Savjetujem vam da ovo poglavlje prvo ukratko pročitate i da nastavite čitati sve do kraja knjige, jer na taj način nećete izgubiti kontinuitet ili nit izlaganja. Poslije se svakodnevno vraćajte na ovo poglavlje jer ono je »ključ« koji će vam pomoći da usvojite znanje koje se nalazi u svim drugim poglavljima.

Postoji razlika između običnog čitanja i proučavanja. Obično čitamo radi zabave, ali proučavamo da bismo stekli znanje. No ipak, znanje koje steknemo proučavanjem nije ni od kakve praktične vrijednosti ukoliko ga ne naučimo primijeniti. Zato ćemo pokušati kombinirati proučavanje našeg subjekta s jednostavnim uputama za primjenu.

Naravno, razumijete da mentalni stav koji pridajete bilo kojem proučavanju u velikoj mjeri određuje vrijednost koju iz tog proučavanja primate. Znanje je za vas jedino primjenjivo kada udara odgovarajući akord u vama samima. Zato u iznašanju metode proučavanja (učenja) neću nametati bilo kakav vremenski popis, već ću vam sugerirati da svaka lekcija koja se sastoji od skupine poglavlja bude pročitana i da je čitate ponovno, sve dok intelektualno prihvaćanje prvog čitanja ne bude nadomješteno unutarnjom sigurnošću poznavanja; kada se to dogodi, vrijeme je da krenete na novu skupinu lekcija.

Prva lekcija sastoji se u postizanju tišine.

Naizgled se doima da je lako biti tih. U običnom fizičkom smislu to i nije posebno teško. Ali postizanje tišine u metafizičkom smislu znači mnogo više nego što je jednostavno uzdržavanje od stvaranja buke. To znači potpuno smirivanje čitavog misaonog procesa za vrijeme budnoga stanja, što je vrlo teško, ali je najvažnija i najvitalnija lekcija u odnosu na sve ostale. Najteža je zbog toga jer se sa svakim razdobljem tišine moraju privremeno nadići životne navike. Najvažnija je zato što sve ostale vježbe s tišinom i završavaju u tišini.

Kao prvo, pogledajmo ukratko mehanizam s kojim ćemo raditi. Mozak je organ koji je razvio i usavršio Instinktivni um sa svrhom primanja osjeta, osjećaja, dojmova i njihovog svrstavanja u svrsishodne obrasce, a potom usmjeravanja aktivnosti ostalih dijelova tijela sukladno njima.

Aktivnosti osjetilnih organa za vrijeme budnoga stanja su automatske i kontinuirane. Naše oči stalno kruže, naše uši i nosnice stalno su aktivne. Neobične aktivnosti koje dolaze iz njihova djelokruga odmah se šalju u mozak gdje se klasificiraju prema važnosti odnosa i utjecaja na dobrobit tijela.

Stalno prikupljanje osjetilnih dojmova igralo je važnu ulogu u očuvanju ljudskoga roda u njegovim ranim danima. S vremena na vrijeme još je uvijek nužno, primjerice kada želimo prijeći preko prometne ulice. Dok se mozak zabavlja stvaranjem obrazaca za te senzacije, nije sposoban primiti dublje i suptilnije duhovne utiske iznutra ili djelovati učinkovito na frekvenciji univerzalnoga uma. Zbog toga priroda periodički smiruje um u odnosu na osjetilne dojmove. Čini to snom, i to je jedan od razloga zbog čega je san od tolike suštinske važnosti za čovjekovu dobrobit.

Prvi korak u ostvarivanju tišine je učiniti tijelo što ugodnijim. Nije važno jeste li ispruženi na krevetu, da li sjedite u udobnoj stolici ili na goloj zemlji - važna stvar je da nema napetosti u bilo kojoj mišićnoj skupini.

