Stvarno sam doživio nevjerojatne osjećaje kada me preplavila energija. Izdržao sam na sirovoj hrani sve dok nismo otišli na odmor - tamo sam morao jesti sve redom - uzrok ne vidim u ovisnosti o termički obrađenoj hrani, nego više u izvanjskom društvenom pritisku, točnije pritisku rođaka: žene, oca, tasta, punice (mišljenje ostalih na mene obično malo utječe). Ne mogu reći da su se odmah na mene okomili s masom preporuka kako bih se trebao hraniti - oni samo redovito, svakoga dana dobace doslovno par rečenica tipa "ma kako možeš tako" ili "treba pojesti ovo ili ono". Kad to slušaš iz dana u dan, počinje se nakupljati nekakva kritična masa i ispada da je lakše pojesti to što predlažu, nego svakodnevno slušati njihova dobacivanja. Što mi u takvu slučaju možete savjetovati?

Ako ste upoznati s transurfingom, trebalo bi vam biti jasno da će vam okolina dodijavati upravo onim stvarima koje ni vama samima ne daju mira. Neće odustati sve dok se sami ne oslobodite i ne smirite. Sjetite se da stojite pred ogledalom. Dopustite si da budete ono što jeste, a drugima da budu ono što jesu.

Pretpostavimo da ste iz korijena odlučili promijeniti svoj izgled: kupili ste novu odjeću, netipičnu za vas, probušili jezik, stavili naušnicu, promijenili frizuru, napravili sa sobom još nešto neobični. Vama se to sviđa, no još uvijek se ne osjećate kao riba u moru jer se još niste navikli na novoga sebe. I čini vam se da okolina bulji u vas s neodobravanjem ili podsmijehom. Naravno, tako će i biti sve dok se vaše misli ne smire.

Jednako je i s vašom prehranom. Uskoro ćete se priviknuli i prihvatiti svoj novi imidž. Kad se razriješe unutarnja proturječja, svi oko vas će se odmah smiriti i prihvatiti vas onakvima kakvi jeste. Važno je da nikoga ne obraćate na svoju "vjeru" na silu i da ne ri ii girate neprijateljski na nerazumijevanje.

Kako se izmijenila komunikacija i vaš odnos s bliskim ljudima (voljenom  osobom,  djecom,  bliskim  prijateljima)? U  suvremenom  je  društvu kuhanje hrane  uzdignuto  do ranga umjetnosti i često su, ako ne svi, mnogi trenuci i aspekti čovjekova života u određenoj mjeri povezani s konzumacijom hrane/vina. Jesu li se u procesu vaše osobne promjene mijenjali (u smislu da su odlazili stari, a dolazili novi) bliski ljudi kao posljedica promjene vaših interesa? Ne osjećate li se pomalo osamljenim?

Ništa se nije promijenilo. Ako prihvaćate sebe onakvima kakvi jeste, drugi se automatski s tim slože. Vanjski se obrazac, to jest okolna stvarnost, prije svega formira iz vašeg unutarnjeg sadržaja. Ako živite u skladu sa svojim temeljnim načelom i nemate unutarnjih proturječja, ogledalo odražava isti takav harmoničan oblik. No kada vas muče sumnje, kad ne prihvaćate neke odlike novoga sebe, tada ćete izvana - u ogledalu svijeta - ugledati analognu sliku: drugi vas neće prihvaćati. U tom se slučaju treba ili okaniti tih novih aspekata, ili malo izdržati i naviknuti se dok ne postanu dio vašeg temeljnog načela.

Prelazeći na živu hranu, ne mijenjate sebe, nego svega nekoliko navika. Na primjer, vino mijenjate sokom. Ako takva zamjena uzrokuje unutarnju borbu, onda se ta borba također može odraziti i izvana. Treba za početak dovesti u red svoje temeljno načelo: je li mi to stvarno potrebno? Ili zasad možete pričekati sa svojim novim načinom života dok ne postane uobičajen i vama i okolini.

Što jedete kad vas prijatelji ili poznanici pozovu u restoran budući da ste potpuno prešli na sirovu hranu ?

Ako se nađem u okolnostima u kojima ne mogu jesti ono što želim jednostavno jedem ono što mi se da i ne radim probleme. Naravno, meso o je iznimka i njega ne jedem. I vama također predlažem da se ne preznojavate po tom pitanju. Ništa strašno se neće dogoditi ako ponekad pojedete nešto "takvo".

Pravila je moguće narušavati ako to činite svjesno, ne griješeći dušu. Samo što vam se to neće svidjeti. Naime vaš će organizam nakon takvog prekršaja odmah postati žalostan i to ćete osjetiti. Jer vaš je organizam jednostavan i naivan i povjerovao vam je da ga više nećete trovati mrtvom hranom. A kad prekršite svoje obećanje, tada uznemiravate svoje mudro tijelo, zbunjujete ga, a nakon toga i sami požalite.

