II. ZARATHUŠTRINO  PROROŠTVO

Načelo otkrivenja

Tako je govorio Ahura Mazda:

«Poznajem samo jednoga - Zarathuštru Spitamu, koji jedini sluša naše pouke.

On će, Premudri, razglasiti naše namjere onima što

Ispravnost slijede.

Njemu treba udijeliti blagost riječi.»

(Gathe: Yasna 29-8)

Otkrivenje

Mazdaizam je otkrivena (objavljena) religija. On je Božja poruka, a Zarathuštra je  Božji  prorok.  Ali  u mazdaizmu uloga  proroka nije bila samo prenošenje poruke. Prorok je bio također preteča i vjesnik koji je prošao kroz neumorno i mučno iskušenje da bi dosegao stanje savršenstva.  Zarathuštrino  proročansko poslanstvo bio je  dvosmjerni proces.  On se sastojao od razdoblja njegove teozofske kontemplacije nakon čega je slijedilo Božje otkrivenje. Zarathuštra je sam potakao pro­ ces i pokazao se dostojan poslanstva. Njegova svetost, ispravnost i pozi­ tivnost priskrbili su mu povjerenje Ahura Mazde, a  u svom sveznanju Ahura Mazda znao je za Zarathuštrinu volju da objavi i širi njegovu svetu poruku.

Postupak imenovanja proroka jedini je dio Zarathuštrine životne priče koji je dokumentiran u Gathama, svetom pismu. To ne treba čuditi. Gathički mazdaizam je protiv svih kultova, uključujući i kult ličnosti. U Gathama nema obavijesti o Zarathuštrinoj genealogiji ili bližoj obitelji, osim da je pripadao klanu ili kućanstvu Spitama. U svetom se pismu također spominje ime jedne od njegovih kćeri, ne iz razloga srodnosti već zbog toga što je ona bila jedna od prvih pet aktivnih prorokovih

učenika. Međutim, prikaz prorokova obiteljskoga stabla daje se u Mlađoj Avesti.

U gathičkom prikazu razaznaju se tri se različite faze prorokove službe. Prva je doba sumnji i očaja mladoga Zarathuštre. Zarathuštra od­ bacuje opće prihvaćena vjerovanja u božanstva i njihova pretpostavljena područja djelovanja. On poriče učenja Athravana i Magija o stvarnosti  i svrsi života.

Zarathuštra je  dijete krjeposnih roditelja i odgojen je u indoiran- skom religijskom okolišu u kojemu vlada panteon božanstava. Još u svo­ joj mladosti dovodio je u pitanje istinu o bogovima i božicama. Zgražao se nad običajem žrtvovanja životinja i nad uporabom opojnih pića u vjer­ skim obredima.  Nije odobravao sebično svećenstvo i njihovu praksu istjerivanja vraga. Užasavao se nad pohlepom svećenika i nad njihovom iskorištavanjem narodnih predrasuda u svrhu vlastitoga bogaćenja. Još u ranoj mladosti osjetio je temeljnu nedostatnost u društveno-vjerskom ustrojstvu zajednice.  Držao je da je ljudska bijeda prirodna posljedica pogrješnih ljudskih činova.  On se tada dao na otkrivanje  ispravnosti, istine i tajne sreće, putem promatranja, primjene svetoga uma, prakse meditacije i intuitivne spoznaje.

Dragi se korak sastojao u Zarathuštrinom propitivanju o Krajnjoj istini. Njegov je pristup  bio intuitivan, racionalan i moralan. U tom su se postupku aktivirali i njegov um i njegova svijest. Zarathuštra je na racionalnoj razini - promatrajući izmjene dana i noći, putanje planeta, slijed godišnjih doba, te složeno ustrojstvo u prirodi i ljudskom svijetu - zaključio da mora postojati u pozadini neka inteligentna sila koja planira  i ureduje to opće ustrojstvo. Mislio je da se tako složeni i uređeni poredak ne može slučajno dogoditi niti da ga je mogla stvoriti skupina neovisnih i po hijerarhiji jednakih božanstava. On je rasuđivao u svom svetom umu, Mani, da taj nepogrješivi poredak stvaranja mora biti djelo jedne velike i moćne Monade koja je beskonačna i koju ne može odrediti ograničen čovjek. Nadalje je razmatrao stvaranje u njegovoj univerzalnosti kao is­ kazu Krajnje stvarnosti. Tu Univerzalnu inteligenciju nazvao je Vahišta Mana (Uzvišena mudrost), te postulirao da je Uzvišena mudrost autor postanka i da se stvaranje odvija po zakonu Aše.  Stvoritelja je vizuali- zirao kao onoga koji posjeduje svetu božansku moć koju je on nazvao Khšatra.  Nakon  što je  formulirao prima facie  koncept  Boga  putem

Božjih svojstava, Zarathuštra je nastojao spoznati ga putem svoga uma i svoje svijesti. Čeznuo je da vidi autora vječnoga zakona, planera svemira  i uzroka postanka. Dubokim promišljanjem je dolazio do zaključka da ograničen čovjek ne može vidjeti i shvatiti Beskonačno osim putem nje­ govih svojstava; on je shvaćao da Uzvišena mudrost mora biti prvo svoj­ stvo Istinskoga Boga. Odlučio je općiti s Bogom. Osluškujući zov svoje svijesti, Daene, shvatio je da je takav dodir moguć jedino na moralnoj ra­ zini, razini Aše ili ispravnosti. To je shvaćanje zabilježeno u Gathama:

Kada ću Te vidjeti, Aša, Gospodaru istine? Kada ču, mudar u Ljubavi, ja vidjeti Vohu Manu? Kada ću ja, slijedeći glas Sraoše,

Broditi stazom prema Moćnom Ahuri?