Drugo, odaberite bilo koji predmet na koji ćete usmjeriti svoj pogled. Predmet ne smije biti preblizu, ali niti predaleko. U protivnom će se pojaviti izvjesno naprezanje očiju. Položite sada prste na svoje bilo i tijekom jedne ili dvije minute uhvatite njegov ritam. Nakon što ste izmjerili brzinu pulsa polagano udahnite, potpuno ispunjujući pluća zrakom u vremenu od osam otkucaja; zadržite zrak tijekom četiri otkucaja, a tada izdahnite, potpuno prazneći pluća u vremenu od osam otkucaja; neka pluća ostanu prazna i bez zraka tijekom četiri otkucaja, a tada ponovite postupak, puneći i prazneći pluća osam puta. (Pacijenti koji boluju od neke plućne bolesti trebali bi biti izuzeti iz ove vježbe; ne smiju provoditi bilo kakvu vježbu disanja a da se prije ne posavjetuju sa svojim liječnikom.)

Kada ste uspostavili ritam disanja, namjerno odvojite svoj razum od osjetilnih dojmova. Isprva će to biti vrlo teško. Neznatni pokreti i najtiši zvukovi uzrokovat će da oči i uši brzojave dojmove mozgu. Učinit će vam se kao da se čitava priroda i sva okolina urotila protiv vas; kao da vas žele spriječiti od smirivanja svojega uma.

Okrenite sada razum prema unutra, prema sebi, i držite ga čvrsto i postojano poput mirnog jezera. I ovdje ćete naići na teškoće u obliku stalnog upada misli - napola formulirane ideje, dijelovi razgovora i različite druge riječi stvarat će buku i prišaptavati kao posljedica mentalne aktivnosti. Morate biti uporni i smiriti svaku od njih, sve dok se na koncu ne usavršite i ne postanete stručnjak. Tada ćete biti postojani i imat ćete samo osjećaj osobnog identiteta. Sve ostalo bit će bezoblična i bezvučna praznina.

Na početku ćete ovu tišinu vjerojatno zadržavati samo u vremenu od nekoliko sekundi. Ali vježbanjem ćete je uspjeti zadržati na minutu ili dvije; budete li uporni u tome, postići ćete sposobnost ulaska u tišinu uvijek kada poželite i ostat ćete u njoj onoliko koliko želite.

No čak i na početku vježbanja izlazit ćete iz tišine s novim osjećajem mira i moći, a to stanje ostat će u vama još neko vrijeme. Potom ćete naučiti da možete otići u tišinu kad god vas obuzmu sumnja, strahovi i brige bilo koje vrste. Otkrit ćete da iz tog stanja uvijek izlazite s novim osjećajem velikog povjerenja i sigurnosti. Najbolje vrijeme za vježbanje je rano ujutro ili navečer prije odlaska na spavanje.

Druga lekcija: Uđite u tišinu na način opisan u lekciji jedan u vremenu od deset minuta. Tada pročitajte poglavlja (1) »Duh«; (2) »Inteligencija«; (3) »Energija«; (4) »Okosnica stvaranja« i (5) »Vladavina zakona«, na način koji se izlaže u poglavlju »Evolucija svijesti«. To je obrnuti poredak od onoga kako ste čitali, ali doista vam sugeriram ovaj redoslijed. Sada, naporom imaginacije, pokušajte zamisliti niz slika iz ogromnog sustava kojeg ova poglavlja slikovito opisuju. Apsolut koji zrači čitavim svemirom sa snagom većom od deset tisuća sunaca, ali savršenom i prožimajućom, tako da čak i najmanji insekt živi i kreće se, i ima svojih nekoliko trenutaka života. Ta je snaga predivna, skladna i mirna, moćnija od para kliješta koja mogu raspoloviti svijet na nekoliko komada, a ipak nježnija od najfinijeg kista čije dlačice jedva osjećate na svom obrazu. To je snaga koja prožima umjetnika kada se nastoji izraziti u svojim slikama; ulazi u skladatelja i glazbenika onda kada se izražava u harmoniji zvuka; prolazi kroz svakoga od nas jer svaki kreativni rad izražavanja odraz je te snage, kao što je i izražavanje te snage izvođenje velike uvertire vašeg omiljenog simfonijskog orkestra ili boje i šare na krilima leptira. Sto više učimo izraziti ovu snagu, postajemo veći i jači. Sto je manje izražavamo, spuštamo se na ljestvici prema ispraznosti i beznačajnosti.

