Helmut Wandmaker

ŽELIŠ LI BITI ZDRAV? ZABORAVI KUHANJE!

Na ovom svijetu postoji samo jedan uzrok svih  bolesti,  a  to  je  odvraćanje  ljudi  od prijesne hrane. Mi smo po prirodi upućeni u  svom    razvoju    na   prehranu    prijesnom hranom, ali čovjek je unatoč tome jedino živo biće  na zemlji  koje  kuha svoju  hranu,  te i  dalje pije mlijeko i poslije dojenačke dobi, a k tome još uzima i lijekove.

Odlučni zahtjev Helmuta Wandmakera glasi: vrati se prvobitnoj, izvornoj hrani! Tada će nestati prekomjerna težina, sniziti se krvni tlak, te razina masnoća i kolesterola u krvi.  Prehlade i glavobolje bit će zauvijek zaboravljene, nagrada će biti trajno krepko  zdravlje.

 

Predgovor hrvatskom izdanju

Već protječe sedmo desetljeće mog života, sedmo desetljeće čitanja i promišljanja knjiga. Iako sam od svoje maloči pa dosad pročitao mnoštvo knjiga svakovrsnog sadržaja, a zadnjih desetljeća i izdao stotine novih knjiga, ni jednu knjigu nisam čitao s većim zanimanjem nego  ovu knjigu. Nisam je čitao brzo poput nekog romana, nego svaki dan po koje poglavlje. Ali što sam počeo, nisam ostavljao nedovršenim. Tako su se brzo redale stranice i napetost štiva održala se sve do zadnje rečenice.

Pisac knjige nije po struci književnik niti liječnik. On piše jednostavno iz duboke potrebe da saopći svim ljudima - posebno bolesnima - svoje dugotrajno traženje uzroka bolesti i način kako da ga ljudi otklone i žive zdravo. On piše ne neku teoriju nego samo iznosi svoje dugogodišnje duboko iskustvo. I ne samo da on objašnjava kako se ostvaruje zdrav život nego i neodoljivo oduševljava za taj pothvat. Puno puta ponavlja: čovjek će sve više obolijevati sve dok se ne vrati onakvom načinu života, onakvoj prehrani kakvu mu je Stvoritelj namijenio, kakva je usklađena prirodnim zakonitostima  njegovog tijela. Priroda  ne dozvoljava kompromise. Ona nikad ne oprašta. Koliko budemo živjeli u skladu sa Stvoriteljevim prirodnim zakonima, toliko ćemo biti i zdravi. Kršenje tih zakona osvećuje nam se bolestima.  

Helmut Wandmaker podsjeća i na onu rečenicu s prve stranice Biblije: "I doda Bog: Evo dajem vam sve bilje  što  se  sjemeni,  po  svoj  zemlji,  i  sva  stabla plodonosna što  u sebi  nose svoje  sjeme:  neka  vam bude  za  hranu!"  (Post  l,  29).  Kad  čitamo  Bibliju, jednostavno  previđamo tu  rečenicu  kao  nevažnu za nas. A upravo se u  njoj  krije odgonetka za istinsku hranu usklađenu naravi našeg tijela. Odatle možemo zaključiti da većina bolesti suvremenog čovječanstva proizlazi  uslijed udaljavanja od takve hrane iz Božje kuhinje. Mi znamo da se u Bibliji na drugim mjestima spominje   i   drugačiji   način   prehrane.   Velika  je vjerojatnost daje i nadahnuti pisac, koji je po Božjem nadahnuću pisao tu rečenicu, jeo kao i drugi ljudi oko njega   svakovrsnu   hranu,   ali  je   zanimljivo   da   ne povlađuje  svom  načinu  prehrane  nego  želi  ostati vjeran Božjem nadahnuću.

Još prije nego sam knjigu pročitao, započeo sam pomalo  provoditi  u  svom  životu  saznanja  iz  nje, naročito   u   odnosu   na   prehranu.   Odmah   moram priznali da se nije lako odricati prehrambenih navika. Mi smo od maloči tako s njima srasli da nam izgleda bolno  i  nemoguće od njih  se osloboditi  i  prihvatiti zdrav način života, zdravu prirodnu prehranu. Slično je to kao ovisniku odreći se droge.  Sad mogu  lakše razumjeti  ovisnike  svih   vrsta,  zašto  ustrajavaju  u svom   načinu   života,   makar   im   se   suprotstavlja nedvojbena  logika.  Shvatio  sam  da  i  prehrambene navike,  stečene  tijekom  života,  predstavljaju  neke vrsti ovisnosti od kojih se teško možemo dragovoljno osloboditi i prihvatiti neke druge zdravije navike. Iako nisam radikalno prihvatio naputke iz knjige, uvjerio sam se u njihovu istinitost. Što sam ih više prakticirao, to sam više osjetio poboljšanje svoga zdravlja i uopće tjelesne kondicije.

Nakon   stanovitog   vremena   uzeo   sam   u   ruke ponovo  ovu  knjigu  na  izvorniku,  čitao ju  sad  još napetije i zainteresiranije nego prvi put. Shvaćao sam neke  stvari  bolje  nakon  što  sam  se  trsio  hraniti  se prema saznanjima iz nje. Sve više sam se uvjeravao da ću živjeti zdravije, aktivnije i radosnije, štogod se više budem  pridržavao  piščevih   naputaka.   Tako  sam pročitao  knjigu  po  drugi  put.  Nije  mi  uopće  bila opsežna, jer je toliko zanimljiva  i  neodoljiva.  Stoga sam je  odlučio  prevesti  na  hrvatski,  da  se  i  drugi, posebno oni koji se pitaju zašto su bolesni i kako da nađu izlaz iz svog tjeskobnog stanja, okoriste novim, silno  značajnim  saznanjima  o  postizanju  istinskog zdravlja i radosnog blagostanja.

