Farhang Mehr

ZARATHUŠTRANIZAM

Uvod u drevnu mudrost Zarathuštre

 

U ovoj nam knjizi najveći živi autoritet zarathuštranizma predstavlja duhovno naslijeđe jedne od najstarijih i najutjecajnijih religija u povijesti.

Dr. Mehr iznosi zaboravljenu duhovnost Zarathuštre i pokazuje kako je ona utjecala na abrahamske religije. Čitatelja uvodi u gathička načela svetih tekstova na avestanskom i pahlaviju, u Ašu, načelo Božje volje, moralni dualizam dobra i zla, stvaralački Sveti duh Spenta Mainyu, besmrtnost duše, načelo osvježavanja i konačnu pobjedu Dobrote.

Dr. Farhang Mehr rođen je u Tehranu, Iran. Tamo je,

pod šahom, bio predsjednik Sveučilišta Pahlavi, zamjenik predsjednika vlade, guverner Irana pri OPEC-u. Utemeljitelj je Svjetske zarathuštranske organizacije i Društva za drevnu iransku kulturu. Također je dvanaest godina bio predsjednik Zarathuštranskog Anjumana u Tehranu. Dr. Mehr je profesor na bostonskom sveučilištu. Sada s obitelji živi u Newtonu, Massachussetts.

Naslov izvornika: Farhang Mehr

THE ZOROASTRIAN TRADITION

An Introduction to the Ancient Wisdom of Zarathustra

© Farhang Mehr, 1991.

PREDGOVOR

S  rastućim  uvjerenjem  među  znanstvenicima  o  utjecaju  zara- thuštranizma na abrahamske i istočne narode, pomanjkanje literature na engleskom o zarathuštranizmu postaje sve očitije. "Unutar židovske religije,» piše profesor James Barr, «razvoj tema kao što su anđeli, duali­ zam, eshatologija i uskrsnuće tijela obično se pripisuje utjecaju iranske religije."

Nakon  oslobođenja  iz babilonskoga  sužanjstva i  dodira  s  Perzi- jancima,  židovi  su napustili svoju staru zamisao o Sheolu i usvojili Zarathuštrino učenje u pogledu budućega svijeta.  Koncept nagrade i kazne u onostranom životu što su ga  židovi  posudili od starih Perzi- janaca, kasnije se pojavio u Starom zavjetu. Govori se da je izvorno me­ sijansko vjerovanje, koje je tako nejasno u židovskim izvorima, nastalo pod utjecajem Zarathuštrine zamisli o Saosyantu. Ishod tih međusobnih djelovanja je upadna sličnost između zarathuštranizma i judeokršćanske eshatologije.

Utjecaj zarathuštranizma na muslimanski misticizam očit je u tek­ stovima vodećega muslimanskoga mistika, SuhravardTja.  Isto je tako uočljiva sličnost između obreda pročišćenja i molitava Mlađe Aveste i Kur'ana. Tema svjetla, osobito u mahajana budizmu, ishod je utjecaja zarathuštranizma na tu religiju. Ciljajući na zarathuštranizam i njegov izravan i neizravan utjecaj na druge religije, profesor Mary Boyce piše: "Neke od njegovih vodećih doktrina usvojili su judaizam, kršćanstvo  i islam, kao  i mnoštvo  gnostičkih sljedbi, dok je na Istoku on imao određenoga utjecaja na razvoj  budizma."  Zarathuštrin dualizam duboko se dojmio mnogih religija i škola filozofske misli.

Zasad još uvijek aktualna vjera, zarathuštranizam je bio službena, ili glavna, religija Iranskoga carstva tijekom tri dinastije koje su trajale dva­ naest stoljeća. Iako danas malobrojne, zarathuštranske zajednice u Iranu, na indijskom potkontinentu, u Engleskoj i Sjevernoj Americi ponosne su na svoju religijsku kulturu i uporno se bore za njezino očuvanje pred opasnostima današnjega nemirnoga svijeta. Poznati po svome integritetu, poduzetničkom duhu i dobrohotnosti (što su osobine koje proizlaze iz njihovih religijskih vjerovanja), zarathuštrani su mnogo cijenjeni u zem-

ljama u kojima žive.  Uzorna je njihova lojalnost pojedinim vladama i njihova privrženost modernizaciji i napretku.

