Želja je veliki pokretač svih akcija i reakcija. Želja za životom (samoočuvanje) i njezina djeca - želja za hranom, skloništem i sigurnošću—zajedno sa željom za razmnožavanjem, a time i očuvanjem rase, fundamentalni su nagoni. Ali da su naše želje ograničene samo time, još uvijek bismo živjeli u pećinama i neznanju. Želja, poput naše sjene, uvijek uzmiče pred nama. Ostvarujemo jednu samo zato da bi druge i veće želje unutar nas samih zauzele njihovo mjesto, i obzirom da se želje našeg Instinktivnog uma zadovoljavaju, a mjere sigurnosti ostvaruju, želje našeg razvijajućeg intelekta počinju uporno tražiti svoje. Počinjemo žudjeti za intelektualnom hranom. Koristimo razum rješavajući probleme koji nas okružuju, izmišljamo nove aparate, ponosimo se našim znanstvenim postignućima i uobličavamo nove sustave vladanja. Težimo za intelektualnom utopijom gdje će čovječanstvo biti učinkovito u poslu življenja kao roj pčela ili mrava.

Tada izviru duhovne želje i počinjemo shvaćati važnost osobe -shvaćati da je dobar sustav vladanja bilo koji sustav koji omogućuje osobi učenje životnih neophodnosti u miru i njegovanje višeg sebe u skladu s unutarnjom željom. Tada usmjerujemo naše napore prema eliminiranju prepreka na putu individualnog razvitka. Dobro je primijetiti da konflikti želja jedne osobe, ili grupe osoba, ili pak naroda, stvaraju silu koja rađa nove i veće želje.

Vratimo se sada razmatranju na koji način sve to djeluje na vas i na vaš problem postizanja dobrog zdravstvenog stanja.

U prethodnom poglavlju pokazao sam da Instinktivni um u sebi nakuplja stoljetna iskustva. To je najokretnija, najsposobnija i najprilagodljivija stvar koja postoji. Nalazi se u vama, popravlja i otklanja sve štete fizičke strukture na najčudesniji i najuspješniji način. Razlog zbog kojeg vas Instinktivni um nije izliječio u nekom određenom slučaju bolesti nije to što su ga nadvladali mikroorganizmi, već taj što je zbog nekog određenog razloga izgubio želju ili poriv da uništi bacile i obnovi oštećeno tkivo.

Dobro je ovdje istaknuti da ovaj gubitak želje barem djelomično može uzrokovati da Instinktivni um zanemaruje odgovarajuće potrebne materijale u obliku hrane koji dolaze izvana i služe za uklanjanje oštećenja. Jer, da bi ostvario svoj čudesni biokemijski rad stvaranja antitijela, hormona, enzima i svih drugih specijaliziranih organskih sastojaka kojima održava stanje zdravlja, mora izvana primiti sirove i neobrađene materijale u obliku proteina, karbohidrata, masti, minerala i vitamina. Ako materijali koje prima putem hrane nisu dostatni, Instinktivni um je prisiljen naporno ih preraditi kao »privremenu pomoć« ili ih uzeti od manje vitalnih dijelova tijela koji ih već koriste te ih iskoristiti u najvitalnijim područjima.

U slučaju primitivnog čovjeka, kada je Instinktivnom umu bila potrebna određena kombinacija materijala za obnavljanje tijela, on je svom vlasniku davao neutaživi nagon za hranom kada je ovaj kretao u lov ili u potragu za hranom koja je sadržavala te sastojke. Dakle, morao ih je pronaći. Ali razvojem intelekta i njegovih produkata, naš visokospecijalizirani, industrijalizirani i umjetni sustav »civilizacije« zatomio je taj prirodni apetit na koji se više ne možemo osloniti -mirisi ili arome više nas ne vode ili usmjeruju; oni sada predstavljaju samo običnu varku.

Međutim, pretpostavimo da se nedostatak vitamina, proteina ili minerala može nadoknaditi sukladno savjetu vašeg doktora. Sljedeći korak opet će biti buđenje želje za zdravljem unutar vašeg Instinktivnog uma.

