Piše: Marta Štoos
ZAGREB- Svaka žena na svijetu pamti kad je dobila prvu mjesečnicu - kad i gdje se to dogodilo, kome je to rekla, koga je pitala za savjet, što je imala na sebi u tom času. Ipak, iako se živo sjećamo tog važnog događaja, gotovo nitko o tome ne priča, a još manje se o tome piše, kaže 18-godišnja Amerikanka Rachel Nalebuff u predgovoru knjige kojom je odlučila to promijeniti.
“Moja crvena knjižica”, kako je nazvala antologiju, zbirka je 92 osobne priče raznih žena koje se prisjećaju prve menstruacije i okolnosti u kojima se dogodila. Rachel je na to potaknula vlastita nelagodna epizoda: prva ju je mjesečnica zaskočila dok se kao 13-godišnja djevojčica s djedom skijala na vodi na Floridi, u žutom kupaćem kostimu po kojem joj je počela širiti smeđa mrlja.
Muke bez aplikatora
Kupila je tampone, ali ih nije znala upotrijebiti, pa je naposljetku natrpala toaletni papir u kostim i hrabro se nastavila skijati dok je zbunjeni djed nije zamolio da potraži pomoć u apoteci.
Rachel je nekoliko godina kasnije sinulo kako bi bilo zanimljivo čuti i kako su druge žene doživjele to vrlo intimno iskustvo. Priče u knjizi su doista različite, kao i žene koje su ih ispripovijedale - ima ih od tinejdžerica do baka, poznatih književnica kao što su Meg Cabot ili Erica Jong do običnih žena, sa svih strana svijeta. Maratonka Kathrine Switzer je, na primjer, morala pojačati unos kalorija kako bi uopće dobila menstuaciju koja je stigla tek kad je nabacila sedam kilograma tamaneći maslac od kikirikija i čokoladno mlijeko. Spisateljica Patricia Marx je sa 15 godina odlučila da će cijelu tu priču preskočiti pa se strahovito naljutila kad je krvarenje ipak počelo. Cecily von Ziegesar, autorica hit knjiga o “Tračerici”, priznala je kako je, kao i tisuće američkih djevojaka naviklih na Tampaxe s aplikatorom, bila potpuno bespomoćna pred o.b. tamponima.
Različite priče, isti problem
Neke su se djevojke suočile s predrasudama pa je tako Shoba Sharma 1962. morala iz obiteljskog doma u Bangaloreu u Indiji posramljeno prijeći u izbu na dnu vrta i ondje provesti “one dane u mjesecu”, a Thelma u New Yorku 1942. nije smjela zalijevati biljke jer su tad znanstvenici tvrdili kako žena dok menstruira izlučuje “menotoksine” koji ih truju.
U gotovo svim pričama neprekidno se ponavljaju dvije tema, čak i među adolescenticama našeg doba koje bi trebale biti dobro obaviještene o svemu povezanom sa spolnošću. Jedna za drugom žene priznaju kako su bile totalno uvjerene da krvava mrlja na donjem rublju znači da umiru. Isto tako, nema te djevojke, bez obzira na to gdje je i kad rođena, koja nije pomislila kako kod nje nešto nije normalno: dobila je mjesečnicu prerano ili prekasno, preslabo ili preobilno, precrveno... Kako je to rekla spisateljica Joyce Maynard: “Prije nego što sam se sramila zato što sam dobila menstruaciju, sramila sam se što je nisam dobila”.
“Moja crvena knjižica”, kojoj je Rachel Nalebuff namjerno dala naslov koji podsjeća na Crvenu knjigu Mao Ce Tunga, upravo je objavljena u SAD-u, a već se popela na 30. mjesto najbolje prodavanih knjiga u internet knjižari Amazon, dok ju je feministkinja Gloria Steinem pohvalila: “Šutnja čak i najzdravije stvari pretvara u nešto sramotno, a ‘Moja crvena knjižica’ se ne srami, nego slavi!”