Da uzmognemo uvijek, proglašavajući Svetu riječ,

Obratiti snagom Jezika one koji su zabludjeli

(Gathe: Yasna 28-5)

Treća faza bila je djelovanje na razini Aše sa svim njezinim moral­ nim i etičkim   posljedicama. Zarathuštra je pomno stupao  stazom is­ pravnosti, prakticirajući nesebičnu ljubav, moralnu snagu i istinu u svim njezinim dimenzijama, u potrazi za dobrim umom i prizivajući Sveti duh.

Zarathuštra se povodio za Božjim svojstvima. Cijeli svoj život je posvetio propovijedanju istine, vođenju svojih bližnjih ljudskih bića i očuvanju prirode. Zarathuštra je, obraćajući se izravno Svetom duhu, općio s Dobrim umom, uspinjao se Stazom istine, vodio Univerzalnu ljubav, postizao Božansku hrabrost, dosegnuo Samoostvarenje i tako postao Savršen i Besmrtan. Vidio je Boga u svom umu, osjećao Boga u svojoj svijesti i najveću radost doživljavao u njegovoj blizini. Svakoga je dana zadobivao veći uvid u prirodu Kranje stvarnosti.

Usporedno s postupkom Zarathuštrinoga propitkivanja Istine, ali na potpuno različitoj razini, Duša postanka, Geuš Urvan, žalila se Bogu na širenje nepravde, nasilja, mržnje, neprijateljstva i osvete na zemlji. Ona je optuživala nesklad što pustoši društvo. Zaklinjala je Boga da pomogne. Usrdno ga je molila da očisti zemlju od razornih elemenata. Svjesna cilja postanka, ona je preklinjala Stvoritelja da pošalje jakoga i ispravnoga pojedinca da popravi takvo stanje i da vrati mir, slogu i na-

predak na ovome svijetu.  Njezin zahtjev je poduprla Ispravnost pa ga je zato razmotrio Bog.

Tebi se, o Gospodine, tužila Duša postanka,

«Za koga si me stvorio i tko mije dao ovaj oblik? Zavade i bijes, nasilje i samovolja moćnika me tlače; Nemam drugog zaštitnika osim tebe,

Pribavi mi, stoga, blagoslov sređenoga, smirenoga života.

(Gathe: Yasna29-1)

Nakon  što  se  posavjetovao  sa  svojim Uzvišenim umom  i  svojom Ispravnošću  o  pritužbi  Duše  postanka,  Ahura  Mazda je  objavio  svoju volju. Taj prikaz potvrđuje neophodnost da se čovjek posavjetuje  sa Sve­ tim umom i Savješću prije nego što se upusti u bilo koji tijek radnje.

Gathe nas  obavješćuju da je Ahura Mazda,  kao odgovor na zahtjev Duše  postanka  (ili  Majke  zemlje),  imenovao  Zarathuštru  svojim  proro­ kom i otkrio mu svoju poruku {Manthra).  Božji je glas prenijela Sraoša, utjelovljena kao  učiteljica religije.  Zarathuštra je  čuo  Božji  glas  putem svojih ušiju uma.   Metafore koje  se rabe  su lijepe i zanimljive.  Sve  se to događalo u apstraktnom i duhovnom okruženju u kojemu nije bilo ni­ kakvoga  fizičkoga  kretanja.

Kada je Zarathuštra primio poruku, on se svečano obvezao «da će podučavati ono što su mu otkrile same riječi Najsvetijega, slavopojke sadržane u Gathama.»

Prikaz proročanskoga poslanstva zabilježen u Gathama racionalan je i istodobno okultan. On utjelovljuje temelje dobre religije. U tom se procesu prožimaju razum i intuicija, um i svijest se sjedinjuju, a sve moralne snage su na djelu da Riječi istine otkriju proroku.

Gathe

Gathe  su  Božja  učenja u  milozvučnim  slavopojkama,  Manthra- ma. Gathe znače svete slavopojke a Manthre znače ono što pobuđuje na promišljanje. One sadrže pravila za najbolji život i Božji su vječni zakon. Njihova je svrha uklanjanje nejednakosti i nepravde. One vode

prema razvoju i napretku svijeta. Gathe ilustriraju punoću savršenstva, luminoznost (prosvjetljenje) božanske Mudrosti, sreću vjere u Istinu i posljedični blagoslov Dobrote. To djelo prikazuje postupak uspostave božanske  Suverenosti, Khshatre,  na zemlji.

Gathe su racionalne, praktične i univerzalne.

Prvo,  Gathe  su  racionalne.          Sveti  razum je  stalna  nit  koja  se provlači kroz Gathe. Uzvišeni um (ili Mudrost) je prva spomenuta od­ lika Boga. Ahura Mazda zamislio je svemir u svome Uzvišenome umu. Posavjetovao se sa svojim umom i ispravnošću prije negoli je izabrao Zarathuštru za proroka. Zarathuštra je spoznao Boga u svome dobrome umu. Čovjekovu osobnost uvelike čini božanska moć njegova uma. Pro­ rok poziva svoju publiku da počuje njegove propovijedi i procijene ih svojim dobrim umovima i rasuđivanjem.  On ustrajava na potrebi da slušatelji racionalno načine svoj izbor. Gathe također govore o Khratuu, naslijeđenoj  inteligenciji,  i  Chistiju,  stečenom  znanju,  naglašavajući tako važnost učenja.

