ZAŠTO Ml SE TO DOGAĐA?

»Ne spominjite se onoga što se je zbilo, nit mislite na ono što je prošlo«

(Izaija, 43:18).

»Ali kažem samo jedno: zaboravljajući ono što je na zad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu...«

(Filipljanima, 3:13-14)

Što god čovjek posije, to će i požeti. To znači da ćemo, ako sadimo misli o miru, skladu, uspješnosti, to i žeti. Ako pak sijemo misli o bolesti, oskudici, razdoru i svađi, žeti ćemo te stvari. Moramo znati da je naša podsvijest poput tla; iz njega će proklijati svako sjeme koje posadimo u vrtu našega uma. Biblijski govoreći, sijemo misli kad im svim srcem vjerujemo, a ono što uistinu duboko u srcu vjerujemo, ono je što pokazujemo.

Imao sam prijateljicu koja je zbog bolesti bila prikovana uz krevet i za vrijeme mog posjeta Londonu, posjetio sam je u bolnici. Rekla mi je: »Zašto mi se ovo dogodilo? Čime sam to zaslužila? Zašto se Bog ljuti na mene? Zašto me kažnjava?« Njezini su prijatelji istakli da je ona vrlo ljubazna i duboko produhovljena osoba, da je jedan od stupova njihove crkve, itd.

Ona je uistinu bila u mnogo čemu izvanredna osoba, ali je vjerovala u stvarnost svoje bolesti i u to da je njezino stanje neizlječivo. Vjerovala je da njezino srce djeluje po vlastitom nahođenju, neovisno o mislima. To se vjerovanje i ostvarilo. Promijenila ga je i počela je shvaćati da je njezino tijelo duhovno i da mijenjajući svoj um, mijenja i svoje tijelo. Odbila je u mislima bolesti pridavati moć i molila je: »Beskonačna is- cjeljujuća Prisutnost teče kroz mene kao harmonija, zdravlje, mir, cjelovitost i savršenstvo. Božja iscjeljujuća ljubav ispunjava svaku moju stanicu«. Često je ponavljala ovu molitvu i kao posljedica njezinog novog vjerovanja uslijedilo je predi- vno iscjeljenje. Ta je žena živjela nekoliko godina u strahu od srčanog udara, ne znajući da nam se događa ono čega se najviše plašimo.

Zakon života zakon je vjerovanja. Nevolje bilo koje vrste su prirodni upozoravajući signali koji nam pokazuju da razmišljamo pogrešno i da nas ništa osim promjene misli ne može osloboditi. Čovjek je izraženo vjerovanje, rekao je Quimby, i mi izražavamo ono u što zaista vjerujemo. Zakon uzroka i posljedice djeluje u svako vrijeme, i čovjeku se ne događa ništa bez njegova sudjelovanja i pristanka. Ne morate razmišljati o slučajnostima koje su vam se dogodile.

Dr. Paul Tournier, poznati francuski psihijatar, pisao je o čovjeku koji je posjekao ruku pilom i za to okrivio tzv. slučajnost da je drvo koje je pilio bilo vrlo vlažno. Dr. Tournier znao je da postoji mentalni i emocionalni uzrok iza te ozljede. Otkrio je da je čovjek vrlo ljut na svog poslodavca i da još uvijek osjeća znatnu ogorčenost i neprijateljstvo prema bivšem poslodavcu koji ga je otpustio. Objasnio je čovjeku da kad je emocionalno uznemiren njegovi napori postaju neusklađeni i grčeviti i zato dolazi do nezgode.

U trinaestom poglavlju Lukina evanđelja čitamo:

»U isto vrijeme dođu neki te izvijeste Isusa o onomu što se dogodilo Galilejcima kojih je krv Pilat pomiješao s krvlju njihovih žrtava. On im reče: 'Mislite li da su ti Galilejci, jer tako nastradaše, bili veći grješnici od svih ostalih Galilejaca? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti. Ili mislite da onih osamnaest, na koje se sruši kula u Siloi i pobi ih, bijahu grješniji od svih stanovnika u Jeruzalemu? Ne to, velim vam! Štoviše, ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti.'"