Još prije objavljivanja ove knjige pripravio sam i objavio petnaest knjiga o zdravoj prehrani i vodi, koje se nalaze među  literaturom  zabilježenom u  ovoj opsežnoj knjizi. I njih treba svakodnevno naizmjence čitati da oboružamo svoj razum neophodnim saznanjima, da neprestano primamo poticaje za svoju volju kako bismo se odvažili postupno prekidati sa svojim starim prehrambenim navikama i svoje tijelo opskrbljivati zdravom prirodnom hranom.  

Poneko će mi uzvratiti: a što ću ja čitati knjige? Postoji liječnik. To je njegov posao da se brine  za moje zdravlje, da liječi moje bolesti. Nažalost, ni čovjek u 21. stoljeću nije se oslobodio mentaliteta traženja "čarobnog štapića": ako obolim, dobit ću od liječnika neke tablete, ozdravit ću i ponovo nastaviti po starom. Ali unatoč tonama tableta ljudi su sve bolesniji, sve više treba liječnika, domova zdravlja, bolnica. "Čarobni štapić" nije dovoljan pa makar ga tražili i na nekim svetim mjestima. Od nas se traži promjena stila života, borba protiv starih nezdravih navika i usvajanje zdravog načina života. Bez toga se ne nadajmo zdravlju, drugog puta nema.

Često vjernici uvjeravaju sebe i druge da dragi Bog šalje čovjeku bolest. To nije točno. Bog je silno dobrostiv. Stvorio je čovjeka zdrava i želi da takav ostane sve do svoje prirodne smrti. Čovjek si sam stvara bolesno stanje u 95% slučajeva. Prema tome mora se uz pomoć knjiga pitati u čemu je pogriješio i kako da ispravi svoju pogrešku, koja se često sastoji u krivoj prehrani i uopće u krivom načinu života. Ne učinimo li mi tu radikalni zaokret, uzalud ćemo tražiti "čarobni štapić" u tabletama, pregledima, opera­ cijama, toplicama, ljekovitim travama i si. Iz svog iskustva tvrdim a to svjedoče i drugi da se nitko neće odvažiti na odlučni zahvat u svom životu bez čitanja knjiga i promišljanja njihova sadržaja, čime se prosvjetljuje naš um i odvažuje naša volja na temeljitu promjenu života. To je zapravo vraćanje  iskonskom načinu prehrane kakva je bila prilagođena ljudskoj naravi od početka stvaranja čovjeka. Ljudski se geni nisu promijenili, a prehrana se temeljito promijenila, ne nabolje nego na gore. Time se truje ljudsko tijelo i to je uzrok svih bolesti. Želimo li očuvati zdravlje ili liječiti bolest, moramo se zapravo vratiti iskonskom načinu života ili bolje reći uskladiti svoju prehranu i općenito život prirodnim zakonima koje je Stvoritelj za nas namijenio.

Dr Ivan Zirdum

Postoji samo jedan uzrok  svih  naših  nevolja, a to je uništavanje naših dragocjenih svježih živežnih namirnica termičkom obradom! Ostale SU važne funkcionalne komponente svježi zrak danju i noću, čista voda, sunčana svjetlost, mir i puno   kretanja!

Kuhana hrana truje tijelo. Ozdravit ćeš detoksikacijom   odnosno   odstranjenjem   otrova!

Vitkost   bez  gladovanja! Brojenje   kalorija nije  više problem!

Mlijeko postoji samo za telad koja sisa i za dojenčad, za odrasle je neprobavljivo (ne­ dostatak   enzima)!

Kruh i žitarice stvaraju sluz i odgovorni  su za začepljene bronhi/a, ždrijela  i  nosa,  te mnoge  druge  bolesti!

Kolači i svi proizvodi sa šećerom otpadna su hrana!

Žitna hrana pritišće na  sve  unutarnje organe,   osobito  obolijeva prostata!

Pčelinji med nije bolji  od  šećera.  Bolesti srca nastaju vrenjem ugljikohidrata bogatih škrobom!

Klistiri su  bolji  od digitalisa!

Uiivatelji škroba mališu alkoholičari, škrob stvara  odanost  alkoholu!  

Voćna prijesna hrana najbolji je lijek.  Od nje pada krvni tlak i snižavaju se vrijednosti masnoća  u  krvi!

Voće je valno pravilno konzumirati! Ono je uvijek bazično, i treba se jesti na  prazan želudac!

Danas je 99% hrane mrtvo; a ono malo svježe baca se još u lonac za kuhanje!

Kuhana hrana oslabljuje crijeva, izaziva njegovu tromost. Živa ga hrana opet aktivira! U crijevu  vreba smrt!

"Ovapnjenje" zbog anorganskih minerala unošenih u tijelo iz kuhane hrane, voda bogatih mineralima,   tableta  kalcija!

Post je operacija bez noža!

Mi trebamo aminokiseline, a ne gotove životinjske bjelančevine. Trpimo od  preko­ mjerne  prehrane  proteinima!

 

PREDGOVOR

Dr. med. Fritz Becker, Berchtesgaden

Prvo izdanje knjige Helmuta Wandmakera "Willst Du gesund sein? Vergiss den Kochtopf!" bilo je razgrabljeno veoma brzo nakon što je izašlo, tako da je bilo nužno novo izdanje. Helmut Wandmaker nije medicionar, već je trgovac, te visoko obrazovan i teško ranjen pješadijski časnik Drugog svjetskog rata. On raspolaže bogatim iskustvima na vlastitom tijelu i opsežnim poznavanjem literature o zdravlju s njemačkog i američkog govornog područja, kao nijedan autor što ga poznajem.