Drugo, Gathe su praktične.         One poučavaju ljude da vode aktivan život na temelju dobrih misli, dobrih riječi i dobrih djela za sreću svih i za napredak i obnovu svijeta. Pravila moralnosti čine glavni dio Gatha. Ona usmjeravaju  čovjekov  način  života  na  najjednostavniji  i  najpraktičniji način,  tako  da  se  Gathe  manje  bave  teološkim  zakučastostima  a  više značenjem  pravoga  i  krivoga  i  oblikovanjem  moralnoga  prosuđivanja. Gathe su otkrivene da bi vodile čovjeka putem moralne Mudrosti, da bi unaprijedile  svijet putem jedinstva  i  čovječnih  činova  i  da bi  dokinule bijedu i poniženje čovjeka.  Gathe su prvi ekološki zakon. Čovjek kao su­ radnik Boga mora poštovati svetost prirode i raditi na njezinom očuvanju  i  održavanju.  Gesla  dobrih  misli,  Humata;  dobre  riječi,  Hukhta;  i  do­ bra  djela,  Huvaršta  najrazumljivija  su  ikada  izrečena  praktična  pravila ponašanja.

Gathe su univerzalne. Njihova poruka sadrži najviše istine za cijelo čovječanstvo. Zarathuštra propovijeda za svakoga bez obzira na rasu, boju kože ili spol. Njegova svrha je univerzalno uzdizanje istine, promicanje ljubavi, usklađivanje  uma i srca, samoostvarenje čovjeka, postignuće sreće, Ušta.

Univerzalnost te religije ogleda se u tome što se Zarathuštra obraća cijelom čovječanstvu bez ikakvih etničkih, rasnih ili drugih razlika. On

govori za sve koji su došli izbliza i izdaleka da slušaju kako propovijeda. On objavljuje da je došao preobratiti sve na novu vjeru; ipak, on cijelom čovječanstvu obećava blaženstvo dobrih djela. Ispravnost je Zarathuštri bila istovjetna s mazdaizmom. Ispravnost i vrlina su neophodne, a tko- god bude krjepostan, Ašu, uživat će u euforiji koju obećavaju Gathe. Društveni, prije negoli teološki obziri, objašnjavaju današnju nevoljkost zarathuštranskih vjernika da prime u svoje krilo one koji nisu rođeni zarathuštrani. U Iranu, muslimani ne mogu prihvatiti zarathuštranizam, jer bi bili izloženi smrtnoj kazni. Islamsko društvo je zatvoreno društvo; svatko se može pridružiti, ali nitko ne može otići. U Indiji, Parsi koji su se doselili u Indiju u devetom stoljeću obećali su vladaru Gujrata da se neće miješati u hinduska vjerovanja. Svoje su obećanje održali. U moder­ no doba navode se društvenoekonmski obziri i pitanje preživljenja kao dodatni razlozi za ne-preobraćanje. Cijelo pitanje prihvaćanja onih koji nisu  rođeni zarathuštrani u tu vjeru pretvorilo se u usijani i štetan prije­ por koje će na kraju riješiti zahtjevi modernosti i pokretljivost.

U zarathuštranizmu vrlina znači pravdu. Vrlina ne označuje slijepo izvršavanje onoga što je naređeno i ustezanje od onoga što je zabranjeno; ona označuje da čovjekova djela činjenja i propusta moraju za ishod ima­ ti pravdu. U tom kontekstu naše namjere i rezultati naših radnji dobivaju važnost.15  Prorok proglašava da on poučava ono što je naučio od Ahura Mazde i da poučava sve one koji slušaju riječi Istine i uživaju u sretnom životu.

Ono što si Ti otkrio u Tvojoj unutarnjoj vatri, Blaženstvo kroz Ašu svima nama obećao, Božanski zakon za tankoćutnu dušu

Sve to, O Mazda, objasni nam jasno, U riječima nadahnuća iz Tvojih usta,

Kako bi nam pomogao da preobratimo sve žive ljude.

(Gathe: Yasna31-3)

U traženju obraćenika, ne smije se uporabiti nikakva prisila, ni­ kakva prijetnja i nikakva sila. Nikakav materijalni motiv - bogatstvo, brak ili druge svjetovne stvari - ne smiju utjecati na nečiju odluku da prihvati vjeru. U svjetlu zahtjeva vjere onako kako su oni objašnjeni u

Gathama, bilo bi točno kazati da je mazdaizam pitanje prihvaćanja a ne preobraćanja.

Zarathuštra je bio iznimno mudra i sveta osoba. Bog mu je dao, prema Gathama, dar govora kako bi mogao preobratiti ljude jezikom a ne mačem.

Briga za dostojanstvo čovjeka u Gathama, i kao pojedinca i kao člana društva;  za ravnopravnost muškarca i žene, i,  doista,  svih ljud­ skih bića, u istinu zapanjuje. Nadmoć jednoga pojedinca nad drugim isključivo ovisi o njegovoj ispravnosti. Gathe dijele ljude u dvije skupine, Ašvan, ispravne i Dregvant, zločeste. Nije dovoljno biti zarathuštranin samo po nazivu, pukom izjavom o vjeri. Kriterij je djelo a ne riječ.

Zarathuštra žudi za bratstvom Ašvana, Maghom, koje će razveseliti svijest muškaraca i žena zarathuštranske vjere. On naglašava da Ahura Mazda daje blagoslov svim ispravnim dušama koje surađuju s Ahura Mazdom u uspostavi Khshatre na zemlji. Gathičko načelo bratstva ljudi pruža dodatno svjedočanstvo o univerzalnosti vjere.