Isus je kategorički zanijekao da su žrtve takvih nesreća bili gori grešnici od drugih ljudi, i dodao je: »...ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti«. Zla sreća, nezgode i razne tragedije znakovi su mentalnog i emocionalnog nereda koji se počeo manifestirati. Obratiti se znači početi misliti na nov način, vratiti se Bogu i uskladiti svoje misli i mentalne zamišljaje s beskonačnim Božjim životom, ljubavlju, istinom i ljepotom; tada postajemo kanalima božanskog djelovanja.

Utišajte svoj um nekoliko puta dnevno i tiho, polako i s ljubavlju potvrđujte: »Bog teče kroz mene kao sklad, zdravlje, mir, radost, cjelovitost i savršenstvo. Bog u meni hoda i govori. Božja riječ uvijek je oko mene i kamo god idem, Božja mudrost me vodi i Božje se djelo provodi. Svi moji putovi su putovi ugodnosti i mira«.

Zadržavajući se na ovim vječitim istinama, uspostavit ćete obrasce božanskoga reda u svojoj podsvijesti; i s obzirom da se sve utisnuto izražava, otkrit ćete da čitavo vrijeme zakriljujuća Prisutnost, vaš nebeski Otac, bdije nad vama i odgovara kad ga pozovete.

Svi smo mi u svjetovnom umu, velikom psihičkom moru života. Svjetovni um vjeruje u bolest, nesreće, smrt, zlu sreću i tragedije svake vrste, i ako se ne obratimo, tj. ako ne stvorimo svoje vlastite misli, učinit će to za nas svjetovni um. Postupno, svjetovne misli koje se spuštaju u našu podsvijest dovode do zasićenja i očituju se kao nesreća, iznenadna bolest ili nevolja. Većina ljudi ne razmišlja; oni misle da misle. Razmišljate kad pravite razliku između onoga što je lažno i onoga što je istinito. Misliti znači birati. Imate mogućnost reći da ili ne. Recite da istini i odbacite sve što nije Bog ili istina. Ako vaš mentalni instrument ne bi mogao birati, tada ne biste bili osoba. Imate sposobnost prihvaćanja ili odbacivanja, »...sve što je čestito, što je dično, što je pravedno, što je nevino, što je ljubazno, što je na dobru glasu, i sve što je krjeposno i hvale vrijedno, to neka bude sadržaj vaših misli.«

Vi razmišljate kada znate da postoji beskonačna Inteligencija koja odgovara na vaše misli, i da neovisno o kakvom se problemu radi, razmišljajući o božanskom rješenju i sretnom završetku, otkrivate subjektivnu mudrost u vama koja vam odgovara, otkrivajući savršeni plan i pokazujući put kojim trebate krenuti.

Prije nekoliko mjeseci posjetila me žena i izjavila da ima organsku ozljedu koju godinama ne može izliječiti. Prošla je kroz sve terapije, uključujući i zračenje. Molila je, a i drugi su, bez rezultata, molili za nju. Rekla mi je: »Bog nije uz mene u tome. Grješnica sam i zato sam kažnjena«. Također mi je rekla da je išla čovjeku koji ju je hipnotizirao, i koji joj je, govoreći o njezinoj prošlosti, imao drskosti i hrabrosti reći da je žrtva karme, jer je u prošlom životu ozljeđivala ljude nepravedno ih kažnjavajući, te da sada trpi i žanje upravo ono što je zaslužila. Upitala je s bolom u glasu: »Mislite li da je to razlog zašto se ne mogu izliječiti?« Sve to je vrlo zbunjujuće i zastrašujuće apsurdno. To objašnjenje pomiješalo je ženin jad i bol i nije ponudilo nikakvu terapiju ili utjehu.

Objasnio  sam  joj  staru  istinu:  postoji  samo  jedna  Sila  -Bog.  To  je  kreativna Inteligencija u nama koja nas je stvorila. Ta Sila dolazi k nama u obliku u kojem vjerujemo u nju. Ako čovjek misli da ga Bog kažnjava i da mora patiti, ostvaruje mu se ono što vjeruje. Čovjek je ono što misli u svom srcu. To znači da čovjekovu sudbinu određuju njegove misli i osjećaji. Čovjek je ono o čemu čitav dan razmišlja, i ako propusti razmišljati konstruktivno, mudro i pravedno tada će netko drugi ili svjetovni um razmišljati umjesto njega i možda napraviti potpunu zbrku u njegovu životu.