Medicinska praksa sastoji se od uvođenja u tijelo različitih lijekova i supstancija koje, iskustvo je pokazalo, uzrokuju da Instinktivni um odbaci svoju tromost, da stvori antitijela koja će se boriti s bakterijama, da odbaci toksične produkte i obnovi oštećenja. Vaš liječnik, ma koliko bio stručan i vješt, pokušava probuditi vaš Instinktivni um izvana. Ali vi se nalazite iznutra, vi nastanjujete tijelo i bez vaše svesrdne suradnje njegovi napori neće uspjeti. Ponavljam, prvi čin vaše suradnje mora se odnositi na buđenje želje u Instinktivnom umu za zdravim tijelom. Kada ta želja postane dovoljno jaka, nastupaju rezultati, jednako kao što nakon dana dolazi noć.

Postoji priča o velikom indijskom iscjelitelju koji je iskušao sve svoje vještine i umijeća na maharadžinom sinu. Naime, dječak je bolovao od paralize. Ali sve je bilo uzalud. Jednoga jutra odnio je svog  pacijenta do lijepo uređenog bazena u vrtu palače. Bez imalo oklijevanja bacio je dječaka u vodu i držao ga pod vodom usprkos njegovom grozničavom opiranju. U trenutku kada je mali pacijent već počeo gubiti svijest, izvukao ga je iz vode i položio na travu.

 Kada se mladić oporavio, liječnik ga je posjeo i pitao:

»Sine moj, dok sam te držao pod vodom, što si najviše želio?« »Zašto pitaš, učitelju?«, iznenađeno je pitao mladić i odmah odgovorio: »Želio sam samo zraka.«

»Kada budeš želio zdravlje istom snagom kojom si želio zrak dok si bio pod vodom, tada ćeš ozdraviti.«

Ova priča vrlo slikovito predočuje načelo koje pokušavam protumačiti. Vi ste ono što jeste, a ono što jeste u podudarnosti je s vašim željama — ili njihovim nedostacima. Mnogo toga učinjeno je s razlogom, ali ako ste zaista pošteni prema sebi, otkrit ćete da radite ono što želite raditi, a razum koristite kao opravdanje za svoje djelovanje.

Reći ćete: »Ja stvarno želim biti dobro.« No, želite li stvarno biti dobro? Ili ste možda samo poželjeli da vam je dobro? Želite li zdravlje onako kao što je mladić iz priče želio zrak, ili ste se manje ili više prilagodili bolesti i odgovornost za svoj oporavak svalili na leđa svog doktora? Ne, ne predbacujem vam gubitak želje. Čovjekov Instinktivni um, kao što sam već i prije napomenuo, najprilagodljivija je postojeća stvar. Često kada je intelekt duboko uznemiren i iscrpljen spoznajom da bolujemo od takozvane »neizlječive bolesti«, on spašava naš zdrav razum povlačeći želju za zdravljem i prilagođava se u što većoj mjeri daljnjem napredovanju bolesti. U tom slučaju kažemo da je bolest kronična.

Po autorovom iskustvu, takvu je prilagodbu puno teže nadići od stvarne bolesti, jer se iscjeljujuće snage tijela dovode u aktivnost u punom intenzitetu kada situacija, jednako kroz fizičku bol ili mentalnu žudnju za restauriranjem zdravlja, postaje neizdrživa.

Instinktivni um nema razloga podizati tijelo iz rada u jednom ugodnom stanju prilagodbe - u jednoj adaptaciji u kojoj se pacijent usklađuje za čekanje i u kojoj dobiva jednu podosta tužnu ugodu iz simpatije ili naklonosti drugih. Zašto bi želio primijeniti ovu ugodnu situaciju i zbog čega? Zbog čega bi doktor trebao takvo nešto mijenjati?

U svezi s bolešću postoji dramatično pravo žalbe. Svi smo skloni pasti pod njezin utjecaj, poglavito onda kada nismo u neposrednoj i očitoj opasnosti. Vidimo sebe kao mučenike koji plemenito podnose patnje, a mi apsorbiramo gostoljubivost naših prijatelja kao suha spužva vodu.