Trenutno  smanjivanje  zarathuštranskoga  stanovništva predstavlja ozbiljnu prijetnju održavanju zajednice na životu. To je pojava koja je povezana  s  niskim natalitetom,  velikom pokretljivošću  i  neprimanju stranaca,  a koja obilježava zarathuštranizam.  Zarathuštranima u dijas­ pori te su osobine, spojene s otuđenjem od njihove tradicionalne kulture  i s pomanjkanjem prirođenoga religijskoga konteksta u njihovim novim boravištima, donijele mnoge brige.

U Indiji  su, zarathuštrani,  poznati kao Parsi,  po zanimanju arhi­ tekti,  graditelji  i  menadžeri  u  teškoj  industriji,  velikim  bankarskim  i  osiguravajućim  društvima,  pomorskom  prijevozu  i  komercijalnoj zračnoj tvrtki (Air India). Otac indijskog nuklearnog programa bio je Pars. To su bila i tri visoka vojna zapovjednika u vojsci, mornarici i zračnim snagama u toj zemlji tijekom  1970.-ih godina. Danas je jedini indijski feldmaršal Pars, a on je zapovijedao indijskim snagama koje su izvojevale pobjedu u indo-pakistanskom ratu 1971. Parsi su u Pakistanu potaknuli glavna brodarska i hotelska poduzeća, a prije nacionalizacije njima su i upravljali. Trenutačno Parsi služe kao visoki dužnosnici kako u indijskoj tako i u pakistanskoj administraciji. Parsi su i ustanovili, fi­ nancirali i vodili nekoliko velikih humanitarnih organizacija na indijs­ kom potkontinentu.

U Iranu su zarathuštrani zadobili relativnu društvenu i ekonomsku slobodu u zadnjih sedamdeset godina i značajno su pridonijeli razvoju svoje zemlje u raznim područjima života. Oni su bili izravno ili neizrav­ no uključeni u uvođenje bankarstva, električnih centrala i komunikacij­ skih mreža u mnogim iranskim gradovima. Posljednjih godina u Iranu, zarathuštrani se nalaze među vodećim urbanističkim planerima, indus­ trijalcima, tehničkim stručnjacima i administratorima. U odnosu na cjelo­ kupno stanovništvo Irana, zarathuštrani su, više nego ijedna religijska  i etnička zajednica sponzorirali škole, sirotišta i bolnice otvorene sva­ kome bez obzira na vjeru i etničko podrijetlo.

Bez obzira na mnoga sui generis i tipična obilježja zarathuštrana, većina Europljana koja je pisala o njima često se ograničavala na raspra­ vu o relativnom bogatstvu te zajednice, velikoj  dobrotvornosti,  kultu vatre i tornju tišine. Povremeno su neki naglašavali ulogu Parsija u in­ dustrijalizaciji  Indije.

Profesor  Jacques  Duchesne-Guillemin  primijetio je  da  su  Parsi postali «židovi Indije.»  Profesor John R. Hinnels pitao se zašto ih nisu progonili kao europske židove. Neki su znanstvenici točno zapazili da su Parsi napredovali pod Britancima, ali su pogrješno zaključili da su patili za indijske neovisnosti. Pretpostavka da je prestanak britanske pot­ pore naškodio Parsima nije točna. Indijska vlada nije nikada pokazala nikakvu diskriminaciju prema Parsima. Parsi su patili zbog zakona o nacionalizaciji industrije, jer su slučajno bili vlasnici razmjerno većega dijela privatnih industrijskih poduzeća u to doba.