Ja, na primjer, mogu i zapaliti cigaretu i popiti alkohol, probao sam više puta. No na kraju sam zaključio: je li mi to potrebno? Ne stvara mi nikakvo zadovoljstvo, samo neraspoloženje. Ipak naglašavam da je to moje osobno viđenje. Vi sami odlučite možete li i trebate li kršiti pravila ili ne.

Kako konzumiranje sirove hrane utječe na dinamiku odnosa unutar obitelji, među prijateljima i poznanicima?

Nikako ne utječe, ako mirno idemo svojim putem, ne obazirući se na društveno mišljenje i ako nikoga ne vučemo za rukav da nas slijedi.

Zanima me kako ste objasnili svojim bližnjima promjene na svom jelovniku, jeste li im pokazali knjige o sirovoj hrani ili ste ih pustili da ostanu onakvi kakvi jesu ne pokušavajući ih pridobiti?

U mojem okruženju nema ni jedne osobe koja se hrani sirovom hranom. Naravno, objašnjavam ljudima zašto ne jedem isto što i ostali ako me pitaju. No nikoga ne pokušavam obratiti. Ako čovjek nije na to spreman, nikako ga nećeš moći uvjeriti. Na žalost, takvu je stvarnost. A ako je on sam već spreman i zreo, tada mu uvjeravanja ne trebaju - dovoljan je samo savjet.

Supruga bi jako željela da dobijem na težini, pokušava me udebljali. U načelu, nikad se ničega nisam odricao, jeo sam što sam htio i koliko sam htio, no rezultata nema. Hranim se onime što ljude obilno deblja i zatim od toga pate, a moja težina se ne mijenja. Moje ludorije, kao što su dijeta, postovi i sirova hrana, supruga jednostavno ne podnosi i kaže da se na taj način nikad neću udebljati. Dao sam joj da čita članke o sirovoj hrani, no kao rezultat debate dobio sam odgovor: "Nemoj mi više davati ovakve članke." Pokušat ću se udebljati pomoću sirove hrane i početak dobiti deset kilograma. Je li moguće s takvom namjerom povećati težinu? I kako shvatiti koja je normalna težina za moju visinu. Cilj imam, no što mi je za to još potrebno? Što mi možete savjetovati? I kako sirovu hranu kombinirati s treninzima u teretani? Jer za rast mišićne mase potreban je sportski način prehrane.

Svi su ljudi različiti i njihove konstitucije ne mogu biti jednake. Jedni se hrane mrtvom hranom i ostaju mršavi, drugi se čak i na sirovoj udebljaju. Svačiji je organizam drugačiji i tu se ništa ne može, samo što se od patološkog tipa debljine ili pretjerane mršavosti, naravno, treba nekako izbaviti. Ako želite nakupiti kilograme na isključivo biljnoj sirovoj hrani, potrebno je prije toga obvezno očistiti organizam i proći antiparazitni program. Nakon toga ne treba očekivati brze promjene. Kao što sam već rekao, potrebno je neodređeno dugo vrijeme za potpun preustroj. Uzrok mršavosti može biti u poremećaju izmjene tvari. Normalna izmjena tvari obvezno će se popraviti, ali je nemoguće reći kada.

Puno je brže i jednostavnije sakupiti kilograme kod postupnog prijelaza na sirovu hranu, osobito ako se bavite bodybuildingom. Nemate se kamo osobito žuriti ako ste mladi i ne žalite se na zdravlje. Uključite u svoju prehranu žutanjke jajeta, sirove morske plodove (malo soljene ili bez soli, ali sa začinima), puno zeleni, morske alge, cvjetni pelud, klice mahunarki - graha, graška, mungo graha, leće.

Ako ne možete jesti klice mahunarki u sirovom obliku, kuhajte ih jednu do dvije minute. Naravno, to nije živa hrana, ali zato jako dobro čisti organizam i priprema ga za čistu sirovu hranu.

Preferiram sirovo povrće i voće, a kuhanu hranu (osim krumpira) ne volim. Ali zato volim toplu hranu, na primjer juhu, a što je najvažnije volim VRUĆI zeleni ČAJ. Ako je hrana topla, znači li to da je štetna? Može li se piti vrući (topli) čaj?