Usredotočite se na sveprožimajuće more Univerzalnoga uma - veliki ocean stalno djelatne mudrosti koja se nalazi u vama i koju možete pozvati vlastitom voljom, mudrosti koja je spremna riješiti svaki psihički problem. Tada vizualizirajte djelatne sile. Shvatite da sva ta postojeća energija surađuje, da pomaže i da je spremna pomoći vam ukoliko shvaćate zakone pomoću kojih djeluje, jednako kao što bi i vi shvaćali zakone elektriciteta da ste električar.

Shvatite da je isti eter svemira kroz koji Apsolut prenosi kreativne vibracije, od kozmičkih zraka do Sunčeva svjetla, također u i između svake stanice vašega tijela i mozga, spreman također prenijeti vibracije vaših misli.

I konačno, meditirajte o činjenici da zakoni Apsoluta uvijek rade na isti način. Oni su potpuno automatski i nepromjenjivi. Oni stupaju na snagu kako bismo mi mogli, koristeći ih, postići naše najpotpunije izražavanje savršenstva.

Treća lekcija: Uđite u tišinu na jedanaest minuta, a zatim proučite poglavlja: (1) »Silazak čovjeka«; (2) »Instinktivni um«; (3) »Intelektualni um«; (4) »Duhovni um«. Odložite knjigu kao i prije. U svojim mislima pokušajte si dočarati dramu stvaranja. Dramu sa sedam činova.

Prvo zamislite kako iz Apsoluta plamteći izlazi zakonski proglas kao beskonačna igra polarne svjetlosti. Ovaj fenomen postupno blijedi organiziranjem u tihu nevidljivost prirodnog zakona.

Tada, u zakonu prirodnog zakona, nakupljaju se elektroni i protoni stvarajući jezgru našeg planeta; jezgra potom započinje s vrtložnim kretanjem, privlačeći k sebi sve više i više elektronske snage dok ne poprimi oblik užarene mase valovitih plinova koja se postupno hladi u nebesko tijelo kontinuirano potresano velikim eksplozijama plinova iznutra. Iz proključalog mora s kojega se dižu pare, podižu se čitavi kontinenti, poprimajući na tren oblik maglovite slike, razbijajući se potom u nove forme i polagano, neprimjetno odlaze iz vidokruga dok rađanje s ponavljajućim grčevima potresa mladi svijet.

Prazan, beživotan svijet, lišen vegetacije i bilo kakvog oblika života, isparava pod stalnim lijevanjem kiša. Sakriven je u gustoj magli i tišini koju prekida zastrašujuća grmljavina zemljotresa ili zvuk ogromnih zemljanih odrona. Tada silazi život poput snježne oluje s beskonačno malim zrncima svjetla.

Pustoš našega svijeta tada se odijeva zelenom vegetacijom. Svaka malena količina života nastoji zaposleno izraziti sebe i osmisliti se, uvijek u novim i boljim adaptacijama na svoju okolinu.

Posljednja dolazi čovjekolika životinja. Isprva veliko dlakavo stvorenje, ali po izgledu se ne razlikuje previše od ostalih životinja. No, posjeduje kao kvantum života mali djelić supstancije Apsoluta, imajući tako potencijale uznositosti i moći, jednako kao što malo sjeme ima potencijale velikog drveta.

Konačno, prepoznaje svoju ljudsku svijest i postojanje individualizirajući se. Nastaje podjela prema stupnjevima, od zadovoljstva životom u obliku jedenja, spavanja, borbe i lutanja, do života planiranja, razmišljanja i dijeljenja s Apsolutom isključivog prava na stvaranje našeg okruženja, naravno u ograničenom stupnju.

