Živa hrana

Uvjeravate nas da treba jesti sirovu hranu, a sami se hranite plodovima mora. Što je s idejom da ne treba ubijati živa bića?

Nikoga ne zovem da me slijedi i ne uvjeravam, već jednostavno dajem informaciju. Ja također ne koračam u nekakvu stroju, uz nekoga, ili iza nekoga.. Ne svrstavam se ni u sirovojelce, ni u one koji kuha ju hranu, ni u transurfere, ni u duhovne tragače, ni među učitelje i tako dalje i tome slično. Ja sam svoj. Imam svoj put. Jedinstven. Moj. I svima vama želim to isto. Razumijete li?

Što se tiče ideje o ubijanju živih bića - ako ćemo je apsolutizirati, možemo i umrijeti od gladi. Zar biljke ne svrstavate medu živa bića? Mrkvice također "cvile" kad ih se reže na dasci. Čak i molekule DNK ispuštaju krikove pred smrt dok ih se prži, kako je dokazao ruski znanstvenik Petar Garjajev. Sve prirodno oko nas je živo i ima svijest, čak i minerali, samo što je stupanj svjesnosti kod svakoga drugačiji. Ribe i najprimitivnije

morske životinje nalaze se na nižem stupnju svjesnosti u usporedbi s kopnenim životinjama i zato ne osjećaju patnju u tolikoj mjeri u kolikoj je osjećaju životinje s višim stupnjem svijesti.

Ako svejedno smatrate nedopustivim ubojstvo svih živih organizama, tada je izlaz u tome da se ne hranite cijelim biljkama, nego samo plodovima i zelenjem. Pritom nije poželjno jesti korijenje i sjemenje. U tome također postoji smisao i sustav. Međutim, smatram da takva prehrana nije dovoljna, bar ne na početnom stupnju dok se organizam privikava na živu hranu. A ako ste se godinama hranili mrtvom hranom, privikavanje može biti dugotrajno.

Do trenutka pisanja ovih redaka već sam prestao uzimati hranu životinjskog podrijetla i prešao sam na potpuno sirovu biljnu hranu i jako sam zadovoljan. Prvi dojmovi su da vrlo dobro spavam, kosa izgleda privlačno, imam nekakav nov osjećaj spokojne sigurnosti i iskonske prirodne čistoće. Sasvim su nestali bilo kakvi neugodni tjelesni mirisi. Baš obratno, pojavio se nov, nepoznat, zanimljiv i ugodan miris koji također ima i svojstva afrodizijaka. Mislim da će se ubuduće, kako će se organizam dodatno čistiti, pojaviti i druga čudesna otkrića. No opet ponavljam: ja sam do toga došao postupno, ne u jednoj godini. Nikakve nagle prijelaze ne preporučujem. Sirovi plodovi mora su vrlo dobra hrana za prijelazno

razdoblje.

Pisali ste da svaki živi organizam ima neku vrstu baterije koja se troši na čišćenje organizma, da je praznimo braneći se na uobičajen način. Prema vašim riječima, ako se hraniš sirovom hranom, ta se baterija ne troši i na taj način možemo produbiti životne rezerve snage i uvijek biti raspoloženi i puni energije. No tada životinje biljojedi ne bi umirale i ne bi se razbolijevale, zar ne? Čak i divlje životinje koje se ne hrane stočnom hranom umiru, a na kraju svoga života su slabe.

Naivno pitanje. Svi pred kraj života slabimo i umiremo - tako stoje stvari! Baterija se naravno troši, ali uz sirovu hranu vidljivo sporije. U ovom je slučaju pogrešno uspoređivati čovjeka sa životinjom. Za početak, ljudski je probavni sustav i cijeli organizam puno savršeniji. Zatim, životni vijek većine životinja puno je kraći. Ograničenje je postavljeno na genetskoj razini. Čovjek može živjeti dulje od sto godina. Koliko točno? Prema različitim podacima - od sto šezdeset do tristo ili više godina. Ali nikako samo sedamdeset.