Gathe nisu knjiga probitačnosti, a uputstva u njima nisu za konkretne okolnosti u konkretnim vremenskim razdobljima.                                                                                                        Načela sadržana u Gathama opće su prirode. Ona se mogu primijeniti na sve pojedince u svim dobima i na svim mjestima, bez obzira na nebitne vanjske razlike. Čak je i prorok podvrgnut istim pravilima. Božji čin stvaranja događa se po istom zakonu, koji je Božja volja. Naglašavajući to, možemo us­ tvrditi  da potoji jedan zakon - Božji zakon - kojemu se jednako podvr­ gavaju Bog i ljudska bića. U Gathama nepogrješivo prevladava zakon Aše. Prema tom zakonu, ispravnost i zloća, istina i laž nikada se ne mogu pomiriti i među njima nije dopušten nikakav kompromis. Prema tome, koncept «bijele laži» ili «laži probitačnosti)) je pogrješan. Dobrota i zlo su tuđi jedan drugome pa «miroljubiva koegzistencija)) među njima nije prihvatljiva. Taj jasan i nedvosmislen pristup iskazuje se u jedinstvenoj dosljednosti u cijelim Gathama. S obzirom na prevlast zakona Aše, koji označuje napredak, s jedne strane, te na djelovanje Spenta Mainyua, koji znači uvećavanje i razvoj, s druge strane, nema sukoba između gathičkih načela i modernosti, sve dok modernost ne prekrši načela zarathuštran­ ske moralnosti. Dinamizam gathičkih pravila odgovara na pitanja koja postavljaju promjenjiva vremena. Dva zakona  razvoja i napretka, kao pratitelja zakona jedinstva i stvaranja, jamče željeni sklad.

Zarathuštra

Pored prikaza Zarathuštrinoga postavljanja za proroka,  Gathe  daju imena sedam prvih prorokovih učenika.  Dvoje  su  s prorokom  slučajno povezani  krvnim  srodstvom.  Maidyoimaongha,  prvi učenik,  bio je  pro- rokov bratić,  a Pouruchista je  bila njegova kći.  Frašaoštra  i Jamaspa, dva  brata  iz  klana  Hvoga,  Fryana,  iz  turanske  etničke  skupine,  Kay Vištaspa,  i  njegova  kraljevska pratilja,  Hutaosa,  su  ostali  prvi  učenici spomenuti  u  Gathama.          Gathe  sadrže  određene  upute  proroka  svo­ jim učenicima  o  tome  kako  trebaju živjeti,  propovijedati  i  biti primjer drugima.   Zarathuštrina  propovijed  povodom  vjenčanja  njegove  kćeri za Frašaoštra važan je  dokument  o ravnopravnosti  spolova.  Žene  se u Gathama uvijek tretiraju jednako kao i   muškarci.

U uvodu ove knjige dali smo objašnjenje za ispuštanje prorokove genealogije u Gathama. Međutim, Mlađa Avesta daje imena njegovih roditelja:  Pourušaspa  (njegov  otac)  i Dughdhova  (njegova  majka). Spominje se da su oboje pripadali vrlo cijenjenim obiteljima, poznatima po svojoj pobožnosti.

Mlađa Avesta također nas obavješćuje da je mladi Zarathuštra do dobi od petnaest godina naučio sve što je mogao o tajnama stvaranja  i stvarnostima života od mudraca svoga doba. Međutim, njegov ljubo- pitljivi um nije bio zadovoljan,  a njegova božanska inteligencija nije poznavala  granica.  Stoga  se  okrenuo  meditaciji  i  samopropitkivanju. Težio je prema samoostvarenju i shvaćanju uloge čovjeka u stvaranju. Krjeposni Zarathuštra je petnaest godina hodao stazom istine i nastavio svoju meditaciju,  savjetujući  se  s Dobrim umom,  Savješću i  Svetom ljubavi. Primio je svoje poslanstvo u dobi od trideset godina. Tijekom prvih dvanaest godina njegove službe, proroka su stalno napadali u nje­ govom rodnom gradu Chaychastu. Iritirao ga je drski prkos vladajućih prinčeva i svećenika, ali nije se pokolebao. Bio je odlučan u svom po­ slanstvu, čvrst u svom stajalištu i  uvjeren u krajnju pobjedu Istine. Pri­ kaz epizode iz prorokova života daje se u Gathama. U jednom trenutku prorok se žalio da su mu lažljivi vladari prijetili i odvojili njegove sljed­ benike od njega. Onda je zapitao Ahuru u koju se zemlju treba preseliti.

U koju zemlju da krenem? Kamo da zakoračim? Od pouzdanih učenika i od prijatelja,

Drže me odvojena i daleko:

Nijedan mi suradnik ne donosi radosti,

A svi vladari drže se neistine;

Kako ću ja onda udovoljiti Ahura Mazdi?

(Gathe: Yasna 46-1)

Zarathuštra je u dobi od četrdesetidvije godine, zajedno s nekoliko svojih učenika, napustio rodni grad i odselio u Bactriju u istočnom Iranu. Nastavljajući s obraćenjima, prorok se opet suočio sa sebičnim intere­ sima društvenih nametnika koji su ljubomorno i izazovno pokušavali zadržati svoje povlaštene položaje u tom društvu. Vijest o novome pro­ roku došla je do Kavija Vištaspe, lokalnoga kralja Balha, koji je poz­ vao Zarathuštra u svoju palaču da mu objasni njegova vjerovanja. On je također pozvao svoje visoke svećenike da budu nazočni i da iznose svoja stajališta na temelju njihove tradicionalne vjere. Osvjedočivši se  o snazi Zarathuštirnoga predstavljanja nove vjere i razumnosti njegovih doktrina, Vištaspa je predbacio tradicionalnim svećenicima njihovo ne­ prijateljstvo prema proroku i sam je usvojio novu religiju, usprkos su­ protnih savjeta svojih dvorjana. Taj događaj bio je prijelomna točka u po­ vijesti nove religije. Istodobno je došlo do novoga vala suprotstavljanja koji su pokrenuli tradicionalni svećenici i vladajući prinčevi. Prorok u Oathama predbacuje prinčevima i svećenicima koji pokušavaju svojim zlim činovima držati čovječanstvo u jarmu.

