Istraživanje prošlosti radi iznalaženja smjernica za opstanak.

 

 

Kao reakciju na stresna iskustva, tijelo proizvodi visoku razinu hormona stresa.

Isti ti hormoni igraju ulogu u uspostavljanju i jačanju sistemskog pamćenja tih iskustava (imprint).

Bol i patnja podstiču proizvodnju prirodnih opijata, koji su agensi represije.

 

Dr Mortimer Mishkin

Solomon Snyder, kao i istraživači Mortimer Mishkin i Tim Apenceler, u časopisu Scientific American, tvrde da se endorfini i drugi neuroinhibitori proizvode posebno na mjestima gdje se prerađuje fizička i emotivna bol.

 

Ako strukture koje prerađuju osjećanja također luče represivne neurohormone, te strukture kontroliraju i pristup našim emocijama.

Tako, bol ne utječe samo na ono što opažamo i učimo, već i na ono što potiskujemo.

Slična istraživanja potkrepljuju tu perspektivu.

Na primjer, eksperimenti na mladuncima štakora otkrili su da stres doživljen neposredno po rođenju dovodi do velike promjene u sustavu receptora boli kod štakora.

Traume mijenjaju strukturu mozga, pokrečući prerani razvoj stanica za posredovanje boli i izazivajući visoku razinu cirkuliranja endorfina. 

Također, proučavanje magnetske rezonance pokazuje da psihotičari imaju prevelik broj dopaminskih receptora u emocionalnim centrima mozga.

Razmišljajući obrnutim redom, povećana količina receptora boli ukazuje na postojanje rane traume.

Logična pretpostavka je da su njihovi limbički mozgovi savladani ranom traumom.

 

Slika 1. Solomon Snyder je otkrio da su limbičke strukture pune endorfinskih receptora

 

Kao što vidite, kada se bol jednom pojavi, mi zauvijek reagiramo, izmijenivši način na koji promatramo svijet.

Dok postoji imprint, u izvjesnim situacijama u sadašnjosti odzvanjaju rane traume.

Zbog toga su mnogi ljudi stalno napeti i nervozni.

Zbog toga je nekima  vrlo teško primiti kritiku; u najmanjem predbacivanju odjekuju teški prijekori koje su u mladosti slušali od roditelja.

Zbog toga se mnogi osjećaju tako opustošeno kada mladić ili djevojka odluče raskinuti.

Ta 'odbačenost' odjekuje poraznim značenjem napuštenosti u djetinjstvu.

 

Štoviše, lanac boli objašnjava zašto ćemo, vjerojatno, na sadašnji stres reagirati kao što smo reagirali u suočavanju sa izvornim stresom.

Suočen s problemom drugog tipa stresnog imputa, sustav nesvjesno skenira prototipsku reakciju.

Neki se ljudi suočavaju sa problemima trenutno i direktno.

Drugi pak pkušavaju probleme ignorirati, navodno se nadajući da će ovi preko noći ispariti.

U teškim životnim trenucima, neki se brzo aktiviraju, dok drugi reagiraju sporo.

Ti sklopovi, kao dio lanca boli, pokazuju kako rana trauma djeluje na kasnije ponašanje i kako ona diktira većinu događaja u našem životu, kao i naše zdravstveno stanje.