja i pomagala koje treba platiti. No oni će vam dugo služiti, a na zdravlju ne treba štedjeti. Nemojte misliti da se

bavim marketingom - za to ne dobivam novac. Nemam nikakav drugi interes osim što želim podijeliti korisnu informaciju koja doista pomaže. Destilator, elektroaktivator, AquaDisk, čak li koralj sango nećete vidjeti u reklamama. Takvim stvarima reklama nije potrebna. Glas o njima širi se na drugi način: usmenom predajom ljudi koji su ih sami isprobali u praksi. Tako i ja s vama dijelim svoje iskustvo.

Živa voda s AquaDiskom stječe dodatna ljekovita svojstva. Takva voda na svakog čovjeka djeluje drugačije kao da zna što mu je potrebno. Komentare je moguće naći i na Internetu pa neću naširoko nabrajati sve vrline tog čudesnog uređaja. Zanimljivo je da uređaj ne stvara zvuk i ne

troši električnu energiju, a ima zadivljujući učinak: voda postaje iznimno ukusna, a u kadi poprima smaragdni odbljesak. Provjerite sami.

Zatvarajući ovu temu, želio bih još reći da nisam ni izdaleka nabrojao sva svojstva vode, ali mislim da je i ovo dovoljno. Koliko je još svojstava

neistraženo! Znanstvenici sve više priznaju da je voda najčudesnija tvar u prirodi i da je tek počinju otkrivati. Eto kakva je ta naša živa voda! Prema

njoj se i treba odnositi kao prema nečemu živome. Pijte je s ljubavlju i zahvalnošću zato što je tako ljekovita i čista, a voda će vam se na isti način odužiti.

Je li dovoljno rabiti samo AquaDisk za pripremu pitke vode ili je potrebno imati sva tri uređaja, tj. i destilator i elektroaktivator?

Ako ne možete nabaviti sve, najbolje je da nabavite AquaDisk koji ne samo što obnavlja strukturu vode već i poboljšava i njezina druga svojstva. No ipak, voda postaje idealna za piće samo kada prođe cjelovit ciklus.

Koji je redoslijed postupaka u pripremi žive vode?

1.                   Destilacija.

2.                   Stajanje na šungitu i/ili siliciju tijekom 24 sata ili dulje.

3.                   Oživljavanje elektroaktivatorom u trajanju od trideset minuta do jednog sata.

4.                   Strukturizacija uz pomoć AquaDiska u trajanju od dvadeset minuta do jednog sata.

Pišete sljedeće: 'Vodovodna voda: ORP = +160 (čak do +600), pH = 7,2; destilirana voda odstajala na šungitu: ORP = +250, pH - 6,0.' Ispada da je korisnije za piće izabrati običnu vodovodnu vodu.

Ovisi o vodi. U svakom kraju voda ima različita svojstva. Nema smisla birati između jednog ili drugog: ako već imate destilator, zašto ne nabavite i elektroaktivator?

Zbunjuje me AquaDisk. Donosi mnogo toga pozitivnog, ali  ima i nedostatke. Što o tome mislite? Osobito me zanima konstrukcija  AquaDiska  i  način  na  koji funkcionira. Možemo li i sami napraviti nešto slično ? Postoji li alternativa ?

Uvijek je moguće naići na kritike bilo čega, osobito ako je netko zainteresiran za unapređivanje prodaje svojih proizvoda. To me ne zanima jer ja ništa ne prodajem. Konstrukcija i način rada AquaDiska nisu objavljeni u cijelosti, po svoj prilici radi očuvanja monopola na njegovu proizvodnju pa nema smisla da sami pokušavate napraviti nešto slično. Od svega što se nudi osobno preferiram AquaDisk. Moj svijet za mene bira uvijek samo najbolje. Stvorio sam takvu stvarnost uz pomoć tehnike amalgama, a vama predajem svoja iskustva.

Dobiva li se živa voda pripremom po receptu iz knjige Transurfing 6?

U toj se knjizi objašnjava tehnologija pripreme otopljene vode, ali što je već objašnjeno, ta voda nije sasvim živa. Ipak, dovoljno je dobra u nedostatku ostale potrebne opreme.