Njegova je knjiga postigla u Saveznoj Republici Njemačkoj golem uspjeh i bit će prekretnica u povijesti nutricionistike. On je mnogim ljudima otvorio oči u pitanjima zdravlja, a još mnogo više u pitanjima prehrane. Tu knjigu koju sam dobio na dar za Božić 1988. od jednog znanca, pročitao sam s velikim zanimanjem. Ona se bavi područjem kojemu sam posvetio gotovo polovinu svoga života: brizi za zdravlje.

Helmuta Wandmakera poznajem od 1951., kad me posjetio u mojoj prvoj liječničkoj ustanovi u Allgauu. U ono se doba posvetio, kao i ja, Waerlandovom načinu života. On je dugo ostao odan načinu života što preporučuje  Waerland,  ali  je  spoznao  da taj način                                                                                                                                                    prehrane  nije  posve  ispravan.  I ja  sam  tijekom  30 godina došao  do istog rezultata.  Waerlandu   je nedostajao  posljednji  korak  do  čiste prirodne hrane, zbog  toga je  prerano  umro,  u  dobi  od  79  godina. Njegova je pogreška bila obilna  upotreba zagrijanih žitarica  i  prekomjerna količina  mliječnih proizvoda koji su pridonijeli njegovoj preuranjenoj smrti uslijed zatajenja srca.            Unatoč    tome pokazuje  lakto- vegetarijanski način prehrane  mnogo bolje rezultate od danas  toliko    hvaljene   prehrane    integralnim odnosno   cjelovitim   žitaricama.  Ona   nije  još   ni izdaleka ono pravo, jer sadrži još previše zagrijavanih žitarica. Ona predstavlja doduše korak naprijed, ali ne može nikada  izliječiti naše teške bolesti.  Priroda ne poznaje kompromise,  rekao je  Goethe.  Tko želi  biti zdrav i izliječiti ozbiljne bolesti, mora otići još korak dalje,  i  to  do  hrane  što ju  je  Stvoritelj  namijenio ljudima. To se može veoma lako spoznati već ako se samo zaviri u  Bibliju. U Knjizi postanka piše posve jasno  kakva je  hrana  prikladna  za  ljudsko  tijelo  po njegovoj građi. Tamo se dakle kaže: "Evo, dajem vam sve  bilje  što  se  sjemeni,  po  svoj zemlji,   i sva  stabla plodonosna što  u sebi nose svoje sjeme,  da vam  budu za hranu!" U tome se nije do danas ništa promijenilo, kao  što  se  tijekom  tisućljeća  nije  promijenila  ni tjelesna građa čovjeka. Vatra, kuhinjski  lonac i tava, danas još dodatno roštilj i mikrovalna pećnica, postali su čovjeku zlom kobi. Hrana koja se kuhanjem ubija, prije svega    mesna  hrana,  zajedno s    tvornički obrađenim živežnim namirnicama priskrbile su ljudima mnoge bolesti. Daj e to točno može najbolje spoznati liječnik u praksi, i to onaj koji još može normalno i jasno misliti.

Vratimo li se izvornoj,  prirodnoj hrani, vratit će nam se i zdravlje i nestat će bolesti! Naša današnja medicina - koja se bavi  samo  ublažavanjem simptoma brojnim kemijskim sredstvima - ne može ukloniti uzroke bolesti. Zato ona nikada ne dođe do cilja. Danas bi to moralo biti jasno svakom čovjeku.

Oduvijek je bilo velikih liječnika koji su se bavili pitanjem prehrane. Tu mislim na Hipokrata, na Bircher-Bennera i Kollatha, ali i na mnoge laike, kao Waltera Sommera, Adolfa Justa, Richarda Unge- wittera, Drebbera, a sada i  Helmuta  Wandmakera, koji su plodonosno djelovali. Svi su oni nastojali vratiti ljude prirodnoj prehrani.

To im je teško uspijevalo, jer je postojao prevelik pritisak od strane visokoškolske medicine i industrije. Istinski će napredak na tom području biti moguć tek onda ako medicina promijeni svoje čvrsto uvriježene stavove, a političari i ministarstvo zdravstva se založe za dobru stvar.

Studenti na sveučilištima ne uče na žalost ništa o prehrani. Oni se u vezi s liječenjem poučavaju u fizici i kemiji odnosno vještom rukovanju raznim ke­ mijskim sredstvima. Kasnije se u praksi ustežu - baš kao i lječitelji prirodnim metodama - govoriti o prehrani, da ne bi izgubili pacijente.

Kao liječnik potpuno  dijelim  razmišljanja i ideje Helmuta Wandmakera, jer sam ih u praksi iskušao na vlastitom tijelu tijekom dugog života (ta koliko ljudi doživi 91 godinu?). Ja mogu dati dokaz ispravnosti njegovih metoda na stotinama mojih  pacijenata. Smije se svakako reći istina, a da to nije grijeh, ali se time može lako zapasti u velike neprilike. Ljudski rod mora međutim čuti istinu, a nju može naći u knjizi Helmuta Wandmakera). To kažem kao liječnik i pomagač ljudskog roda.

Zalagat ću se za širenje i popularizaciju te knjige, jer sadrži mnogo istinitog. Mogu je preporučiti svima koji teže za istinskim zdravljem ili se žele osloboditi bolesti. To je pravi put.