Kada će moji prijatelji stići da šire Tvoju vjeru? Kada će se rastopiti ta pokvarena smjesa laži, Kojom Svećenici očaravaju svoje lakovjernike, Kojom zločesti Vladari imaju vlast

Nad imanjima i izvršavaju svoje zle namjere!

(Gathe: Yasna 48-10)

Bez obzira na strahovite poteškoće, Zarathuštra se svečano obvezu­ je da će nastaviti propovijedati istinu. On drži da je rad na nečijem idealu najbolja nagrada i sreća.

Tvoju ću Poruku, Mazda, svakako propovijedati,

jer ovo treba prenijeti mudrima, da zla sudba čeka one koji su lažni,

dok će nad Istinoljubivima zasjati Božansko svjetlo; Da će jedino sretan i mudar biti onaj,

Koji mudrome izloži Tvoju Svetu riječ.

(Gathe: Yasna 50-8)

Mlađa Avesta izvješćuje nas da je Zarathuštra vjenčao djevojku po imenu Hvovi koja je postala njegova prva ženska učenica. Tri njihova po­ tomka bila su dječaci, a tri djevojčice. Mlađa Avesta navodi imena djece s imenima četrdesetijednoga prorokova učenika.

Turbaratur, neprijatelj nove vjere, ubio je proroka u dobi od sedam- desetsedam godina dok je on propovijedao u oratoriju u Bactriji (Balhu). Tako se njegovo mučeništvo dogodilo četrdesetsedam godina nakon ot­ krivenja i u doba kada je mazdaizam već bio čvrsto utemeljen.

Osobnost proroka

Iz sadržaja Gatha može se sasvim dobro razaznati da je Zarathuštra bio prirodan čovjek. Bio je iznimno mudra i ispravna osoba. Bio je Ašvanu - onaj koji je dostigao vrhunac  samoostvarenja, savršenstva i besmrtnosti. Nikada nije za sebe tvrdio da ima nadnaravnu moć ili takve odlike. Bio je smrtan čovjek, Maretan, koji je dosegao besmrtnost kada ga je Bog imenovao prorokom. To se također odražava u Gaihama, gdje Duša postanka usrdno moli Boga da imenuje nekoga među krjeposnim živim smrtnicima, Maravat, kao spasitelja. Aša podupire taj zahtjev. I Duša postanka i Aša drže da takav spasitelj treba biti najjači među smrt­ nicima.

Aša, Gospodin, koji spaja sav Život u jedno, koji ne mrzi nijedno živo biće, odgovorio je: "Od onih ispod mene nije mi nijedan poznat, koji bi neistinu suprotstavio Istini;

On mora biti najjači od smrtnika,

Na čiji se zov moramo brzo odazvati."

(Gathe: Yasna 29-3)

Zapanjena postavljanjem Zarathuštre  za proroka,  Duša postanka uzviknula je da Zarathuštra ne posjeduje nikakvu svjetovnu moć. Ona je očekivala princa jake ruke i s vojskom koji bi bio izabran na taj položaj. Bog je prešutno  izvijestio  Dušu postanka da je  za takvo  poslanstvo potrebna duhovna a ne svjetovna snaga. Trenutačno požalivši zbog svoje drskosti, Duša postanka priznala je da Bog najbolje zna,                             i od Boga zatražila da novoimenovanome proroku dade mentalnu snagu i duhovnu moć kako bi obavljao svoje poslanstvo. Nakon toga Bog mu je podario  i dar uvjerljivoga govora. Prorok je bio karizmatična osoba koja je pos­ jedovala inteligenciju, moć uvjeravanja i rječitost. Tako je Zarathuštra postao utjelovljenje savršenstva na ovome svijetu a ne, kao što su tvrdili pretjerano gorljivi teozofi, jedan Amešaspand.

Znakovito je da sam Ahura Mazda proroka naziva Zarathuštra, što znači Zlatno svjetlo. Ime Zarathuštra sastoji se od Zaratha, što  znači zlatan, i Ushtra što znači svjetlo. Prema jednom mišljenju, ime koje je prorok dobio pri rođenju bilo je Spitma, prema klanu ili kući kojoj je pripadao njegov otac, dok je Zarathuštra bilo ime koje je dobio nakon svoga prosvjetljenja. Slično su ime, Buddha, dali budistički sljedbenici Siddartha Guatame. Prema suprotnom stajalištu, Zarath znači žut ili star, a Uštra znači deva, dok dvije riječi zajedno znače vlasnik žute ili stare deve.

Uzimajući  u   obzir  gornji   opis  prorokove  osobe,   ne  bismo  tre­ bali  doslovce  shvatiti  čuda  koja  mu  se  pripisuju  u  Mlađoj Avesti.  Ne bi im se smjelo dopustiti da umrljaju istinsku osobnost velikog proroka. Zarathuštra je  bio  prirodan  čovjek,  mudrac,  učitelj,  filozof i  prorok  i kao takvoga ga se treba sjećati i poštovati. Nema tajne u osobi proroka. Zarathuštra nije u Gathama opisan kao božanstvo.  On je bio vjesnik no­ ve religije a ne samo reformator - što treba uvijek naglasiti. Vjerovao je u   Stvoritelja kao izvora sve dobrote, u stvaranje kao čin velikodušnosti  i u čovjeka kao  pokretača razvoja i napretka.  Držao je  da je  postanak dobar i svet, a zlo izopačenje. Mislio je da je zlo proizvod ljudske zloće. Izjavio je  da je  moralni  dualizam  neophodan  za  ostvarenje  čovjekove slobode izbora, te priznao inherentnu polarnost između istine i laži. Pro­ glasio je  nepomirljivost  Dobra i  Zla.  Preporučio je  stalnu borbu protiv zloće.  Propovijedao je  život  nade,  pun  djelatnosti  i  užitka.  Obećao je duhovni  život  nakon  fizičke  smrti.  Osudio je  tradicionalne  žrtveničke

rituale ubijanja vola i ispijanja opojnoga pića iz biljke Homa. To su bila naučavanja koja su Zarathuštru učinila besmrtnim.