Ako vjerujete da je Bog beskonačna Dobrota, apsolutna Harmonija, neograničena Ljubav i Mudrost, Božja prisutnost će odgovoriti u skladu s tim po zakonu recipročnog odnosa, i otkrit ćete da ste blagoslovljeni na nebrojene načine. Životne sile nisu zle; sve ovisi o načinu na koji ih koristimo. Atomska energija nije zla; ona je dobra ili loša, ovisno o načinu na koji je koristimo. Čovjek može upotrijebiti električnu energiju da ubije nekoga ili da počisti sobu usisivačem. Vjetar koji tjera brod na stijene također ga može odvesti u sigurnost. Način na koji se bilo koja stvar na svijetu koristi ovisi o čovjekovoj misli. Čovjekov um određuje način korištenja sila i predmeta. Dobro i zlo pokreti su čovjekova uma koji su u relativnom odnosu prema jedinoj Sili, koja je cjelovita, čista i savršena. Kreativna Sila je u čovjeku. Mi dajemo snagu izvanjskim stvarima. Ona žena tražila je opravdanje i alibije za svoju patnju. Tražila je izvan sebe umjesto da shvati da je uzrok uvijek u njezinoj podsvijesti.

Zamolio sam je da mi kaže nešto o svojim odnosima s muškarcima. Priznala je da je prije pet godina imala jedan nezakoniti ljubavni odnos zbog kojeg  još  uvijek  ima grižnju savjesti i osjeća se krivom. Ta neprekidna grižnja savjesti bila je  psihička povreda iza njezine tjelesne rane. Shvatila je da je Bog ne kažnjava, već da se samokažnjava svojim mislima. Rana je bila ukrućena /kruta/ misao koju nije mogla izbiti iz glave. Život ili Bog ne kažnjavaju. Opečete li prst, Život ublažava upalu i daje vam novu kožu, obnavljajući je dok ne  postane cjelovitom. Pojedete li neku pokvarenu hranu, Život će vas potaknuti na povraćanje i nastojat će vas dovesti do savršenog zdravlja. Naši stari su govorili da liječnik povija ranu, a Bog je liječi.

Povrede i simptomi bolesti koje nikakav medicinski tretman ili molitvena terapija nisu mogli izliječiti, nestali su u tjedan dana. Ne postoji gora patnja od grižnje savjesti i svakako nijedna destruktivnija. Ta je žena kažnjavala samu sebe pet godina destruktivnim razmišljanjem, i kad se prestala osuđivati i počela zahtijevati da beskonačna iscjeljujuća Prisutnost prožme čitavo njezino biće i da Bog ispuni svaku stanicu njezina tijela, rana je nestala. Ako pet godina pogrešno koristite principe kemije ili elektriciteta i iznenada ih pravilno upotrijebite, svakako nećete reći da zakoni elektriciteta imaju nešto protiv vas zato što ste ih pogrešno upotrebljavali. Slično tome, bez obzira na to koliko ste dugo koristili svoj um na negativan i destruktivan način, onog trenutka kad ga počnete upotrebljavati na ispravan način, ispravni će rezultati uslijediti. »Ne spominjite se onog što se zbilo, nit mislite na ono što je prošlo« (Izaija, 43:18).

Čovjek koji me posjetio prije nekoliko mjeseci postupno je gubio vid. Pripisivao je to nedostatku vitamina i nasljed-nim čimbenicima, ističući da je i njegov djed oslijepio u osamdesetoj godini. Bio je član neobičnog kulta. Voda kulta, nakon što je proučio njegov horoskop, rekao mu je da su planeti štetno poredani i da je to uzrok njegovu sve slabijem vidu. U današnjim psihosomatskim krugovima dobro je poznato da definitivnu ulogu u svim bolestima igraju psihički čimbenici. Do kratkovidnosti može doći djelovanjem uma. Ispitivanje mentalnih i emocionalnih  čimbenika radije  nego  očiju može otkriti temeljni emocionalni problem, razlog zašto je podsvijest odabrala određenu slabost kojoj je namjera da istisne sve drugo osim neposrednog okruženja.

