7.         Zauzdati slapove Niagare

Posto je prijenos elektricne energije najekonomicniji poznati proces, on nuino mora dobiti vainu ulogu u buducnosti, bez obzira na koji se nacin primarna energija dobiva od sunca. Od svih nacina, iskoristavanje energije slapa izgleda najjednostavnije, te stvara najmanje gubitaka... (on) uopce ne podrazumijeva potrosnju ikakvih materijala.

Nikola Tesla

Rijeka Niagara tece duz djela sjeverne granice SAD-a i Kanade. Ta rijeka povezuje jezera Erie i Ontario, i cini prirodnu granicu drzava New York i Ontario. Pocinje s jezerom Erie pored grada Buffala, i tece tek nesto vise od 33 milje (53 kilometra) do utoka u Ontario. Nadmorska visina jezera Ontario je 326 stopa (100 metara) niza od jezera Erie. Ontario je smjesten podno velike vapnenacke  litice preko koje se obrusava Niagara. Rijeka pada spektakularnih 180 stopa (55 metara) na mjestu nazvanom Niagarini slapovi, gdje snaga vode koja pada tvori neprekidnu izmaglicu duga dok sunce prosijava kroz rasprsene cestice vode

Slapovi stvaraju nevjerojatan prizor. Nakon sto Niagara obide otok Goat surva se preko stijene pokazujuci snagu od kojeg vam zastaje dah, svaki sat protece gotovo 272,000.000 kubicnih metara mocne vode slapa. Oni su poznata turisticka atrakcija, kako Kanade tako i SAD-a, i bogat izvor energije. Rijeka je bila izvor energije skoro dvjesto godina, od vremena kad je Dan Joncaire napravio prvu pilanu s kolom koje je okretao tok Niagare.

Tesli je bila znana snaga toka vode. Kao mladic dobro je plivao, ponekad se upustao u podvige izvan svojih mogucnosti. Kad mu je bilo sesnaest godina gotovo se utopio dok je sam plivao u  jednoj od karlovackih rijeka, uzvodno od visoke brane pored mlina. Nije primijetio visok vodostaj rijeke, i da umjesto normalnih 2 -3 inca (5-7 cm) iznad brane prelazi 12 inca (30 cm) brze zapjenjene vode. Dok je pokusavao isplivati van kroz sredinu akumulacijskog jezera, struja ga je zahvatila i povukla prema brani. Da ga je odvukla preko ruba brane u dubinu od 50 stopa (15 metara) vjerojatno bi poginuo.

Pokusao je plivati protiv struje, ali odvuklo ga je na zid brane, gdje je vratio prisebnost, i cvrsto se za njega uhvatio. U tom je polozaju bio zakucan kao leptir u staklenoj vitrini. Snaga vode ga je gnjecila, no, da se pustio, opasni pritisak povukao bi ga preko i smrskao o stijene u podnozju. Drzao se grcevito, ocajnicki pokusavajuci naci izlaz. Nije vrijedilo zvati u pomoc, nitko ga ne bi  cuo.  Nije  mogao  plivati  protiv struje cija mu je snaga izbijala zrak iz pluca. Otpustiti se, usred ove brze vodurine, znacilo bi kraj.

Poslije je Tesla pricao kako ga je ozbiljnost tadasnje situacije navela da jasno razmislja. Posto ga je voda pritiskala na zid, bilo je logicno da pritisku  treba  izloziti  manju  povrsinu  tijela.  Kako  to  moze  izvesti?

Odgovor je bio jednostavan ali mudar; okreni se postrance prema bujici. Tako je smanjio pritisak za trecinu, pa se lagano u tom polozaju povlacio prema rubu, i iscrpljen, stigao na obalu. Tu je naucio nesto sto nikad nece zaboraviti - koliko jaka moze biti voda u pokretu.

Moc vode ga je nakon toga uvijek opcinjala, pa je, vidjevsi jednom sliku ogromnih Niagarinih slapova, prepoznao u njima beskrajnu snagu.