Razmislite o onome što je rečeno o Instinktivnom umu. Mnogi njegovi instinkti sada su smetnje umjesto prednosti. Strah, mržnja i sebičnost nisu nam više ni od kakve koristi i trebaju biti zamijenjeni luabrošću, prijateljstvom i nesebičnošću.

Shvatite da Intelektualni um sada ima novi materijal i novu perspektivu za utemeljenje svog razmišljanja. Umjesto da u Instinktivno unosite negativne misli za aktivnosti koje više nisu potrebne te time uznemirujete i remetite kemijsku ravnotežu tjelesnog mira, snage i sklada, možete se prilagoditi novom redoslijedu stvari u kojem su metode džungle nekorisne.

Zadržite se na duši i njenoj emanaciji, Duhovnom umu. Sve do sada promatrali ste sebe kao »materijalno tijelo« koje ima razum, ali sada ćete se početi promatrati kao duhovno biće koje privremeno prisvaja »materijalno tijelo«, a time i stalni tijek mineralnih supstancija, jedenje hrane, pijenje vode i udisanje zraka. Vi, ono stvarno i duhovno - besmrtni ste. Vaše postojanje je stalnije od drevnih planina ili udaljenih zvijezda. Imate u sebi obrazac nadbića koji je udaljen od vas jednako koliko i predivan cvijet od malog sjemena.

Vaše unutarnje želje dovele su vas do sadašnjeg evolutivnoga stanja. Isprazne žudnje i osjećaji nezadovoljstva sa stvarima onakvima kakve jesu vode vas prema naprijed. Te ste žudnje često pogrešno tumačili i pokušavali ih zadovoljiti traženjem materijalnih i senzualnih različitosti, ali s vremenom vas ta zadovoljenja nisu učinila sretnijima. Sada morate shvatiti što žudnje predstavljaju. Ispravnim usmjeravanjem i pravilnom uporabom pokušajte ih uobličiti u cvijet, jednu savršenu sliku iznutra.

Svako odvraćanje od zdravlja, sklada i obilja nikako ne odgovara savršenoj slici unutar vaše duše. Takvo skretanje događa se kada je slika zamućena. Obrišite prašinu s nje i držite ju stalno pred sobom, a tada vidite koliko je željno Instinktivni um želi dovesti u stvarnost.

Četvrta lekcija: Uđite u tišinu u vremenu od dvanaest minuta. Tada pročitajte sljedeća poglavlja: »Tijelo«, »Prana« i »Mikroorganizmi«. Osvježite svoje razumijevanje činjenicom da ste vi duhovno biće i da posjedujete različite faze svoga uma na isti način kao što stolar posjeduje svoj alat. Prije nego što se vaš duhovni um počeo razvijali, funkcioniranje vašeg Instinktivnog uma u velikoj mjeri bilo je automatsko, a vaš Intelektualni um bio je veća ili manja ekstenzija Instinktivnog. No, rađanjem svijesti duše, umne faze sve više gledaju prema vama, njihovom Gospodaru, tražeći naredbe i postajući neskloni djelovanju na osnovi vlastite inicijative.

Vaš Instinktivni um organiziran je poput pčelinje košnice i on nastanjuje bilijune stanica od kojih se sastoji vaše tijelo. Vaše materijalno tijelo sastavljeno je od istih kemikalija koje se nalaze i u lopati punoj blata. Jedina razlika je da se blato sastoji od određenih kemijskih supstancija u njihovom neočišćenom i neprerađenom stanju, dok je u tkivu, kostima i živcima na te supstancije djelovao Instinktivni um. Obradio ih je i profinio i na koncu oformio pogodno stanište za vaš duhovni sadržaj. Zamislite te male inteligentne iskre kako koriste pranu kao energiju koja će preinačiti sirove kemikalije koje se uzimaju hranom i vodom u tkivo i krv. Shvatite veliku važnost prane za dobrobit tijela. U tijelu postoje određena spremišta kao što je solarni pleksus u koji se pohranjuje prana za hitne slučajeve; u stanju bolesti ove su rezerve obično ispražnjene, ali u onom trenutku kada ulazite u tišinu one se iznova počinju puniti.