Vruća hrana je u svakom slučaju mrtva. Trebali biste izabrati želite li jesti živu ili mrtvu hranu. Možete piti vrući čaj, neće od toga biti velika šteta. Pratim preporuke ajurvede - znanosti stare više tisuća godina. Naučila sam da me sirova hrana ne grije (živim u Moskvi u kojoj je tijekom 9 mjeseci hladno) i za moj tip

konstitucije (vata) preporučuje se puno tople i tekuće hrane. Odnosno, sviđa mi se povrće, zelen, ali u mojoj klimatskoj zoni toga nema dovoljno. Izvansezonsko voće i povrće

me ne privlači.

Ljudske su zablude također stare puno tisuća godina. Iskustvo prirode broji se u milijunima godina. U prirodi se nitko ne hrani po krvnim grupama, po nekakvim obilježjima fizionomije itd. To što vruća hrana grije, zapravo je iluzija. Organizam se treba zagrijava ti sam - iznutra. Za to su potrebne čiste žile i zdrava mikroflora. Žile se dobro čiste limunovim sokom, prirodnim jabučnim octom, lanenim uljem. Kad se budete hranili živom hranom, očistit će se vaše žile i krv će postati vruća. To se neće dogoditi odmah, ali će se neizbježno dogoditi. Zasad možete na jelovnik uključiti klice mahunarki, kuhane ne dulje od 3 minute, kao i klice pšenice, suncokreta i bundeve.

Što možete reći o transgenetskim proizvodima? Danas postoji mnoštvo namirnica (rajčica, kukuruz, i dr.) koje sadržavaju gene koji nisu svojstveni genima tih biljaka i plodova. Treba li izbjegavati korištenje transgenetskih namirnica?

Genetski modificirane proizvode je najbolje ne koristiti. Njihov utjecaj na organizam praktički još nije provjeren. No prva ispitivanja na životinjama već su pokazala da njihovo korištenje dovodi do neplodnosti. Detaljnije o tome i koječemu drugome možete pročitati u knjizi Olge Afanasjeve Proizvodi: korisni ili opasni? Ne kupujte povrće i voće u supermarketima, nego na tržnici, po mogućnosti kod privatnih proizvođača i to sezonski urod vašeg podneblja ili plodove iz onih zemalja gdje se to povrće i voće sezonski uzgaja u prirodnim uvjetima. Ako po okusu osjetite da u proizvodu ima bilo kakve kemije, radije ga bacite.

Što raditi s namirnicama koje se ne smiju jesti sirove, na primjer, s krumpirom, patlidžanom?

Može li se ili se ne smije, to nije pravilo, već prije stvar osobne preferencije. Više volim slijediti načelo: ono što mi nije ukusno u sirovom obliku, neću jesti. Na primjer, mladi krumpir može se jesti sirov, ali to ne želim, znači da mi nije ni potrebno. Sirove klice mahunarki također nisu dovoljno ukusne, znači da ih je bolje kuhati jednu do dvije minute. No ako se nekome to sve sviđa u sirovom obliku, zašto ne?

Tvrdite da treba kušati cvjetni pelud ili prah, klice sjemenki, kao i morske alge. No gdje se sve to može kupiti? Ima li smisla tražiti na policama supermarketa?

U supermarketu jedva da je moguće naći išta prirodno i neštetno. Trebate tražiti na tržnici, u specijaliziranim trgovinama ili preko interneta, na stranicama gdje se prodaju ekološki čisti i prirodni proizvodi. Ako budete htjeli, naći ćete.

Tko može jamčiti da se sušeno voće sušilo na niskoj temperaturi?

Ne kupujem sušeno voće u supermarketima, već na tržnici, kod stalnih prodavača - Uzbekistanaca, i zato znam kako ih suše. Na tržnici je vrlo mala vjerojatnost da ćete naletjeti na mrtvo sušeno voće zato što je vrlo skupo sušiti ga u električnim sušilicama. U krajevima gdje ti proizvodi rastu jako je puno sunca i stoga za sušilicama jednostavno nema potrebe.

Prešao sam na sirovu hranu. Svaki dan jedem pšenične klice. Sve je odlično, osim što su me zubi malo počeli boljeti.

Klice aktiviraju procese čišćenja, a čišćenja su praćena pogoršanjem starih bolesti ili pojavom novih. Ako vas muče zubi, znači da nešto nije u redu s ravnotežom kalcija u organizmu. Trebate obratiti pozornost na proizvode koji sadržavaju kalcij. Ljeti uzimajte što više zeleni, zimi kiseli kupus, morske alge, sezam, orašaste plodove. Dobro je znati da se kalcij u potpunosti apsorbira samo pri dovoljnom unosu vitamina D i fosfora. Zato, ako bole zubi, ne žurite s naglim prijelazom na sirovu hranu. Ostavite zasad u svojoj prehrani žutanjke, jetru bakalara, masnu ribu, maslac. Fosfora ima dovoljno u žitaricama. Vitamina D ima također u prirodnom ulju konoplje17 - vrlo blagotvorno djeluje na sve funkcije u organizmu.