Sjecanja na skolske dane opisao je u magazinu Electrical Experimenter 1919:

"Meau svim skolskim aktivnostima posebno mi je painju privukao rad na vodenim turbinama. Konstruirao sam ih mnogo, i silno uiivao isprobavajuci njihov rad... Gutao sam opis, za mene fascinantnih Niagarinih slapova, i zamisljao si veliko kolo sto se tamo okrece. Rekao sam stricu da cu otici u Ameriku i oiivjeti tu ideju... Trideset godina kasnije moji snovi o Niagari postali su stvarnost."

Gradani Niagare bili su svjesni da im grad lezi pored ogromnog izvora besplatne energije, samo nisu znali na koji nacin da je upotrijebe. Godine 1886. osnovali su sedamnaesteroclanu komisiju pod predsjedanjem Lorda Kelvina, jednog od najpoznatijih znanstvenika toga doba, svjetski najpoznatijeg autoriteta na podrucju elektriciteta. Kao profesor na sveucilistu Glasgow u Skotskoj, Lord Kelvin je stekao ugled zahvaljujuci otkricima na polju elektriciteta i magnetizma. Posao komisije bio je ispitivanje i izvjestavanje o mogucnosti koristenja velikog vodopada na Niagari u proizvodnji struje. Komisija je ponudila 20.000 dolara za izradu prakticnog plana kojeg ce realizirati kompanija pod privremenim nazivom Cataract Construction Company,  posebno osnovana za tu svrhu. Do 1891., komisija je zaprimila sedamnaest planova za koristenje Niagare u svrhu proizvodnje elektricne energije, ali sve ih je odbila.

Westinghouse  je  bio  suvise  mudar  poslovni  covjek  a  da  bi  pozurio poslati planove samo zbog raspisane nagrade. Znao je da General Electric nije dostavio plan za Slapove jer nije mogao koristiti Tesline patente; i da se samo jedna tvornica, ona na Niagari, obvezala da ce otkupljivati struju. The Pittsburgh Reduction Company zeljela je koristiti struju za redukciju aluminija u elektricnim pecima. Ako bi sustav stvarno bio vrijedan gradnje, mogli bi prenijeti elektricitet do industrijskog grada Buffala, 22 milje (35 km) udaljenog od Slapova. Kako je Ohmov zakon prijecio prijenos istosmjerne struje na tolike daljine, Westinghouse je - svjestan da bi svoje financije i resurse opteretio do krajnosti kad bi pokusao djelovati samostalno, - odlucio sklopiti posao sa General Electricom i dati im licencu za Tesline patente. Na to su ga nagovarali i clanovi odbora koje je morao poslusati ako je zelio da njegova kompanija prezivi. To je omogucilo  dvjema  kompanijama  da  podnesu  zajednicku  prijavu  na natjecaj  za  gradnju  elektrane  na  Slapovima.  Postojala  su  dva  glavna uvjeta ponudacu; tri generatora od 5000 konjskih snaga na vodeni pogon, postavljanje vodenih cijevi i izgradnja zgrade elektrane; te izgradnja prijenosnih vodova do distribucijskog sustava u gradu Buffalu.

Pod tim uvjetima, Westinghouse bi mogao ostvariti zaradu od tantijema, Teslinih                  tantijema,      koje     ce    General     Electric      platiti      kompaniji Westinghouse  Electric.  Ovaj  genijalni  poslovni  potez  vezao  je  ruke drugim proizvodacima struje u SAD-u iducih 100 godina, a pravnici Westinghouse Electrica zastitili su Tesline patente u toj mjeri da ih nitko drugi nije mogao ni primirisati bez placanja. To je ucinilo Teslino ime sinonimom za sudski postupak zastite autorskih prava, premda on, prodavsi  svoje  strahovito  isplative  tantijeme  Westinghouseu,  nije  od patenata imao nikakve koristi. Tshod igre koju je Westinghouse odigrao pomocu svoga jedinog uloga, Teslinih patenata, definitivno je bio presudan u tome sto su Westinghouse Electric i General Electric postale dvije najvece svjetske kompanije.

Edisonova    kompanija    ga   je   nakratko    pretekla    prihvacajuci     Teslinu tehnologiju      izmjenicne     struje,    medutim, njegov         potez    osigurao    je buducnost Kompanije Westinghouse i uspjeh sustava izmjenicne struje.