Nekoliko sam godina razmišljala o tome da bi bilo dobro postupno prijeći na sirovu hranu, ali nisam znala kako. Gdje pronaći snagu ? Kako se odreći sendviča sa sirom? U knjizi Transurfing 6 pročitala sam poglavlje o sirovoj hrani i od tada sam (već pola godine) 95-postotni sirovojelac. Sve mi je postalo jasno, a najbitnije je da mi je sada lakše biti na sirovoj hrani, nego jesti sendviče. Žrtva sam krumpira i pirjanog povrća, samo salata mije fina, ali... također mi se jedu i ribe i gljive. I kako da ne pretjeram na račun ravnoteže?

Kad prelazite na prehranu prirodnom biljnom hranom, ne pretjerujte. Osobito budite oprezni ako osjetite snažnu fizičku ili psihičku neugodu. Nisam pobornik naglih pokusa s organizmom. Sve treba raditi postupno i s mjerom. Ako prestajete upotrebljavati proizvode životinjskog podrijetla, obvezno u prehranu uključite cvjetni pelud ili prah, klice, također i morske alge, inače ćete dobiti rezultat obrnut od željenog. Ne žurite se odreći sira, slabo soljene morske ribe i meko kuhanih jaja (još bolje sirovih žutanjaka), oprostite se s njima tek kad osjetite da možete i bez njih. Osobno sam imao i neuspjeha i kretanja unatrag, no to mi nije donijelo ništa osim razočaranja. Kad je na svakodnevnom jelovniku samo živa hrana, u cijelom tijelu osjeća se čistoća i energija. I tanjuri su čisti i ti si čist i iznutra i izvana, osjećaš lakoću i jasnoću razuma. No dovoljno je ponovilo kušati mrtvu hranu da osjetiš odbojnost, baš kao da dotakneš nešto prljavo, zbog čega se moraš što prije oprati. A nije bilo tako davno kad sam kao i svi jeo sve kuhano, nisam mogao zamisliti svoj život bez uobičajene hrane, a prema svakojakim čudesima na području prehrane odnosio sam se s podsmijehom i gađenjem. No sada mi se gotovo ništa ne jede od hrane koju sam nekad konzumirao. I vani će se s vremenom dogoditi isto. Ne žurite.

Jako želim prijeći na sirovu hranu, ali ne znam kako. Napišite u kojim knjigama se o tomu čitati. Samo neka sve bude vrlo detaljno opisano od samog početka.

Po mojem su mišljenju najbolje knjige Victorije Boutenko: U 12 koraka do sirove hrane i Zeleno zdravlje15. Te će vam knjige stvarno pomoći i puno toga objasniti.

Ne smatram potrebnim pridržavati se nekakvih strogih pravila kod prijelaza na sirovu hranu. Svatko treba sam za sebe ustanoviti ta pravila. Mogu

samo upozoriti da će sve ići puno teže ako budete prema sebi jako strogi i zahtjevni. Ako se tjerate i silite, doći će trenutak kad će se strogi oslonac

slomiti i vi ćete se vratiti starim navikama. Postupnost je ovdje najbolje načelo.

Neko se vrijeme uspijevam suzdržati, ali snaga navike katkad me zgura u restoran u kojem je sve ukusno. Kako ste izlazili na kraj sa željom da odete i pojedete nešto "k'o čovjek"?

Baš obrnuto od toga, u restoranu mi je sada sve vrlo neukusno. Istina, takvo što nije nastupilo odmah. No nisam se silio i nisam se "lišavao poslastica". Radio sam prema metodi zamjenjivanja jednih vrsta namirnica drugima. Nisam se odricao ni jedne, nego sam se prebacivao na drugu. Kad počnete postupno prelaziti na živu hranu, vaše će tijelo tražiti i hirovito zahtijevati nešto ukusno iz prijašnje prehrane. To nije zato što mu katastrofalno nedostaje kobasica ili pečeni krumpir, već zato što mrtva hrana izaziva snažnu ovisnost. Niste to znali? Stanovništvo cijelog