U svojim ispitivanjima, mnogi su pisci propustili spomenuti da su se još početkom sedamnaestoga stoljeća, prije nastupanja britanske koloni­ zacije, Parsi u Indiji odlikovali kao istaknuti trgovci. To postignuće mog­ li su zahvaliti svome pionirskom duhu. Mandelslo, povjesničar i putnik u osamnaestom stoljeću, pisao je da su već tada Parsi bili uključeni u grad­ nju brodova i dokova s Istočnoindijskom kompanijom, a da su kasnije Britanci nevoljko kupovali brodove što su ih gradili Indijci. Zapadni pis­ ci redovito ne spominju bilo kakav doprinos Parsa indijskom pokretu za neovisnost, niti činjenicu da su tri predsjednika indijskoga Nacionalnoga kongresa, tijekom prvih dvadeset godina njegove borbe protiv Britanaca, bili Parsi. U Mumbayu je podignut spomenik u čast jednoga od njih.

Govoreći o Irancima u doba kada je zarathuštranizam bila glavna religija u Iranu, profesor William Jackson piše, «Iranac je, pod utjecajem svoje vjere, bio čovjek akcije, truda i praktičnih životnih vrijednosti.» Sudeći po njihovim sadašnjim postignućima,  zarathuštrani još uvijek posjeduju iste osobine. Oni se pridržavaju istoga moralnoga kodeksa i isto su tako aktivni, praktični i konstruktivni kao što su bili njihovi preci pred tri tisuće godina. Iznenađuje što su zapadni pisci rijetko postavljali pitanje zašto i kako su zarathuštrani postali tako jedinstveno domišljati, marljivi i čovjekoljubivi na indijskom potkontinentu i u Iranu. Rijetko su provodili istraživanje o međusobnom odnosu između zaratuštranskih religijskih  vjerovanja  i  oblikovanja  njihovoga  karaktera.  Kao  što je slučaj i s drugim manjinama, religijska vjerovanja prožimaju političko, društvenoekonomsko i političko ponašanje zarathuštrana, gdje god oni žive. Istraživanje moralnih, društvenih, ekonomskih i političkih vrijed­ nosti zarathuštranizma i njihovoga utjecaja na članove zajednice pruža nam uvid u postupak prevođenja doktrine u ponašanje. Nadam se da će ova knjiga poslužiti da objasni zarathuštranska doktrinama vjerovanja

u njihovom pravom svjetlu i pokazati da su ona, više od napadnoga i senzacionalistički objašnjavanoga kulta vatre i tornja tišine, obilježje zarathuštranske zajednice.

Daljnji poticaj u pripremi ovoga djela bilo je sve veće zanimanje za proučavanje zarathuštranizma na Zapadu kako među Zapadnjacima tako i doseljenima zarathuštranima koji govore  engleski.  Ova knjiga govori o trajnim obilježjima vjere. Namjera joj je pružiti sažeti i razum­ ljivi prikaz zarathuštranskih doktrina.  Mnogi  znanstvenici  vjeruju da su te doktrine imale veći utjecaj na čovječanstvo, izravno ili neizravno, od bilo koje druge vjere.  Povremeno sam držao nužnim dati vlastita tumačenja tih doktrina - tumačenja koja su u skladu sa slovom i duhom Gatha i u sukladnosti s uvjerenjima pripadnika te vjere. Drugim riječima, pokušao sam u ovoj knjizi predstaviti okvir gathičkih načela, niza vje­ rovanja današnjih zarathuštrana koji su praktički vjernici. Ustezao sam se od rasprave o zarathuštranskim ritualima pa sam tako izbjegao neka poznata prijeporna pitanja. Prijepori zbunjuju a ne prosvjetljuju novajlije koji proučavaju neku religiju.

U ovoj  se knjizi izrazi mazdaizam i zarathuštranizam rabe naiz­ mjence - kao i mazdaisti i zoroastrijanci ili zarathuštrani. U interesu jasnijega shvaćanja zaratuštranskih načela i da bih potakao znatiželju čitatelja, povremeno sam uspoređivao gathičke koncepte i njihove pan­ dane u drugim religijama, ne imajući na umu nikakav vrijednosni sud. Vjerujem da te usporedbe pridonose  boljem shvaćanju zaratuštranizma, a  vjerujem  da  će  ova  knjiga  zanimati  podjednako  zarathuštrane  i nezarathuštrane.