Obilazimo besciljno od doktora do doktora, nadajući se da ćemo pronaći nekog tko će nas izliječiti bez da od nas traži žrtvovanje bilo koje ugodne male navike, bilo koje neodgovornosti na koju smo navikli, i stvaranje novih i realnijih stavova prema životu.

Nije neobično da takvi »adaptirani« pacijenti poprilično nasilno odbijaju prihvatiti poboljšanje svoga stanja čak i onda kada je napredovanje potvrđeno najnovijim nalazima. Međutim, to ne treba čuditi, jer oni smatraju da je oporavak gubitak uloge heroja koju su igrali u ovoj maloj kazališnoj dvorani i povratak na prozaičnu životnu rutinu. Mnogi pacijenti, a da to sami nisu prepoznali, bore se kako bi zadržali svoju bolest. To je ono što liječnici nazivaju simuliranjem, a taj oblik jedan je od najvećih problema u liječenju kroničnih bolesti.

Liječenje ovisi o pomaganju pacijentu da shvati kako su pravi heroji oni rođaci i prijatelji koji se nastavljaju žrtvovati i gušiti vlastite prirodne instinkte u korist služenja. Prirodno je da prosječna osoba nema puno strpljenja s nekom bolešću. Osjećamo da pripadamo životu i zamjeramo našoj prilagodbi na sporu smrt prijatelja ili rođaka. Empatički negiramo takvo stanje, što ni na koji način ne mijenja činjenicu, a naše podsvjesno negodovanje često ogorčava i remeti čitav naš život kada se stanje protegne tijekom duljeg vremenskog razdoblja.

Ono što je rečeno u svjetlu općeg naziva kronične bolesti, možemo nazvati istinoljubivom tvrdnjom malo shvaćenog psihološkog stanja koje je prirodni usputni produkt kronične bolesti; stanja koje samo pacijent može uspješno izliječiti. Svaki inteligentni pacijent priznat će nazočnost tog stanja kada mu se ono ukaže. Jednom kada je shvatio prisutnost tog neprijatelja, spreman je pobijediti ga STVARANJEM U SEBI ŽELJE ZA ZDRAVLJEM.

Počnimo sada razmatrati na koji se način ponovno može potaknuti i utemeljiti želja.

Prvo, vratimo se vježbi iz prethodnog poglavlja. Razmišljajte, meditirajte o stvarnosti vas samih sve dok ne budete u stanj u promatrati svoje tijelo i njegov Instinktivni i Intelektualni um kao svoje nosače ili instrumente. Sada vizualizirajte količinu života u svakoj posebnoj i odvojenoj stanici koja djeluje poput roja pčela (spomenuli smo to u prijašnjim poglavljima), svaku malu inteligentnu iskru kako se kreće i djeluje kao odgovor na želje Instinktivnog uma.

Sada zamislite jednu živu, aktivnu sliku svoga tijela koje se nalazi u stanju savršenog zdravlja. Zamislite veselje savršeno funkcionirajućih mišića u dugoj šetnji na osvježavajućem jesenskom zraku. Zamislite izlete s logorovanjem u planinama - od buđenja nakon dugih noći savršenog sna, pranja u hladnom planinskom potoku i mirisa borova, dima drva, kave i jaja koja se kuhaju na logorskoj vatri. Zamislite oduševljenje pri penjanju na visoki planinski vrhunac i pogledu preko modrih dolina, suncem obasjanih planina i osjećaja: »To je moj svijet. Ja pripadam njemu i on pripada meni.«

Zamislite ugodu koja proizlazi iz sposobnosti obavljanja izabranog posla s mišlju: »Činim najbolje i izvršavam svrhu svog postojanja.« Zamislite ponovno buđenje iskrenog interesa za događaje u društvu, zemlji i svijetu - motrenje velike, pokretne, brze drame života s radošću, ne zaboravljajući također i komediju.