U svojoj knjizi Bolotov navodi: 'Gliste u želucu i crijevima mogu preživjeti samo ako je znatno snižena kiselost želučanog soka.' Već dugo godina čitam o pH-vrijednosti unutar tijela. Vjerojatno je točno ijedno i drugo, ali nikako ne mogu odlučiti.

Točno, želučani sok koji se izlučuje tijekom probavljanja hrane doista je kiseo. Ali to ne znači da i voda koju pijemo treba biti mrtva, tj. kisela. Općenito, bjelančevine se probavljaju u kiseloj sredini, a ugljikohidrati u lužnatoj. Radi održavanja potrebne pH-vrijednosti u želucu, vodu treba piti 15-20 minuta prije jela, odnosno najranije sat i pol do dva sata poslije jela. I naravno, ne bi trebalo miješati nespojive namirnice. Organizam će sam odlučiti kakvu sredinu i kada treba uključiti. Bolotov je razradio svoj jedinstveni sustav koji je bogato iznijansiran pa zato ne bi trebalo tek tako

izvlačiti dijelove iz konteksta i izvoditi zaključke. Neki sustavi temelje se na činjenici da je čovjek po svojoj biološkoj prirodi biljojed, drugi jednako uvjerljivo dokazuju da je svejed. U jednom sustavu djelovat će jedna načela, u drugom sasvim druga. Koji sustav odabrati? Predlažem vam da ne birate jednu ili drugu stranu, nego da jednostavno prihvatite Božji sustav: čovjek se hrani biljnom hranom, u njemu je lužnata sredina, paraziti se u lužnatoj sredini ne mogu razvijati. Prema tome, voda i hrana također trebaju biti lužnati, tj. živi. (Kiselo voće također u konačnici stvara lužnatu reakciju.)

Zanima me nešto vezano lužnatost: što je s kefirom i gdje je u tom kontekstu disbakterioza? Kiseli kefir je koristan, a što je s nedostatkom mikroorganizama?   Nedostatak  kefira  u  prehrani  ne  uzrokuje  disbakteriozu.  Ako  misli  te  da  se  disbakterioza  može  izliječiti  samo  uz  pomoć namirnica  nastalih  kiselim

vrenjem, jako se varate. Organizam ima vlastitu, posebnu i vrlo raznoliku mikrofloru. Izlažući je neprestanim napadima istovjetnih mikroorganizama, primjerice, bakterija kiselog vrenja ili kvaščevih gljivica, potiskujete druge vrste bakterija. Takve je namirnice bolje izbjegavali ili ili uzimali tek povremeno. O tome se može raspravljati. Ipak, u prirodi nijedno biće ne priprema kruh s kvascem i ne proizvodi kefir. Sva piju prirodno mlijeko, i to samo u najranijem djetinjstvu. Organizam će se sam pobrinuti za svoju mikrofloru bolje od svih profesora ako ga budemo hranili prvenstveno prirodnom biljnom hranom.

Imam poteškoća s izborom destilatora. Koji je najbolji i gdje ga se može nabaviti?

Nabavite neki s povećim kapacitetom, primjerice 4 litre na sat, koji na dan može destilirati tridesetak litara. Snaga takvog destilatora iznosi 4 kW. Ako u blizini nemate specijaliziranu ljekarnu, potražite ga na Internetu. Imajte na umu da standardni destilator radi s protočnom vodom pa ako u kući nemate vodovod, trebate pozorno proučiti uputu za uporabu uređaja.

Kako koristiti šungit i silicij?

Ostavite ih stajati u vodi najmanje 24 sata ili dulje. Možete se koristiti ili silicijem ili šungitom, ili i jednim i drugim. Na litru vode potrebno je oko sto grama kamenja. Šungit možete naručiti, na primjer, preko interneta.5

Sada pijem isključivo vodu iz bunara u vikendici. Voda je ukusna i sviđa se mojoj obitelji. Je li je moguće oživljavati elektroaktivatorom ili je treba obraditi i na neki drugi način?

Naravno, elektroaktivatorom je moguće oživljavati svaku čistu vodu. Teško je reći koliko je čista na ovom ili onom izvoru, za to je potrebana specijalizirana oprema. Treba uzeti u obzir da je bunarska, izvorska i arteška voda podosta tvrda. Treba je obavezno destilirati ili otapati. Sami odlučite što vam je bitnije - komoditet ili zdravlje.