 

UVOD

Zatrovanost si sam uzrokovao kuhanom hranom, lijekovima i stimulansima, koji svi stvaraju kiselinu. Detoksikacija odnosno odstranjivanje otrova iz organizma provodi se isključivo živom, bazotvornom, liječnik za prirodno liječenj biljnom  prijesnom  hranom,  pri  čemu je Tvoje tijelo jedini, prirodni lječitelj!

Postoji samo jedan svemir, jedna priroda, jedan prirodni zakon, jedan Stvoritelj!

Po tom su zakonu osnove prehrane za čovjeka i životinju jednake: proizvodi stvoreni od prirode moraju se jesti prijesni. Oko 70.000 životinjskih vrsta u divljini drži se tog zakona. Samo se čovjek razvio u biće koje svoju hranu kuha i pije mlijeko i u odrasloj dobi. Samo to "iznimno biće" uzima lijekove! Samo iz toga proizlaze svi zdravstveni problemi, kako god se danas nazivale svakojake bolesti.

Milijuni godina razvoja s prijesnom prirodnom hranom učinili su čovjeka prilagođenim toj prijesnoj molekuli. Njegovi se geni gotovo nisu promijenili ni unatoč kuhanoj hrani. Tek su vatra i kuhinjski lonac temeljito promijenili izvorne, prirodne hranjive tvari. Posljedica toga su degeneracija i bolesti. Bolesnice, želiš li ozdraviti i ostati zdrav, tada je moguća samo jedna odluka: vrati se toj prirodnoj hrani, nakon što si prethodno potpunom uzdržanošću od hrane (postom) čistio nekoliko dana svoje tijelo od otrova. Za tu prirodnu hranu postoji jednostavno pravilo: "Jedi svježu i prijesnu onu hranu koja ti najbolje ide u tek, najugodnije  ti  miriše  i privlačna je  tvom  oku!"

90% tvoje vitalnosti, živčane snage i energije ovisi o toj jednostavnoj rečenici!

K tome bi te trebali uvijek pratiti: svjež zrak danju i noću, sunčana svjetlost, čista voda, mnogo kretanja, mir i dovoljno sna! Stres je nužan i neizbježan, ali prekomjeran stres moraš i možeš izbjegavati!

Zašto mi ljudi ne provodimo u djelo ta jednostavna načela? U tome nas sprječavaju samo naše navike i nedostatna snaga duha i volje da razmišljamo o svom pravom životu.

"Prava će ljudska kultura postojati  tek  kad  ne bude kao kanibalizam važilo samo za Ijiido- žderstvo,  već za svako  uživanje mesa!"

(Wilhelm  Busch)

Danas se po svemu sudeći mora braniti prirodni zakon, a ne naš izopačen, pogrešan način života! Tako to žalosno izgleda u eri SIDE! Mikrobi su dakle neprijatelji protiv kojih se treba boriti, a ne  protiv naših neprestanih prijestupa i ogrješenja o prirodno! Virusi i bakterije su međutim naši prijatelji, jer pomažu požderati onu prljavštinu u nama, koju smo nagomilali. Da nije njih, bio bi naš očekivani životni vijek posve kratak! Ni pri SIDI nisu mrtvi virusi začetnici infekcije, već je to tlo što smo ga sami pripremili našom mrtvom hranom, stimulansima poput soli, začina, kave, čaja, kakaoa, čokolade, rakije, cigareta i gotovo neizbrojivim lijekovima! Tako vjerujem daje u oboljelih od SIDE otrovni lijek AZT (Azidothymidin) prije taj koji im donosi kraj, nego ozloglašeni "virus".

Mi se radije do smrti šopamo lijekovima, nego da promijenimo način života koji je pravi krivac za bolesti! Glasoviti francuski stručnjak za prirodno liječenje biljem Messegue kaže u svojoj novoj knjizi: "Heilpflanzen",2 3 da je 60 % naših današnjih bolesti prouzročeno lijekovima!

Neki je mudar čovjek rekao o našim pogrešnim prehrambenim navikama: "Uvijek je primamljivo žrtvovati budućnost, da bi se moglo nesmetano uživati  u  sadašnjosti!"

Velika je nesreća da gotovo sve naše živežne namirnice ne sadrže više život, već su mrtve! Pogledaj si hranu u velikim trgovinama, koliko ćeš je naći u konzervama i pakovanjima: sama tvornička hrana s dodanim umjetnim okusima i mirisima i učinjena trajnom! Danas su čak i mliječni proizvodi sterilizirani, homogenizirani i pasterizirani i time srozani u kategoriju mrtve hrane. U tom pogledu najgore stoji s trajnim mlijekom što ga svi kupuju bez razmišljanja! A što sadrži mali kutak svježih živežnih namirnica? Samo voće i povrće što ga nažalost mi ljudi isto tako stalno mijenjamo prekomjernim količinama umjetnih gnojiva, insekti­ cida, pesticida. Najprije se uništava tlo, zatim bilje i šume, a naposljetku životinje i ljudi!

Kriv si ti sam! Zašto ne kupuješ biološki uzgojeno voće i povrće? Trgovac ima na raspolaganju ono što želiš, jer želi i mora zarađivati novac. Ali ni ono najbolje biološki uzgojeno voće i povrće ništa ne koristi ako ga zatim kuhanjem pretvoriš u mrtvu tvar! Skupo ćemo platiti ta stalna ogrješenja o prirodni zakon!