Naposljetku, želim izraziti svoju zahvalnost svima onima koji su me ohrabrivali i pomagali u ovom pothvatu. Osobito, veliko mi je zado­ voljstvo da ovu knjigu posvetim svome dragome prijatelju dr. Vartanu Gregorianu, prijašnjem rektoru University of Pennsylvania i sadašnjem predsjedniku newyorške javne knjižnice. Ova posveta je znak moje zah­ valnosti na njegovoj  potpori tijekom moga prilagođavanja na život u Sjedinjenim Državama, mojem novom, ako ne i stalnom, domu.

Sveučilište u Bostonu

UVOD

Povijest

Jedna od najstarijih objavljenih religija, mazdaizam, u različitim je stupnjevima utjecala na mnoge religije, uključujući mahavana budizam, maniheizam, judaizam, kršćanstvo i islam.  On je također ostavio traga na nekoliko škola filozofske misli. Platon je znao za Zarathuštru, a Pita- gora je vjerojatno proučavao zarathuštransku filozofiju. Tragove mazda- izma možemo pronaći kako u neoplatonizmu tako i u neopitagorejskim školama.

Nazivi koji se rabe za sljedbenika te religije su: mazdayasni (maz- daisti), zartushti (zarathuštrani), Beh-Dini i Parsi. Mazdayasni (mazdaist) znači štovatelj Mazde. Mazda označava Uzvišenu mudrost. To je naziv za Boga Zarathuštre. Zaratušti (zarathuštran) označuje sljedbenika pro­ roka Zarathuštre, a Beh-Din znači Dobra religija. Parsi su Perzijanci koji su u devetom stoljeću A.D. pobjegli pred muslimanskim progonima i pronašli utočište u Indiji.

Na Zapadu se ta religija najčešće naziva zoroastrianizam; a Zoroas­ ter je grčki prijevod Zarathuštre. Opća tendencija u kršćanskom svijetu je povezati religije s njihovim utemeljiteljima, što drugi ne gledaju uvi­ jek s odobravanjem. Na primjer, muslimani obično ne vole da ih nazivaju muhamedancima.

U ovom se radu mazdaizam i zarathuštranizam rabe naizmjence. Međutim, iz sljedećih je razloga mazdaizam svrsishodniji.  Sljedbenici mazdaizma, privučeni Zarathuštrinim učenjima, poznati su po različitim nazivima u različitim dijelovima svijeta. U Iranu ih ostalo stanovništvo naziva zaratuštima  (zarathuštranima),  a međusobno  se  nazivaju Beh- Din. U Indiji i Pakistanu poznati su kao Parsi. U Europi i Americi zovu ih zoroastrijanci. U svetim knjigama abrahamskih religija, kao i u većini grčkih i rimskih klasičnih tekstova, spominju se kao Magi i Majui. Stoga je Mazdayasnan (mazdaist), u značenju sljedbenika mazdaizma, neutral­ na i sveobuhvatna nomenklatura koja pokriva sve i osujećuje bilo kakvu zbrku. Ipak, u interesu točnosti, rabio sam nomenklaturu koju rabi tekst u svom izvornom obliku kada navodim izvor.

S obzirom na starost mazdaizma neke su činjenice izgubljene ti­ jekom povijesti, a neke nebitne su pridodane tijekom vremena, od kojih

su sve vodile prema činjeničnim i doktrinarnim prijeporima. Kako se većina tih prijepora tiče rubnih dijelova a ne i srži zarathuštranizma, oni nisu od izravnoga interesa u ovoj knjizi, koja se bavi trajnim poukama mazdaizma. Druga je stvar kada se prijepor odnosi na bitno pitanje kao što je dualizam, u kojemu slučaju ćemo se podulje zadržati na toj temi.

