Osam sati ujutro.

Sam se aktivno budi, spreman na sve.

Skače iz kreveta, oblači se, pije kavu, i može započeti dan.

On je dnevna osoba, puna energije, od prvog trenutka spreman za akciju.

Patricija je pospana, gotovo nadrogirana, sporo se budi.

Leškari u krevetu do deset sati.

Ne može se pokrenuti.

Nije dobro spavala, imala je noćne more kako se zaglavila, gušila se u pećini bez svjetlosti i zraka.

Budi se sa lupanjem srca i pomišlju da će umrijeti – to je njezin imprint bliske smrti.

Cijelog je života patila od košmara.

Sam se i ne sjeća svojih snova.

On je daleko od svojih osjećanja; ona je u mulju osjećanja.

Patricija je spora.

Spor metabolizam, spore fizičke reakcije, i razumni misaoni procesi – ona je obazrivija.

Ona učini manje toga, ali bolje.

Ona je noćna osoba, noću je potpuno budna i aktivna, a Sam je tada umoran i spreman za krevet.

 

Sam nema strpljenja da sluša Patriciju kako se, čim ustane iz kreveta, žali na depresiju i očajanje.

On, naravno, ne zna da je to njezino izvorno osjećanje, od rođenja, prototipska nejasna svjesnost smrti.

Ona je sigurna da će sve 'ispasti sranje'. Njezina filozofija nesvjesno oslikava ono što se dogodilo: sve je isprva krenulo dobro, a onda je odjednom postala loše. Sam nikako da shvati depresiju.

 

Svakodnevno ponovno stvarajući rođenje, Sam je neprekidno pod pritiskom kako bi ostao u trci.

Mnogo posla, mnogo mjesta koja treba obići, svuda, samo ne unutra.

On je ekstrovertan, sa veoma malo mašte.

Patricija mrzi Samovu 'nerealnost'; on nikada ne zastane da razmisli, on ne vidi negativnu stranu stvari.

Sam se ne pita mnogo.

On djeluje.

Patricija neprekidno razmišlja o svojoj patnji, o životu, odlukama i smjernicama.

 Nije sigurna što treba napraviti jer, na početku nije bilo ničega.

Sam ne voli Patricijin pesimizam.

Ironično, i Sam i Patricija o sebi misle da su realisti.

Kada bi nekako mogli imati povjerenja jedno u drugo sklopili bi svoje percepcije i dobili kompletnu sliku.

 

Patricija je u posljednje vrijeme počela slikati, i dobro joj ide.

Nesvjesna toga, slikala je svoja osjećanja: čvorasto drveće koje okružuje ljude sa maskama straha, figure iz svojih košmara, varijacije na 'Krik' Edvarda Munka.

Sam nema vremena za umjetnost; u njegovoj glavi postoje brojevi, ne slike: brojke prodatih komada, projekcije, i tako dalje.

Patricija ništa ne zna o poslu ili novcu, Sam je u tome nadmoćan.

On bježi od propasti; ona svuda oko sebe vidi propast.

Sam je ambiciozan.

On se stalno trudi da poboljša stvari u budućnosti.

Patricija nije pokretač; njoj je potrebna vanjska disciplina, ali kada se ugnijezdi, ne mogu je pokrenuti ni divlji konji.

U životu joj uopće ne treba raznovrsnost.

Pošto pri rođenju nije imala nikakve alternative, ne vidi izlaz iz teškoća.

Sam mrzi disciplinu.

Ne želi biti ni u čijim rukama jer kada je bio, život mu je ovisio od toga, i gotovo ga je izgubio.

Ne podnosi pravila, zakone, ni šefa.

On je kao slon u staklarskoj radnji.

 

Sam ne voli drogu.

Međutim.

Potrebno mu je smirenje – da juri na motoru; može urediti svoj život tako da racionalizira trkači motor, neće uzimati lijekove za smirenje.

Misli da je pod svim tim vanjskim pritiskom, a ustvari ima dosta samo unutrašnjeg pritiska.

Najsretniji je kada ima rok.

Ali sklon je pretjeranoj akciji, i teško spava.

Povremeno mu treba neko sredstvo za spavanje, da isključi motor koji je od rođenja neprekidno navijen.

Patriciju droge podižu.

Dan počinje sa kavom, uvečer alkoholom podiže raspoloženje.

Droga koju svako od njih uzima predstavlja pokušaj da postanu normalni; da normaliziraju sistem izopačen na početku života.

 

Sam ne podnosi Patricijino ponašanje u restoranima.

Ona je neodlučna što će naručiti, čeka da vidi što ostali naručuju, onda i ona naruči.

