Sadržaj
Uvod 5
Ekološki otisak - kako gazimo planet? 8
Hrvatska - mala zemlja za preveliki otisak 15
Permakultura - trajna revolucija 22
Pazi, hrana pada 26
Praktični savjeti za stvaranje permakulturnog vrta 33
Permakluturni dizajn 57
Izumiranje naftnog dinosaura 66
Zelena energija 76
Energija sunca 79
Energija vjetra 94
Transport 104
Energija biomase 107
Graditeljstvo 127
Održivo graditeljstvo 1 32
O t p a d 153
Voda 162
Organizacija 174
Kako hodati nježnije - gradske priče 1 82
Prema p r a k t i č n im stazama održivosti 191
Literatura 202
UVOD
Najbolje vrijeme za posaditi stablo bilo je prije deset godina.
Slijedeće najbolje vrijeme je sad.
Kineska poslovica
U redu, najbolje vrijeme za objaviti ovakvu knjigu bilo je prije deset godina. Ali što da se radi. Prije deset godina smo brijali na pank, klupice u parku, gutali fanzine i šivali prišivke do zauvijek. Lagali bi kad bismo rekli da nam je žao.
Uostalom, najljepša i najjača iskrica koja nas je zapalila za anarhopank - uradi sam kultura - danas je zaista prišivena na našim srcima. I što ćeš normalnije nego da mi nakon deset godina napišemo ovakvu knjigu. Zato jer je sad slijedeće najbolje vrijeme.
Prije četiri godine smo krenuli u stvaranje Recikliranog imanja, našeg odsanjanog životnog prostora, ali i otvorenog edukacijskog centra. No, osim otvorenih srca i brda energije nismo imali previše znanja i vještina kako izgraditi jednu takvu priču. Stvarno smo bili nabrijani dripci i dripice koje ništa nije moglo zaustaviti da krenemo na to zajedničko putovanje. Jedna ovakva knjiga bi nam sigurno olakšala put.
No kao što je i do tada bilo sasvim ok da nemaš pojma svirati, a ipak uzmeš gitaru ili bubanj i kao sviraš, tako smo i mi, premda nismo znali izmjeriti dužinu kuće i hvatati energiju sunca, krenuli stvarati naš mali raj. Tijekom putovanja upoznali smo ljude sa sličnim vizijama i željama i kod svih se pojavljivao problem manjka znanja i vještina kako nešto praktično napraviti.
Polako se počelo s nabavkom literature, međusobnim kontaktima, razmjenom iskustva i pomaganjem.
Bio je to super osjećaj. Znao si da kada god padneš, uvijek su blizu ruke da te pridignu.
Kada smo došli do radionica, to je bilo to. Radionica je super riječ. Označava da se nešto radi. I zabavno je. Trenutak kada nekome možeš pokloniti dio sebe je nešto najljepše na svijetu. I ova knjiga je plod svega toga.
Nekoliko je važnih stvari vezanih za knjigu. Glavni cilj nam je bio prikazati što je više moguće praktičnih rješenja za održivi život. Premda i sami pišemo o razvoju obnovljivih izvora energije, smatramo kako je u ovom trenutku važnije pokazati kako se na primjer gradi solarni kolektor za toplu vodu.
Premda i sami pišemo o biodizelu, smatramo kako je važnije naučiti kako, ovdje i sada, samostalno proizvesti gorivo na bazi ulja, a ne čekati da se biodizel pojavi na benzinskim crpkama. Manje nas dakle zanimaju high-tech rješenja ili iščekivanje i lamentiranje o nekom novom i neotkrivenom resursu koji će spasiti svijet.
Ne zanimaju nas komplicirane i skupe tehnologije koje bi navodno trebale biti alternativa "utrci prema dnu" koju vode političke i ekonomske elite. S obzirom na sve veće siromaštvo i uništavanje prirode, ratove za naftu i druge resurse, smatramo kako je najvažniji oblik aktivizma onaj koji će nas naučiti konkretnim tehnikama i strategijama za borbu protiv neoliberalnog kapitalizma, onaj koji će nas učiti kako stvarati drugačije svjetove.