Doktrinarni prijepori proizlaze iz različitih tumačenja Gatha (dio koji se odnosi na otkrivenje u Svetim knjigama), kao i iz divergencija u Mlađoj Avesti (dio koji je u kasnijim razdobljima pridodan izvornom Svetom pismu). I druge religije doživljavaju slična nezgodna stanja. Pro­ rokovi učenici sastavljali su Božju poruku, otkrivenu proroku, u različita vremena, a pobožni sljedbenici dodali su joj neke dijelove u kasnijim razdobljima. U takvom postupku možemo samo očekivati razilaženja i dvosmislenosti. Odgonetanje jezičnih poteškoća - vokabulara, gramatike  i sintakse - Gatha (dio Aveste koji se odnosi na objavu) također se poka­ zalo mukotrpnom zadaćom, jer ne postoji nijedan drugi tekst na jeziku Gatha. Prisutnost elipsa, metafora, alegorija i raširena uporaba figura­ tivnoga jezika pojačava poteškoće. Iako su komparativna proučavanja jezika sličnih onome u Gathama, i onih koji su se govorili u isto doba, osvijetlila mnoge nejasne dijelove zarathuštranskih studija, a znanstveni napori filologa i povjesničara utrli put prema boljem shvaćanju te religi­ je, ostaju brojna neriješena pitanja.

Prigodom rješavanja doktrinarnih pitanja treba imati na umu sljedeće činjenice. Prvo, religija ne cvjeta u zrakopraznom prostom, a otkrivena religija nije iznimka. Religija se razvija u pozadini duboko ukorijenjenih tradicionalnih shvaćanja i djeluje u uzajamnom odnosu s drugim religi­ jama, kultovima i ideologijama. Drugo, kako je otkrivena (objavljena) religija po prirodi revolucionarna ona preobražava čovjekovu mentalnu  i duhovnu strukturu i njegov pojedinačni i društveni način života. Kao takva ona dovodi u pitanje uspostavljene religijsko-političke ustanove. Treće, tijekom vremena čovjek opet manipulira s religijom radi svojih neposrednih  interesa.  Povijest  religije  puna je  primjera  doktrinarnih pogrješnih tumačenja, ideoloških krivotvorenja i pogrješnih obavijesti o činjenicama koja čine kako tlačitelji tako i potlačeni u različitim okolnos­ tima kako bi to poslužilo njihovim trenutačnim političkim i ekonomskim ciljevima.  Bigotski autori prouzrokovali  su svojim iskrivljenim prika­ zima zarathuštranizma mnogo  zbrke.  Stoga,  otkrivanje  izvornih  dok­ trina mazdaizma zahtijeva, pored filološkoga i teološkoga proučavanja,

temeljito istraživanje prevladavajućih društvenopolitičkih uvjeta u onom dobu u kojem su se događale doktrinalne promjene. Uvođenje Yazata u Mlađu Avestu, supstitucija kozmičkoga dualizma za etički dualizam, unošenje fizičkoga uskrsnuća u tradiciju, pripisivanje nadnaravne osob­ nosti proroku, i drugi dodaci toj vjeri, proizašli su iz društvenopolitičkih razmatranja u različitim epohama, bez kojega bi znanja naše shvaćanje razvoja zarathuštranske tradicije bilo nepotpuno.

Danas  su najveći doprinos proučavanju te religije dali  filolozi  i povjesničari.  Usporedno proučavanje  Gatha i Rig  Vede razriješilo je mnoga prijeporna pitanja. Rig  Veda potječe otprilike iz  1750. godine prije Krista i imala je dosta srodnosti s prevladavajućim vjerovanjima u doba otkrića mazdaizma. Ipak, usporedna filološka, folklorna, mitološka  i  druga proučavanja imaju određena ograničenja.  Prigodom postavlja­ nja  i  tumačenja usporedbi,  iznose  se  pretpostavke,  izvode  zaključci  i  oblikuju  općenita  zapažanja.  U  najboljem  slučaju to  možemo  prih­ vatiti kao razborite vjerojatnosti, a sama razboritost je subjektivna stvar. Društvenopolitičko istraživanje trebalo bi slijediti povijesne i filološke studije. Ali istraživanje utjecaja politike na religiju u vrijeme Ahemenida, Parta i Sasanida uglavnom je zanemareno. Potreban je veći napor znanst­ venika iz društvenih znanosti u tom smjeru.