Svakako razmotrite ideju o »klicama«, »bacilima« ili »mikroorganizmima«. Male iskre zloćudne inteligencije stanuju u svojim malim materijalnim tijelima. Dobivaju priliku za svoj razvoj samo onda kada u vašem Intelektualnom umu za to postoje uvjeti. U protivnom nemaju šansu za bilo kakav oslonac, kao što nema niti stršljen ako uđe u pčelinju košnicu. Čak i kada bacili uspiju prodrijeti, Instinktivni um ima moć reorganiziranja jednoga dijela sebe u antitijela kojima uništava napadače.

Shvatite da su svaka životna nesreća, jad i patnja osmišljeni sa svrhom da vas podignu prema gore po ljestvama duhovne evolucije; da čak kao što lukavi i beskrupulozni vladari obuzdavaju nesklad među vlastitim narodom izazivajući rat s drugom silom, vaš Instinktivni um, kada nesklad oslabi njegovu učinkovitost, automatski stvara stanja koja omogućuju bacilima stvaranje dobrog uporišta. Naravno, ne čini to namjerno, ali nesmiljeni Zakoni Apsoluta čine to kako bi vas prisilili na sklad i sreću. One osobe koje imaju naviku brinuti se, pružaju ruke prema bolnici i otvaraju vrata svim bacilima i mikroorganizmima koji traže dom.

Znate da se, unatoč materijalnoj formi koju imaju mikroorganizmi ili obliku antitijela koja se bore protiv njih, rat ne vodi između malih mikroskopskih prirodnih tijela, već između suprotnih iskri inteligencije koje ih aktiviraju. Iz spremišta svog intelektualnog uma možete po želji napasti napadače bezbrojnim antitijelima. Svi serumi koje rabi medicina osmišljeni su sa svrhom prisiljavanja Instinktivnog uma na stvaranje antitijela sa ili bez suradnje Intelektualnog uma. Ali kada zavladate vlastitim instinktivnim sposobnostima, bit ćete sposobni učiniti to vlastitom voljom i postati imuni gotovo na svaku bolest.

Shvatite da se jedino ono što je sposobno za stalni utjecaj na vaš Instinktivni um nalazi u vašem vlastitom duhovnom i intelektualnom umu. Misli nesklada i briga, kada uđu u instinktivno, stvaraju napetost; mobiliziraju na borbu protiv imaginarno goreg neprijatelja, a time Instinktivnom umu onemogućuju korištenje njegovih sredstava i mogućnosti za otklanjanje oštećenja ili odbijanje napada mikroorganizama iznutra.

Usredotočite se na činjenicu da ste naslijedili kreativnu sposobnost Nebeskog Stvoritelja i da će razvijanje ove sposobnosti riješiti svaki vaš problem. Ne može cvjetati na jalovoj zemlji straha i nesklada. Potrebna joj je plodnost veselog, povjerljivog očekivanja.

Peta lekcija: Uđite u tišinu na petnaest minuta. Tada pročitajte poglavlja: »Sila i otpornost«, »Zelja«, »Tišina« i »Osjećaji«. Sada meditirajte o značenju sile i otpornosti. Vjerojatno ste se često pitali zašto izgleda da su neki nesretni ljudi stalno pritisnuti poteškoćama i nesrećama. No, da je njima kao i vama svaka poteškoća riješena te da vam je dopušteno da ostatak života provedete kao zadovoljni vol na zelenoj livadi, brzo bi degenerirali na duhovnoj i mentalnoj razini, a evolutivni put prema gore bio bi zapriječen.

Pretpostavimo da učitelj, nakon što svoje učenike nauči najosnovniju lekciju, kaže:

»Draga djeco. Želim da ste sretni. Razumijem napetost i brigu koju vam ova lekcija stvara. Zato, umjesto da vas učim novim i težim lekcijama, dopustit ću vam da provedete vrijeme zabavljajući se na školskom igralištu.« Ne bi li to bilo apsurdno?