Ljudi oduvijek piju izvorsku vodu! Ako je priroda sama ponudila prirodne izvore vode, zašto bismo trebali izmišljati nešto novo?

U prirodi postoje mnogi izvori vode zato što je voda posvuda. Ali nije svaki prirodni izvor zdrav, pogotovo danas. Nisu svi ljudi pili samo izvorsku vodu. Najzdraviji i najdugovječniji među njima pili su vodu iz gorskih rijeka nastalih topljenjem ledenjaka te kišnicu.

Živim u kući u kojoj pijemo podzemnu vodu bunara. U njoj nema klora i industrijskih primjesa. Je li i ta voda mrtva? Mogu li se tom vodom koristiti u tehnici Čaša vode? Ona  je mrtva u tom smislu što ima  pozitivan ORP. Za tehniku Čaša vode idealna je strukturirana voda. U njoj su klasteri već poredani pa se

informacije na njih bolje vežu. (Moguće je uspješno dati naboj i vodi koja je samo očišćena od informacije, tj. destilirana ili otopljena.) Koliko je

dobra struktura vode iz bunara ili izvora, možete provjeriti samo uz pomoć specijalizirane opreme.

Ako u, prirodi ne postoji voda s negativnim ORP-om, zašto onda ići protiv prirode?

U ovom slučaju ne idemo protiv prirode, nego joj pomažemo. Što je ORP niži, to je voda ljekovitija. Ako je moguće poboljšati vodu, zašto to ne učiniti?

Ima li svrhe ostavljati vodu da stoji na srebru?

Samo  ako  je ne možete  očistiti  od mikroorganizama na drugi način.  Srebro  ne daje vodi ništa drugo.  Imam malo novca pa bih za samo jedan uređaj trebao raditi 2-3 mjeseca. Je li moguće nekako pojednostaviti čišćenje vode ?

Možete pripremati otopljenu vodu prema tehnologiji opisanoj u knjizi Transurfing 6. Treba vam također AquaDisk ili elektroaktivator koji stoje otprilike jednako. Kad budete imali novca, nabavite destilator. Na putovanju ili na poslu, kao što sam već spomenuo, koristite se praškom koralja sango.

U čemu je najbolje zamrzavati vodu?

Vodu je najbolje zamrzavati u posudi od nehrđajućeg čelika jer se druge vrste posuda mogu oštetiti.

Čini mi se da bi rješenje  problema moglo biti u korištenju uređaja za obrnutu osmozu koji postaju sve popularniji. Prema rezultatima testiranja, rezultati demineralizacije nisu lošiji od onih postignutih destilacijom.

Nijedan filter ne može ukloniti informacijsko zagađenje koje nije manje štetno od kemijskog. Tko vam može jamčiti da je voda koju konzumirate u tom smislu čista? Tako je jedino ako živite u nekom kutku netaknute prirode.

5 http://www.shungit-ki.ru/products.html

Izgleda da se uz pomoć aktivatora može dobivati i mrtva voda. Čemu ona služi ?

Mrtvu vodu izlijevamo ili je nakon 24 sata ponovno koristimo za aktivaciju. Ni ona nema dugu trajnost. Moguće ju je koristiti kao antiseptik za prskanje lišća biljaka protiv štetočina i za liječenje bolesti prema određenim shemama. Dodatne informacije dostupne su na upit.

U uputama uporabu elektroaktivatora stoji da tako pripremljenu vodu treba piti kao lijek po pola čaše, između obroka i lijekova koje eventualno uzimate. Prema poglavlju "Živa voda" shvatila sam da takvu vodu treba piti umjesto svih drugih tekućina ili na njoj pripremati ekstrakt ljekovitog bilja kao napitak. Drugim riječima, ne uzimati po pola čaše tri puta na dan. Pijete li živu vodu kad god i koliko god želite ili je ipak treba piti kao lijek - u malim količinama i u određenim razmacima?