*Teledisk, Zagreb 2007.

planeta je ovisnik o hrani. Kad dođe do preokreta, prema tijelu se treba odnositi kao prema nepromišljenu djetetu - mudro mu doskočiti. Kako se

to radi? Na primjer, zašto jesti kobasicu za koju ne znate od čega je i tko ju je radio. Nije bolje zamijeniti je prirodnom šunkom na kojoj je bar

vidljivo da je od mesa? Organizam će to shvatiti i složiti se s tim. OK, danas jedem šunku. No sutra ili za tjedan dana, pretpostavimo, izbacite mu

ideju da kuhana domaća teletina nije nimalo lošija od šunke, već je i puno laganija i manje štetna od pečenog mesa. Tijelo će se opet složiti s tim.

Skuhajte teletinu, a nekoliko minuta pred kraj u juhu ubacite kupus i mrkvu s lukom i začinima - to je odlično jelo! Već je puno bolje od fast fooda ili

masne svinjetine. Zatim, nakon nekog vremena, ubacite novu ideju: s mesom se dobro slaže svježe zelenje koje je k tome sasvim korisno. Zašto ne biste njime zamijenili kuhano povrće? Organizmu se ta ideja sviđa, čak mu postaje zanimljivo hraniti se korisnom hranom budući da se sve bolje osjeća. Pomfrit je možda ukusan, samo što se nakon njega osjeća težina, osobito ako ga zaliješ kolom. Nije li bolje pripremiti krumpir s korom, u kuhalu na paru, te nakon toga ne piti nekakvo smeće? Vrlo dobro! Organizam će još katkad poželjeti pečeni krumpir, međutim još malo sugestija i on će se naviknuti na korisno, a na štetno će postupno zaboraviti. Već mu se počinje sviđati razdvajanje hrane, kad se krumpir ne miješa s mesom. Vidljivi su i rezultati: nestao je višak kilograma, a pojavilo se više energije. Pripremate se otići na roštilj u prirodu. Kako ćete izbjeći ražnjiće? Pa apsolutno nikako. I to je u redu. Samo što i ovdje diplomatski usmjerite svoj organizam - umjesto uobičajene svinjetine ili janjetine (fuj, kakve odvratne riječi), pripremite pastrvu ili lososa. Čini se da to nije ništa lošije od mesa! Čak je i bolje - raduje se organizam. Meso mu više ni ne treba. Oko nas je toliko različitih ukusnih ribljih jela da prste poližeš! Zatim, nakon što jednom pročita Zelanda (poželjno na prazan želudac), organizam se zapali za ideju da kuša sirove škampe ili lignje. Pa zar slabo soljena morska riba nije hrana? I ponovno iznenadna spoznaja - ispada da plodovi mora ne nalikuju ni na što kad ih se priprema na vatri - u sirovu su obliku daleko ukusniji i laganiji!

Eto, u takvom raspoloženju nastavljamo dalje. Obratite pozornost na što je usmjerena namjera: ne na odricanje od proizvoda, već na zamjenu i nadomješćivanje drugima. To je velika razlika! Ne silite se, već postupno transformirate svoja uvjerenja i sklonosti. Želite nešto slatko? No, za ime svijeta, zašto obvezno mora biti sa šećerom? Zašto ne s medom? Vaša je motivacija u tome da se hranile što je moguće zdravijom hranom koja ne onečišćuje organizam, već ga čisti. Uzmimo za primjer kaše? Jesu li korisne? Ne, to je mit. Zar onečišćuju organizam? Da. Niste to znali? Tada morate potražiti proizvode koji čiste organizam i hrane ga svime neophodnim.

U knjizi Transurfing 6 već se pisalo čime je moguće zamijeniti uobičajene kaše i tjesteninu. Klice mahunarki - graha, mungo graha, slanutka, boba, leće ne samo da su korisne nego su i ukusne. Paralelno s čišćenjem organizma, riješit ćete se i kuke klatna - nepotrebnih sklonosti. Organizam će sam zatražili živu hranu, nećete ga trebati nagovarati ili siliti.

