MARIANNE:'ŠTO VRIJEDI ?'

 

Mislim da sam od početka života bila deprimirana.

Kada sam se rađala, zadržavali su me jer nisu mogli naći liječnika, i od tada osjećam ispraznost svakog pokušavanja.

Cijelog života puls mi je bio izuzetno nizak (oko 45), i mislim da zbog toga nemam snage.

Za mene je kretanje predstavljalo napor, samo se vučem naokolo.

Mislim da se sve zatvorilo kada nisam mogla izači, i nekako sve vrijeme vučem iscrpljenost koju sam osjetila prilikom rođenja.

U školi sam uvijek bila povučena, nisam imala prijatelje, nikad nisam osjetila nikakvu radost, i nikada nisam imala mnogo snage.

Moj refren bio je: Što vrijedi?'

 

Prototipski utisci mogu doprinijeti da osjetimo kako smo u velikoj opasnosti, mada stvarno nismo.

Pogledajte osobu koja je anksiozna kada na aerodromu treba stajati u redu i ne raditi ništa.

Nikada joj ne bi palo na pamet da je ono što osjeća, u vezi sa rođenjem.

Kod takve osobe, trenutan nedostatak aktivnosti djeluje na mozak tako što skenira tjelesnu povijest, i osjeća kako nekretanje na početku života znači smrt.

Skeniranje i nerviranje događa se uslijed iznenadnog nedostatka blo kakve aktivnosti koja izaziva nelagodnost, pokrećući prototipsku obranu: aktivnost.

Ona ne zna zašto je na ivici.

Nesvjesna je stvarne motivacije jer je stvarni izvor njezinog ponašanja udaljen sto milijuna godina evolucije od iskustva koje opisuje.

Nije čudo što nam je toliko strana ideja da trauma rođenja ima doživotno djelovanje.

 

Ovdje djeluju dvije razine stvarnosti.

Ako izmjerite moždane valove, elektrofiziologiju, krvni tlak ili hormone stresa, vidjet ćete koliko su moćne sile vaše podsvijesti.

Istovremeno, međutim, više razine svijesti nisu svjesne borbe na nižim razinama.

Osoba može sebi reći: 'Mrzim čekanje'.

Ali ako niže razine, putem elektronskih mjerenja, pitate što se događa, one odgovaraju, krvnim tlakom od 200 i pulsom od 110: 'ako budem čekao, umrijet ću'.

I zbog toga tijelo luduje, bez njegovog znanja.

Dugoročno gledano, ideje se ne mogu uspješno izboriti sa impulsima: 'Terapije razgovorom' koje pomažu da sebe bolje 'shvatimo', ne mogu konačno razriješiti naše probleme, jer oni imaju ogromnu fizičku moć.

 

Evo još jednog načina na koji funkcionira mehanizam skeniranja.

Profesor na predavanju kritizira studenticu.

Ona dobiva težak napad anksioznosti.

Mučno joj je.

Šake joj se znoje a srce počinje lupati.

Ne može disati.

Kritika je probudila jednu staru uspomenu.

Štoviše, ta kritika ima značenje na svim razinama svijesti.

Njezin misleći um, odsječen od imprinta, govori joj nešto o sadašnjosti: 'Smiri se...Pretjeruješ...Ne valja...Izbacit će me iz škole'.

To je prevučeno preko nesvjesnog osjećanja iz djetinjstva, koje boravi na drugoj liniji: 'To znači da me roditelji ne vole.

Ako me no vole, umrijet ću!'

Možda je djetinja bol spojena sa traumom rođenja, koja joj govori: 'Neću uspjeti izaći.

Umrijet ću'.

Opće osjećanje: 'Neću uspjeti!' – evocira smrtnu opasnost.

Te tri razine formiraju lanac boli i sve tri učestvuju u rezultirajućem osjećanju : mučnini u želucu i gušenju (prva razina), osjećanju 'Neću uspjeti' (druga razina) i ideji: 'Neću uspjeti i nisam dobra' (treća razina).

 

Ako toj osobi kažete: 'Nemoj toliko preuveličavati tu malu kritiku.

Ne znači to ništa'.

Nećete joj uopće pomoći.

Jer to jest značilo nešto; značilo je život ili smrt.

Zapamtite, mi psihološki reagiramo na povijesno utisnutu stvarnost, a ne na tekuće događaje.

Naše uspomene prekrivaju trenutni imput i određuju psihološke reakcije.

 

Recimo da netko sa velikim utisnutim stresom dobije srčani udar.

Ako mu, poslije udara, podviknemo 'smiri se' – kao da govorimo zidu.

Tijelo mu logički reagira na prošlost i stalno je u modusu opstanka.

Imprint ne zna da visoki krvni tlak i ubrzan rad srca čovjeka mogu ubiti.

Čovjek zna da mora 'olabaviti', ali dokle god ga utisak gurka, on nije u stanju to učiniti.

Liječnik mu kaže: 'Morate se opustiti.

Umrijet ćete ako se ne opustite!'

U međuvremenu, tijelo mu kaže: 'Nikada se ne možeš opustiti!'

Cijeli je sistem mobiliziran protiv moguće smrti prilikom rođnja, i sama ta mobilizacija sada će vjerojatno izazvati smrt.     

 

 

Dr Arthur Janov

Nastavlja se...