Predzarathuštranska era bila je poznata po raširenom animizmu i raznim oblicima štovanja prirode. Osobito je bio važan kult sunca. U tom sustavu, Athravani su se prvenstveno zalagali za pravilno slavljenje rituala koji su postajali sve veći trošak i teret za stanovništvo. Zarathuštra se zalagao da se ljudi pridržavaju bitnih osobina vjere umjesto opsesije izvanjskim obredima pročišćenja i liturgijom. On je zagovarao izravan i osoban dodir s Bogom putem mudrosti, smrtnosti i ljubavi, a ne posre­ dan i bezličan odnos putem svećeničkih posrednika; nesebično zalaganje za napredak čovječanstva a ne predstave koje će se svidjeti prinčevima i svećenicima. Sličan narodni pokret uslijedio je kasnije protiv brahmana, svećeničke klase u Indiji. On je imao za ishod pojavu jainizma i budizma. Nove ideje koje je propovijedao  Zarathuštra obraćale su se jednako in­ telektualnoj eliti i pobožnim masama.

Zanimljiv  je  odnos  Zarathuštre  prema  svećenstvu.   U   Gathama, Zarathuštra  sebe  naziva Zaota,  svećenik.  Stoga  bismo  očekivali  da  će Gathe  posebno  spomenuti  svećeničke  klase  Athravana  i  Magija.  Sas­ vim suprotno, prorok ih potpuno zanemaruje.  Međutim, u  Gathama od Sedam poglavlja i u Mladoj Avesti, izraz Athravan, svećenik vatre iz in- doiranske ere, ponovno se spominje. Ispuštanje Athravana u Gathama ne može biti slučajno. Ili prorok nije želio da se nastave njihove tradicional­ ne dužnosti  ili nije  želio Athravane kao posebnu svećeničku klasu koja obavlja vjerske  funkcije.  Sasvim je  drugačije  s  Magijima,  svećeničkom kalsom   u   zapadnom   Iranu,   koja   se   mnogo   godina   suprotstavljala Zarathuštri  i  njegovom poslansvtu.  Riječ Karapan  vjerojatno  se  odnosi na njih.  Riječ  maga, u značenju  «veliki» uporabljena je u  Gathama  od Sedam poglavlja u  generičkom  smislu  i  to  samo jednom.  Iako  Mlađa Avesta  obiluje  ritualima,  ne  možemo  držati  slučajnom  činjenicu  da  se liturgija ne  spominje u  Gathama.  U potrazi  za objašnjenjem,  zapažamo da Zarathuštra u  Gathama predbacuje Karapanima njihovu  složenu i te­ gobnu  litrugiju.  Prorok  štuje  Boga  samo jednostavnim ritualima izdig ­ nutih ruku»,  «dubokim i iskrenim poštovanjem»  i «dobrom mišlju,  dob­ rom riječi i dobrim djelom.»               Te primjedbe  ne  možemo  olako  shvatiti. Zaključak je  da Zarathuštra nastoji  prenijeti  ideju  kako  dužnost mazda- ista ne prestaje  izvođenjem određenih rituala i mehaničkim mrmljanjem

molitvi. Važno je djelo a ne riječ, namjera a ne spontanost, iskrenost a ne pretvaranje. Iskreno uvjerenje istaknuto je obilježje mazdaizma,

Rituali koje danas izvode zarathuštrani uključuju je liturgija koju su Magi uveli u Mlađu Avestu. Ovdje bih mogao dodati osobnu bilješku o pozitivnom učinku tih rituala. Rituali koji pomažu mentalnoj koncen­ traciji opravdani su; izvan toga oni su nepotrebni.

Nadnevak i mjesto rođenja Zarathuštre

U odsutnosti točne obavijesti u Avesti o nadnevku i mjestu rođenja proroka Zarathuštre, moramo se osloniti na tekstove povjesničara.

Treba naglasiti nekoliko stvari. Prvo, narod istočnoga Irana, gdje je Zarathuštra propovijedao svoju religiju, nije imao kronološko bilježenje počevši od određenoga datuma kao osnove. Drugo, genealogija proroka nije spomenuta u Gathama. Treće, dokazi o tome su prijeporni. Grci koji su pisali o Zarathuštri bili su vremenski daleko udaljeni od njega; Sas- anidi su željeli da se uspostava njihove dinastije podudara sa zlatnim do­ bom u pretpostavljenom zarathuštranskom povijesnom obrascu.                                                                                                                   Stoga nam starost religije i manipulacija s vremenom djelovanja proroka iz političkih razloga može pribaviti objašnjenje za razlike u mišljenju.

Grčki klasični pisci, koji citiraju istaknute povijesne osobe poput Aristotela,   Hermodorusa i Ksanta (peto stoljeće prije Krista), datiruju proroka Šest tisuća godina prije Krista.  Iranski pisci iz  sasanidskoga doba, u pokušaju da se rođenje Zarathuštre poklapa s pisanom poviješću  i  da  se  njegovo  tisućljeće  poklapa  s  utemeljenjem  sasanidske  vlada­ vine, datirali su ga mnogo kasnije u sedmo stoljeće prije Krista. Tako su oni poistovjetili Vištaspa, tijekom čije vladavine je živio Zarathuštra, s Hištaspesom, Darijevim ocem, ahemenidskim kraljem. Jedan od tih datuma, sedmo tisućljeće prije Krista drži se klasičnim, a drugi, sedmo stoljeće prije Krista, tradicionalnim.