"Rat struja" konacno je zavrsio i obje kompanije izasle su kao pobjednici. Jedini gubitnici bili su Tesla i Edison - dva izumitelja koji nisu mogli zivjeti zajedno, i nositi se zakonitostima poslovnog svijeta. Edison se, shvativsi sto se dogodilo, prebacio na posao s rudnicima, a Tesla jos neko vrijeme nije shvacao  koliko                                         ga bezocno iskoristava poslovni svijet. General Electric i danas sve vise jaca. The London Sunday Times izvjestava o njihovom neprekidnom usponu, u studenome 1997., u clanku pod naslovom:

GENERAL ELECTRTC NADTRE U EUROPU NA SVTM FRONTOVTMA

"U svojstvu upravitelja poduzeca za rasvjetu General Electrica, Mike            Zafirovski     slijedi     stope   Thomasa    Edisona,    izumitelja elektricne rasvjete, i osnivaca, po mjerilima triista, najvece kompanije u svijetu. Osim toga, Zafirovskom pripada vodeca uloga u novoj revoluciji. Vec 105 godina, od kad je Edison osnovao GE, u toj kompaniji vidimo americkog Levijatana s rastucim brojem prekomorskih aktivnosti. Danas je njegova slika jos impresivnija. GE... stvara kadrovsku elitu korporacije koja ce dominirati svjetskim poslovanjem 21. stoljeca."

U svakom slucaju, izgleda da su poslovni ljudi bolje vodili posao upravljanja kompanijama od izumitelja, pa kompanije koje su osnovali Westinghouse i Edison jos i danas imaju svoje izvorne nazive, aktivnost i status.

Na svoj tipicno kockarski nacin, Westinghouse je gradanima Niagare obecao stopostotni uspjeh opskrbnog sustava. Na srecu, njegova suradnja s kompanijom General Electric pokazala se dobrom. Za izradu nacrta i gradnju elektrane odabrao je skotskog inzenjera Georga Farbesa. Opreznog Earbesa fascinirala je tipicna "americka odrjesitost" kapitalista i tvornicara. Nadahnuti Westinghouseovom propagandom,  ulagali su ogromne svote u gradnju tvornica koje ce koristiti hidroenergiju buduce elektrane, mnogo prije nego je elektrana bila dovrsena. Forbes je projektirao elektranu koja je koristila tri Teslina generatora jacine 5000 konjskih snaga. Bio je, za to doba, prilicno pazljiv prema okolisu, te je svojim projektom pokusao "ne povrijediti prirodne ljepote mjesta." Sagradio je kanal kojim voda ide iz uzvodnog dijela slapa  prema elektrani, gdje se propusta na turbinu kroz 7,5 stopa (2,2 m) siroku cijev. Nakon pokretanja velikih generatora, voda putuje tunelom ispod grada Niagare, te izlazi u rijeku ispod slapova.

Grad ima modernu kanalizacijsku mrezu, elektricne pumpe za dovod ciste vode, elektricnu javnu rasvjetu, te lijepo poplocane ulice. Sagraden kao uzorno cisto industrijsko mjesto, zavrsen je u isto vrijeme kad i elektrana. Regija je pocela sigurno napredovati nakon sto je, 20. travnja 1895., elektrana na Niagari prvi put iz snage vode proizvela hidroenergiju.

Novine su nazvale projekt "najvecim inzenjerskim radovima na svijetu". Okoncanje  "rata   struja",   Teslin   sustav  izmjenicne struje docekao   je ovjencan slavom. Konacna pobjeda uslijedila je naredne godine, kad je General Electric, kompanija koju je osnovao Edison, dovrsila elektricni vod do Buffala i platila Westinghousu za povlasticu koristenja patenata koje je Edison odbacio kad mu ih je deset godina ranije, Tesla pokusao dati. Sala o 50.000 dolara na Teslin racun, kostala je Edisona kako kompanije tako i ugleda. Konacno je Tesla bio onaj koji se zadnji smije. Novinari su se jatili oko Tesle, hvalili ga i pisali da je "Nikola Tesla nas najbolji elektrotehnicar - bolji cak i od Edisona" Nesto grublji novinski izvjestaj o Edisonu sazet je u sljedecem komentaru: "Edison je bio odvazan i odrjesit inovator. Sada je postao oprezna i konzervativna osoba koja brani status quo"

Ustvari, Edison se ponasao prema Tesli isto onako kako su se plinske kompanije odnosile prema njemu, a vjerojatno i s istim razlogom: iz straha da ce sav trud, oprema i kapitalna ulaganja u istosmjernu struju biti upropasteni ukoliko prijede na izmjenicnu struju. Nazalost, bit velikih naucnih radova njihova je prolaznost, njih uvijek zamjenjuju neka nova otkrica. Edison je bio veliki junak, no sada ga je zamijenio novi idol, Nikola Tesla.