Rachel, koja na jesen kreće na studij na Yale, otvorila je i web stranicu pa ćete na adresi www.mylittleredbook.net naći još mnoge priče, a možete i sami ispričati vlastito iskustvo.
“Moja crvena knjižica”, kako je nazvala antologiju, zbirka je 92 osobne priče raznih žena koje se prisjećaju prve menstruacije i okolnosti u kojima se dogodila. Rachel je na to potaknula vlastita nelagodna epizoda: prva ju je mjesečnica zaskočila dok se kao 13-godišnja djevojčica s djedom skijala na vodi na Floridi, u žutom kupaćem kostimu po kojem joj je počela širiti smeđa mrlja.
Muke bez aplikatora
Kupila je tampone, ali ih nije znala upotrijebiti, pa je naposljetku natrpala toaletni papir u kostim i hrabro se nastavila skijati dok je zbunjeni djed nije zamolio da potraži pomoć u apoteci.
Rachel je nekoliko godina kasnije sinulo kako bi bilo zanimljivo čuti i kako su druge žene doživjele to vrlo intimno iskustvo. Priče u knjizi su doista različite, kao i žene koje su ih ispripovijedale - ima ih od tinejdžerica do baka, poznatih književnica kao što su Meg Cabot ili Erica Jong do običnih žena, sa svih strana svijeta. Maratonka Kathrine Switzer je, na primjer, morala pojačati unos kalorija kako bi uopće dobila menstuaciju koja je stigla tek kad je nabacila sedam kilograma tamaneći maslac od kikirikija i čokoladno mlijeko. Spisateljica Patricia Marx je sa 15 godina odlučila da će cijelu tu priču preskočiti pa se strahovito naljutila kad je krvarenje ipak počelo. Cecily von Ziegesar, autorica hit knjiga o “Tračerici”, priznala je kako je, kao i tisuće američkih djevojaka naviklih na Tampaxe s aplikatorom, bila potpuno bespomoćna pred o.b. tamponima.
Različite priče, isti problem
Neke su se djevojke suočile s predrasudama pa je tako Shoba Sharma 1962. morala iz obiteljskog doma u Bangaloreu u Indiji posramljeno prijeći u izbu na dnu vrta i ondje provesti “one dane u mjesecu”, a Thelma u New Yorku 1942. nije smjela zalijevati biljke jer su tad znanstvenici tvrdili kako žena dok menstruira izlučuje “menotoksine” koji ih truju.
U gotovo svim pričama neprekidno se ponavljaju dvije tema, čak i među adolescenticama našeg doba koje bi trebale biti dobro obaviještene o svemu povezanom sa spolnošću. Jedna za drugom žene priznaju kako su bile totalno uvjerene da krvava mrlja na donjem rublju znači da umiru. Isto tako, nema te djevojke, bez obzira na to gdje je i kad rođena, koja nije pomislila kako kod nje nešto nije normalno: dobila je mjesečnicu prerano ili prekasno, preslabo ili preobilno, precrveno... Kako je to rekla spisateljica Joyce Maynard: “Prije nego što sam se sramila zato što sam dobila menstruaciju, sramila sam se što je nisam dobila”.
“Moja crvena knjižica”, kojoj je Rachel Nalebuff namjerno dala naslov koji podsjeća na Crvenu knjigu Mao Ce Tunga, upravo je objavljena u SAD-u, a već se popela na 30. mjesto najbolje prodavanih knjiga u internet knjižari Amazon, dok ju je feministkinja Gloria Steinem pohvalila: “Šutnja čak i najzdravije stvari pretvara u nešto sramotno, a ‘Moja crvena knjižica’ se ne srami, nego slavi!”
Rachel, koja na jesen kreće na studij na Yale, otvorila je i web stranicu pa ćete na adresi www.mylittleredbook.net naći još mnoge priče, a možete i sami ispričati vlastito iskustvo.
bglavac
irida
edin.kecanovic