Naravno da je pijem, ali ne samo kad ožednim, već svjesno, jednu i pol do dvije litre dnevno. Živu vodu i mnoštvo drugih zdravih namirnica i napitaka koriste kao lijek oni koji su navikli prvo uništavati svoje zdravlje, a zatim se liječiti. Jednostavno imaju takvu naviku - obolijevaju pa se liječe. Neobični ljudi... Prvo svoj organizam dovodimo na rub nesvjestice da bismo ga zatim brižljivo liječili pa se opet mučili i iznova liječili. Kako tko voli. Osobno radije ne trpam u sebe sve i svašta kako se poslije ne bih morao liječiti. "Ako ti hrana ne bude kao lijek, tvoj će ti lijek postati hrana."

U posljednjih mjesec dana znatno sam poboljšao kvalitetu vode koju pije moja obitelj (rabim šungit i otopljenu vodu, ne pijem mineralnu). Istovremeno sam počeo tražiti elektroaktivator i destilator, no onda sam se, zapitao ne bi li bilo jednostavnije piti sviježe cijeđene sokove.

Već sam rekao da su sokovi jelo, a ne piće. Organizam treba čistu vodu samočiščenje. Prestanite prati čašu iz koje pijete sok i vidjet ćete što će se dogoditi.

U narodu je odavno popularna kombucha (čajna gljiva) i slični fermentirani napici. Ti se napici spravljaju na osnovi šećera, ali ako sam dobro shvatio, te gljive gotovo ga u potpunosti prerađuju. Jesu li takvi, napici zdravi?

Naravno, ti napici imaju ljekovita svojstva i liječe mnoge bolesti. Međutim, nije ih poželjno uzimati redovito zato što su gljive i bakterije koje pokreću fermentaciju strane organizmu. One moraju obaviti svoj posao i otići. Zato je optimalno provesti kuru takvim napicima u trajanju od jednog do dva mjeseca. Za naš organizam nema boljeg pića od čiste vode.

Nabavio sam elektroaktivator za vodu "AP-1". Njegov krajnji proizvod (živa voda) je tekućina koja okusom podsjeća na slabo zaslađenu otopljenu kredu. Okus nije neugodan, ali nije ni osobito poželjan... Testirao sam običnu vodovodnu i navodnu izvorsku vodu koja se obično dostavlja u urede, uz 30 minuta elektroaktivacije. Okus je jednak. Treba li tako biti ili nešto krivo radim? Gdje se može saznati više o primjeni žive i mrtve vode?

Kvaliteta žive vode ovisi o kvaliteti vode kojom se koristimo. Voda ne treba postati lužnata. U svemu treba imati mjeru. Vrijeme aktivacije ovisi o stupnju mineralizacije vode, ali i o čistoći elektroda i keramičke retorte.

Ako se strelica indikatora uređaja "AP-1" nalazi u zelenoj zoni, vrijeme aktivacije treba skratiti na 10-15 minuta. Mrtva voda u retorti treba imati miris kiseline, a živa voda jedva prisutan miris lužine ili biti sasvim bez mirisa. Okusa lužine također ne bi trebalo biti. Ako je nazočan, znači da vrijeme aktivacije treba skratiti ili se koristiti vodom koja je očišćena od mineralnih soli.

Pri aktivaciji destilirane vode odstajale na šungitu ili siliciju, strelica indikatora nalazi se u žutoj zoni ili je sasvim na nuli. U tom slučaju vrijeme aktivacije varira od četrdeset minuta do jednog sata. Prema tome, pratite indikator.

Elektrode i keramičku retortu treba čistiti jednom u dva tjedna. Uređaj se pritom isključuje iz struje te se u njega kao i obično ulijeva tekućina, ali

ovaj put ne voda, nego šestpostotni ocat. Ostavite ocat stajati pola sata te nakon toga temeljito isperite uređaj. O živoj i mrtvoj vodi napisano je mnogo knjiga dostupnih u knjižarama i internetskim trgovinama.

Želio bih živu vodu nositi sa sobom na posao. U čemu ju je bolje čuvati nakon pripreme? Zasad je čuvam u vrču AquaDiska. Ako stignem pripremiti više vode, izlijevam je u plastičan kanistar.