Doduše, treba otvoreno reći kako je neoliberalni sistem dobio svog partnera u zelenom kapitalizmu gdje sve što je eko, bio, organski, prirodno, zeleno ili slično ima nevjerojatno visoku cijenu, neovisno da li govorimo o hrani, kozmetici, energiji ili gimnasticiranju. Kako li je samo ekipica nanjušila lovu. Time su od ekološke priče učinili elitistički hram za bogate novcem i odabrane duhom.
Naša poruka je da vam za održivi život nisu potrebni niti opaki stručnjaci, niti puno novaca niti samoproglašene vođe. Zato smo se i trudili knjigu ispuniti s jednostavnim i praktičnim receptima kako proizvesti, napraviti i primijeniti neku od inspirativnih mogućnosti za održivi život. Uz žličicu osmijeha što to sve radite sa svojim prijateljima i ljudima koje volite.
U knjizi su sakupljena znanja i vještine koje smo sami usvojili i danas ih prakticiramo. To je druga stvar koju želimo istaknuti.
Većina od predstavljenih znanja i vještina stvara se ovdje u Hrvatskoj ili šire u regiji. Nismo htjeli navoditi lijepe priče iz svijeta koje za nas ovdje postoje samo na slikama, već prikazati kretanja prema održivosti u našim zajednicama i susjedstvu. Nekoliko je razloga za to. Od lijepih slika malo koristi u praksi ako ih ne možemo preslikati u stvarnost. Te lijepe slike već postoje u literaturi na stranom jeziku i dostupne su preko Male Alternativne Knjižnice (MAK) koju vodi naša udruga - Zelena mreža aktivističkih grupa (ZMAG).
Ukoliko vas zanima literatura iz nekih od područja koje ćemo spominjati, možete nas kontaktirati. Kao što smo već rekli, osjećamo nedostatak knjige na našem jeziku sa primjerima iz naše regije. Tako će vam biti i lakše povezivanje sa svim t im pričama i projektima, a ukoliko želite nešto slično probati, imat ćete modele koji su blizu. Od naše prve frustracije kako nemamo dovoljno za pročitati u dostupnoj literaturi o temama koje nas zanimaju do danas kada imamo knjigu punu primjera iz naših života, možemo samo zaključiti kako nije li to baš lijepo em prekrasno. Hodamo polako, malim, ali upornim koracima po praktičnim stazama održivosti.
Dva su temeljna pojma oko kojih se vrte teme u knjizi. Prvi je ekološki otisak koji nam opisuje koliko jako pritišćemo našu planetu, odnosno koliko nam je zemljine površine potrebno da zadovoljimo sve naše potrebe. Ekološki otisak je izvrstan alat za opisati socijalnu nepravdu i ekološku neodrživost naših društava.
Drugi pojam je permakultura kao sistem dizajniranja našeg okoliša učenjem od prirode. Mogli bismo reći kako su socijalna pravda i održivost naš cilj, a permakultura sredstvo za postizanje tog cilja. U knjizi ćemo vidjeti kako nam sve permakultura pomaže smanjiti ekološki otisak koji ostaje iza nas.
U permakulturnim priručnicima i knjigama za dizajniranje, uglavnom su prikazani idealni i imaginarni modeli kakve rijetko tko od nas susreće u stvarnosti. Stoga ćemo permakulturni dizajn pokazati uz pomoć stvarnog modela, a to je Reciklirano imanje, ZMAG-ov projekt stvaranja otvorenog edukacijskog centra na Vukomeričkim Goricama u selu Vukomerić, 20-tak kilometara južno od Zagreba.
Praktična rješenja podijelit ćemo u nekoliko cjelina koje predstavljaju i glavni fokus naše udruge: hrana, energija i graditeljstvo.
U knjizi ćemo se zbog iznimne važnosti posebno osvrnuti na otpad i očuvanje vode. Govorit ćemo i o organizacijskim strukturama i međuljudskim odnosima, jer je to najvažnije područje na kojem danas trebamo raditi. Na kraju ćemo prikazati kako si olakšati život i u urbanim prostorima.
Rješenja o kojima govorimo mogu se primjenjivati svugdje, bez obzira gdje živimo.
Ovdje treba naglasiti kako je ovakvoj podjeli razlog preglednost i lakše praćenje knjige. U stvarnosti gotovo sva održiva rješenja provlače se kroz nekoliko područja. Primjerice, za izgradnju kompostnog wc-a potrebno je imati znanja iz graditeljstva, povezan je s našom željom da smanjujemo otpad te da recikliramo, zahtijeva i svijest o potrebi za štednjom pitke vode, a niti znanje o tome kako funkcionira proces kompostiranja organske biomase nije naodmet.
