ZAŠTO NIJE POTRČAO K NEKOM ČOVJEKU
23. studenog
Rano ujutro. Nekoga pogazio vlak.
Vlakovoda kaže da je čovjek, sasvim nenadano,
stao na tračnice i bacio se pod vlak.
Zašto je taj čovjek poželio umrijeti?
Zar mu je život bio tolik teret
da ga se je želio osloboditi bacajući se pod vlak?
Bože, za tebe su dani i noći možda
puni takvih gostiju koji na sve moguće načine
žele pobjeći od muke života. Budi dobar prema njima.
Život im je nanio previše bola.
Daj svima njima, ovom čovjeku također,
istinski, potpuni život.
Taj čovjek bijaše nepoznat, bezimen, bez papira.
Nitko nije znao odakle je.
Ali ti, Bože, ti ga moraš poznavati,
jer je u tvoj dlan upisano i njegovo ime.
Brutalni, jak udarac vlaka što jureći nailazi
čini se katkad čovjeku
kao željeno otkupljenje od života
koji je iz dana u dan postajao nesnosnom mukom.
Z a š t o je jurio pod vlak,
zašto nije potrčao k nekom čovjeku?