Stara poslovica kaže: »Bog ima plan za svakoga, On ima plan i za tebe«, i to je apsolutno točno. Vaš jedini problem, stoga, jest u tome da pronađete svoje pravo mjesto u životu. Pronađite ga i sve ostalo će automatski slijediti. Bit ćete savršeno sretni, a sreću će slijediti zdravlje. Bit ćete uspješni, imat ćete sve što trebate, a to znači da ćete imati potpunu slobodu, jer siromaštvo i sloboda ne idu zajedno. Dok ne pronađete svoje pravo mjesto, međutim, nikada nećete biti zaista sretni, bez obzira koliko novaca ili slave postigli. A niste li sretni, ne možete biti niti zdravi niti slobodni.

Tko god da ste, Bog vas nije stvorio bez određene svrhe. Svemir je ujedinjena harmonija, božanski plan. Stoga ne može postojati ništa što se u njega ne uklapa, što je neželjen ili nepotreban dio. Nemoguće je da Bog stvori duhovni entitet poput vas, bez posebne svrhe, a to znači da vi imate svoje posebno i određeno mjesto. Bog se nikada ne ponavlja, on nikada nije stvorio dva potpuno ista čovjeka, i zbog toga dvije osobe ne mogu nikada raditi potpuno isti posao ili se izraziti na potpuno isti način. Zbog toga, ispravno shvaćeno, nema potrebe za natjecanjem. Nema potrebe da, recimo dvije tisuće ljudi ulaže napore da dobije isto mjesto u životu. Bez obzira o kojem se mjestu radilo, samo jedna osoba je za njega stvorena, a tisuću devet stotina i devedeset devet drugih mjesta negdje čeka ostale samo kada bi ih pronašli.

No kako da čovjek pronađe svoje idealno mjesto u životu? Postoje li načini putem kojih možete otkriti što Bog želi od vas? Možda ćete biti skloni reći: »Čak da je i istina da Bog ima neki sjajni plan što bih trebao raditi ili biti, kako ja to uopće mogu otkriti?« Možda ćete čak dodati: »Ja sam vrlo običan, svakodnevan čovjek, moje su okolnosti krajnje ograničene, uvjeti u kojima živim su jednolični. Kako je onda moguće da me čeka nešto prekrasno, izvanredno i veličanstveno? Čak ako je to i istina, kako da za to saznam?« A odgovor je božanstveno jednostavan - Bog je već u vašoj prošlosti s vremena na vrijeme, šaputao u vaše srce razne prekrasne stvari koje želi da ostvarite, radite ili imate. A ta prekrasna stvar nije ništa manje od onog što se zove želja vašeg srca. Ništa manje od toga. Najtajnija, najsvetija želja koja leži duboko na dnu vašeg srca, prekrasna stvar koju se ne usudite pogledati ili misliti o njoj, ono zbog čega biste radije umrli nego da netko za nju sazna, jer vam se čini mnogo veća od vas samih, ili onog što trenutno imate, da se bojite da će vas okrutno ismijati kad bi za nju saznali - to je upravo ona stvar koju Bog želi da radite ili budete za Njega. Rođenje te veličanstvene želje u vašoj duši - buđenje tog tajnog sna - glas je samog Boga koji vam govori da ustanete i uzdignete se, jer on od vas to traži.

Bog je bezgraničan um koji uvijek traži više i nove izražaje. »Jer taj Otac traži da ga se štuje.« Budući da ste ljudsko biće, vaša je svrha da budete novi izraz Boga - fokalna točka bezgraničnog uma, nešto poput električne lampe koja se može smatrati fokalnom točkom manifestacije strujnog kruga. Fokalna točka božanskog samoizražavanja je ono što trebate biti, i ako ste spremni to postati, ispunit ćete svoju sudbinu i iskusiti apsolutno savršenu, nepomućenu sreću i sklad, i vječni i bezgranični razvoj. Svega nekoliko ljudi je to postiglo. Velika većina živi životom punim problema koje trebaju rješavati. Ako netko ima savršeno fizičko zdravlje - a svega nekoliko ljudi ga ima - onda vjerojatno ima financijske probleme, obiteljske probleme ili nesretan obiteljski život. Ako su zdravlje, financije i odnosi u domu zadovoljavajući, čovjek još uvijek može osjećati frustraciju na nekom drugom planu. U svakom slučaju, u odsudstvu sveobuhvatne punoće i harmonije izraza, postoji frustracija, a frustracija znači nevolje.

Moderna psihologija polako shvaća da mnoge ljudske boljke imaju izvor u svjesnom potiskivanju, no naše proučavanje fundamentalne Istine uči nas da je svaka nevolja zapravo zanemarivanje pojedinca da bude potpuno slobodna fokalna točka Božjeg izražavanja.