Dr. Flander Dunbar ustvrdio je da izvjesne emocionalne reakcije mogu navesti mišiće koji nisu pod kontrolom volje da izvrnu očnu jabučicu iz očne duplje. Razgovarajući s tim čovjekom, otkrio mi je da mrzi pogled na punicu koja je živjela u kući zajedno s njim. Bio je pun potisnutog gnjeva; emocionalni sustav više nije mogao podnositi napetost i izabrao je njegove oči koje su to morale ispaštati.  U  ovom slučaju, lijek je bilo objašnjenje. Bio je iznenađen kad je naučio da se  negativne emocije, ako potraju, uvuku u podsvijest i, budući da su negativne, moraju imati negativni izlaz. Negativna zapovijed koju je uputio svom umu: »Mrzim pogled na nju«.

»Ne želim je više vidjeti«, bila je prihvaćena u njegovom dubljem umu i sprovedena u djelo.

Sredio je da njegova punica ode živjeti negdje drugdje i molio je za nju, predajući je Bogu i tražeći za nju sve nebeske blagoslove. Gotovo istovremeno, njegov se vid počeo poboljšavati, i kroz dva tjedna posve se popravio. Znao je da je oprostio svojoj punici jer ju je mogao sresti u mislima, a više nije osjećao nikakvu negativnu pobudu. Pokušao je objasniti gubitak vida vanjskim uzrocima radije nego onima u vlastitom umu.

Nedostatak vitamina A može prouzročiti upalu oka, odnosno upalu očne sluznice; ipak, razlog tome može biti i neznanje, nezainteresiranost ili nemar dotične osobe. U tom bi slučaju uzrok bio glupost ili nedostatak brige; radi se dakle o stanju uma ili jednostavno o pomanjkanju znanja. Do vitamina A može se doći i trebali bismo ga znati koristiti.

Ne možete izbjeći ili nadmudriti zakon uma. Događa vam se ono u što vjerujete, a vjerovanje je misao u umu. Nikakva izvanjska sila ili zlo biće ne pokušava vas namamiti ili ozlijediti. Ljudi neprekidno svoje slabosti pripisuju atmosferi, vremenu, zanemarenim dužnostima, zlim bićima, mikrobima, virusima i prehrani. Čovjek zagađuje zrak čudnim predodžbama i netočnim učenjima. Ako čovjek vjeruje da će ga, bude li pored ventilatora, zaboljeti vrat ili da će se prehladiti, tada to vjerovanje, kad ga prihvati, postaje njegov gospodar i upravitelj i uzrokuje da dobije prehladu. Zato Biblija kaže: »Neka ti bude po tvojoj vjeri«. Ventilator nema nikakvu moć da prouzroči bilo kakvu prehladu; on je bezopasan. Vaša se vjera može upotrijebiti na dva načina. Možete vjerovati da će vam nevidljivi virus donijeti gripu ili možete vjerovati u nevidljivog Duha u vama koji teče kroz vas kao harmonija, zdravlje i mir.

Shvatite da Bog ne može biti bolestan, i da je Duh u vama Bog. Ono što je istina o Bogu, istina je i o vama. Vjerujte tome i nećete nikada biti bolesni jer bit će vam (u zdravlju i sreći) po vašoj vjeri. Emerson je rekao: »Čovjek ne doživljava svoju sudbinu kao nešto blisko budući da veza s njom nije očita, ali u duši je već sadržan događaj koji će je ostvariti, jer događaj je ostvarenje čovjekovih razmišljanja i ono za što se sami sebi molimo uvijek je uslišano. Sam događaj je otisak vašeg stanja i pristaje vam poput vlastite kože«.

Đavao u Bibliji označava neznanje i pogrešno razumijevanje. Pročitajte živ (engl. live; prim, prev.) odostraga i dobit ćete zlo (engl. evil; prim, prev.) Vaše zlo je izopačenje životnog principa koji je Bog. Bog je jedinstvo i On traži način da se izrazi kroz vas kao ljepota, ljubav, radost i božanski red. Protivnik, đavao, Sotona, itd. je pogrešna ideja u vašem umu. Demoni koji opsjedaju čovjeka su sukobi, mržnja, osveta, neprijateljstvo, samoosuđivanje i druge negativne emocije. Ako čovjek propusti vjerovati u Božju dobrotu i ljubav, stupanj njegove nevjere može itekako biti njegov tzv. đavao, koji je uzrok patnji, bolova i zle sreće.