Ponovno shvatite apsurdnost poistovjećivanja s vašom boli i nelagodom. Bilo bi to isto kao da se poistovjećujete s okovima na svojim vratima. Odlučite da ćete od sada, umjesto da razmišljate o sebi kao o osobi u boli, nastojati spoznati stvarnoga sebe, duhovno biće koje se nalazi s one strane boli. Vi ste stvorili živčani sustav kojime bol putuje do mozga kojega ste stvorili; odlučite ponovno stvoriti sklad unutar vašega tijela kroz vlastitu kreativnu snagu; spoznajte da ste vi gospodar boli, a ne njezin sluga.

Kao što je već i prije spomenuto, konačna spoznaja ovoga neće stvoriti čuda, jer tijekom mnogobrojnih razdoblja vaš je Instinktivni um isprepleo predivne male priče oko »materijalnog ogrtača« nazvanog fizičko tijelo - bajke koje dijete smišlja o svojoj voljenoj lutki. Obdaruje ga osobnošću, pridaje mu realnost. I to uvijek iznova ponavljamo u milijunima varijacija sve dok se svaka stanica našeg mozga ne ukomponira u okosnicu tog vjerovanja, stvarajući misaoni obrazac koji se svaki put ponavlja kada se razmišlja o bolesti. Nameće se misao da ste bolesni vi, a ne vaše tijelo.

Morate stalno raditi da biste uništili stari obrazac vjerovanja. Morate nametati istinu da stvarni vi nikada ne možete biti bolesni, da ta istina sadrži u sebi svu mudrost i znanja pomoću kojih je izgrađeno tijelo i očitovan um. S tim znanjem moguće je obnoviti izgrađenu strukturu ukoliko je um pripremljen za pomaganje umjesto za samovolju.

Kad god vas bolest prisili da joj pridate pozornost, kad god zaokupi vašu pažnju, »novi zapis« istine treba reći nešto poput ovoga: »Ja - stvarni ja - savršen sam. Izgradio sam ovaj složeni prekrivač nazvan tijelo, zajedno s mozgom i živčanim sustavom. Osmislio sam u njemu stotine posebnih laboratorija koji proizvode stotine specijalnih kemijskih spojeva potrebnih za obnavljanje i održavanje tijela u stanju zdravlja. S obzirom da sam izgradio tijelo, znam da ga mogu izliječiti, jer moja su sredstva neograničena. Uklonit ću sve smetnje s tog rada dovođenja u ispravno stanje pomoću kontroliranja moje imaginacije, a kroz nju mojega uma i mojeg emotivnog stanja. Svaki mentalni proces održavat ću u skladu i miru, sreći i opuštenosti.  Ovu bolest preokrenut ću u najveću dobrobit koja me ikada zadesila, učinivši je kraljevskom cestom SAMOOSTVARENJA.«

Vježbajte to sve dok ne počne izgledati vrlo stvarno i moguće. Tada, govoreći kao gospodar sluzi, kažite svom Instinktivnom umu: »Ti ponovno želiš dovesti tijelo u stanje savršenog zdravlja. Želiš to kao što utopljenik želi zrak. Probudit ćeš svaku stanicu ovoga tijela na novu aktivnost, na odbacivanje štetnih produkata, na punjenje energijom, i prionut ćeš poslu obnove s novom snagom.«

Ne obeshrabrujte se ukoliko se »čudo« ne dogodi odmah. Sjetite se. Svaka stanica vašeg tijela prilagodila se stanju kroničnog invaliditeta. Postigla je novi ekvilibrij i da bi krenula naprijed i eliminirala bolest taj se ekvilibrij mora narušiti, ravnoteža se mora uništiti. Svaka stanica mora surađivati u ponovnom postizanju ravnoteže savršena zdravlja.

Sjetite se također načela akcije i reakcije. Svaka akcija donosi reakciju jednakog intenziteta. Ustrajete li u tim vježbama, rabite li silu stvarnoga sebe i svoju imaginaciju protiv otpornosti ravnoteže ili ekvilibrija bolesti, možete biti potpuno sigurni da svaki put kada vježbate razvijate malo više sile. Nastavite li, ekvilibrij bolesti zasigurno će biti uništen, a to znači - povratak zdravlja.