Slično, pasivno solarno graditeljstvo stavili smo pod poglavlje Održivo graditeljstvo, ali ga ne možemo shvatiti izdvojeno od energije. Jedan od osnovnih principa permakulture jest da smo svjesni povezanosti različitih funkcija i elemenata.
Za kraj naglašavamo kako nam nije namjera glumiti velike i prepametne stručnjake. Mi sami imamo još mnogo žganaca za popapati i toga smo i više nego svjesni. Ipak, mišljenja smo kako i to malo što znamo vrijedi doći do što više ljudi i rezultat je pred vama.
Ovo nije konačna suma održivih rješenja, i na toj duzi postoji mjesta za još mnogo boja. Ovo nije jedino vrijedno što ljudi danas rade kako bi učinili ovaj svijet boljim mjestom za život.
Napravili smo pregled onoga što smo mi naučili ili saznali u posljednjih nekoliko godina.
Ukoliko sami znate ili poznajete nekoga tko ima sličan praktični savjet ili recept, slobodno nas kontaktirajte i uvrstit ćemo to u slijedećim izdanjima.
Do mnogih lijepih rješenja došli smo nakon brojnih grešaka i padova, uz ponovno dizanje, trud i ulaganje energije. Stoga je i to nekakva poruka da budete uporni i ne odustajete. Ovo je knjiga za ljude koji imaju energije. Neka vas njen sadržaj još više napuni. Ukoliko želite u vašim životima primijeniti neku od predstavljenih priča kontaktirajte nas da se zajedno punimo.
Toliko je toga ispred nas. A mi mladi i puni energije. Sigurno ćemo pobijediti.
Vidimo se tamo.
Ekološki otisak - kako
gazimo planet?
Do danas je bruto društveni proizvod (BDP) ostao najprihvaćeniji faktor određivanja uspjeha i razvoja neke zemlje. No, računanje nečije razvijenosti po BDP-u može dati iskrivljenu sliku ukoliko želimo saznati manje o ekonomiji, a više o kvaliteti života stanovnika neke zemlje. Zato nas mogu zbunjivati pojmovi kao što su "životni standard" i "kvaliteta života" koji se često koriste kao istovjetni pojmovi, premda su zapravo prilično različiti. Prvi pojam je tehničkog karaktera i označava "stopu trošenja kupljenih roba i usluga po glavi stanovnika" (Douhtwaite, 1999). Drugi pojam je bliži mjerenju nečijeg osjećaja o stupnju opće dobrobiti u društvu, sreći ili zadovoljstvu sa životom.
Kada računamo bruto društveni proizvod mjerimo samo stvari koje se kupuju i prodaju novcem. Izvan njegova dosega ostaju pitka voda, prirodne ljepote i bioraznolikost, čisti zrak, rad u kući, međuljudski odnosi, slobodno vrijeme i brojne druge kategorije važne za naš osjećaj o kvaliteti života.
Pojasnimo; ukoliko neka zemlja posiječe sva svoja stabla i preradi ih u drvnu građu, te je izveze, njen BDP po stanovniku će porasti, premda bi to ostavilo katastrofalne posljedice u prirodi, a posredno i na zdravlje ljudi. Dapače, gotovo uvijek kod izvoza drvne građe radi se o zemljama u razvoju koje zaradu od tog izvoza ne koriste za razvoj svojih društava, već za otplatu nepravednih dugova (Douthwaite, 1999). Najmoćnije globalne institucije poput Svjetske banke i MMF-a zadovoljne su i šalju pohvale takvim zemljama, jer BDP raste. Po BDP-u bismo zaključili kako je stanovništvu bolje, premda je očito da BDP ne daje potpune rezultate i vrlo često iskrivljuje sliku o stanju u nekoj zemlji. BDP ne uključuje iskorištavanje prirode u proizvodnji i pružanju usluga.
Ekološke katastrofe i saniranje istih uzrokovat će porast BDP-ja, kao i liječenje opasnih bolesti poput raka. No, ljudi sigurno neće osjećati zadovoljstvo ili sreću zbog toga. Dakle, događa se da BDP raste, ali se smanjuje kvaliteta života stanovnika na koje se BDP odnosi.