Kažete da ste nesretni, nezadovoljni, možda bolesni i siromašni, gubitnik. Time samo na drugi način opisujute činjenicu da ne dozvoljavate Božjoj volji da se slobodno igra vašim životom - ne činite ono što On želi od vas. Lutate ili pokušavate učiniti nešto što vam On nije namijenio i to činite loše, dok se vaša duša izopačuje.

Beskorisno je kriviti providnost za svoje nevolje ili nastojati prebaciti odgovornost na druge ljude. Svemir funkcionira strogo u skladu sa Zakonom, jer je Bog, između ostalog, Princip ili Zakon, a tamo gdje vlada zakon nema mjesta za krivnju. Ako prekršite zakon, snosite posljedice, i to je sve. To nije stvar krivice ili kazne. To je potpuno neosoban princip uzroka i posljedice. Na prvi pogled možda je teško shvatiti, no to je zapravo sigurno jamstvo konačne pobjede i slobode. Neosoban zakon će vas sigurno povrijediti ako radite suprotno od njega, ali, zbog upravo tog istog razloga, jednako je sigurno da će vam pomoći i izliječiti vas, ako radite s njim u skladu.

O ljudskoj duši možemo misliti kao o otvoru kroz koji beskonačna energija traži svoj kreativni izraz. Ako je taj otvor slobodan, otvoren kanal, sve je u redu. Ako su, s druge strane, u njemu nekakve prepreke, tada je beskonačna energija, životna sila frustrirana, zakočena - i u duši se pojavljuju razni lokalni stresovi, a mi ih vidimo kao bolest, siromaštvo, strah, bijes, grijeh i sve vrste nevolja.

U položaju smo da shvatimo što je prava umjetnost življenja. Kanal mora biti prohodan, mora se održavati čistim. Održavamo li ga takvim, vidjet ćemo da zdravlje, napredak, puno samoizražavanje - istinska sreća, automatski slijede.

Ljudi naporno rade kako bi postigli zdravlje, napredovali, bili sretni i uspješni u životu, obistinili umjetničke ili književne talente, dokučili velike nove ideje. U tome naravno nikad ne uspijevaju jer niti jednu stvar ne možemo postići izvana. Stvarni razvoj je upravo suprotan - on treba biti oslobođen iznutra kako bi se mogao pojaviti u vanjskom svijetu. Ukratko, ništa ne možemo graditi izvan nas, naš zadatak, kako Browning kaže je »osloboditi zarobljeni sjaj iznutra«.

Ovaj proces, način na koji priroda funkcionira, krasno ilustrira jednostavna anegdota. Čovjek je radio u svom vrtu u društvu malene djevojčice. Njezina je dužnost bila zalijevanje travnjaka običnom gumenom cijevi. Sve se odvijalo skladno dok iznenada nije razočarano uzviknula: »Tata, voda više ne teče.« Otac je bacio pogled i rekao tiho: »Pa, makni nogu s cijevi.« Djevojčica je nepažnjom stala na cijev i svojom težinom, to jest vlastitom akcijom, zaustavila vodu koja joj je trebala. Vidjevši što je napravila, maknula je nogu i voda je ponovo slobodno potekla. Pet minuta kasnije, ponovo je tužno viknula: »Tata, voda opet ne teče.« Otac je ponovo bacio pogled i vidio da je sada drugom nogom stala na cijev. Odgovorio je: »Pa, makni nogu.« Dijete je to učinilo i voda je ponovo slobodno potekla. Budući da je sada naučila lekciju, nije ponovila pogrešku i zadovoljna sobom završila je zadatak koji je odabrala.

Izvorni uzrok svih naših nevolja je upravo ovaj. Iza svih sporednih i neposrednih uzroka leži primarna pogreška. Mi postupamo poput djevojčice iz priče, nogom i cijelom težinom našeg mentalnog sklopa pritišćemo cijev života i onda se ogorčeno žalimo jer voda ne teče. Čovjekov zadatak je ispravno rukovanje svojom božanskom duhovnom energijom, i kada tako postupa, pronalazi svoje pravo mjesto i sve teče glatko.

Postoji samo jedna fundamentalna energija u Svemiru, no mi je možemo primijeniti konstruktivno ili destruktivno, jer Bog nam je dao slobodnu volju. Kada je koristimo konstruktivno, radimo u skladu s voljom Božjom i uzdižemo sebe i svoj život u svakom pogledu, pomažući i svijetu. Kada je koristimo destruktivno, nanosimo štetu sebi, onemogućujemo svoj napredak i propuštamo šansu da pomognemo čovječanstvu.

Energiju koristimo destruktivno uvijek kada mislimo ili govorimo u strahu i pod ograničenjima, kadgod gunđamo, kad se predajemo samosažaljenju ili se prepuštamo beskorisnom predbacivanju ili bilo kojem obliku negativnog mišljenja. Energiju koju nam je Bog dao koristimo prije svega destruktivno kada zadržavamo kritičke misli i proklinjemo druge. Gorčina, kivnost, duhovna taština i samozaljubljenost, posebno su destruktivni oblici zloupotrebe velike moći, i to je razlog zbog kojeg takav način razmišljanja uzrokuje strašne katastrofe u životima ljudi.