Glavno je da pravilno usmjerite vektor svoje pozornosti: ne na odricanje od štetnih proizvoda, već na traženje korisnih. To je isto kao sa štetnom navikom - kad se borite s njom, ništa ne postižete. Bitka s ogledalom ili klatnom uvijek vodi prema porazu. Kad postanete opsjednuti nečim suprotnim - zdravljem,  dobrom  tjelesnom  kondicijom,  energijom  -  navika  će  sama  otpasti.  Shvaćate  li  što  se  događa?  Odvlačite  pozornost  od  ogledala  i

prebacujete je na novi cilj.

Isto je i s hranom. Treba vas veseliti već sam proces prelaženja na sve čišću prehranu. Sada vas ne zanima toliko štetnost pojedinih proizvoda,

koliko korist koju možete dobiti od nekih drugih. To je vrijedno truda. Više ne nazadujete kao svi ostali, već se razvijate - njima na zavist, a vama

na zadovoljstvo. Neka se još danas na vašem jelovniku nađe dio mrtve hrane, ali bit će je sve manje i svakim danom vaš će se organizam sve više

čistiti i pomlađivati i kod vas će se pojavljivati ono čega kod drugih nema - energija, jasnoća, svjesnost i sloboda.

Zašto se ne smije naglo prijeći na sirovu hranu ?

Može se, ako se to baš jako želi. Samo treba znati da nagli prijelaz prate vrlo neugodne nuspojave. Nastupa svojevrsna kriza: probava se narušava, intenziviraju se stare bolesti ili se odjednom pojave nove, naglo se gubi na težini, moguće su glavobolje i zubobolje, razdražljivost, nervoza, loše opće stanje, pa čak i depresija. Kod svakoga je drugačije. Međutim, upravo to krizno razdoblje, kada se umjesto očekivanih poboljšanja javlja opće pogoršanje, osnovni je razlog zbog kojeg ljudi ne izdrže i vraćaju se mrtvoj hrani. Krizno razdoblje može trajati dosta dugo, možda čak i nekoliko godina. S ovisnošću se lako boriti kad sve funkcije u tijelu rade normalno. No ako krizu prati i loše zdravlje, vrlo je teško izdržati. Evo što piše Victoria  Boutenko:

Sve 132 osobe oboljele od raka, koje sam susrela u Institutu zdravlja, bolje su se osjećale na dijeti sirovom hranom. Svi su odlučili postati sirovojelci budući da su se njihovi tumori počeli smanjivati. Većina oboljelih osjećala se bolje već nakon nekoliko tjedana. Mnogi su uspjeli upisati studij ili su počeli tražiti novi posao. Nakon što su se vratili kući, kad su se susreli s iskušenjima tijekom praznika ili rođendana, svi su prekinuli s dijetom. Svi su ti ljudi umrli jer nisu mogli izdrzati režim sirove prehrane. Ostavili su iza sebe djecu i svoje voljene jer nisu bili u stanju oduprijeti se neodoljivoj želji za kuhanom hranom. I to je gorka istina. Svakoga sam od njih poznavala osobno. Učila sam ih kako da uzgajaju klice. Razgovarala sam s njihovim obiteljima koje su ih u svemu podupirale, no ovisnost o kuhanoj hrani je nadvladala i svi su umrli. U sjećanju mi je ostala Cynthia koja je radila kao učiteljica u školi. Njezina su joj tri sina govorila: "Mama, mi ćemo ti pripremati sok. Jedi samo sirovu hranu i ostani živa." Suprug joj je govorio: "Ostani na sirovoj hrani i svi ćemo te podržati." Nije izdržala i rak se vratio. Umrla je. To je još jedan dokaz da kuhana hrana stvara ovisnost.

Ove priče pokazuju da je ovisnost o kuhanoj hrani jača od straha od smrti. Jača je od straha od bolesti, patnje i boli. Kad shvatimo koliko je snaga ovisnosti koju kuhana

hrana može izazvati i kako kontrolira naš žiivot, lakše ćemo tu ovisnost pobijediti. U tome će pomoći i primjena programa od 12 koraka.