Još je  500.  godine A.D. Agatija,  grčki povjeničar koji je bio  suvre- menik s pahlavi piscima sasanidskoga razdoblja, pisao:  «Ne možemo ut­ vrditi vrijeme kada je Zarathuštra bio u naponu snage i kada je dao svoje zakone. Perzijanci danas jednostavno kažu da je živio u doba Hystaspesa, ali to je vrlo dvojbeno i ne možemo razriješiti  dvojbu je li taj Hystaspes

bio Darijev otac ili neki drugi Hystaspes.»   Zatim nastavlja: «Bez obzira u koje je doba živio, on je svakako bio njihov prorok.... Nakon što je promijenio stari oblik štovanja, uveo je višestruke i čudne doktrine.» Premda je u tim izjavama Agatija bio politički motiviran i želio osuditi zarathuštranizam i perzijske sljedbenike te religije, njegova dvojba glede vremenskog situiranja proroka označuje da tradicionalan nadnevak nije čak ni onda uživao konsensus znanstvenika.

Povijest čovječanstva pokazuje da se metalurgija razvila još 7.000 godina prije Krista i da je u zapadnoj Aziji željezno doba počelo nešto prije 1.000. godine  prije  Krista. Željezo  se ne  spominje u  Gathama, ali se spominje metal ili bronca, Ayah. Može li se pojava te riječi, na temelju rekonstrukcije materijalne kulture, uzeti kao oznaka da se zarathuštranizam širio neko vrijeme u brončanom dobu, to jest, prije

1.000.  godine prije Krista? Rig  Veda se datira u osamnaesto stoljeće prije Krista. Rekonstruirajući književnu kulturu i religijska vjerovanja, te imajući na umu da su neka obilježja gathičkoga jezika arhaičnija od odgovarajućih obilježja vedskoga sanskrta, mogli bismo datirati rođenje zarathuštranizma oko tog doba. Suvremeni zarathuštrani podijeljeni su oko toga pitanja. Odbacujući klasičnu grčku kronologiju, oni su predložili datume koji se protežu od sedmoga   do jedanaestoga,                  četrnaestoga, petanestoga pa sve do  sedamnaestoga       i osamanestoga stoljeća prije Krista.           Nedavno su otkriveni ostaci zarathuštranskoga hrama   u Uz- bekistanu, u Aziji, i sovjetski arheolozi su ih datirali da su iz razdoblja od 2.000 godina prije Krista.               Najranije spominjanje zarathuštranizma u drugim svetim knjigama je u Starom zavjetu,                  a prvi povijesni prikaz o proroku dao je Herodot.

Rodno  mjesto  Zarathuštre,  prema Avesti,  je  na  obalama  rijeke Dareja   u Airyana Vaejahu. Zavičaj Airyana Vaejah ne može se točno odrediti na zemljopisnoj karti. Kad bi taj naziv označavao zemlju u kojoj su se govorili iranski jezici i prevladavala iranska kultura, na sadašnjoj karti  svijeta to bi bilo područje koje pokriva dijelove Transkavkazije, središnje Azije, sjeverozapadne Indije, Mezopotamije i Irana. Neki spo­ minju Azerbejdžan i mjesto Ragha (Rey) kao prorokovo rodno mjesto. On je svoju religiju propovijedao u Balhu i govori se da je ubijen u Balhu. Gathički jezik pripada jezicima istočnoga Irana. Dareja se danas

prepoznaje kao Araxes (Seyhoon u Perziji) u Transoksianiji;* a rodno mjesto proroka smješta se blizu sjeverozapadne granice Medije.

Neki znanstvenici drže da je grad Ragha (danas Rey blizu Teherana) bio prorokovo rodno mjesto; a drugi pretpostavljaju da je to bilo «sjedište prorokove službe u kojemu je on bio i duhovni i svjetovni vođa»  - što je tvrdnja koja se ne može dokazati, osobito u svjetlu tardicionalnoga grada njegova mučeništva, Balha.

Proroci prije i poslije Zarathuštre

Gathe ne spominju ime nijednoga proroka prije ili poslije Zarathuštre. Prema svetim knjigama, mazdaizam koji je otkriven Zarathuštri najbolja je religija i idealan način života.

Međutim,  Mlađa  Avesta  spominje  imena  dviju  osoba  u  polu- proročkom statusu, a to su Gaya Maretan i Yima. Gaya Maretan, pri­ mordijalni čovjek, pojavljuje se kao prvi smrtnik koji je čuo božanske postavke vjere.  On je bio prvi vladar Irana i praslika čovjeka. Druga osoba je Yima - Yama na vedskom - koji je također bio kralj  Irana i praslika dobroga vladara. Njegova je vladavina bila povezana s pravdom, izobiljem i mirom. Bog ga je upozorio da dolaze tri uzastopne hladne zime koje će uništitit sve živo na zemlji. Yima je sagradio špilju, vera, u koju je stavio sjeme raznih biljaka, sve vrste stoke i najbolja ljudska bića. Po iranskoj mitologiji, Yima se također uspeo u duhovni svijet i vratio na zemlju. U jednom je trenutku Bog želio da Yima bude prorok i da širi Božju poruku. Shvaćajući važnost i poteškoće takvoga poslanstva, Yima je izjavio da nije sposoban i da nema dovoljno samopouzdanja da bi pri­ hvatio tako visoko poslanstvo. Pred kraj svoje vladavine, Yima je postao tašt i tvrdio da ima božansku moć. Zbog toga mu je Bog skinuo milost, te je Yima izgubio kraljevsku vlast. U Gathama se Yimu kudi kao grješnika zato što je dopustio klanje volova za užitak čovjeka.