Prije 50-60 godina nije još bilo u trgovinama gotovih pakovanja, osim možda nadomjestaka za kavu. O tome mogu govoriti sa sigurnošću, jer sam tako reći odrastao u malom dućanu i tijekom školskih praznika često posluživao mušterije. Danas naša tijela unatoč općoj prekomjernoj debljini pokazuju posve očito pomanjkanje životno važnih tvari i bolesti što su nastale kao posljedica prehrane mrtvom hranom.

Samo živi enzimi, naši najbolji pomagači,  kojih ima na tisuće, stvaraju iz žive hrane životno sposobne stanice iz kojih se tada izgrađuje snažno, zdravo tijelo. A ta "roba" prolazi tada veoma lako i bez smetnji kroz naš probavni sustav! Svježa hrana opskrbljuje tijelo svim enzimima potrebnim za probavu.

Veoma revna milijunska promidžba pere nam međutim svakodnevno mozak, usmjerujući ga u suprotnom pravcu.

"Tako ukusni sadržaj... " Na sve se moguće načine nastoji utjecati na želju za uživanjem u ukusnim prehrambenim proizvodima, bez obzira na njihovu kakvoću. Sto se događa s našim dragocjenim tijelom što smo ga dobili od  Stvoritelja, to je  industriji svejedno. Glavno da zvecka novac u blagajni!

Ti stvaraš navike,  a zatim navike  vladaju tobom!

Ako se ti kao potrošač ne promijeniš, neće ni trgovac ništa promijeniti. Zašto bi se on i trebao truditi, kad ti to ne želiš. Prije sam nastojao da naši odjeli zdrave hrane budu sve veći, ali su oni morali biti opet smanjeni. Samo dijabetičari nalaze sve veću ponudu, na žalost isto tako mrtvih živežnih namirnica. Zašto samo ti bolesnici? Jer za njih mora postojati velika ponuda. Ta imamo već 2 milijuna dijabetičara!

Zašto moramo najprije svi biti uništeni, da bismo tada možda počeli više razmišljati o svome životu, prema tome i svojoj prehrani? Zašto se sam ne pobrineš za to da barem polovinu današnje velike, moderne trgovine čini svježa, zdrava hrana. Zašto vjeruješ profesionalcima koji se mogu pridobiti za stručni sud i hvale mrtvu hranu? Zašto ne daješ priliku prirodi da pokaže svoje mogućnosti i svoja djelovanja? Zašto moraš sebe predati pomoćnoj medicini i nožu kirurga?

Pitanje za pitanjem; ali jedino ti sam možeš na njih odgovoriti. Sizifov je posao promijeniti tvoju okolinu; ali nije zabranjeno da ti započneš od samoga sebe! Pokušaj barem ti ostvariti bogatu žetvu! Ostale ćeš moći potaknuti na promjenu samo svojim primjerom, ne riječima. To uvijek iznova govorim mnogima koji postavljaju pitanja i tužni su što ne mogu članove obitelji povući sa sobom u pozitivnom pravcu.

Tvoje zdravlje djeluje zarazno!

Pogrešne navike koje su jedini uzroci svih bolesti veoma su žilave! One se mijenjaju najteže od svega na području prehrane. Cesto mislimo daje ispravno kako su jeli naši djedovi bake, te naši roditelji, jer su takvim načinom prehrane doživjeli starost. To te vjerovanje svakako može poduprijeti da i dalje ustraješ po starom, ali ne može ništa promijeniti golim činjenicama prirodnih zakona!

Svatko mora posve sam donijeti tu tešku odluku o temeljitoj promjeni prehrambenih navika. Ja nisam tvoj učitelj, a ni tvoj liječnik. Ja ne "liječim". Kao trgovački poduzetnik umirovljeničke dobi želim ti samo prenijeti svoja iskustva! Moji su učitelji bile infektivne bolesti i ranjavanja u ratu, uz neprestani golemi stres (već samo tijekom 4 godine u Rusiji), te zdravstveni problemi koji su proistekli iz toga. Medicinski upiti ostaju neodgovoreni!

Ja bih međutim želio pomoći onima željnim učenja i mnogima koji su zdravstveno zapali u nevolju. Bit ćeš doveden na jednu drugu razinu svijesti. Ja sam platio za to veliku školarinu. A ti ćeš dobiti gotov konačni proizvod. Oni koji misle za sebe da su najpametniji uopće me ne zanimaju. Najteže je onima koji dođu k meni kad su već "napola mrtvi". Tada mogu samo reći: ...prekasno!

Svi se stvorovi skladno razvijaju u svojoj okolini, kako  bi  živjeli  mirno  i  sretno,  a  ne  da  bi  trpjeli!

Priroda ne poznaje "plan bolesti", ona uvijek želi tvoje zdravlje. Samo ako ne poštuješ njezine zakone mora se u tvom interesu umiješati, jer te želi spasiti.

Na  tom  putu  k  vrhuneu  snažnog,  neslomljivog zdravlja, na putu k sreći, mora srušiti neke legende o osnovnim živežnim namirnicama,  kao  na primjer o zdravom kruhu, koji zapravo proizvodi u našem tijelu opasno ljepilo od brašna i škroba, koje stvara kiselinu i  sa  svoji  je  zemljastim  tvarima  glavni  krivac  za prijevremeno okoštavanje i starenje. Kiseli kruh i žitni proizvodi otimaju nam dragocjeni kalcij iz kostiju, pri čemu oni sami gotovo ne sadrže kalcij (krušna reuma, krušni ulozi).

Ili "dobro" kravlje mlijeko sa svojom teško probavljivom bjelančevinom kazeinom, koje nam priskrbljuje većinu kožnih bolesti i alergija. Kravi krademo mlijeko i za to smo tada kažnjeni. I tu čini čovjek usamljenu iznimku među živim bićima! Ili znaš neku odraslu kravu koja sisa iz vimena svoje "sestre" da bi se prehranila?

