ZAŠTO SE VIŠE NE MOŽE IGRATI
8. rujan
Velik je gubitak, strašno osiromašenje ako čovjek više ne može sanjati, ako se više ne može igrati, ako je presahla svaka maštovitost .
Možda si prebogat u skupim beživotnim stvarima , koje samo služe imigeu i trebaju urediti tvoju fasadu u jednom dvoličnom , licemjernom svijetu.
Možda si previše studirao
pa je vrijeme bajki za tebe definitivno prošlo .
Držim da je jako loše ako su bajke i misteriji danas prognan i daleko od škole ,
ako sveučilišta postaju tvornice znanosti .
Ljudi umiru od puke djelotvornosti , učinkovitosti . Nestalo je maštovitosti . Ljude planski i kompjutorski uključuju u radne procese . Tu oni moraju samo jedno : nesmetano funkcionirati . I u sportu je sve manje riječ o radosti u igri, a sve više je riječ o novcu ,
katkad o jako mnogo novaca .
Zašto mora čovjek , kad postane veći, izgubiti svoje djetinjstvo , a najčešće i svoju sreću?
Zašto se ne može igrati, jednostavno zato jer ga to veseli, ne želeći da bude najbolji i sruši svjetske rekorde ?
Zašto više ne može sanjariti i činiti lijepo radi lijepoga , a ne brinuti se za to koliko će od toga imati koristi?
Zašto svi snovi , sve igre i sva maštovitost moraju ustuknuti pred bezobzirno proraćunatim interesima ?