Što izaziva represiju (potiskivanje)?

Bol.

Kada je trauma ili lišenost u djetinjstvu tolika da nadilazi sposobnost organizma da odreagira, ona postaje bol.

Ta bol podstiče proizvodnju represivnih agensa – endorfina i drugih prirodnih lijekova protiv bolova.

Dokazi iz različitih izvora ukazuju na to da mnoge bolesti koje je do sada bilo teško objasniti mogu, u stvari, potjecati iz istog izvora.

Isto važi i za poremećaj ličnosti, navika, ponašanja, želja, opsesija.

Jedna moćna činjenica koja potkrepljuje teoriju o sličnom izvoru jest da se ista vrsta lijekova za smirenje i protiv bolova koristi u liječenju potpuno različitih simptoma.

Razmotrite 'čudesne lijekove' koji su poznati kao inhibitori porasta serotonina, koriste se za liječenje nesanice, anoreksije, depresije, anksioznosti i proždrljivosti.

U primalnoj terapiji radimo u smjeru suprotnom konvencionalnom pristupu.

Umjesto da polazimo od simptoma ka mogućim uzrocima, mi idemo od uzroka ka simptomima.

Tom metodom naši terapeuti su razvili dublje shvaćanje o tome tko smo mi, što nas pokreće naprijed, a što nas zadržava.

Naučili smo da ono zbog čega su ljudi oboljeli predstavlja ključ za njihovo ponovno ozdravljenje.

Proučavanja sjećanja prikazana u knjizi Mehanizmi sjećanja neurologa E. Roy Johna, pokazuju da se iste moždane stanice koriste kada osoba prvi put vidi predmet i kada kasnije traže da se sjeti istog predmeta.

Zamislite što se događa kada se cijeli sistem uvede u igru pamćenja prošlog traumatskog događaja.

Iako je ovo očigledno područje za buduća istraživanja, ono potkrepljuje naša otkrića – naša unutrašnja realnost je uvijek prisutna i kod nekih je teško razlikovati unutrašnju od vanjske realnosti.

Ono što jedna osoba opaža kao vanjski događaj može biti unutrašnji, i povezan je sa događajem iz prošlosti.

Primalna terapija pomaže u bavljenju tom unutrašnjom realnošću.

Ta realnost nema nikakve veze sa poštovanjem sebe, egom, vrednovanjem sebe, kreativnom vizualizacijom ili vježbanjem za izazvanje slika.

To je osnovna ljudska potreba, jezgra oko koje se okreću neuroza i prateće bolesti.

 Ako se izbjegnete suočiti s istinom svoje osobne povijesti i sa svojim nezadovoljenim potrebama, bilo da se nalaze u društvenoj ili psihološkoj sferi, simptomi će ostati i morat ćete liječiti same simptome.

Kada ti simptomi ne uspiju da nautraliziraju primalnu plimu koja ispire vašu patnju, nastavljate patiti.

Emocionalno zasnovane bolesti kao što su depresija, anksioznost i opsesivno-kompulzivni poremećaji uglavnom se lijeće antidepresivima i elektrošokovima; elektrošokovi se, na žalost, sada vraćaju u upotrebu, za liječenje djece.

Kod psihosomatskih bolesti kao što je čir, tretmani postaju sve agresivniji, uključujući sve jače lijekove, pa i kirurške zahvate.

Ali, kada bi ljudi mogli identificirati i iskusiti izvor boli koja je napala njihov sistem, bol bi se mogla izbjeći.

Ako obratimo pažnju na potrebu, umjesto da je zanemarimo, ili nadrogiramo, ili je potisnemo elektrošokovima, možemo normalizirati stanice i da organizam vratimo u postojano stanje, ili homeostazu.

Kao i u drugim područjima vodeće znanosti, hipoteze primalne terapije su provjerljive, progres predvidliv, a liječenje mjerljivo.

Ono što leži u podsvjesnom ni malo ne liči na ono što su nekad zamišljali psihijatri i psiholozi.

Umjesto brutalnog životinjskog naslijeđa, nalazimo prijateljsko podneblje.

Što dublje zalazimo u nesvjesno, to su opsežnije mogućnosti iscjeljenja.

Otkrili smo da ništa bolje ne iscjeljuje od osjećanja; potpuno iskusiti skrivene uspomene i emocije s početka života.

Ako se terapija pravilno provede, pa nesvjesno postepeno, po pravilnom redoslijedu, postane svjesno, svaka potisnuta uspomena bit će ponovno integrirana, a komponenta patnje otklonjena.

Sa izokretanjem neurotskog procesa, osjećamo se bolje i opuštenije.

Migrene slabe i snižava se krvni pritiak.

Kolitis, alergije, astma i epileptični napadi postaju slabiji, čak mogu i nestati.

Ima manje nervne energije koja sprječava koncentraciju i primorava nas da tražimo duhovno vodstvo ili da otkrivamo smisao života.

Konačno smo slobodni živjeti.

Dr Arthur Janov

nastavlja se...