Kravlje je mlijeko hvaljeno zbog visokog sadržaja kalcija koji je prijeko potreban našim kostima. Zašto onda zapadni narodi koji konzumiraju najviše mlijeka imaju najslabiji koštani sustav? Čovjek ne može iskoristiti grubu tvar kalcija vezanog na teško probavljivu bjelančevinu kazein, osobito ne ako je mlijeko manipulacijom opasno promijenjeno, umrtvljeno, kao što je bilo prije spomenuto. Degeneriran  kulturni  čovjek jedino je  živo  biće  na zemlji koje kuhanjem uništava svoju hranu, pije mlijeko i poslije odvikavanja od sisanja majčinog mlijeka, uzima lijekove, pije otrovna pića poput kave i rakije, te razara svoja pluća cigaretama.

Posve je tvoja odluka koliko ćeš se visoko popeti tim ljestvama što vode k zdravlju. Cilj je postignut tek kad tvoji živci okusa opet ojačaju, i možeš odbaciti mrtvo, raskuhano povrće, učinjeno ukusnim solju, masnoćom i začinima, i iskreno čezneš za jabukom. Dokaz da si uistinu postigao svoj cilj bit će ti to da više ne možeš podnijeti  "dobru staru hranu" - kuhanu, prženu, i začinjenu - loše ti je od nje i čak dobivaš grčeve.

Dokle god još možeš sve podnositi, još si veoma daleko od cilja. Za kompromise moraš posve sam odgovarati, ali uvijek misli na to da kompromisi vode preko kompromisnih bolesti u kompromisnu smrt!

Težak se put svakako isplati! Zapravo ti nisam trebao reći ništa više osim jednostavnih pravila što si ih čuo na početku. Postoje tisuće knjiga o dijetama i zdravlju. Tko onda ima pravo? Upravo iz te činjenice tolikog mnoštva možeš već spoznati da su sve te knjige pogrešne ako dosljedno ne zastupaju prirodni zakon. Ti sam možeš tada ispitati tko ima pravo: takozvani "znanstvenici" ili priroda! Pravo ima samo prirodni zakon, u vezi s tim ne bi smjelo biti nikakve dvojbe. Znam međutim da sam ja sam uvijek tragao za novim i opsežnijim spoznajama. Tako će biti i s tobom. Zato ti želim pomoći ovom drugom knjigom.

U njoj ima ponekih grubih riječi, ali nije li i sam život grub? Uvijek sam nastojao naći istinu, iako  nam je ona ponekad neugodna.

Gospođa dr. med. Kingsford napisala je 1880. u Parizu svoju disertaciju o temi: "Savršena prehrana za čovjeka"24 . U predgovoru je spomenula da će je neki "znanstvenici" nazvati utopisticom. To je prije više od 100 godina. Ipak ju to nije odvratilo od toga da kaže istinu. U toj maloj knjizi, koju sam nedavno našao u SAD-u i koju je dr. A. Aderholt preveo na njemački i izdao, nalazi se  točno isti temeljni zakon što  ga ja ovdje tumačim.

Je li čovjek iz toga nešto naučio? Ne, još je više vezan za kuhinjski lonac. Pogledaj samo one brojne gurmanske recepte što se mogu svakodnevno naći u ilustriranim časopisima, ali i u "časopisima o zdravlju". Svi oni samo potiču tvoju želju za užitkom, ništa drugo. Na prvom je mjestu dobra zarada, ne tvoje zdravlje! A od bolesti živi moćna medicinska hijerarhija!

S lijekovima, umjetnim vitaminima  i mineralima dolazi tada bezuvjetno reparacijska medicina, koja te ne može spasiti, naprotiv,  tvoje već oštećeno tijelo mora osim vlastitih otpadnih taloga učiniti još i te otrove neškodljivima i izbaciti! To predstavlja me­ đutim dodatno opterećenje i dodatnu štetu za tijelo, a posljedice su nesagledive! Lijekovi koji zdravog čovjeka učine bolesnim trebaju bolesnoga ozdraviti? Tko može tako bolesno misliti?

"Sve što učinimo zapravo je gomilanje predrasuda kojima smo do 18. godine hranjeni žlicom  za kašu!"

(Albert   Einstein)

Već sam rekao da sam trgovac, a ne pisac. Zato se ispričavam za stilske pogreške, te za obraćanje čitateljima s "ti" i izravnost u odnosu prema njima, što se međutim pri prvoj knjizi svidjelo većini čitatelja.

"Želiš li biti zdrav? Zaboravi kuhanje!" zdrav ćeš biti samo ako zaboraviš kuhanje, pečenje, pohanje, prženje itd.! Termička obrada nije uništila samo naše živežne namirnice, već i nas ljude tako reći učinila bogaljima.

U ovoj ćeš knjizi čitati o Perzijcu A. T. Hovannassianu iz Teherana koji je napisao knjigu od 567 strana s naslovom "Raw Eating"7 , "Prijesna hrana", na armenskom jeziku, što je 1967. izašla na engleskom u skraćenom izdanju od 160 sirana.

Započni danas s novim životom; jer sutra  može biti  prekasno!

Knjiga toga perzijskog autora dodatno će te prodrmati; jerAterhov, kako on sebe skraćeno naziva, izgubio je dvoje djece u dobi od 10 - 14 godina zbog prehrane mrtvom hranom i pogrešnog medicinskog liječenja. Njegovom je trećem djetetu Anah i tu sada 31 godina i on nije još nikada pojeo ni jedan zalogaj kuhane hrane. Sam Aterhov nije se više sa 61 godinom mogao popeti ni 2 stube i imao je više bolesti.