Već se dvije godine hranim prirodnom hranom. Zdravlje je odlično, bolesti i višak kilograma su otišli, snažnija sam. Moje dijete ima 6 mjeseci i uskoro počinjem s dohranom pa me zanima s čime da počnem. Kako pravilno organizirati njegovu prehranu ?

Općenito, ako imate dovoljno vlastitog mlijeka, najbolje je barem do prve godine djetetu ne davati ništa drugo. Nakon toga je možda vrijeme za dohranu ako mlijeka nema dovoljno.

Ako dijete želite hraniti prirodnom živom hranom, bolje je da se s liječnicima ne savjetujete, zato što će oni, i sami razumijete, biti jednoznačno

protiv toga. I ne čak toliko zato što prirodna prehrana može nekako naškoditi djetetu, koliko zbog straha od nekih nepredviđenih komplikacija. O

sirovoj hrani ne podučavaju ih na medicinskom fakultetu. Komplikacija će sigurno biti ako se poremete zakoni prirode. A njezini su zakoni vrlo

jednostavni. Prvi zakon: majka sa mora hraniti onim namirnicama kojima namjerava dohranjivati svoje dijete. Mlijeko je po svojem sastavu zrcalni odraz

majčine prehrane. Ako dojilja sama jede jedno, a djetetu daje nešto sasvim drugo, kod djeteta će se obvezno pojaviti probavni poremećaji.

Drugi zakon: umjerenost i postupnost. Vjerojatno i sami znate da dohranu treba provoditi u malim količinama i oprezno. Sokove u početku treba

razvodnjavati. Ne treba počinjati s tvrdim povrćem i voćem, nego s kašicama. Živi zobeni kiselj idealan je za djetetovu prehranu, samo što ga u

početku treba davati malo dok se dijete postupno privikne. Umjesto mrtvih kuhanih kašica, bolje je, naravno, raditi žive - od pšeničnih, raženih,

heljdinih i sezamovih klica. Njih je vrlo lako pripremiti: klice se stave u mikser, doda se voda i melje se na najsitnije. Može se dodati malo meda za

bolji okus i malo prirodnog lanenog, cedrovog ulja, ulja sikavice ili amaranta. Orašaste plodove također u prehranu treba uvoditi oprezno i

postupno, započevši s cedrovim u propasiranu obliku. Živa zelena juha iz temeljnih recepata (Prilog 3) vrlo je vrijedna i korisna hrana za djecu. Sezamovo mlijeko također se lako priprema pomoću miksera. Cvjetni pelud, prah i med također su vrlo dobri. Samo što je sve potrebno uvoditi kao dopunu mlijeku - oprezno i postupno.

Treći zakon: u prirodi nitko ne pije tuđe mlijeko. Samo je majčino mlijeko idealna hrana. I samo u djetinjstvu se hranimo mlijekom. Ako još dvojite trebate li

se odreći životinjskog mlijeka ili ne, odgovorite na tri pitanja:

Je li krava majka vašeg djeteta?

Želite li da vašem djetetu narastu rogovi, kopita i dlake?

Želite li svome djetetu najrazličitije "slinave" bolesti?

Ako ste triput odgovorili "ne", znači da se o tome više nema što razmišljati. Naravno, pitanja su apsurdna, ali konzumacija životinjskog mlijeka je

također apsurdna. Samo zamislite: životinja hrani vaše dijete! Je li to normalno? Kad ne bi bilo kolektivne psihoze pod narkozom zajedničkih

stereotipa, onda bi takva prehrana izgledala kao potpuno izopačeno divljaštvo. Ta ista narkoza, drugim riječima navika, vrlo snažno zamućuje svijest i zdrav razum. Pogledajte kako on funkcionira.

Od djetinjstva ste navikli na to da svi oko vas piju kravlje mlijeko. U tome nema ničeg posebnog, zar ne? No postoje narodi koji piju mlijeko konja ili deva. Kako vam se to čini? Ne zvuči više tako ukusno, zar ne? Zamislite da vam predlože da se hranite svinjskim mlijekom. Hoćete li ga početi piti? Vjerojatno ne. Takva ideja neće izazvati ništa osim osjećaja odbojnosti i gađenja. No koja je razlika? Krava ili svinja... Cijela je stvar u navici i kolektivnoj svijesti.