Kao što dijete boli glava kada se nade pred ispitnim pitanjima, tako i vi patite zbog sebe, a ne zbog lekcije. Ako je lekcija teška, morate njome ovladati upornošću i nepopustljivošću. Sto je veća otpornost koja vam se suprotstavlja, veća je sila koju morate upotrijebiti da biste ju nadišli.

Ispričat ću jednu malu priču, vrlo pogodnu za razmišljanje. Jednom, u jednoj blatnoj lokvi, izlegao se punoglavac. Neko vrijeme živio je sretno, vijugajući i krećući se svojim domom pomoću dugoga repa. Postupno je postajao svjestan grozne promjene koja je zahvaćala njegovo tijelo. Njegov predivni rep brzo je bio odbačen, a umjesto njega narastao je par dugih nezgrapnih nogu. Sada se vrlo teško kretao svojom malom barom. Kada je sunce zasjalo jače, a voda iz njegove lokve počela hlapiti, blato je postajalo sve gušće i gušće. Život mu je postao nemoguć. Napori koje je sada koristio za kretanje i traženje kukaca za hranu potpuno su ga iscrpili.

Naposljetku je bio potpuno obeshrabren. Odlučio je još jednom krenuti na površinu, a zatim zaroniti na dno mulja i hibernirati, sve dok jesenje kiše ne napune baru vodom i učine život podnošljivim. Došavši na površinu, pogledao je uokolo. Vidio je zelenu travu što je prekrivala obalu, drveće koje je vjetar nježno njihao. Zavidno je gledao zeca koji je tog trenutka protrčao uz baru.

»Kada bih barem imao njegove noge!«, pomislio je. »Tada bih, umjesto da živim u bari, mogao uživati na toplome suncu i putovati gdje god poželim.«

Tada mu je sinulo. »Možda bih čak s ovim nespretnim nogama mogao polagano napredovati po suhoj zemlji.« Sproveo je misao u djelo i s naporom se dovukao do zemlje. Krenuo je dalje i prebacio tijelo preko ruba bare.

Kako li je samo lijepo bilo izležavati se na suncu! Zabacio je glavu i ushićeno uživao. Za to vrijeme sunčane zrake stvrdnule su mulj koji ga je obuhvatio kao čvrsti oklop. Više se nije mogao vratiti u sigurnost bare niti krenuti naprijed i sakriti se u grmlje.

Tada se na zemlji pokraj njega pojavila sjenka sokola. Osjetio je užas u čitavom svom biću. Skupio se i mahnito poskočio prema grmlju. Tim je naporom razbio suhi mulj koji ga je vezao. Od tada je zauvijek mogao ići kamo god je želio, dugim veselim skokovima.

Sada vidite da priroda nije bila zloćudna kada je naložila odbacivanje punoglavčevog repa u korist para moćnih nogu, premda mu one nisu donijele puno dobra u blatu. Nije bila zloćudna kada je isušila baru, jer, učinivši staro okruženje neodrživim za njegov život, primorala ga je da krene u bolju i prostraniju slobodu koju drugačije nije mogao upoznati. Čak mu je i prijeteći sokol učinio uslugu, pobuđujući u njemu užas kojim je raskinuo svoje okove.

Jednako tako je i s našim životnim iskustvima. Svatko od nas, svake minute, nalazi se točno na onom mjestu na kojemu treba biti radi svog višeg razvitka. Kada nas pritisnu velike poteškoće, suočeni smo s prigodama, a život nam nikada ne daje teškoće koje su prevelike da bi ih nadišli ukoliko u pomoć možemo privući naše više snage ili moći.

Vidjeli ste da su želje pokretačka sila unutar nas samih. Ukoliko nastojimo u životu stajati mirno, činimo nešto što nije moguće, jer podržavamo dvije ili više suprotnih želja koje nas istodobno vuku u dva pravca. Načinite popis svojih glavnih želja i vidjet ćete koliko ih je u međusobnom sukobu. Bit ćete iznenađeni. Tada učinite svjestan i namjeran odabir i odlučite odbaciti one koje vam nisu ni od kakve koristi. Možete razgovarati s dobrim prijateljem o onim željama koje mislite odbaciti slijedom načela koja ste naučili u poglavlju o znanosti. Ali šutite o onima za koje želite da se ostvare. Povlačite ih svakodnevno iz svojeg sjećanja tijekom razdoblja meditiranja. Oplodite ih svojom imaginacijom postajući sigurni da, čineći to, zalijevate sjeme koje će u zadanom pravcu proklijati ostvarenjem.