Živa voda kratko zadržava svojstva. ORP se za jedan sat povisuje za 50-80 jedinica. Nakon sedam sati ta je voda još uvijek dobra, ali nije više sasvim živa jer je ORP postao pozitivan. Vrč na AquaDisku najbolje je mjesto za čuvanje. Za prenošenje je najbolja začepljena staklena ili plastična boca. Termosica nije neophodna. U kanistru voda zadržava samo svoju strukturu. Ne znam koliko dugo, možda tjedan dana, možda i mjesec. Poznato mi je samo da struktura svete vode ostaje očuvana gotovo godinu dana. Nemam takve podatke za vodu strukturiranu AquaDiskom.

Gubi li žjva voda svoja svojstva zagrijavanjem? (Zagrijavanje je neophodno za pripremu napitaka.) Ako ih ne gubi, na koji je se način može zagrijavati: na otvorenom plamenu, u električnom čajniku ili u mikrovalnoj pećnici?

Gubite li  vi svoja živa svojstva prilikom  zagrijavanja u  mikrovalnoj pećnici ili  čajniku? Naravno,  živa voda postat će mrtva. Nešto me brine: ne bi li suvišna lužnatost vode, znatno veća od lužnatosti organizma, mogla narušiti ravnotežu i naštetiti nam?

Voda ne treba postati suviše lužnata. U svemu treba imati mjeru. Živa voda ne može naškoditi, ali može popraviti pH-vrijednost organizma.

Je li destilacija neophodna za informacijsko čišćenje vode? Nije li AquaDisk dovoljan? Čemu destilacija umjesto filtracije? Nije li dovoljna samo membranska filtracija i stajanje vode na šungitu i siliciju?

Struktura vode i informacija koja je u njoj zabilježena nisu isto. Strukturu je moguće promijeniti, ali informacija se briše samo otapanjem ili isparavanjem. Naravno, trebamo se snaći s onim što nam je dostupno.

Aktivator "AP-1" ostavlja obilan bijeli talog. Kako ga filtrirati? Kakav je to talog? Voda je izvorska.

To su te spomenute mineralne soli koje vodu čine tvrdom. Izvorska voda je tvrda. Aktivator taloži dio tih soli, ah ne sve, naravno. Filtrirati možete kroz nekoliko slojeva gaze.

Je li živu vodu (destilator, šungit, aktivator, AquaDisk moguće rabiti " za pripremu hrane, tj. uvijek i svugdje?

Za pripremu hrane može se koristiti destilirana voda odstajala na Šungitu ili siliciju. Ali nema smisla vodu aktivirati i strukturirati pa je potom kuhati.

Nabavila sam kućni destilator Aquadist talijanskog proizvođača "Euronda" (4 litre za 5 sati). Voda koja izlazi je ukusna, ali ono što u samom destilatoru preostane poslije procesa izgleda grozno. Talog je na opip brašnast i uljast, odvratna mirisa koji tjera na povraćanje.

Eto, sad i sami vidite kakvu ste vodu ranije pili. Koliko sam shvatio, radi se o stolnom destilatoru u kojem se voda u radnoj posudi u cijelosti isparava. To nije dobro. Što je voda prljavija ondje gdje se podvrgava isparavanju, to je destilat lošije kvalitete. Moj uređaj radi s protočnom vodom (DE-4, proizvođač "Tyumen Mediko", 4 litre na sat): radna posuda neprestano se popunjava svježom vodom, a i nakon svakih pet litara dobivenog destilata mijenjam svu vodu u radnoj posudi. Prema tome, bez obzira na vrstu destilatora, mijenjajte vodu u njemu, nemojte dopustiti da postane "odvratan".

Na Internetu ne mogu naći ni destilator, ni elektroaktivator...

Preko tražilice yandex.ru svi uređaji mogu se naći bez teškoća6. Destilator prvo potražite u specijaliziranim ljekarnama i hospitalijama, a tek onda na Internetu. Ako ne živite u Rusiji, potražite ga u svojoj zemlji. Tko traži i ima potrebu, taj će i naći.

Kad sam na Internetu tražio AquaDisk, uočio sam da mu je cijena poprilično visoka s obzirom na jednostavnost konstrukcije. Naišao sam i na link koji ga proglašava šarlatanstvom.