Isto je i sa životinjskim mesom. Dok prilazite polici s kobasicama, ne padaju vam napamet nikakve asocijacije na ubojstvo životinja. Ne pomišljate ni na kakve predsmrtne krikove, osakaćena trupla, smrad krvi, prljavštinu i slične užase iz klaonica. Naprotiv, asocijacije su sasvim drugačije - narezana kobasica na blagdanskom stolu. Čak ni očišćeno pile nimalo ne podsjeća na to da je nekad biti i divno živo biće koje su ubili na prljav i surov način. Vama je svijest jednostavno pod narkozom. No mijenja li se zbog toga bit stvari?

Mogli bismo još razumjeti i dopustiti privrženost mliječnim proizvodima kod nomadskih plemena koja su se bavila stočarstvom No, zar civilizirani

čovjek nema ništa drugo za jelo? Na koga bi se trebalo osloniti - na proizvođače koji su stvorili mit da je "nemoguću živjeti bez mliječnih proizvoda" ili na prirodu? To da bi mlijeko trebalo biti osnovni izvor kalcija je zapravo mit. Kupus, salata, orašasti plodovi sadržavaju dva puta više kalcija od mlijeka. Svježa zelen - nekoliko puta više. Sezam i kopriva - sedam puta više. Ono čega u mliječnim proizvodima ima u izobilju su sluz i kazein. Višak sluzi uzrok je neprestanih prehlada, a kazein, iz kojeg se inače formiraju rogovi i kopita, unutrašnje dijelove organizma čini ljepljivima. Ako budemo poštovali zakone prirode, dijete će rasti zdravo, aktivno, pametno i prestići će u razvoju svoje vršnjake. Prirodna živa hrana prema pravu svoga podrijetla jamči prirodan i uravnotežen razvoj. Suprotno tome, mrtva stvara probleme.

Na primjer, zašto se prosječno dijete ponaša histerično, hirovito, stalno plače, slabo spava? Pa zato što mrtva hrana na njega djeluje snažno poput

stimulansa  i relaksansa na  odraslu osobu. Alkoholičari i narkomani imaju iste simptome - poremećaje živčanog sustava i poremećaj spavanja. Samo što

su doze za svaku dob drugačije. Opet jasno ponavljam neugodnu i nezgodnu istinu: između mrtve hrane i droge nema nikakve načelne razlike, razlika je

samo u doziranju.

Živa hrana čisti organizam, mrtva ga čini prljavim. Ako se organizam ne bude čistio živom hranom, taj će se posao pobrinuti bolesti. Kao što je poznato, bolest

je kriza čišćenja.

No svojstva čišćenja žive hrane vrlo se često dožive kao nevolja koje se treba obvezno osloboditi,

Na primjer, kad mama svojem djetetu koje je pretjerano hranjeno mliječnim formulama i kuhanim kašicama, ponudi nekakvu sirovu namirnicu, ono će imati problema s probavom ili će dobiti osip po cijelom tijelu. Takav učinak sirova biljna hrana ima i na odrasle - jednostavno se ne

probavlja, a može izazvati i alergiju. Odatle zaključak da je sirova hrana štetna i da se ne treba baviti glupostima, već hraniti normalno, kao i svi.

O prehrani sirovom hranom ima vrlo malo istraživanja, iskustava i literature, ali zato ima puno glupih pothvata vezanih uz nju. Zbog toga postoji toliki broj neosnovanih kritika koje potječu od neukih malograđana, kao i od nedovoljno obrazovanih liječnika koji u pravilu ne znaju o čemu

17  http://www.syroeshka.com (ne radi link) ili   http://diamart.su/shop/index.html

govore.

Naravno, živa se hrana ne zadržava u prljavim crijevima - ona ih odmah počinje čistiti. Živa se hrana također ne može ni probavljati zato što

organizam koji je navikao na mrtve proizvode u pravilu pati od disbakterioze pri čemu prevladava flora koja izaziva truljenje, a nedostaje korisnih bakterija.

I što onda, potražiti pomoć od lijekova ili "čudesnih jogurta" koji tobože rješavaju taj problem ili se vratiti na prehranu mrtvom hranom? Ne, živa će hrana i očistiti organizam i izliječiti disbakteriozu. Vjerojatno ste primijetili da mačke i psi jedu za njih nesvojstvenu hranu - travu. Netko je mudar jednom pretpostavio da na taj način dobivaju zalihu vitamina. Pa svima je jasno da zelena trava sadržava vitamine. Što znači da je zelen katkad čak vrlo korisno jesti! No pazite, "u normalnom poimanju" samo katkad, ne češće!

Životinje se zapravo ne bave ničim drugim nego prevencijom disbakterioze. Osobito one domaće koje se hrane ljudskom hranom. Zelena je trava odličan izvor svih neophodnih bakterija. Upravo se zato živa zelena juha ili samo zelen trebaju na jelovniku naći svaki dan. Proći će neko vrijeme i živa će hrana sama ukloniti sve probleme, sve će normalizirati i stvoriti sve uvjete za svoju asimilaciju.

