ZAŠTO NIJE POTRČAO K NEKOM ČOVJEKU

 

23. studenog

 

Rano ujutro. Nekoga pogazio vlak.

Vlakovoda kaže da je čovjek, sasvim nenadano,

stao na tračnice i bacio se pod vlak.

Zašto je taj čovjek poželio umrijeti?

Zar mu je život bio tolik teret

da ga se je želio osloboditi bacajući se pod vlak?

Bože, za tebe su dani i noći možda

puni takvih gostiju koji na sve moguće načine

žele pobjeći od muke života. Budi dobar prema njima.

Život im je nanio previše bola.

Daj svima njima, ovom čovjeku također,

istinski, potpuni život.

Taj čovjek bijaše nepoznat, bezimen, bez papira.

Nitko nije znao odakle je.

Ali ti, Bože, ti ga moraš poznavati,

jer je u tvoj dlan upisano i njegovo ime.

Brutalni, jak udarac vlaka što jureći nailazi

čini se katkad čovjeku

kao željeno otkupljenje od života

koji je iz dana u dan postajao nesnosnom mukom.

Z a š t o je jurio pod vlak,

zašto nije potrčao k nekom čovjeku?