Glavna   povijesna   pretpostavka   u   zarathuštranskim   studijama je  postojanje  zajedničkoga  podrijetla  za  indoeuropske  jezike  i  niza zajedničkih religijskih i kulturnih obilježja za indoiranske etničke sku­ pine.  Bez takvih pretpostavki istraživanje ne bilo moglo ni početi. Kas­ nije rekonstrukcije jezika, kulture i religije preispitivale su utemeljenost početnih pretpostavki. Sličnost između predzarathuštranskih religijskih uvjerenja  i  onih Rig  Vede  činjenica je  koja je  izdržala  analitičke  i sintetičke testove. Ona je uvelike pomogla da se objasne neka doktrinar­ na razilaženja koja su se dogodila u Mlađoj Avesti. Ponovna prikrivena pojava predzarathuštranskih božanstava u Mlađoj Avesti i sličnost ritual­ nih obožavanja usmjerenih prema Yazatima u Taštima sa žrtvenim slavo- pojkama izrečenima bogovima u Rig Vedi, možemo uvjerljivo objasniti kao političko upletanje u religiju, najvjerojatnije sa strane Magija, Čuvara predzarathuštranskih indoiranskih uvjerenja. Nakon razdoblja nazatka u ranom ahemenijskom razdoblju, Magi su uspjeli doći na visoke religij­ ske položaje, tada u zarathuštranskoj  svećeničkoj klasi. Uvid u doba

ponovnoga dolaska Magija na novu hijerarhijsku ljestvicu otkrit će nam veličinu utjecaja politike toga doba na postdarijski zarathuštranizam.

Religijska ratobornost  nije  nova  pojava.  Kao  društvenopolitički prosvjedni pokret ona je postojala od početka povijesti. Međutim pro­ mijenile su se njezina snaga i metode rada. Tijekom vladavine Sasanida, kada je tadašnja vlast tražila svoj legitimitet u religijskoj pravovjernosti, politički razmetnici poput manihejaca i ratobornih mazdakita dovodili su u pitanje to njezino traženje. Uspon Magija Gaumate u doba Ahe- menijaca pruža nam još jedan primjer religijsko-političke urote. Daljnje religijske promjene koje su kasnije uveli preobraćeni Magi, a podnosili su ih pravovjerni zarathuštrani dalje potvrđuje utjecaj politike na religiju u tome dobu.

Malo  je  poznato  o  društvenopolitičkima  uvjetima  zajednica  u istočnom Iranu gdje je zarathuštranizam cvjetao. Narod istočnoga Irana bio je  skrajnje  ravnodušan prema povijesti  i  kronologiji.  On nije  us­ postavio bilo kakav sustav kronološkoga zapisivanja koji bi se izveo iz danog datuma kao osnove. Stoga se ne može procijeniti brzina kojom se mazdaizam širio. Mazdaizam je, prije negoli je ušao u pisanu povijest, trebao dugo čekati da ga usvoje Perzijanci zapadnoga Irana i da se us­ postavi Ahemenijnsko carstvo. Do tog je doba mazdaizam prožeo cijeli iranski narod. Povijesna je činjenica da zarathuštrani nisu prakticirali prisilno obraćenje i daje stoga većina obraćenika dragovoljno prihvatila vjeru iz uvjerenja.  Privlačnost nove religije  ležala je u njezinim dok­ trinama koje su odgovarale duhovnim i društvenim potrebama pojedinca. Nova se religija obraćala kako puku tako i eliti. Njezine doktrine bile su svete, izravne, humane, praktične i razumne. Mora da je s tim obilježjima mazdaizam već bio stara i utvrđena religija prije nego što je smještena u pisanu povijest.