Rekao sam da konkurencija ne spava. Bitka klatna ne prestaje. Sve jedno mi je što drugi pišu o AquaDisku. Pišem o onome što sam sam isprobao. Voda postaje ukusnija i to je činjenica. Voda u kadi (postoji i specijalni AquaDisk za kade) poprima smaragdni odsjaj i osjetno opušta cijelo tijelo - i to je činjenica. Mnoštvo drugih činjenica naći ćete na web-stranici konstruktora AquaDiska u rubrici "Reakcije"7.

Živimo u ekološki relativno čistom području u malom naselju. Pijemo vodu sa zdenca. Čini se da voda nije jako tvrda. Ograničeni smo što se tiče struje, a destilatori su, koliko sam razumjela, na struju. Je li moguće nečime ih namijeniti? Je li dovoljno samo djelovanje AquaDiska, šungita i silicija ?

Ako živite u ekološki čistom području, neće vam trebati ni destilator, ni AquaDisk ni silicij. Izvorska voda trebala bi sama po sebi biti dobro strukturirana i zasićena silicijem. Dakako, bilo bi dobro ukloniti mineralne soli barem membranskim filtrima. Ako ni to nije moguće, u prehranu uključite više prirodnih biljnih proizvoda koji čiste krvne žile od naslaga: ljeti jedite puno svježeg zelenog povrća, zimi rotkvu, repu i limun.

Nakon tretmana aktivatorom, u vodi se pojavljuju bijele pahulje. Ne talože se, nego plutaju po površini. Je li to normalno ?

Voda je tvrda.  Trebate skratiti vrijeme aktivacije,  ili  prijeći  na  destiliranu  vodu, ili barem  koristiti filter  za obrnutu osmozu. Poslije destilacije voda ima neugodan okus.

Možda imate nekvalitetan destilator. Ako je tako, prije konzumacije vodu ostavite da odstoji u širokoj otkrivenoj posudi tijekom 48 sati. Plastične boce možete zamijeniti tridesetolitrenim emajliranim kotlom u koji možete nasuti silicij i šungit.

Destiliranu su vodu obično pili mornari na putovanjima i većini su počeli ispadati zubi i kosa.

Mornari i astronauti obolijevaju iz drugog razloga. Voda koja se dugo čuva u zatvorenim posudama gubi energiju sunca i od takve ne vode može oboljeti. Destiliranu vodu treba držati u prozirnim ili otkrivenim posudama kako bi bila izložena svjetlu.

Lječnik sam i jako me ljuti što ljude  dovodite u zabludu. Destilirana voda ne smije se piti! Organizmu treba  kalcij!  Zar  želite ljude  pretvoriti  u  invalide?  Osim  toga, destilirana voda ispire minerale organizma.

Nikako da popustite! Dobro, pogledajmo što sam ministar zdravstva govori o vodi i kalciju. Prema službenim podacima dnevni unos kalcija iznosi prosječno 1000 mg za odrasle, odnosno 1500 mg za djecu. Međutim, ako bolje pogledamo, tu je normu vrlo teško ispuniti za jedan dan, osim ako ciljano jedemo velike količine sezama. Idemo dalje: higijeničari Znanstveno-istraživačkog instituta za ekologiju čovjeka i higijenu okoliša "A. N. Sisin" Ruske akademije medicinskih znanosti, odredili su da sadržaj kalcija u pitkoj vodi ne smije biti manji od 30 mg/l (maksimalna dopuštena količina je 140 mg/l). Zbrojite koliko bi litara vode trebalo popiti na dan da se skupi 1000 mg kalcija, pretpostavimo li da jedna litra sadrži 30 mg: oko 36 litara.

Slažem se s tvrdnjom da destilirana voda iz tijela ispire minerale. Međutim, koji su to minerali? To su naslage soli u zglobovima i na stijenkama

krvnih žila. Iz međustaničnog prostora također ispire kojekakvo smeće. No iz samih stanica nikakvi se minerali ne mogu isprati bez dopuštenja tih stanica jer naše stanice imaju membrane koje obavljaju svoju funkciju. Da vas ostave da se u kadi namačete nekoliko sati, bi li iz vas izašla sol? Promislite sami.

Čemu služe šungit i silicij?

To su dobro poznate stvari, ali neki s njima nisu upoznati pa je bolje da objasnim. Prije svega, i šungit i silicij aktivno sudjeluju u čišćenju organizma od otpada i toksina što nam i jest cilj, jer u čistom organizmu energija slobodno teče.