Nagli prelazak na sirovu hranu ima smisla ako imate bolest od koje je medicina "oprala ruke" ili ako imate vrlo snažnu motivaciju. Iako je snažna motivacija potrebna i u prvom slučaju. Trebate to stvarno iskreno htjeti. U suprotnom će se sve vaše dobre namjere uskoro rasplinuti. Zato i preporučujem zaobilazan, ali pouzdan put - žuri polako.

U čemu se krije opasnost naglog prelaska na sirovu hranu?

Još vam jednom napominjem da vas očekuje krizno razdoblje s fizičkim i psihičkim poremećajima koji će trajati neodređeno vrijeme. Koliko će točno trajati i u kojem obliku, nemoguće je reći, kod svakoga je to individualno, ovisno o zdravstvenom stanju i stupnju nečistoće organizma. Možda godinu dana, možda dvije, no možda se ništa osobito ne dogodi.

Odluku treba donijeti svjesno i odgovorno. Ako se ipak odlučite na nagli prijelaz, trebate pratiti svoje psihičko stanje i kontrolirati postajete U

razdražljivi ili depresivni. Možete li se nositi s tim? Katkad mi stižu pisma od "ratobornih" sirovojelaca u kojima me ljutito okrivljuju zato što propagiram sirovu hranu, a sam se ne pridržavam strogih pravila.

Pitamo se što je uzrok takvoj agresivnosti? Ne bi li kod onih koji se hrane sirovom hranom trebalo biti sasvim obrnuto - smirena  sigurnost, prihvaćanje i mirnoća? Kad sretneš ljude koji revno licitiraju da se prihvati njihova vjera i pritom vrlo bolesno i neprijateljski reagiraju na nerazumijevanje, odmah se stvaraju asocijacije, na fanatizam i sektaštvo. No, budući da pokret sirovojelaca nikako nije sekta, zaključujemo samo jedno: ti ljudi proživljavaju krizu, ili se hrane bez dovoljno znanja, nepotpuno, zbog čega ih psiha redovito izbacuje iz ravnoteže.

Moj vam je savjet da smireno pratite svoj put ne obazirući se na ostale i da ne povlačite druge za rukav. Dopustite si da budete ono što jeste i drugima da budu ono što jesu.

Zašto nagli prijelaz dovodi do pogoršanja zdravlja?

Objasnit ću vam. Arnold Ehret, osnivač sirovojelstva, još je početkom prošlog stoljeća došao do vrlo bitnih otkrića koja možemo formulirati na sljedeći način: eliminacija toksina organizma prestaje kada kuhana hrana dođe u želudac.

Zvuči čudno, no je li istina? Što to znači i što iz toga proizlazi?

Postojanje toksina i otpada u organizmu ovisi o tome što u njega ulazi s vodom, zrakom i kroz hranu. Živa hrana praktički ne onečišćuje

organizam (naravno, ako je prirodna, a ne kemijski obrađena). Povrh toga, živi biljni proizvodi imaju nevjerojatna svojstva - oni pokreću mehanizam

samočišćenja.

S kuhanom hranom situacija je sasvim obrnuta. Najveću količinu svakojakog otrovnog smeća u organizmu stvaraju bakterije, ako se hrana termički

obrađivala (primjer s gomilom komposta iz knjige Victorije Boutenko). Na taj način priroda kažnjava čovjeka zbog toga što narušava njezine zakone.

No to još nije sve. Za razliku od žive hrane, mrtva blokira funkciju eliminacije toksina. Organizam kao da se paralizira. On apsorbira sve smeće gdje god da se ono zatekne - na stjenkama krvnih žila, u masnome tkivu, u međustaničnim prostorima, a ne može ga izbaciti i riješiti ga se.

