Zdravo tlo vrjednije je od zlata

«Mi smo prah Zemljin.»

- dr. Bernard Jensen

Kad  sam  pročitala svoju prvu  knjigu  o  permakulturi  (prirodnom  načinu  vrtlarstva),  neočekivano sam naučila tako zapanjujuće činjenice o tlu da sam radikalno izmijenila brojne svoje navike. Pored toga što kompostiram, recikliram i kupujem isključivo eko­ loški uzgojenu hranu, sada imam i vlastiti mali per- makulturni vrt. Sto je najvažnije, razvila sam duboko poštovanje prema svim vrstama tla.

Tijekom stotina milijuna godina koliko već žive na našem planetu, biljke su postale zapanjujuće samo­ dovoljne. Osim što su postigle koristan odnos sa Sun­ čevom svjetlošću, biljke su naučile «uzgajati» vlastito tlo! Kada biljke umru, nama se može činiti da samo padnu na tlo i istrunu, pojedene od mnoštva buba i crva. Međutim, istraživači su sa zaprepaštenjem  ot­ krili da samo određene vrste bakterija i gljivica jedu mrtve biljke.44 Biljke «znaju» kako da na vlastite trule pripadnice privuku samo one mikroorganizme i gliste koji će stvoriti korisne minerale za tlo na kojem će ra­ sti druge biljke te vrste. Jedan od načina na koje biljke privlače određene mikroorganizme na svoje tlo je taj da koncentriraju više šećera u svom korijenju. Tako je korijenje, kao kod mrkve i krumpira, uvijek puno sla­ đe od ostalih dijelova biljaka. Biljke i mikroorganizmi nalaze se u simbiotskom odnosu, koji je koristan i za biljku i za mikroorganizam.45 Baš kao što mi ljudi ra­ dimo s našim domaćim životinjama, biljke «uzgajaju» neke mikroorganizme i određene vrste gljivica koje stvaraju humus (organsku tvar)  bogat  najpotrebni­ jim mineralima za tu vrstu biljaka. Očigledno je da je kvaliteta tla od presudne važnosti, ne samo kao izvor vode i minerala za biljke, nego je od ključne važnosti za samo njihovo preživljavanje. To je razlog zašto se biljke nikada ne smiju istraživati  odvojeno od tla na kojem rastu.

Ako nas zanima koje hranjive tvari primamo od bi­ ljaka, nikako ne smijemo ignorirati kvalitetu hranjivih tvari koje biljke dobivaju iz tla, jer mi doslovno kon­ zumiramo minerale iz tla preko biljaka. Kvaliteta tla na kojem biljke rastu ima  ogroman utjecaj  na zdrav­ lje ljudi i životinja koje jedu biljke. Sljedeći primjer s čistokrvnim  konjima  jasno  pokazuje  kakav  utjecaj tlo može imati na ljude i životinje: «U par generacija, izvorno divovski pjegavi  konji za vuču pasmine Per- cheron, nastale na tlima francuske pokrajine južno od Normandije, smanjili su se na veličinu kozačkih konja, iako su Sovjeti njihove loze održavali čistokrvnima, i njihova je tjelesna građa ostala ista, iako minijarurizi- rana.»46  Taj slučaj otkriva da je tlo na kojem biljke rastu jednako važno za naše zdravlje kao i same biljke, ako ne i važnije! Drugim riječima, koliko god to neobično

zvučalo, naša dobrobit ovisi o kvaliteti tla na kojem raste naša hrana, jer je pravi izvor hranjivih tvari za ljude tlo, a ne biljke.

Glavna razlika između ekološkog i konvencional­ nog vrtlarstva je u tome što «Konvencionalna poljopri­ vreda nastoji hraniti biljke, dok ekološka metoda hrani mikroorganizme u tlu.»47 Jednostavno rečeno, konven­ cionalni poljoprivrednici  ignoriraju  mikroorganizme u tlu i usmjeravaju svoje napore na opskrbljivanje tla kalijem, dušikom i drugim kemikalijama radi zdravlja biljaka, dok se ekološki vrtlari brinu da nahrane žive organizme u tlu, koji pružaju  harmonično uravnote­ žene hranjive tvari za biljke. Baš kao što ljudi ne mogu živjeti od kemikalija umjesto hrane, mikroorganizmi tla ne mogu preživjeti kada se hrane umjetnim gno­ jivima. Kad kemikalijama uništimo sve mikroorga­ nizme, tlo se pretvara u prašinu. Nijedna biljka ne može rasti u prašini, koliko god ta prašina bila bogata raznim  kemikalijama.