Silicij je element u tragovima bez kojega organizam jednostavno ne bi mogao funkcionirali. Pri nedostatku silicija svi ostali elementi u tragovima i vitamini ne mogu se asimilirati i samo po  sebi dolazi do razvoja mnoštva bolesti "nepoznata uzroka". Štoviše, narušava se redoslijed prijenosa energije iz mozga prema tijelu i gubi se kontrola nad procesima održanja života. Silicij je osobito potreban trudnicama. Sve vrste parazita troše

silicij u golemim količinama i koriste ga za izgradnju svojih tkiva. To je još jedan od razloga zašto se moramo žurno oslobađati tih nezvanih i proždrljivih gostiju.

Sami kamenčići kremena organskog su podrijetla. Formirali su se prije mnogo milijuna godina od kolonija uginulih živih organizama. To znači da

6 Elektroaktivator možete kupiti na http://www.med-tehnica.ru preporučujemo "AP-1", s indikatorom). Aquadisk možete naći na http://yogamagazin.ru.

7 http://www.aquadisk.ru

silicij nije samo kemijski mineral, nego i aktivan organski element koji se lako asimilira. Prikladni su kamenčići sive i crne boje, a prodaju se u ljekarnama.

Ako pijete flaširanu vodu, zašto ne biste u bocu ubacili nekoliko kamenčića i ostavili ih da stoje u vodi dva do tri dana? Ništa lakše. Organizmu to treba. Kremen je zapamtio informaciju o reliktnoj vodi razdoblja krede i strukturira vodu na svoj način te je oživljava i čisti. Mikroorganizmi i primjese se talože pa kad u neočišćenu vodu stavljate silicij bacite donja 3-4 centimetra vode. Vodu odstajala sa silicijem možete kuhati, ali kamenčiće ne. Šungit također čisti vodu pomoću svoje jedinstvene strukture te silicija i silikata koje sadrži. Nekada je postojao (a ponegdje još i danas postoji običaj oblaganja dna bunara kremenom ili šungitom.

Prije više od tristo godina bilo je poznato da voda koja izvire iz Šungitovih stijena ima ljekovito svojstvo. Prvi službeni spomen toga poznat nam je

s početka 17. stoljeća i povezan je s imanjem carice Marfe Ivanovne Romanove. Kao prognanica u području sjeverno od jezera Onega bila je na rubu smrti zbog padavice. Mjesni seljaci pokazali su carici ljekovite izvore čijom su se vodom i sami liječili od davnine. Živa voda pomogla je carici da se izliječi i othrani sina. Sedmero djece koje je dotad rodila umrlo je u dobi novorođenčeta, a novorođeni Mihail Fjodorovič Romanov kasnije je osnovao carsku dinastiju. Sto godina kasnije Petar I. Veliki osnovao je na obali jezera Onega lječilište "Martialnye Vody". Izdao je naredbu svim vojnicima da u naprtnjačama nose kamenčić šungita kako bi na pohodima mogli čistiti vodu.

Struktura šungita općenito je vrlo zanimljiva. On se sastoji od šupljih sfernih molekula ugljika - fulerena - kuglica koje se sastoje od šesterokuta ili peterokuta. (Donedavno se mislilo da ugljik može imati samo tri oblika: dijamant, grafit i karbin.) Upravo fulereni strukturiraju vodu dajući joj ljekovitost. Na neki nedokučiv način fulereni djeluju na organizam selektivno, oslobađajući ga od svega što je nepotrebno i štetno, a istovremeno mu pomažu nadoknaditi ono što mu nedostaje.

Misterij podrijetla slojeva šungita, koji su stariji od dvije milijarde godina, dosad nije riješen. Postoji hipoteza prema kojoj su to ostaci planeta

Faeton koji se sudario sa Zemljom. Hipoteza se temelji na činjenici da se šungit može naći samo na jednom mjestu - u Kareliji, a fulereni drugih tipova također samo na mjestima pada meteorita.

Šungit čisti vodu od različitih primjesa kloroorganskih spojeva, nitrata i nitrita, viška bakra, mangana i željeza, razbistruje vodu, uklanja okuse i mirise. Doduše, on i zasićuje vodu solima i elementima u tragovima, ali u maloj koncentraciji koja je optimalna za organizam. Osim toga, dezinficira vodu tako da ju je bez prokuhavanja moguće piti za pola sata.