Što se događa s čovjekom  koji  konzumira  proizvode  koji  izazivaju  intoksikaciju?  Postaje  ovisnik.  S  drogama,  alkoholom,  duhanom  događa  se  ista stvar kao i s mrtvom hranom. Ne postoji nikakvo razlika. To znači da ljudi ne osjećaju toliko glad, koliko posljedice ovisničke apstinencije.

Kad dođe do predaha između dvije uzastopne doze, organizam izlazi iz obamrlosti i počinje se intenzivno oslobađati toksina. To je ono što se događa na materijalnoj razini. A na nematerijalnoj razini još i klatno usisava energiju - traži povrat kredita. Posljedica je vrlo neugodna, katkad je to stanje jednostavno neizdrživo - ovisnička kriza.

Čovjek želi unijeti novu dozu upravo onog proizvoda čiji se toksini u tom trenutku izbacuju. Ako uzme novu dozu, njihova se eliminacija zaustavlja i pojavljuje se osjećaj ugode. Život je opet lijep! Tako nastaje začarani krug koji se vrti sve dok organizam ne umre otrovan vlastitim

otpadima.

Kod  naglog  prijelaza  s  mrtve  na  živu  hranu  intenzivno  se  preustrojava  i  izlazi  različito  smeće  iz  najudaljenijih  kutaka  tijela.  Pritom  toksini

dospijevaju u krv i zbog toga se pogoršava zdravstveno stanje.

Prirodno, sve je to praćeno apstinencijskom krizom. Stalno imate potrebu nešto pojesti, osobito ono što je zabranjeno. Proces preustroja i čišćenja može dosta dugo trajati budući da je i onečišćenje trajalo godinama. No trebate znati da će se u konačnici sve normalizirati i dovesti u red. Tako da,

ako osjećate ovakav "mamurluk zbog hrane", prihvatite to s oduševljenjem - vaš će se organizam očistiti slobodno disati.

Možemo li olakšati stanje ili nekako neutralizirati nuspojave prijelaznog razdoblja?

Prije nego što prijeđete na prehranu živom hranom, potrebno je i očistiti crijeva, jetru i bubrege, na primjer, prema uputama Malahova. I obvezno trebate obaviti antiparazitni program. Tada prijelaz neće biti tako bolan. U suprotnom će slučaju organizmu biti vrlo teško izaći na kraj sa svojim generalnim čišćenjem, osobito ako u tijelu ima parazita. Redovni odlasci u saunu također neće biti na odmet. Fizičko opterećenje, kretanje i šetnje su obvezni. Također je obvezno piti čistu vodu (najbolje živu) - najmanje dvije litre na dan, bez obzira na to koliko ste žedni.

Zašto dolazi do naglog gubitka težine?

Ako se orijentirate na nekakve općeprihvaćene odnose između visine i težine, onda je to uzaludno. Ti su standardi stvarni samo za one koji se hrane mrtvom hranom. Od čega se stvara "višak" težine prosječnog, "normalnog" čovjeka? Od otpada, toksina i masnih naslaga koji postoje praktički svugdje, pritom i u mišićnom tkivu. A što ste mislili? Ako čovjek stalno pije, postaje natopljen alkoholom. Jednako tako, ako čovjek ne prestaje konzumirati mrtvu hranu onda se, prema Ehretovu zakonu, njegov organizam cijelo vrijeme nalazi u paraliziranom stanju - nije sposoban aktivno uklanjati otpadne tvari i prisiljen je ugurati ih gdje god je moguće samo da bi očuvao vitalne funkcije. I takvi dodaci onda čine prosječnu "normu".

Na primjer, zamislite punašnu djevojku koja voli sjediti na klupici i grickati pržene sjemenke suncokreta. Shvaćate li zašto ima višak kilograma? Ne zbog samih sjemenki, već zato što njezin želudac nikad nije prazan. Današnji mladi (riječ je, općenito, o fenomenu) stalno nešto grickaju, sišu ili žvaču. A zatim s istim žarom muče sami sebe najraznovrsnijim dijetama kako bi se riješili kilograma. Stvarno je nevjerojatno u kakvu se duboku snu nalazi cjelokupno čovječanstvo! Nitko ništa ne zna. Nikome ne pada na pamet da suvišni kilogrami ne nastaju toliko zbog količine pojedene hrane, koliko stalnog, pa makar i neznatnog opterećenja želuca, čak i žvakaćom gumom.