Aterhov nije znao o postojanju nauka o prirodnom zdravlju (Natural Hygiene - NH)1 u SAD-u od 1822. godine. On je preporučio i žitarice, mahunarke, kruh; ali -, a to je važno -, samo u obliku klica, a ne termički obrađene. On još nije uzimao u obzir pravilni spoj živežnih namirnica. No  strogo međutim brani nepromijenjeni prirodni proizvod. Pojedeš li i samo jedan zalogaj kuhane hrane, ne govori za sebe da jedeš samo prijesnu hranu!

Iskušaj sam prijesnu hranu koju li preporučujem u ovoj   knjizi.   Veoma   ćeš   brzo   primijetiti   u   sebe unutarnje               i                   vanjske  promjene.     Nakon početnih teškoća  vezanih  uz  promjene  u prehrani  bit  ćeš  za kratko  vrijeme  vitak  i  zdrav,  s  dotada  nepoznatim "euforičnim" osjećajem sreće. Zdravstvene krize koje se tada javljaju imaju svoj  uzrok u tvojem prijašnjem pogrešnom načinu života.  To  su boli  detoksikacije. Tvoje će tijelo dobiti međutim čudesnu pokretljivost i otpornost. Odjednom ćeš "umaknuti" svojim vršnja­ cima.

Spomenuti Aterhov preporučuje hranu oko 1 kg prijesnog voća dnevno. Ta bi količina bila dovoljna da se održi ljudski život; a za stanice raka bila bi time izrečena smrtna presuda! On kaže: "Rak je kći kuhinjskog lonca!"

Rak je kći kuhinjskog lonca!

Ako Aterhov preporučuje prehranu prijesnim voćem kao najučinkovitiju pri toj teškoj bolesti koja uvijek predstavlja posljednji stadij kronične bolesti, kako tek utječe takva prehrana na jednostavnije, lakše akutne i kronične bolesti!

Nikad se ne radi međutim o izravnom djelovanju živežnih namirnica. Uvijek je tijelo ono koje liječi. Opterećenje je pri prirodnoj prijesnoj hrani  tako maleno da naše tijelo može odmah početi s temeljitim čišćenjem! Samo je na tebi da to iskušaš i odlučiš!

Ne dopuštaj više da na tebe utječu nebrojene "znanstvene" knjige; jer ponajčešće je znanost krajnje slanje zablude!

Kad se radi o "vladajućoj" znanosti, njezini predstavnici odbijaju još i danas pojam otpadnih "taloga". Stoje onda ta sluz koja pri prehladi izlazi iz nosa u velikim količinama? U ovoj ću knjizi potanko govoriti o štetnim talozima u našem tijelu. Ti možeš sam spoznati tu zabludu znanstvenika ako pratiš prirodno događanje i pokoravaš se prirodnim zakonima!

"Čovjek  radije propadne  nego  da promjeni  svoje navike!"

(Lav  Tolstoj)

Tu je istinu jednostavno shvatili, ali teško provesli u životnoj praksi!

Ako se još uopće želi zaustaviti degenerativno propadanje našega zapadnog prekomjerno civi­ liziranog čovjeka, morale bi se izdati milijarde njemačkih maraka za prosvjećivanje. Milijarde bi se njemačkih maraka trebale, umjesto za beskorisno "suzbijanje" mikroba, upotrijebiti za to da se napokon promiče prirodno zdravlje. Sa svih oglasnih stupova, iz svakih novina, a prije svega s televizije trebalo bi se upućivati na alternativni, zdravi, preventivni način života. To bi bio zadatak države, a ne prezentacija političara pušača!

"Tko ne želi slušati, mora osjetiti", kaže priroda. Onom koji se drži načela zdravlja trebali bi se međutim u stopostotnoj vrijednosti vratiti njegovi doprinosi bolesničkoj blagajni! i tvrtkama koje prisilno plaćaju polovinu tih golemih troškova mora se isto tako nadoknaditi njihovo učešće.  Lažni plašt "solidarne zajednice" ne bi trebao pokrivati bolesnike koji su to postali vlastitom krivnjom, koji stalno loču, prejedaju se, puše, te još bez ustručavanja prenose dalje bolesno nasljeđe (mnoštvo bjelančevina podražuje spolne živce, što zapravo znači stalno daljnje slabljenje živaca i propadanje), već štititi one koji se drže uvjeta prirodnog zakona i ne opterećuju bolesničke blagajne. Nagraditi se mora "bježanje od sindroma posjećivanja liječnika", a ne "opsjedanje čekaonica". "Pomozi si sam, pa će ti i Bog pomoći!"

Liječnik bi trebao, kao u staroj Kini, biti plaćen za to kako održava obitelj zdravom. Tada bismo vidjeli koliko bi još liječnika studiralo, kad ne bi više mogli biti financirani iz dubokog korita s milijardama! Liječnici bi tada morali naime prvo sami dati primjer za zdravlje i dug život, a to im je danas veoma teško. Oni trpe od istih bolesti kao njihovi pacijenti i na tablici očekivanog životnog vijeka nalaze se posve pri dnu. Kako se onda može očekivati da oni jamče zdravlje?