* Napomena urednika: Araxes je u Transkavkaziji, području Medije, a ne u Transoksianiji, gdje se nalazi rijeka Syr Darya.

Mlađa Avesta spominje i  ime Haošangha, nasljednika Gaya Mare- tana, kao prvoga zakonodavca i utemeljitelja dinastije Para-Dhata. Para- Dhata znači iskonski zakon božanskog karaktera. Iz svega spomenutoga možemo zaključiti da su prije Zarathuštre postojali pojedinci koji su imali viziju, bili nadahnuti božanskim, i povremeno donosili zakone, ali Zarathuštra je bio prva osoba koja je primila proročansko poslanstvo u punom značenju te riječi. Zarathuštra je prvi primio poruku i dobio nalog da je propovijeda.

Kada Gathe izjavljuju da je mazdaizam najbolja religija za sva vremena, ne misli se na druge proroke osim Zarathuštre. Međutim, one govore o Saošyantu. U obliku Sošyos, Saošyant se ponovno pojavljuje u Mlađoj Avesti kao izabrani spasitelj. Znanstvenici rabe naziv Saosyant da bi označili Mesiju ili Mahdija u abrahamskim religijama. Tko je Saošyant?

U Gathama se  Saošyant  spominje i u jednini i u množini, iako uvijek u generičkom smislu, označavajući pobožne ljude koji rade na poboljšanju svijeta. Tako se svi vrlo krjeposni ljudi kao što su Gaya Ma- retan, Yima, prije prokletstva, Haošangha, Zarathuštra i tisuće drugih mogu smatrati Saošyant. U Mlađoj Avesti stanje se promijenilo pa se iz­ raz Sošyo, pahlavski prijevod riječi Saošyant, rabi za tri konkretne osobe koje će doći i pomoći ili dovršiti uspostavu božanskoga kraljevstva na zemlji. Svi Sošyoi bit će Zarathuštrini čudesno rođeni sinovi. Oni će na­ stati od Zarathuštrina sjemena, putem nadnaravne oplodnje triju djevo­ jaka u tri uha. Oni nisu novi proroci i ne propovijedaju nove religije. Oni primjenjuju zakon koji je Zarathuštri već otkriven. Gathe ostaju jedini božanski zakonik.

Gathe predstavljaju postanak  s  Bogom u središtu,  ljudsku zajed­ nicu s Istinom u sredini i dinamizam u svemiru temeljen na poretku u kojemu je Bog uzvišeni izvor ontološkoga i aksiološkoga savršenstva. Zarathuštrin Bog predstavlja svu pozitivnost, konstruktivnost i dobrotu. On poriče svu negativnost, razornost i zlo.  Gathe se ističu po svojim aforizmima; one ne govore o detaljima. Zakon Aše brine se o detaljima, a medij Spenta Mainyu pazi da religijska pravila odgovaraju potrebama promjenjivoga društva. Sva ta načela u Gathama čine mazdaizam napred­ nim i omogućuju zarathuštranima da udovolje zahtjevima vremena  ne

utičući se nikakvom drugom načinu života ili religiji. Zarathuštranski vjernici vjeruju u oživljavanje, a ne u obnovu mazdaizma.

Mazdaizam je velika baština koju je Zarathuštra ostavio čovječanstvu. Nakon nekoliko tisućljeća on je još uvijek živa vjera, a zarathuštrani ga posvuda ljubomorno štite od vanjskih upletanja s nadom da će ga vjerno prenijeti potomstvu. Oni vjeruju u vječni život za one koji djeluju u okviru Aše za napredak čovječanstva i razvoj svijeta. To je volja Ahura Mazde  otkrivena putem proroka.

Onaj tko putem Aše u potpunosti postiže Obnovu našega života na Zemlji,

Što je Zarathuštrina zadaća, Ahurina Volja,

On dobiva Vječni život za nagradu,

On će naslijediti sve Zemaljske nagrade; Mazda, Najmudriji to mi je otkrio.

(Gathe:Yasna 46-19)

Da zaključimo, Zarathuštra je bio ispravan smrtan čovjek koji je imenovan prorokom. On je propovijedao  novu  religiju,  mazdaizam, koju mu je otkrio Ahura Mazda u svetoj knjizi Gathama. Njegovo postavljenje za proroka proisteklo je isto tako iz njegove ispravnosti, božanske mudrosti i ljubavi prema Istini kao i iz dobrohotnoga izbora Ahura Mazde. Ahura Mazdina poruka otkrivena Zarathuštri nalazi se u Gathama, koje se racionalne, praktične i univerzalne. Gathe su duhovni  i prirodni zakon za vječna vremena.  One sadrže molitve  i moralni i građanski zakonik za ponašanje čovječanstva. Zarathuštrani, gdje god žive, moraju se pridržavati postavki moralnoga ponašanja onako kako su zabilježene u Gathama i pridružiti se svome proroku u zavjetu da se uzdaju u Ahura Mazdu i da pomoću posvećenih djela, posvećenih riječi  i posvećenih molitvi izrečenih u njegovo ime, zadobiju svetu mudrost (Vohu Mana), ispravnost-s-pravdom (Aša), moralnu snagu (Khšatra), da služe drugima s mirom i ljubavlju (Armaity), postignu samoostvarenje i

savršenstvo (Hurvatat); i konačno dosegnu besmrtnost (Ameratai) i traj­ nu sreću (Ušta) u jedinstvu s Vječnom stvarnošću - Biti Dobrote.