Takvi su jednostavni i jasni zakoni prirode. Detaljnije o prirodnoj prehrani djece možete doznati od onih koji već imaju takvo iskustvo.18

Samo, ako želite da vaše dijete nema nikakvih kriza čišćenja, na vrijeme se pripremite za njegovo rođenje. Ako je majka odlučila svoje dijete odgojiti

na sirovoj hrani, sama bi trebala minimalno godinu dana prije  začeća  biti  na  sirovoj  hrani.  U  suprotnom  i  majku  i  dijete  moraju  na  sirovu  hranu prelaziti postupno, a ne ekstremno i u kratkome roku. Ne eksperimentirajte na djeci ako sami još niste odabrali vlastitu prehranu!

Za koga se onda proizvodi dječja hrana ? Liječnici je preporučuju. Zar im ne treba vjerovati?

Nemojte biti naivni. U supermarketima se prodaje mrtva hrana matrice. Cilj proizvodnje te hrane je vaš novac, a ne zdravlje vašeg djeteta. Cilj je sustava (matrice), koji je iznad proizvođača, punjenje ćelija poslušnim elementima. Ti elementi, kao prvo, ne bi trebali biti sasvim zdravi kako ne bi imali slobodne energije, a kao drugo, trebali bi biti malo "udareni" da ne bi razumjeli gdje se nalaze. I zato ih je potrebno hraniti matričnom hranom.

Tako zapravo izgleda stvarnost. Reklame kojima vam ispiru mozak putem malih ekrana iluzija su i cinična laž. Stvari treba nazvati njihovim imenom. Iluzija se stvara vrlo profesionalno. Na ekranu vam prikazuju zdravu i sretnu djecu koja dobivaju "sve potrebne vitamine i elemente u

tragovima" iz konzervi i staklenki. Međutim, ona nisu zdrava i sretna zbog sve te sintetike, nego unatoč tome. Potencijal mladog organizma još je vrlo velik i zato se još uvijek može nositi s kemijom. No vi svejedno vjerujete. Jednostavno ste navikli vjerovati mišljenju autoriteta, tako su vas naučili još u školi.

A tko stvara autoritativno mišljenje? Isti stručnjaci iz matrice koji sjede u laboratorijima proizvođača. Ili neuki liječnici kojih također nema tako malo. Svi oni rade. za sustav, dakle i njihov je mentalitet "obrađen" u skladu s tim sustavom. Ponavljam da sustavu nisu potrebni potpuno zdravi

elementi. Vrlo je lako učiniti ih takvima: treba ili odvući od prirodne hrane i naviknuti na sintetičku. Pritom niti jedan proizvođač nikad neće svoju hranu nazvati sintetičkom, baš suprotno, svi će je usporediti s prirodnom. Zašto se uopće odreći žive hrane, a za uzvrat proizvoditi mrtvu i natrpati je kemijom?

Upravo zato da bi se obradila svijest najnovijih članova matrice, da bi im se u glavu stavile kukice za koje ih se kasnije može držati i "raditi s njima što se želi".

Jednom sam promatrao stariju ženu koja pazila na svog jednoipogodišnjeg unuka. U jednoj je ruci držao lizalicu, a u drugoj praznu pivsku bocu

koju je baka vjerojatno upravo ispraznila. Dijete se jako trudilo dohvatiti posljednje kapi piva. A bakici se taj prizor činio potpuno bezopasnim. Pa u boci je svega nekoliko kapi! Ona ne vidi da svojeručno u djetetovu glavu umeće kukicu za klatna - i ona sama ima istu takvu.

Takvi kao ona (a takvih je jako puno) hrane svoju djecu sintetičkom, u doslovnom smislu otupjelom hranom iz supermarketa (odakle toliko slaboumnih ljudi?) i sa žarom svima dokazuju da se treba hraniti upravo onako kako se oni hrane. Sami su se već toliko "nahranili" svojom mrtvom hranom da izgledaju kao pirati iz filma Mrtvačeva škrinja. I djecu žele pretvoriti u gobline.

Je li to stvarnost? Ne, fantastika. Ili obrnuto? Kako želite. I jedno i drugo je dio naše stvarnosti. Čak nije ni potrebno, ići u kino. Pogledajte reklamu ili se osvrnite oko sebe.

Kakav je vaš odnos prema prirodnim dodacima prehani?