Dva najviše prijeporna pitanja u povijesti mazdaizma su točan datum rođenja i rodno mjesto te religije. Razilaženje je nastalo uslijed protuslovnih podataka, a ne njihovoga pomanjkanja. Svi su suglasni da je Zarathuštra prethodio osnivanje Ahemenijskoga carstva u šestom stoljeću  prije  Krista,  a  prilično  podataka  smješta  njegov  rodni  grad u Transoksianiji u središnjoj Aziji. Moderni znanstvenici smjestili su Zarathuštrino vrijeme negdje oko 1750. godine prije Krista.

Odsutnost u Gathama prorokovih osobnih podataka - genealogije, dana i mjesta rođenja i bliže obitelji - nije, po mom mišljenju, slučajno.

Bez obzira na suprotne tvrdnje nekih znanstvenika, same Gathe, ako ne i Mlađa Avesta, protive se štovanju kulta, bez obzira odnosilo li se ono na prirodne elemente ili na osobu. Osim prikaza njegovoga postavljenja za proroka, u Gathana se ništa ne pojavljuje o Zarathuštrinom životnom putu ne pojavljuje. Bez zabilježene povijesti i bez rodoslovnog stabla, Zarathuštrina kronologija ostaje pitanje za raspravu. Razlažući samo religijske doktrine i filozofiju vjere, a ne povijesne činjenice per se, ova knjiga ne ulazi u raspravu o kronologiji osim usputno.

Veliki politički obrati kojima su mazdaisti bili izloženi donijeli su im teške gubitke, uključujući i veliki dio njihove religijske literature. Postojeći dijelovi vrlo su mali pa ipak svjedoče o velikoj religiji i dubo­ koj  filozofiji.

Opseg izvorne Aveste - naziv za zarathurštanske svete knjige - ne­ siguran je. Dva muslimanska povjesničara iz dvanaestoga i trinaestoga stoljeća, Tabari i Mas'udi, izjavila su   da je cijela Avesta napisana na

12.000 kravljih koža i pohranjena u riznicama Diž-e Nipišt u Perzepolisu i Gang-e Sapiganu u hramu vatre Azar Gošasp. Primjerak u Perzepolisu zapaljen je tijekom Aleksandrove invazije, a drugi je primjerak prenesen u Atenu gdje je preveden na grčki.  Nakon što su Parti izbacili Grke

250. godine prije Krista, zarathurštanizam je doživio preporod. Iako su bili mitrijanci, nekoliko partijskih kraljeva bili su blagonakloni prema zarathurštanizmu, a jedan od njih, kralj Volgeses, naredio je da se sakupe raspršeni dijelovi Aveste. Tu je zadaću obavio Tansar, veliki svećenik Ardeshira, utemeljitelj  sasanidske dinastije, koji je došao na prijestolje godine 224. A.D. Tradicija govori da se Avesta sastojala od dvadeset i jedne naske, ili sveska. Tansar ju je reorganizirao u tri dijela: Gassanik (gathičke ili pobožne slavopojke), Hadha Mansarik (spoj duhovnih i sv­ jetovnih učenja) i Datik (zakon).

Avesta koja je došla do nas sastoji se od pet dijelova: Yasna, Vispred, Yašt, Vendidad i Khordeh Avesta. Gathe su sada uključene u Yasnu. Gathe su božanske slavopojke. Postoje nepotkrijepljene tvrdnje da je glavni dio Gatha preživio. Same Gathe zauzimaju poglavlja 28-34 i 43-53 knjige Yasne. Poglavlja 35-42 knjige Yasne čine Gathe Haptanhaiti, ili Gathe od sedam poglavlja. Za razliku od pravih Gatha, Gathe od sedam poglavlja nije sastavio prorok već njegovi učenici. Jezik je dovoljno arhaičan da bismo vidjeli kako je sastavljen kratko vrijeme nakon izvornih Gatha,

a njegova skrivena značenja dovoljno su različita da bi pokazala da je to djelo napisano poslije prorokove smrti. Kronološki, ono dolazi neposredno nakon izvornih Gatha. Za razliku od izvornih Gatha, Gathe od sedam poglavlja su u prozi.