Nadalje, BDP na kriminal, rastave, sudske presude i druge oblike socijalnih problema gleda kao na ekonomsku korist. Kao što smo naveli, BDP ne uključuje oblike rada ili transakcije ukoliko nisu novčane.
Realniji pokazatelj kvalitete života na Zemlji i našeg odnosa prema prirodi, ali i međuljudskih odnosa jest ekološki otisak.1
Ekološki otisak je kvantitativna mjera koja nam govori koliko jako svojim načinom života pritišćemo zemlju. Ekološki otisak računa koliko nam određeni prostor može podržati našu proizvodnju, potrošnju i odlaganje otpada. Tu se misli na Zemljine resurse - tlo (šume, polja, pašnjaci), more, površina potrebna za proizvodnju energije, površina potrebna za razvoj (zgrade, ceste, parkirališta...) te bioraznoliko područje koje akumulira C 0 2 i osigurava dom brojnim biljnim i životinjskim vrstama.
Ekološki otisak se izražava prvenstveno u hektarima (1 ha = 10 000 m2) zemljine površine potrebne da ostvari nečiji životni stil. Na taj način možemo izračunati živimo li održivo ili neodrživo, i u kojoj mjeri.
Budući da ljudi u različitim dijelovima svijeta ne žive na isti način, varira i njihov ekološki otisak.
Tako je prosječnom stanovniku SAD-a da bi zadovoljio sve svoje potrebe potrebna površina od 9,57 ha, dok prosječan stanovnik Hrvatske svoje potrebe zadovoljava na 2,9 ha.
Najveća ekološka organizacija na svijetu WWF objavila je godišnji Living Planet Report 2004.2 Unutar te analize dobiva se Living Planet Index (LPI) koji prati stanje biljnih i životinjskih vrsta, te ga možemo shvatiti i kao indikator svjetske bioraznolikosti. U razdoblju od 1970. godine do 2000. godine LPI je opao za 40%.
Opadanje bioraznolikosti je u direktnoj vezi sa našim ekološkim otiskom. U razdoblju 1991.-2001. na svjetskom nivou biokapacitet je smanjen za 12%, pa se smanjila i količina raspoloživih resursa koje možemo iskorištavati za održavanje našeg životnog stila. To znači da moramo moći zadovoljiti sve naše potrebe na sve manjoj površini.
U izvještaju Ecological Footprint of Nations 2004 koji radi Redefining Progress, ističe se kako je ekološki otisak je u razdoblju 1961-2000 porastao za 150%. Od konferencije u Riju pa do one u Johannesburgu ekološki otisak 27 najbogatijih zemalja je porastao za 8% po stanovniku, a istovremeno u ostatku svijeta se smanjio za 8%. Situacija postaje tragičnija pošto je upravo to razdoblje obilježeno brojnim konferencijama i sporazumima o održivom razvoju.
Izgleda kako je sveprisutno zaklinjanje u održivi razvoj, posebno kada govorimo o vodećim političkim i ekonomskim elitama, postalo model amortiziranja kritike koja im se upućuje.
Prosječan ekološki otisak stanovnika planete Zemlje je 2,2 ha. No, trenutno raspoloživi resursi zahtijevaju da zadovoljimo sve svoje potrebe na svega 1,8 ha. To znači da sada živimo preko granica održivosti, trošimo više nego što imamo. Možemo reći da globalni "ekološki dug" iznosi 20%.
Kada oduzmemo ekološki otisak od nosivog kapaciteta nekog područja dobijemo "ekološki dug" ili ekološki minus.3 SAD imaju ekološki dug od 3,6 Velika Britanija od 3,5,
' Drugi bolji pokazatelji kvalitete života od BDP-ja su: UN-Human Development Index - HDI, Index of Sustainable Economic Welfare, Genuine Progress Indicator (GPI) i brojni drugi.
2 Vidjeti Living Planet Report 2 0 0 4 na URL:http://www.pnndn.org (08. 08. 2005.).
Njemačka i Japan 3,4, a Italija 2,9 ha po stanovniku.4
To je posljedica dvostrukog napada na Zemlju. Priroda se sve više uništava, njene mogućnosti su u silaznoj putanji. Istovremeno se naš mahniti konzumerizam kontinuirano povećava, posebno u ekonomski bogatim zemljama. Zamislite situaciju da se sa sve manjom tortom pokušavate sve više prežderavati.