Akademika Pavlova i njegova psa poznaju svi, ah nitko ne zna i ne sjeća se Arnolda Ehreta. U tome nema ničeg čudnog jer u sustavu matrice to nitko ne bi trebao znati!  I vi nikome nemojte govoriti o tome jer je to povjerljiva informacija!

I tako, kad se krenete hraniti živom hranom, organizam se oslobađa otpada i u skladu s tim gubi se na težini. No na težini čega - razumijete li sada? Masa tijela može se još dugo zadržati na niskom stupnju, sve dok ne dođe do potpunog preustroja cijelog organizmu No kad sve funkcije počnu normalno funkcionirati, kilogrami će se opet nakupiti i stabilizirati. Samo što to možda neće biti u skladu i uobičajenim mjerilima.

Priroda će sama odrediti onu optimalnu tjelesnu građu koju biste trebali imati. To, kao prvo, ovisi o stupnju fizičkog opterećenja. Kad su mišići slobodni od otpada i masnih naslaga, postaju upravo onakvi kakvi bi trebali biti da izdrže opterećenje kojem su izloženi. Ni više, ni manje. Ako se mišići ne koriste aktivno, atrofiraju i njihova se masa smanjuje.

Kao drugo, ako želite skupiti više kilograma, trebate se hraniti raznovrsno i punovrijedno, a ne pretjerivati. Kao osnovu možete koristiti temeljne recepte (vidjeti Prilog 3). Kao dobar izvor bjelančevina u proljeće i ljeto služi različita zelen. U njoj je sadržano deset puta više bjelančevina, nego u

voću i povrću. Ujesen i zimi - klice žitarica, orašasti plodovi, morske alge. Općenito, ima puno toga. Ako budete htjeli, naći ćete.

Na primjer, živu heljdu nećete moći kupiti u supermarketu. Obično je podvrgavaju toplinskoj obradi. A ona je tako korisna i hranjiva u obliku

klica. No ako to doista želite, možete je naći preko Interneta.16

16 http://www.syroeshka.com ( ne radi link)

Što mislite o sirovojelstvu pri kojem se tijekom obroka ne miješaju namirnice?

To je vrsta prehrane u kojoj se tijekom jednog obroka uzima samo jedna sirova namirnica. Drugim riječima, podrazumijeva strogo odvajanje namirnica. U tom se slučaju hrana najbolje apsorbira i tom bi načinu prehrane trebalo težiti. Osobno se pokušavam hraniti upravo tako. Međutim, ne pridržavam se strogih pravila, bar ne zasad. Jedem i salate s uljem i miješam proizvode iste vrste, kao što je navedeno u temeljnim receptima. Na primjer, ne mislim da se sjemenke bundeve ne smiju miješati sa suncokretovim sjemenkama ili jedna vrsta orašastih plodova s drugom. Čini mi se da pravila ne smiju biti stroga, već razumna.

Prijelaz na takvu vrstu prehrane treba biti djelomičan i prirodan,  a  ne  fanatičan  i  bolan.  Odnosno,  prijelaz  i  u  ovom  slučaju  treba  biti  postupan. Trebate osluškivati svoj organizam. (Kad se oslobodi apstinencijske krize, već ga je moguće slušati.) Ako takav način prehrane kod vas ne izaziva fizičku i psihičku neugodu i ako vam se stvarno sviđa, onda je to jako dobro - imate ispravan organizam.

Strogi sirovojelci općenito se prema svemu odnose "strogo" i o ovome je s njima teško raspravljati. Ako mislite da su miješane salate vrlo štetna hrana - to su vaša uvjerenja. Samo, ako Boga znate, ne spominjite to kravi, inače će se toliko uznemiriti da će joj mlijeko propasti. Jer ovako će

morati izabirati svaku travku zasebno da ne poremeti strašan tabu: ne miješati dvije različite biljke.