Na takvu se idolatriju mozete navici. Tesla se upravo poceo privikavati na slavu, i to ga je moglo pretvoriti u ogorcenog, neomiljenog hvalisavca.

Osjetljivi deckic koji je cucao u njemu nije ocekivao hvalospjeve, uspjesni inzenjer kojem su pohvale upucene prvi put, nije ih se mogao naslusati. Da ga je bilo manje briga za misljenje drugih ljudi, mozda je mogao postici javno priznanje za kojim je zudio. Umjesto toga, premda ga inzenjeri i znanstvenici ne zaboravljaju, mase ljudi koje su od njegova genija imale, i jos uvijek imaju koristi, ne znaju ni njegovo ime. Njegovi poslovni propusti i neuspjele osobne veze zalostan su uzrok sveopceg zaborava.

Slucaj je htio da njegova slava dode u najgore vrijeme za nekoga tko je, poput njega, bio gladan prihvacanja od strane "modernog svijeta." Na njegovu nesrecu, prvi mu je uspjeh dosao u vrijeme kad su novine bile zaokupljene tiskanjem senzacionalistickih izdanja da bi privukle citaoce. Kao rezultat toga, Teslin ugled u kasnijem zivotu uvelike je ugrozila njegova navodna povezanost sa skandaloznim urotama, i cinjenica da je bio nesposoban odbiti davanje bilo kakve grandiozne izjave, ukoliko bi ga ona dovodila na naslovnice. Ali to spada u kasniji dio price o njemu. Trenutno, uzivajmo u plodovima pobjede u "ratu struja", premda su Teslini kasniji propusti iznikli iz njihova sjemena.

Tvorci projekta koji je kasnije dobio naziv The Niagara Falis Poiuer and Conduit   Company,   odlucili   su   proslaviti   uvodenje   hidroelektricne energije u grad Buffalo odrzavanjem banketa u Ellicot klubu, najotmjenijem mjestu u gradu. Pozvali su istaknute goste iz cijeloga svijeta da proslave trijumf americkog kapitalizma. Nakon banketa, glavna zdravica je podignuta u cast Elektriciteta, a Nikola Tesla pozvan je da odrzi govor.

Na nesrecu, krivo je procijenio situaciju. Zamislio je da drzi predavanje obrazovanoj publici i zapoceo opisivati viziju buducnosti, isticuci razvoj bogatstva u gradovima, uspjeh naroda, napredak cijeloga ljudskog roda, i sve to zahvaljujuci elektricnoj energiji.

Vecera je bila raskosna i vino je teklo u potocima te veceri 12. sijecnja 1897. Vec je bilo kasno, kad je Tesla ustao da odrzi govor u svecanoj dvorani u Buffalu. Govorio je o covjekovoj potrebi za energijom i o tome kako su tu potrebu zadovoljavali energijom pare dok je nije zamijenio elektromotor. Govorio je o vaznosti elektromotora za buducnost industrije, i potrebi stvaranja struje na jeftin i ucinkovit nacin. Opisao im je svoje zamisli nacrta turbine, i brzom rastu broja novih nacina primjena struje, kao sto su X-zrake, varenje, elektricna zeljeznica, telefon, i rasvjeta. Hvalio je znanstvenike koji su omogucili taj napredak: "Rad tih darovitih ljudi nije ovog trenutka ni priblizno zavrsen", dodao je "Slijedi jos mnogo toga."

