Ma-cu je imao još jednog značajnog učenika, Po-čanga (720-814), za koga se tvrdi da je bio prvi koji je uredio prvu pravu zenovsku monašku zajednicu, i postavio njena pra­vila po principu da je „dan bez rada dan bez jela".

Otada se jako naglašava fizički rad, a izvjestan stupanj samoizdržavanja karakterističan je za zen zajednice. Mogli bismo ovdje primijetiti da to nisu zapravo samostani u našem smislu. To su više škole obuke, a čovjek ih može napustiti u svako doba bez prijekora. Neki od članova zajednice ostaju monasi to­kom cijelog života; drugi postaju svećenici, poglavari malih hramova; najzad, neki se vraćaju laičkom životu.

Po-čangu se pripisuje i čuvena definicija zena: „Kad si gladan, jedi; kad si umoran, spavaj." Kažu da je doživio satori kad je Ma-cu tako viknuo na njega da je bio tri dana gluh. Imao je običaj da svojim učenicima ukazuje na život u zenu, govoreći: „Ne kači se; ne tragaj."

Kad su ga upitali o traganju za Budinom prirodom, odgovorio je:

„To je isto kao da jašete na volu, tražeći vola."      '

Po-čangov učenik Huang-po (u. 850) također je veoma značajan u ovom periodu. Ne samo da je bio učitelj velikog Lin-čia, već je napisao Ch'uan Hsin Fa Yao, „Rasprava o osnovama doktrine uma".

Sadržaj ovog djela u osnovi je isti sa doktrinom koju nalazimo kod Hui-nenga, Šen-huia, i Ma-cua, ali ona sadrži i neke jasne odjeljke, kao i iskrene i pažljive odgovore na pitanja pri kraju.

Samim tim što tragaju za njom (Budinom prirodom) pro­izvode suprotan učinak i gube je, jer to znači upotrebljavati Budu da bi se tragalo za Budom, koristiti um da bi se ščepao um. I mada daju sve od sebe tokom čitave kalpe, neće uspjeti da je dostignu.

Ako se oni koji proučavaju tao ne prodube za ovu supstancu uma, stvorit će um iznad i preko uma, tragače za Bu­dom izvan sebe i ostati prionuti uz oblike, vježbe i delanja — a sve je to štetno i ne vodi vrhunskom saznanju.

Dobar dio posvećen je rasvjetljavanju pojmova Praznine, ne-um (wu-hsin) i ne-misao (wu-nien), s tim što se ovi jasno razlikuju od praznine i ništavila. Kroz cijeli tekst provlači se upotreba taoističkog jezika i ideja:

Plašeći se da niko od vas neće shvatiti, oni (Bude) su mu dali ime - tao, ali ne smijete bazirati nikakve koncepte na ovom imenu. Zato se kaže, „ kad se riba upeca, udica se za­boravlja".

Kad tijelo i um postignu spontanost, tao je dostig­nut i može se shvatiti univerzalni um... Ranije je um čovjekov bio oštriji. Čim bi čuli samo jednu izreku, napuštali su izučavanje, i zato su ih zvali „ mudracima koji, napustivši učenje, počivaju u spontanosti". U današnje vrijeme, ljudi samo gledaju kako da se napune znanjem i zaključcima, u mnogome se oslanjajući na pisana objašnjenja, pa onda to sve nazivaju vježbanjem.

Izgleda, međutim, da Huang-po nije bio toliko jasan po­dučavajući svoje učenike. Lin-či (japanski, Rinzai, u. 867) nije ni riječi izvukao iz njega. Kad god je pokušao nešto da ga upita Haung-po bi ga tresnuo, sve dok ovaj u očajanju nije napustio samostan i potražio savjet drugog majstora, Ta-jua.

nastavlja se...