Ovdje ne želim međutim ostaviti dojam neprijateljstva prema njima. Ja sam sprijateljen s liječnicima koji vide stvari kao ja, ali zbog vladajućeg sustava ne smiju na žalost reći istinu. To bi bila njihova sigurna propast. Završili bi u zatvoru poput dr. Isselsa koji se borio za cjelokupno zdravlje tijela i duha. Toliko je danas još snažna bijela hijerarhija! Znam da bi živahni ministar Blum mogao pripomoći promicati tu istinu. Možda bi on još mogao smanjiti svoju prekomjernu tjelesnu težinu i prestati pušiti; tada bi bio još jači. Sto bi bilo kad bi svi političari, bez obzira koje boje kože, propagirali tu oduvijek važeću općepoznatu istinu sa svih podija? Smanjili bi se dakako prihodi iz poreza na alkohol i nikotin (licemjerstvo države); ali milijarde uštede pri zbrinjavanju bolesnika više bi nego nadoknadile taj gubitak.

To dobro zvuči, zar ne? No najveći neprijatelj, čovjek sa svojim navikama - koje ukazuju na njegovu želju za užitkom i lagodnim životom - želi još manje raditi, imati još više slobodnog vremena,  još više zarađivati, kako  bi mogao još više uživati na krivi način. Te su ljudske navike na žalost čvrste  poput utvrde!

Glavni liječnik jedne klinike za rehabilitaciju rekao mi je prije nekoliko dana da su prije 25 godina bolesnici još morali doputovati na liječenje vlakom i pješačiti na svježem zraku Sjevernog mora. One koji su došli autom morao je prijaviti. Njima je bila jednostavno ukinuta novčana pripomoć  za  liječenje. Danas bi čak morao urediti prostorije za pušače. Lječilišta za plućne bolesti imaju odnedavno te prostorije za pušače, iako svatko zna da je pušenje uzrok 70% oboljenja od raka!

Danas međutim dolaze ljudi na "liječenje" luksuznim automobilima i debelih trbuha, kljukaju se mrtvom hranom i potajno piju. A to trebaju financirati oni koji zdravo žive.  Baš lijepa solidarna zajednica! Nema više samoodgovornosti!

Ali samo pričekaj malo, okrutni zakon prirode ne štedi nikoga. Smrt će doći prerano, previše neočekivano! No ti je sam stalno i nepromišljeno prizivaš!

Naša je "kuća", čovjek, izgrađena. Zato trebamo samo još male količine proteina za popravak te kuće. Ali mi jedemo takve količine kao da mislimo kako još moramo podići nekoliko katova! Danas vlada nepojmljiva zbrka s bjelančevinama. Priroda nije predvidjela "sendviče" i "hamburgere".

Medicinski znanstvenici neprestano objašnjavaju kako bi osobito stariji čovjek morao jesti više bjelančevina. Zapravo je obrnuto! Njegovo je tijelo već slabo, a njegov metabolizam već usporen, trom. On mora dakle uzimati u sebe manje proteina; jer već se sada mora teško boriti s već nagomilanim "bjelančevinskim otpadom"!

Ljudsko se tijelo poslije 25 godina života stabiliziralo, očvrsnulo. Samo oni koji naporno fizički rade i športaši trebaju nešto više bjelančevina, jer ne bi trebali izgubiti mišićnu masu. Najbolje su i najlakše iskoristive biljne aminokiseline, ne gotove bje­ lančevine životinjskih leševa.

Sto više prekomjernih bjelančevina jedeš, to je manja tvoja radna sposobnost i očekivani životni vijek! Smanjuješ svoju živčanu energiju i gomilaš u sebi otrove!

Početkom sedamdesetih godina je dr. Meyer s pretorijskog sveučilišta, Južna Afrika, proveo spomena vrijedan pokus: dr. Meyer je davao skupini od 27 odraslih osoba svakodnevno oko 60 grama kikirikija, oraha ili indijskih oraha i Vi do VA avokada. Ta je hrana  bila dopunjena  svježom mrkvom, rajčicom, te svježim sušenim voćem. Ta vrsta hrane pokazuje prednost pred ostalom; pretili su smršavjeli do svoje idealne težine. Krvni se tlak snizio, smanjila se razina kolesterola i triglicerida.

Tada je dr. Meyer proveo zajedno sa svojim kolegama drugi pokus u koji su bili uključeni športaši koji su izmjenično dobivali uobičajenu mesnu, ugljikohidratnu i voćnu hranu. Devetorica trkača između 17 i 24 godine dobivala su godinu dana mesnu hranu; tijekom toga vremena vježbali su jedan sat dnevno. Nekoliko im je tjedana bila davana hrana s bjelančevinskim sadržajem, zatim ona s visokim udjelom ugljikohidrata. To se događalo neposredno pred natjecanje pri kojemu su trčali 8 kilometara. Odmah poslije toga dobivali su 2 tjedna voćnu hranu. Zatim su trčali jednako dugu stazu. Sva devetorica trkača popravila su svoj rezultat!

Jedi prijesno,   osjećat  ćeš se  radosno; jedi  hladno, osjećat ćeš se mlado.

Ovaj primjer pokazuje da previše bjelančevina smanjuje energiju, dok je bjelančevinama siromašna prehrana voćem znatno pojačava!

Čut ćeš o začudnim uspjesima na Aljasci pri čistoj prehrani voćem, gdje izvješćujem o športašu Alu Pedersenu koji na velikoj hladnoći postiže najbolje rezultate!

Ja sam posve neovisan i stoga si mogu dopustiti da govorim onako kako vidim problem. Nitko me ne može odvratiti od toga. Tko bi inače propagirao istinu ako ne nekolicina onih odvažnih i nepokolebivih? Nastojim dakle i živjeti onako kako "propovijedam". Molim i tebe da djeluješ svojim uzorom za dobrobit svoje djece i onih koji još trpe!

Helmut Wandmaker 

(Narodna  poslovica)