Jedna mi je žena pisala o svojoj kćeri koja je u New Yorku gledala uličnu tučnjavu. Metak je okrznuo njezinu šaku i dva su joj prsta morala biti amputirana. Što je bio uzrok tome? Je li to bila Božja volja? Je li taj događaj bio kazna za njezine grijehe? Na sva ta majčina pitanja odgovor je negativan. Bog ne osuđuje i ne kažnjava; dobro i zlo pokreti su čovjekova uma. Vrlo je primitivno vjerovati da nas Bog kažnjava i da nas đavao napastuje. Stanje naše svijesti uvijek se očituje. Uzrok je uvijek stanje naše svijesti.

Ne   znamo   sadržaj   djevojčina   uma.   Ako   je   bila   kivna,   ispunjena   mržnjom neprijateljstvom i samoosuđivanjem, mogla je na sebe privući takve okolnosti. Trebamo zapamtiti da većina ljudi ne disciplinira, ne kontrolira, odnosno ne upravlja svoje razmišljanje i mentalne zamišljaje u skladu s božanskim; stoga njihov propust da razmišljaju konstruktivno i harmonično, s motrišta beskonačnog Jednog znači da oni svoje umove otvaraju iracionalnom razmišljanju gomile koje je puno strahova, mržnje, ljubomore i svih vrsta negativnih događaja.

Čovjekov propust da misli na ispravan način je jednako tako loš kao i negativno i destruktivno razmišljanje. Sjećam se jednog irskog seljaka koji je cijeli tjedan čekao iza ograde, namjeravajući ustrijeliti vlasnika zemlje kad se pojavi. Jednog je dana kao i obično krenuo prema ogradi, kad li se spo-taknuo, a puška je opalila i smrtno ga ranila. Nisam u to vrijeme razumio razlog i, poput ostalih, vjerovao sam da je to bila nezgoda. Ne postoje nezgode; um, raspoloženje, osjećaj stoje iza automobila, vlaka, bicikla, kao i iza puške. Taj je čovjek dugo vremena nosio ubojstvo u svom srcu i njegova je podsvijest odgovorila u skladu s tim.

Vaše stanje svijesti vaša je kreativna snaga, i nikakvo vam iskustvo ne dolazi osim onoga za kojeg postoji afinitet u umu. Različite se stvari odbijaju. Ako hodate i govorite s Bogom i vjerujete da vas Bog vodi i da zakoni sklada uvijek upravljaju vašim životom, tada ne možete biti u vlaku koji se prevrnuo jer nesklad i harmonija ne idu skupa. Na kraju pisma, majka je dodala: »Moja kćerka ne može molitvom vratiti svoja dva prsta«. Ne znam zbog čega su ljudi tako određeni i kategorični u svojim izjavama da čovjeku ne može narasti noga ili prst koji nedostaje.

Dopustite mi da citiram navod iz knjige On iscjeljuje danas Elsie Salmon: »Mildred je imala tri godine kada su je doveli k meni. Rođena je bez lijeve šake. Ruka je završavala tkivom ne većim od kažiprsta dobrano iznad palac. Tri mjeseca kasnije shvatili smo da to uopće nije palac nego da je ta izraslina čitava šaka na kraju ruke, i ona se poput ruže rascvjetala ispred naših očiju«.

Zaključila je rekavši da su oni koji su bili skeptični sada to prihvatili kao ustanovljenu činjenicu. Možda bismo trebali učiti od nosoroga. Otkinete li mu rog, izrasti će mu novi. Odrežite raku nogu, izrasti će mu nova. Vjeruje li čovjek da mu može izrasti novi  prst, noga ili bilo koji drugi organ, on može  oživotvoriti svoje vjerovanje

Prestanimo kriviti druge; pogledajmo unutra tražeći uzroke svemu. Vjerujte u Boga,

u Njegovu dobrotu, ljubav i vodstvo i otkrit ćete da su svi vaši putevi postali putevi ugodnosti i mira.

Vi ste oživotvoreno vjerovanje.