A slijedilo je jos i mnogo njegova izlaganja. Opisivao je Niagaru kao spomenik prosvjetljenja i mira koji je svjedok covjekova ovladavanja prirodom: "Bez obzira sto pokusali, bez obzira na koje podrucje usmjerili svoja nastojanja, ovisimo o energiji. Ako svakom pojedincu koji to zasluzuje zelimo pruziti sve sto je potrebno za neopterecen zivot jednog inteligentnog bica, trebamo proizvesti vise strojeva, vise energije." Njegova publika vrtjela je nestrpljivo case, pitajuci se kad ce posluzivati porto. Tesla je uporno nastavljao objasnjavati nove nacine proizvodnje struje,  metode  iskoristavanja  prirodnih  zemaljskih  izvora  za  dobrobit ljudskog roda. Rekao je kako je vrlo blizu rjesenju problema proizvodnje besplatne energije dobivene koristenjem elektricnog naboja samog planeta.

T onda produzio pricom o potrebi prijenosa struje svuda po svijetu. Kako se  predavanje  otegnulo,  oni  nemirniji  medu  zarobljenom publikom mozda su propustili ovu usputnu napomenu: "!zmislio sam nacin koji ce nam omoguciti koristenje prijenosa snage pokretnim silama elektriciteta mnogo vecom od onih sto ih koriste obicni aparati. Ustvari, napredak na tom podrucju dao mi je novu nadu u ispunjenje jednog od mojih najdraiih snova; naime, radi se o prijenosu snage od postaje do postaje bez upotrebe vodica."

Bankar J. P. Morgan bio je u publici, te se vjerojatno zapitao kako Tesla namjerava zaraditi na tom besplatnom prijenosu energije svijetu, ali nije mogao postaviti pitanje, jer je ovaj jos pricao. Tesla je upravo taknuo u zabrinjavajuci scenarij o kojem Morgan nije htio ni razmisljati. Jedini nacin da se korisniku isporuci elektricna energija bio je, u to vrijeme, prijenos vodicem od elektricne centrale do potrosaca. Bilo je jasno kome proizvodac mora poslati racun za potrosenu energiju jer je korisnik imao snopove bakrenih zica koji mu vode ravno u kucu. Ako ne plati, bit ce iskopcan. Medutim, Tesla sad prica o tome da struju treba poslati u zrak, kako bi je svatko mogao koristiti. Tako bi se bez sumnje ustedio novac potreban za postavljanje vodica, ali, ideja je zazvonila na uzbunu u Morganovoj poslovnoj glavi. Govori li Tesla stvarno o tome kako svatko i na  svakom  mjestu  moze  jednostavnim  postavljanjem  antene  napajati svoju kucu, ili cak tvornicu, strujom koju su antene skupile iz zraka? Kako ce kompanije koje prodaju energiju zaradivati svoj novac? Osim toga, kako ce, u slucaju da ne placaju, potrosace biti moguce iskljuciti, a da pritom ne uskratis energiju ostalim korisnicima? Morgan je, iznenada uvidjevsi da Tesla jos govori, prestao razmisljati o svemu ovome inastavio slusati govornika.

Tesla se blizio svome cetrdesetpetminutnom maratonu i namjeravao zavrsiti zahvalom gradu sto je bio domacin ovoj predivnoj prigodi za njegovu promociju. "Zadovoljstvo je gledati ovu prijateljsku naklonost i podrsku građana Buffala poslovnom pothvatu kanadske vlade. Nadajmo se da ce i ostali gradovi slijediti primjer Buffala. Ovom sretnom gradu treba cestitati. S neviaenim resursima, poslovnim objektima i pogodnostima kakve malo koji grad u svijetu ima, te s entuzijazmom i naprednim duhom njegovih graaana, on ce zacijelo postati jedan od najvecih industrijskih gradova svijeta." Vratio se na mjesto pracen burnim aplauzom. Tzrekao je svoju viziju buducnosti, viziju koja se pokazala iznenadujuce tocnom u nekim podrucjima a ludo optimisticna u drugima, no zasijao i sjeme sumnje u glavi JP Morana koji je kontrolirao General Electric. Edisonova stara kompanija bila je nedugo prije ovog dogadaja prisiljena na otkup prava na Tesline patente, kako bi mogla i dalje prodavati struju. Pokusava li sada Tesla smisliti sustav koji ce stvarati besplatnu energiju i izbaciti General Electric iz igre?