Fulereni ulaze u vodu u homeopatskim dozama i čine je ljekovitom. Takva se voda može koristiti za liječenje i prevenciju anemije, alergije, astme,

gastritisa, bolesti jetre, žuči i bubrega, dijabetesa, bolesti srca i krvnih žila, pomaže pri oslabljenom imunitetu i sindromu kroničnog umora. Uz to, šungit pomlađuje organizam. Takvu je vodu zdravo piti i njome se prati bez brisanja.

Šungit treba stajati u vodi 48-72 sata. Količina kamenja izračunava se po formuli 100 grama na litru vode. Šungit i kremen treba dobro oprati jednom tjedno ako voda nije destilirana. Kamenje se može, kako se meni čini, rabiti najdulje jednu godinu zato što se na njemu stvara naslaga minerala tvrde vode. Ako se na površini kamenčića stvori naslaga  ili patina, treba  ih uroniti u dvopostotnu otopinu octene kiseline na 2 sata, a

zatim 2-3 puta isplahnuti običnom vodom i na dva sata ostaviti u otopini sode bikarbone te ponovno isplahnuti.

Prije prvog korištenja šungit treba dobro oprati, nije poželjno dodavati ga u vodu u prevelikim količinama zato što u početku kamenje dovodi do

prejake mineralizacije. Šungit možete nabaviti, primjerice, preko interneta.8

Kao što ste, vjerujem, shvatili, ne pijem čistu destiliranu vodu, već je ostavim da odstoji na šungitu i kremenu. Savjetujem to i vama osobito ako smatrate da je voda bez mineralnih soli štetna i još ste uvijek uvjereni da soli otopljene u vodi organizam može usvajati. Pa uzdravlje! Kremen i

šungit zasićuju vodu silicijem, ali i kalcijem, željezom, magnezijem, kalijem, fosforom i drugim potrebnim elementima. No za razliku od obične vode, mineralizacija šungitom je minimalna i neškodljiva za organizam.

Jedni kažu da nije zdravo piti destiliranu vodu, vi tvrdite da je treba piti; drugi kažu da je sol neophodna organizmu, a vi tvrdite da nije. Kome vjerovati?

O zdravlju općenito postoji puno različitih i proturječnih teorija. I u mojim podacima bilo koji stručnjak koji se pridržava svoje teorije može otkriti niz netočnosti i spornih pitanja. Kad bismo sve stručnjake okupili na jednom mjestu, nikada se ne bi mogli složiti. Svatko će, zaključujući legitimno i uvjerljivo s pozicije svojeg učenja, tvrditi: samo su naše točnosti točne, samo su naše pravilnosti pravilne. Koliko stručnjaka, toliko mišljenja, osobito što se tiče vode - kao što se pokazalo, najmanje proučavane tvari u prirodi. No dok se oni dogovore, mi ćemo svi spokojno umrijeti.

Kome vjerovati? Samom sebi, što drugo! Pokušajte me uvjeriti da baš ovaj ili onaj  stručnjak  govori  neospornu  istinu!  Ni  moja  znanja  nisu posljednja riječ. Jedini pravi oslonac mogu nam biti zakoni Prirode. Promatrajte što čini priroda. Pitka voda na Zemlji čisti se isparavanjem. Kad ne bi bilo kiše, ne bi postojale ni rijeke, ni jezera, ni izvori. Životinje ne ližu kuhinjsku sol kojom se koristi civilizacija, nego minerale. Zašto to čine, znanstvenici ne znaju (ili se prave da ne znaju).

Treba slušati sebe. U svakom od nas još gori plamičak prirodnog Znanja. Civilizacija gasi taj plamičak na sve raspoložive načine. Rasplamsati ga može samo živa voda, živi zrak, živa hrana. Nažalost, to ne može razumjeti svatko. Osviještenosti neće biti sve dok budemo ovisili o mrtvim

namirnicama. Isus Krist je rekao: "Vi ne razumijete riječi života jer prebivate u smrti." Kako bismo se osvijestili, trebamo se osloboditi ovisnosti. Onamo vas i vodim. Nema drugog puta.