Kada o tome razgovara sa svojim psihoanalitičarem, on joj objašnjava kako se ona osjeća nesigurnom u vezi sa odlučivanjem.

Ali moramo pogledati dublje  da bismo shvatili što osobu kakva je Patricija čini neodlučnom.

To seže do samog početka, kada nije znala kuda krenuti.

Duboko porijeklo njene nesigurnosti nalazi se u strahu da će svaki potez koji učini imati strašne posljedice.

Samo uz vodstvo drugih mogla je naučiti 'prave poteze'.

 

Ni Patricija nije zadovoljna Samovim britkim, zahtjevnim, nepristojnim ponašanjem u restoranu.

Sam je glavna zvijezda.

On odabire restoran, vrijeme kad će se večerati, koga će pozvati, a koga neće.

On mora sjediti za najboljim stolom; zbog svojeg osjećanja da nikada nije bio dovoljno važan roditeljima on insistira da se prema njemu ponašaju kao prema značajnoj osobi.

Patricija popušta.

Potrebno joj je da je vode, a njemu je potrebno da vodi.

 

Sam nije suosjećajan kao Patricija.

Ono mnogo štošta vidi u ljudima. Ona sanja o osjećajnom mužu koji će shvatiti njene potrebe.

Avaj, to nije moguće jer njoj je 'potreban' Sam da nadoknadi ono što joj nedostaje.

Zato je Patricija nesretna.

Potrebe su joj kontradiktorne: da neko njome vlada i da je vodi, i da ima stabilnog, osjećajnog partnera koji će je izvoditi.

Sam dominira Patricijom ali nije osjećajan i nije oprezan u diskusikama.

Njoj se to ne dopada, ali prihvaća, vjerna prototipu pasivnosti.

 

Sam i Patricija imaju seksualni problem.

Pošto je Patricija duboko represivna, ne može se uzbuditi bez zatvaranja.

Uzbudi se do izvjesne granice, a onda sve zamre.

Sam je nesretan jer Patricija za vrijeme seksa samo leži i nije kreativna; izgleda mu da tek podnsoi akt.

Ona osjeća da on nije nježan, da se brzo napali i splasne.

Njoj su potrebne nježnost i romantika.

Sam pati od prerane ejakulacije.

Njegova impulsivnost i nedostatak kontrole pretvaraju svako uzbuđenje u veliki napor.

Kao dijete primao je malo ljubavi i sada mu je teško voljeti.

To je djelomice zato što je suviše nemiran i ne dozvoljava drugima da ga grle i maze. 

Bol rađanja i lišenost u djetinjstvu složili su se da mu omoguće lako uzbuđivanje; seksualizirao je svoju bol.

Seks je postao oslobođenje tenzije.

 

Sam ne zna zašto se njome oženio.

Imao je djevojke i, potpunio nesvjesno, pokušavao da u svakoj nađe majčinu ljubav.

Patriciji nije stalo; ona samo želi da je ostave na miru, ne želi da se stalno gnjavi sa seksom.

Patricija je razmišljala o razvodu ali nema snage da nešto poduzme.

Razmišlja, fantazira o ljubavniku.

Ali nema dovoljno energije da to izvede.

Polako, fantazija preuzima njen život.

U međuvremenu, Sam ne razmišlja o razvodu, jer nikako ne nalazi vremena da razmisli kako se ustvari osjeća.

 

Njoj više nije stalo do prijatelja.

Teško se motivira, i osjeća malu fobiju od izlaska iz kuće, pošto je napuštanje sigurnog mjesta ranije značilo propast.

Sam je tjera da ode psihoanalitičaru zbog fobije, ali ona ne misli da je to fobija; jednostavno, ne želi iozlaziti.

Zar on nije u stanju da to shvati?

 

Patricija odlučuje poći na satove povijesti.

Prvi ispit nije položila i odlučuje odustati.

Sam bjesni i kaže: 'Ti nisi borac.

Što je s tobom?'

Ne može shvatiti trenutno obeshrabrenje.

Ne zna da je tjedan koji je dobila na ispitu pokrenulo osjećanje bespomoćnosti koje potječe još od rođenja i da je reagirala prototipski, odustajući zbog poraza.

Sam je krajnje radoznao i želi da uči, jer je od početka morao znati sve što se događa u slučaju kako bi moglo da mu pomogne preživjeti.

Patricijina radoznalost je potisnuta; ona ne želi znati jer, znanje boli.

Njoj je potrebna masivna represija da bi se opasna uspomena držala pod kontrolom, i zato ne vrijedi živjeti.

Sve je tako sivo i tupo i besmisleno, ona više ne želi ni pokušavati.

Sam je umoran od pokušavanja da joj 'udahne život', i to često kaže ne razmišljajući što to stvarno znači.

 

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...