Poglavlje »Osjećaji« predočilo vam je metodu za slabljenje konfliktnih osjećaja - preispitajte ih hladno i objektivno uvijek kada udu u vaš um, ne dopuštajući im da pokrenu osjećaje. Tada ih odbacite, jednostavno ih stavite na stranu i povucite iz sjećanja suprotne želje koje nastojite ostvariti; ponovno ih pregledajte čitavom svojom imaginacijom i osjećajem kojim možete ovladati.

Za posljednju lekciju uđite u tišinu na petnaest minuta, a potom proučite poglavlja: »Sugestija«, »Otklanjanje ograničenja« i »Psihički utjecaj«.

Sada meditirajte o činjenici da naše naizgled bezbojno sunčevo svjetlo sadrži sve boje spektra; da u vrtu obasjava i ističe različitost cvijeća; da vidimo sunčevo svjetlo kako se dijeli u beskonačnost ljupkih boja i sjena pomoću pigmenata koje je svaki cvijet odabrao za svoju laticu. Taj pigment omogućuje određenim zrakama sunca nesmetani prolazak kroz laticu, dok druge vraća natrag ili ih reflektira. Na taj je način svaka biljka podešena za najdobrohotnije zrake dok ostale odbacuje.

Na isti način je životni sklad izgrađen od bezbroj pomiješanih ili sklopljenih tonova, od zagrmljujućeg basa do piskutavog visokog tona. Možemo se podesiti na čitavu melodiju ili na samo jedan njezin dio. Tada ćemo odražavati natrag, kao što cvijeće reflektira sunčevo svjetlo, bilo koji dio s kojim smo se uskladili.

Niti jedan događaj nema moć da materijalno promijeni životni sklad - ustvari, povremeni zveket činela ili udarci bubnja, koji nimalo nisu lijepi, nužni su kao začin i varijacija na temu. Kako je onda besmisleno uskladiti se samo sa činelama i bubnjevima te odbaciti stvarnu ljepotu drugih tonova.

Odlučite da od sada više nećete dopustiti da tuđe sugestije vladaju vašim životom. Kada čovjek ushićeno nekoga hvali ili ga gorko kudi, on samo odražava nepotpuni dio teme. Kada vas preplavi tuđa sugestija, tada ste podešeni, usklađeni, na tjeranje divljih konja osjećaja bez ikakva razloga.

U poglavlju »Otklanjanje ograničenja« predočena je slika kako vas Instinktivni um, izbjegavajući mentalnu bol ili razočaranja, često sprečava da učinite, dovršite ili dobijete željenu stvar, zadržavajući sposobnosti potrebne za to postignuće.

Morate otkloniti strah od razočaranja i shvatiti da je najslađe voće života ugoda; da je sasvim besmisleno lišiti sebe tog velikog zadovoljstva zbog mogućnosti kasnijeg razočaranja u slučaju primanja ugode od aktualnog postignuća. Zamislite vrtlara koji odbija zaliti svoje sjemenje zbog straha da bi bilje moglo propasti prije nego se razvije do svoje pune veličine.

Istina je beskrajna i ona je relativna — milijuni fotografija mogu se uslikati s različitih položaja i pod različitim svjetlosnim uvjetima. No, iako sve slike prikazuju jednu planinu, nećemo pronaći dvije jednake. Odlazeći u tišinu, vi se usklađujete sa svim tim slikama i promatrate istinu kao cjelinu. Stvorite li tu naviku, prestat će uznemirenost; nećete više biti ometani povremenim slikama koje vas povređuju, a nemir i smetenost će nestati.