Ne dijelim hranu na neku osnovnu i na dodatke. Druga je stvar što postoje neki proizvodi koji "normalnim" ljudima služe kao lijekovi ili dodaci prehrani, a meni su obična hrana. Naravno, govorim o prirodnim dodacima. Na primjer, usitnjene morske alge, mekinje, prah sikavice, ulje.sikavice, ulje amaranta, spirulina prodaju se samo u određenim trgovinama - u supermarketima ih nećete naći. Nekome su to lijekovi, meni je to hrana. Netko se navikao prvo i unakaziti, a zatim se predano liječiti. Više se volim hraniti tako tlu niti ne dođe do potrebe za liječenjem. Ako ti tvoja hrana ne bude lijek, tvoj će ti lijek postati hrana.

Može vam se učiniti da je sve to dosadno i besmisleno, da je bolje posve se prepustiti, nego tako drhtati nad svojim zdravljem! Ja se zapravo uopće

ne brinem za svoje zdravlje - jednostavno nemam povoda za to. I to uopće nije dosadno, nego čak i zanimljivo. Dosadno je hraniti se kao i svi drugi. Kad krećem u potragu za svojom hranom, osjećam se kao uhoda. Nisam kao ostali iako se izvana to ni po čemu ne može vidjeti. Hranu kupujem ondje gdje ostali obično traže lijekove. Zato što se namirnice kao što su zob, pšenica, lan, plave grožđice, suhe marelice i slično obično kupuju za pripremu nekakvog ljekovitog napitka. Trgovci na tržnici tako i pišu: "zob za liječenje". Zar će nekome pasti na pamet da se hrani neobrađenom zobi u ljusci? Umjesto toga se koriste zobene pahuljice. Nitko niti ne sluti da je neobrađenu zob moguće na neki način skuhati. A u mesnice odlazim da bih kupio hranu za svoju mačku, ona je također na sirovoj hrani. Tako ispada da nisam onaj tko zapravo jesam (srećom, nisam vampir) - i to nije dosadno.

Evo nekoliko riječi o osobitostima mojih "dodataka". Ulje sikavice po svojim ljekovitim svojstvima nadaleko prelazi široko poznato ulje od sjemenki pasjeg (vučjeg) trna, međutim malo tko je upoznat s tim. Sikavica ima jedinstveno svojstvo - obnavlja stanice jetre i izvlači toksine iz organizma. Osim toga je i snažan antioksidans. Flavonoidi sikavice pokazuju deset puta veću antioksidativnu aktivnost od tokoferola, poznatog kao vitamin E - vitamina mladosti. U sastav ove biljke ulazi jedinstvena biološki aktivna tvar - silimarin - koji je po svojim ljekovitim svojstvima

multifunkcionalan, tako da je sikavicu nemoguće svrstati u jednu grupu ljekovitih sredstava. No, ponavljam, nekome je lijek, a nekome hrana. Amarant, koji je bio poznat još u doba Azteka, također ima ljekovita i pomlađujuća svojstva i to u još većem stupnju. Ulje amaranta liječi vrlo velik spektar različitih bolesti i sadrži 6 posto skvalena - moćnog antioksidansa koji se do nedavno dobivao iz jetre morskog psa. U amarantovu se ulju vitamin E nalazi u svojoj rijetkoj varijanti tokotrienola koja je 40 do 50 puta učinkovitija od običnih oblika tokoferola. Ljekovitih svojstava amaranta ima toliko da nema nikakva smisla ovdje ih sve nabrajati. Inke i Azteci nisu slučajno koristili amarant kao osnovnu prehrambenu kulturu. A kod suvremenog je čovjeka ta biljka "iz nekog razloga" nestala s jelovnika i pretvorila se u lijek. Čisto ulje amaranta vrlo je skupo. Ali ako vam

18  https://www.syroedenie.com/forum/forumdisplay.php?fid=10 (ne radi link), http://forum.anastasia.ru/topic_28478.html, http://poprirode.ru/tri/teper.html (ne radi link)

cijena nije presudna, možete ga pronaći.19

Sikavica i amarant poznati su još iz drevnih vremena, međutim pozornost znanstvenika privukli su tek nedavno. I to je dobro - bolje ikad, nego

nikad. Iako, s druge strane, zanimanje znanosti ne izazivaju samo prirodni proizvodi, već i lijekovi koje iz njih može napraviti.

Zašto u vašim receptima nema maslinova i suncokretova ulja?

Zato što se laneno, cedrovo, amarantovo ulje  i ulje sikavice uglavnom sastoje od polinezasićenih (lakih) masnih kiselina, u tom smislu nezamjenjivih, koje se ne sintetiziraju u organizmu i moraju doći izvana. Takva ulja dobro čiste krvne žile, slično kao što dizelovo ulje rastvara bitumen. Ona se čak i s tanjura vrlo lako ispiru hladnom vodom, bez ikakvih moćnih sredstava za čišćenje. Sami zaključite!