Na području prehrane jako je puno lažnih stereotipa, a još više neistraženih, zato što se znanstvenici, koji bi se time trebali baviti, još ni sami nisu

naučili ispravno hraniti, a niti to imaju za cilj.

Na primjer, vjerojatno vam je poznat ritual dodavanja žličice ulja u sok od mrkve. Posvuda gdje rade svježe cijeđene sokove sugeriraju vam tu žličicu ulja. Zašto? Zato što je jednom nekome vrlo pametnom pala na pamet genijalna zamisao: ako se beta-karoten otapa samo pomoću masti,

onda se bez te masti neće nikako moći probaviti, što znači da u sok od mrkve obvezno treba dodati žličicu ulja. I svi su ostali zadivljeni: kako pametno! I odmah su počeli slijediti ovu preporuku. A ako netko za to ne bi znao, ljudi bi se zaprepastili: pa kako to nisi znao?! Joj, joj! Naravno, "prosvijetljeni" bi od tog trenutka počeo izvršavati strogi ritual, s užasom gledajući na svoju mračnu prošlost kad još nije znao probavljati beta- karoten.

Sva sreća da krave toga nisu svjesne! Inače ni za što ne bi pristale pasti travu bez žličice ulja.

Vidite li kako  se pod krinkom pameti šire savršeno glupi stereotipi? Jasno da će organizam i bez te žličice ulja pronaći način kuku da probavi

vitamine topive u mastima - toliko će se naći masi u njemu. Tako da možete piti sok ili jesti mrkvu mirne duše bez ikakvih dodataka. Samo vas opet molim da o tome nikome ne govorite jer je ta informacija strogo povjerljiva. Ako vam budu dosađivali zbog toga što ne uzimate žličicu ulja, recite da imate alergiju i odmah će se smiriti zato što je alergija, s njihovog gledišta, nešto normalno.

Stoga, ako uzmete nekakvo načelo, pa makar ono i nije potpuno besmisleno, i dovedete ga do ekstrema, možete dobiti "strogo pravilo za idiota". Međutim, ne treba zanemarivati razumna pravila.  Među  njima bih  izdvojio  sljedeća. Prije  svega, recepti bi trebali biti što  je moguće kraći. Ne

opterećujte hranu velikom količinom raznovrsnih komponenti. Nemojte dodavati voće u povrtne salate - to je protuprirodno. Voće i bobice najbolje je jesti sasvim odvojeno od svega ostalog - samo u prvoj polovici dana. Ako morate pomiješati proizvode ili ih koristiti zajedno u jednom obroku, učinite to samo s onima koji su istog tipa, na primjer: jabuke i kruške, marelice i šljive, cikla i mrkva, itd. Nemojte se previše zanositi mikserom. Ako možete žvakati, najbolje je žvakati cijele proizvode kako bi enzimi sline obavljali svoj posao, a zubi se razvijali. Mikser je potrebniji u prehrani djece i pripremi zelenih kašastih sokova budući da je zelen teško žvakati. Nemojte se previše zanositi sokovima. Ponovno, ako možete, najbolje je jesti cijele plodove voća i povrća. Na taj se način bolje probavljaju, zato što se s enzimima sačuvaju i koenzimi iz kore i celuloze. Na primjer, cijeli grozd kvalitetom uvelike premašuje sok od grožđa. Dajte prednost sezonskom voću i povrću. Prvo je na redu bobičasto voće - možete se baciti na njega, a izvansezonsko voće ostavite po strani. Zatim dolazi red na trešnje pa na marelice iz toplih krajeva - jedite ih u izobilju. Zatim se pojavljuju krastavci - hranite se njima. Pa sazrijevaju lubenice i dinje - navalite na njih. I tako dalje. Zimi treba prednost dati sušenom voću, orašastim plodovima, morskim algama, klicama žitarica. Ne pretjerujte s povrćem iz staklenki jer može biti puno kemije. Zimi je najbolje jesti morske alge i kiseli kupus.