Kroz biljke koje jedemo primamo neophodne hra- njive tvari koje su stvorili mikroorganizmi u tlu. Sto u tlu ima više organske materije ili humusa, to je hrana uzgojena na tom tlu bogatija hranjivim tvarima.

Molim vas da na sljedećoj tablici obratite pažnju na zapanjujuće razlike u sadržaju hranjivih tvari između ekološki i konvencionalno uzgojenog povrća.48 Prou­ čite, na primjer, količinu željeza u rajčicama i špinatu. Također uočite činjenicu da u konvencionalno uzgo­ jenom povrću gotovo uopće nema kobalta. Budući da kobalt služi kao osnova za vitamin B-12 (kobalamin), pitam se može li konzumiranje pretežno konvencio­ nalno uzgojenog povrća doprinijeti nedostatku vita­ mina B-12.

Elemenata u tragovima u ppm suhe tvari

izbaciti  tonu  hu­ musom   bogatog, probavljeno g tla.: A9

Kao      poslje­ dica   našeg   ljud­ skog                   «visoko- tehnološkog » načina                                 Lizgoja biljaka,             najveći dio  tla  na  poljo­ privrednim    far­ mama  l i  SAD-u sadrži   manje  od 2% organske tva­ ri, dok je izvorno, prije  ere  kemiza- cije,          sadržavalo 60-100%.   Prema Davidu   Blumeu, ekološkom  bio­ logu,   učitelJL i            i

Cini se da su biljke daleko bolji «farmeri» od nas. Kao rezLiltat  milijuna  godina njihovog  mudrog «vrtla- renja», mi lJLid i naslijedili s m o nekoliko  stopa  debeo sloj predivnog, plodnog površinskog t l a po cijelom svijetu  s  nebrojenim  sretnim  mikroorganizmima  koji u n j e m L i bujaju. U svom bestseleru Tajni život tla, Peter Tompkins i Cristopher Bird kažu: «Zajednička  težina svih stanica mikroorganizama n a  Zemlji  j e  dvadeset pet puta veća od težine  životinjskog  svijeta;  svako ju­ tro dobro obrađene  zemlje  sadrži  do  pola  tone  bujaju-

stručnjaku za permakulturu: «Većina komercijalnog poljoprivrednog tla I klase u najboljem slučaju ima 2% organske tvari - što je granična linija između živog i mrtvog tla.»50 Primjenjujući tehniku permakulturnog vrtlarstva na polju s izuzetno iscrpljenim tlom, koje se sastojalo od gline tvrde poput cementa, David Blume je u nekoliko godina uspio podići Lidi o organske tvari na razimi od 25%.

S  tog je polja Librao «8  puta  više plodova po če­ tvornoj  stopi  od  količine  koju  američko  Ministarstvo

ćih mikroorganizama, i tonu glista koje dnevno mogu

poljoprivrede  smatra  mogućom.»

Tla  ne  možemo

uspješno hraniti kemikalijama zato što «biologija nije isto što i kemija*.82  Drugim riječima, kemijskim gnojivi­ ma nedostaju živi enzimi koji doprinose jedinstvenim sposobnostima svih tala. Prema brojnim istraživanjima provedenim u različitim zemljama, enzimi tla mogu pretvoriti jedan element u neki drugi ako bi takva bi ­ ološka transmutacija» bila od koristi za biljke koje na tom tlu rastu. Pogledajte sljedeće citate iz brojnih studi­ ja i uvjerite se sami.

Profesor Rene Furon s Fakulteta za znanosti Sveuči­ lišta u Parizu tvrdi: «Više se ne može poricati da priroda stvara magnezij iz kalcija (u nekim slučajevima odvija se obrnut proces); da kalij može nastati iz natrija.»53

Komaki, direktor laboratorija za biološka istraživa­ nja kompanije Matsushita Electric iz Japana kaže: «Ra- zni mikroorganizmi, uključujući određene bakterije  i po dvije vrste plijesni i kvasaca, bili su u stanju tran- smutirati natrij u kalij.»54Ruski profesor P. A. Korol- kov tvrdi: «...silicij se može pretvarati u aluminij... prolazimo kroz radikalnu reviziju, ne sitnica, nego osnovnog statusa naslijeđene prirodne znanosti. Doš­ lo je vrijeme da priznamo da se bilo koji kemijski element može pretvoriti u neki drugi, pod prirodnim uvjetima.«55

To su čvrste činjenice iz kojih možemo zaključiti da kemijska gnojiva nikada ne mogu obogatiti živo tlo, već ga mogu samo narušiti ili čak uništiti, uz ka­ tastrofalne posljedice po biljke, životinje i ljude.