Hvala vam na informaciji o sirovoj hrani. Od prve sam nekog razloga u sve to povjerovao, samo što se ne uspijevam odreći dosadašnje hrane. Nakon prvog čitanja o sirovoj hrani uspio sam odmah, u jednom danu prijeći na sirovo i to na tri mjeseca. I onda je počela tjeskoba! Nakon tri mjeseca tijekom kojih se uopće nisam ni sjetio druge hrane, došli su stalni prekidi. Ne razumijem u čemu je problem. Prestao sam pušiti i piti alkohol, no pokazalo se da je to apsolutna sitnica usporedbi s hranom. Stvarno ne znam što učiniti.

Upravo zato i govorim da je, ako nemate snažnu motivaciju, bolje postupno prijeći na sirovu prehranu. Ako sporije hodaš, dalje ćeš stići. Do stabilnijih rezultata prije će vas dovesti znanje i unutarnja zrelost, nego snaga volje i emocionalni prijekor. Trebate sazreti i dostići to stanje.

Ako je vjerovati Esenskome evanđelju, ispada da je Isus propovijedao o sirovoj hrani. Što je onda s legendom o tome da je nahranio ljude kruhom i ribom? Čemu vjerovati? Isus je ljude hranio onime čime su se u tom trenu hranili. Jedna je stvar nahraniti, a druga objasniti što ne bi trebalo jesti.

Pišete o štetnosti mlijeka. A što je s Esenskim evanđeljem u kojemu Isus konkretno govori upravo suprotno ?

Isus je svoje učenje propovijedao ljudima koji su uglavnom živjeli od stočarstva. Mislim da je shvaćao da će to za njih biti previše ako im zabrani mlijeko.

Kako je poznato, Isus je sa svojim učenicima pio vino, jeo kruh i govorio pritom da su to Tijelo i Krv Njegova.

Kao prvo, to je prije bio sok od grožđa, a ne vino. Ovdje se radi o jednoj od teškoća u prevođenju biblijskih tekstova. Ono što u suvremenom prijevodu zvuči kao "vino", zapravo je sok od grožđa. Sok su tada nazivali vinom, razumijete li? Samo su sorte i kvaliteta bih različiti: dobrim se sokom smatrao svježi, a lošim se smatrao onaj koji je provreo. Ne mislim da su Krista nudili lošim sokom.

Kao drugo, alkoholno su piće u ta vremena i na tom području u velikoj mjeri razvodnjavali.

Kao treće, iz Kristovih bih ruku i ja sam pio i jeo sve što treba. Zar stvarno mislite da je u Kristovoj čaši bilo ono što danas smatramo alkoholom?

Misterij Euharistije, koji se odnosi na stol Isusa i njegovih učenika, je taj da nakon posvećivanja kruh i vino više nisu ono što su bili do tada, već

simboliziraju dvojedinstvo božanskog i ljudskog načela u Kristu. Analogno, samo obratno, flaširana tekućina koja se prodaje u trgovinama široke

potrošnje, upila je u sebe toliko negativnih informacija da se iz vina pretvorila u konkretan otrov. Zato ako već želite piti vino, radije odaberite domaće ili ono koje se prodaje u elitnim trgovinama, a ne u krčmama.

Tri sam puta preslušao audioknjige o transurfingu i pritom primijetio da su kod posljednjeg slušanja (u to sam vrijeme bio na sirovoj hrani) do mene doprle mnoge stvari koje nikako nisu dolazile do mene dok sam se hranio termički obrađenom hranom. Posebno mi je uspjelo osjetiti analogiju - kako u lucidnom snu uspijevamo upravljati snom, tako se u životu događa da se možemo probuditi. Kada sam to osjetio, kao da je u meni eksplodirala ugodna energetska bombica - stvarno sjajan osjećaj! Od tada mi je jasnija rečenica "probuditi se na javi".

Eto, osjetili ste upravo ono što sam imao u vidu kad sam govorio o bistrenju svijesti. Vrlo se često čini da nešto dobro razumiješ, a zapravo nije tako. Kad lanac logičkih zaključaka razuma stvori urednu shemu, pretvara se u šablonu i dolazi do razumijevanja. No to je samo iluzija, interpretacija. Stvarno pronicanje u bit stvari dolazi tek nakon osvješćivanja. To je sasvim druga priča. Za razliku od razumijevanja, osvješćivanje dolazi odnekud iznutra, ne iz razuma, nego iz duše i to je upravo ona jasnoća koja prelazi u spoznaju.20