SAD i EU imaju najveće otiske na planeti, a SAD je broj jedan sa čak 9,57
ha po stanovniku. Po regijama ekološki otisak je:
Izvor: LPR 2004,
URL: http://www.footprintnetwork.org (08.05.2005.).
Time dolazimo do ključnog značenja ekološkog otiska. Prosječna osoba SAD-a troši 9,57 hektara, a EU (prije proširenja 2004. godine) 5,1 hektar.
Rekli smo prije kako na raspolaganju imamo 1,8 hektara po stanovniku.5 To doslovno znači da kada bismo svi htjeli živjeti kao stanovnici SAD-a trebalo bi nam 5 planeta. Idiotski je da se takav životni stil nameće cijelom svijetu kao poželjan i ostvariv! SAD, Kanada i zemlje Zapadne Europe imaju veći otisak od ostatka svijeta zajedno. Ekološki otisak po regijama dovoljno nam govori o moći i nejednakosti u svijetu.
Sto se događa kada neka zemlja, regija, grad ili skupina ljudi troše više nego što imaju resursa na području gdje žive? Krenu u agresiju na Irak izmišljajući kao razlog oružje za masovno uništenje, privatiziraju izvore pitke vode u siromašnim zemljama, jer svoju troše previše, krče tropske kišne šume, jer su većinu svojih odavno iskrčili, a preostale pretvorile u zaštićene parkove i rezervate. Možemo nizati u nedogled. Jasno je kako će netko da osigura svoj neodrživi način života, ukoliko nema dovoljno resursa u vlastitoj okolini, krenuti u pljačku drugdje. Ekološki otisak nam savršeno opisuje kako su bogati organizirali svijet tako da ih siromašni opskrbljuju resursima, uz sve veće vlastito siromaštvo. Siromašni sudjeluju u globalnoj trgovini s resursima i sirovinama koje imaju kako bi otplatili vanjski dug. Resursa je sve manje, a dugovi su sve veći. Praktički financiraju vlastito osiromašenje uz sve goru situaciju u okolišu.
Životni stil kakav imaju SAD bio bi dovoljan za svega 1,2 milijarde ljudi. To računamo:
12,5 mrd. ha na planeti
X 88% = 1,2 mrd. ljudi
9,6ha ekološki otisak SAD-a
12,5 milijarde ha na planeti / 9,6 ha ekološkog otiska (SAD) x 88% (12% ostavlja se za druge vrste) = 1,2 milijarde ljudi. Ista računica ukoliko na primjer, uzmemo u obzir kineski otisak bila bi 7,9 milijarde ljudi. Problem današnjeg svijeta je što Kina ide prema otisku SAD-a, a ne obrnuto.
Najveći utjecaj na ekološki otisak ima iskorištavanje i potrošnja fosilnih goriva koja utječu sa 47% na kasniji rezultat. Poljoprivreda i pašnjaci utječu sa slijedećih 29%. Odnos prema šumama slijedećih 9%, ribarstvo 6%, zemlja prekrivena razvojem (ceste, zgrade, parkirališta...) 5% i nuklearna te hidroenergija 4%.
S obzirom da se energetski otisak od 1961. do 2 0 0 1 . godine povećao za gotovo 700%, ne trebamo previše razmišljati što znači gotovo 50%-tni utjecaj fosilnih goriva na ukupan otisak.Ukoliko bi svi prihvatili prehranu kakva je najprisutnija u SAD-u, trebao bi nam urod žitarica četiri puta veći nego što je sada ukupna svjetska godišnja proizvodnja. U SAD-u se troši trostruko više
3 Neke zemlje imaju veliki otisak, ali ne i ekološki minus, jer su bogate resursima (npr. Brazil).
To naravno, opet ne znači kako njihov ekološki otisak nije prevelik.
A Vidjeti cijelu tablicu na URL: http://www.ecouncil.ac.cr/rio/focus/report/
english/footprint/ranking.htm (20. 09. 2005.).
3 Potrebno se prisjetiti kako u t ih l,8ha dozvoljenih za svakoga od nas ulaze i ne-ljudske vrste.
bglavac
edin.kecanovic