Kada smo u stanju straha, ljutnje ili brige, naša božanska energija, umjesto da teče kroz neki pozitivni kreativni rad, postaje zakočena u nama samima, poput vode u vrtnoj cijevi i proizvodi sve vrste nevolja u duši i tijelu. Istovremeno propuštamo naš pravi posao u životu u potpunosti, a ako ga imamo, gladni životne sile koju bismo trebali kroz njega primati, dopuštamo da on vene i mi živimo u osrednjosti, siromaštvu ili smo gubitnici.

To je razlog zašto svi istinski duhovni vođe toliko inzistiraju na potrebi nesebičnih motiva, oprostu drugima i sebi, i na općem stavu mira i dobre volje prema svemu. Jedino tako možemo iskusiti istinski sklad i slobodu koji će nam omogućiti potpuno nesmetano strujanje božanskog uma. Samo na taj način možemo postati slobodnim kanalom božanske energije i njezinog izražavanja u našem biću. Ovo duhovno stanje svijesti u kojem životna sila pronalazi slobodan otvor, što je neophodno želimo li iskusiti bilo kakvo dobro, tehnički je poznato kao spokoj, i spokoj, kako nam neprestano govore stari mistici, dolazi iznutra. On ne može biti nametnut izvana manipuliranjem uvjeta ili okolnosti, niti bilo kakvom vježbom volje, već se može razviti samo prirodnim, slobodnim protokom naše božanske energije.

Važno je shvatiti, također, da je zbog praktičnih razloga, osobna količina ove energije ograničena, i stoga, sve što se rasipa u nevažnim, trivijalnim aktivnostima i mislima oduzima se uvelike iz osobnog kapitala onih stvari koje su zaista važne u životu. Kad bi samo ljudi to shvatili, spasili bi se od svakodnevnog velikog rasipanja. Iako je svako rasipanje glupo, koliko strašnije je tratiti svoje resurse na destruktivne misli. Ipak, poznajem ljude, kao što vjerujem da ih i vi svi poznajete, koji zapravo vježbaju nevolju prije nego se desi - i tako je, naravno, privuku - govoreći stvari poput »nikada nisam imao sreće«, »ovaj plan će sigurno propasti«, »mislim da ću se razboljeti« i tome slično. Onaj, koji razumije Zakon života i njegovo djelovanje, ne trati vrijeme dozvoljavajući da mu um okupiraju neskladne misli, baš kao što ni poslovni čovjek neće ni pomisliti da baci novac u blato dok hoda ulicom.

Što se Boga tiče, naš je dotok božanske energije, naravno, potpuno neograničen, ne postoji nikakva kontrola količine koju možemo dobiti, niti stvari koje možemo raditi ili biti. Ipak, zbog praktičnih razloga, u svako vrijeme možete iz neiscrpnog Izvora dobiti samo prema vašem razumijevanju, baš kao što iz Atlantskog oceana možete izvlačiti vodu samo u skladu s veličinom posude kojom se koristite. Imate li šalicu, uzet ćete samo onoliko vode koliko u nju stane, iako je broj takvih šalica u Atlantiku nemjerljiv. U isto vrijeme, zna se da mali broj ljudi, zapravo, izvlači onoliko božanske energije koliko bi mogli, čak i uz sve njihovo razumijevanje. Skoro svatko je posve nerazborito zadovoljan kad napuni svoju posudu, ma kako mala ona bila, čak i kad nije sasvim puna.

Proučavateljima Istine bit će jasno da nezadovoljstvo nije nužno loše. Naprotiv, vaša je dužnost da se ne zadovoljite ničim manjim od potpune harmonije i sreće. Nezadovoljstvo je zlo samo kada poprimi oblik malodušnosti, cinizma i očaja. Sveopće nezadovoljstvo koje prati dosada, neuspjeh i frustracija zapravo je vaš poticaj prema njihovom prevladavanju bez čega nikada nećete naći svoje pravo mjesto. No, tko god bili, vaše vas pravo mjesto neprekidno zove, i budući da ste istinska iskra božanskog, nikada nećete biti zadovoljni dok ne odgovorite na poziv.

Zapamtite da ovaj poziv dolazi od Boga, a kada vas Bog zove da mu služite, On plaća sve troškove u svakoj valuti. »Koji vojnik ide u rat na vlastiti trošak?« Štogod vam bilo potrebno da odgovorite na poziv, Bog će vam dati: novac, šansu, veze, znanje, vještine, slobodu, vrijeme, snagu i hrabrost - sve će vam dati ako se bavite Njegovim, a ne svojim poslovima. Želja vašeg srca je glas Božji koji morate poslušati prije ili kasnije.

 

Autor:Emmet Fox