Ostatak Aveste naziva se Mlađa Avesta njezini se književni dijalekti značajno razlikuju kako od Gatha tako i od Gatha Haptanhaiti, što znači da  su bili  sastavljeni  dugo vremena nakon  prorokove  smrti.  Razlika u stilu različitih  dijelova Mlađe Aveste  slično  otkriva da  su  sastavljeni u različitim  vremenima.  Međutim,  činjenica  što  jezik  Mlađe  Aveste  pri­ pada istočnom Iranu ne znači da je djelo napisano na tom području. Maz- daisti, gdje god boravili, recitirali su Manthre, svete riječi iz Aveste, na svom  izvornom jeziku.  Svećenici  zapadnoga Irana  dobro  su poznavali avestanski jezik pa su vjerojatno i njegovi  autori.

Kao  što  smo  već  spomenuli,  društveno-vjerski  događaj  u  maz- daitskoj  religiji  sa  značajnim političkim  posljedicama  bila je  pojava Magija kao mazdaitskih svećenika u postdarijevskom razdoblju. Magi, kako grčki tekstovi nazivaju zarathuštrane, bio je vjerojatno naziv za svećeničku klasu koji su rabili podjednako Indijci, Perzijanci i Babilon­ ci. U doba Medijaca, Magi su bili moćna svećenička klasa ili klan u sjeverozapadnom Iranu. Isticali su se oštroumljem i sklonošću prema duhovnom i znanstvenom. Preko domaćih običaja i dodira s Mezopotam- cima, postali su vrlo skloni liturgijskim obredima. Premda i sam zaotar, član svećeničke obitelji u istočnom Iranu, prorok Zarathuštra nije volio nasljedne svećeničke klase niti njihove pretjerane rituale. U Gathama se užasavao formalizma i žrtveničkih postupaka. Kritizirao je karapane (svećenike)  i kavije  (prinčeve ili svećeničke prinčeve) koji su narod držali u neznanju i predrasudama. Zarathuštra je odbacio tu plitkost vanj­ skih obreda i izjavio da pojedinac može postići samopročišćenje samo putem samoostvarenja, hurvatat. Tako je Zarathuštrino učenje izravno pogodilo interese prinčeva i svećenika Magija. Mora da su Magi negodo­ vali i odupirali se novoj vjeri, te su proroka optužili za bogohulstvo.

S obzirom na njihovu usku povezanost s Medijcima, Magi nisu mogli zadobiti političko povjerenje Ahemenida, a s obzirom na svoju tlačilačku religijsku praksu, nova ih dinastija nije poštovala. Tijekom vladavine Kambiza, drugog ahemenidskoga kralja, Mag po imenu Gaumata uzurpirao je prijestolje.  Njegova urota ubrzo se otkrila i Darije

ga je svrgnuo. Nakon toga Magi su pali u potpunu nemilost. Herodot nas obavješćuje da je nakon svrgnuća Gaumate, javno ogorčenje protiv Magi­ ja bilo tako snažno da je godišnjica Gaumatina pada postala javna svet­ kovina nazvana Magofobia. Toga dana Magi se nisu usuđivali napustiti svoje kuće da ih javnost ne bi gnjavila. Nakon toga, u naporu da poprave svoj izgubljeni društvenopolitički status, Magi su promijenili svoju poli­ tiku i postupno ušli u glavni tijek zarathuštranizma. Zahvaljujući svojim intelektualnim sposobnostima, ubrzo su uspjeli pronaći put do krugova moći. Kameni natpisi postdarijevskih Ahemenida nose imena Mithra i Anahita pored Ahura Mazda, što je činjenica koja otkriva utjecaj Magija. Takav razvoj događaja može se protumačiti kao ustupak Magijima što su ga učinili Darijevi nasljednici kako bi pomirili vladu i potencijalno moćni klan Magija. Kada su jednom doživjeli rehabilitaciju, Magi su ubrzo zadobili svoje stare položaje i uspjeli su u novu vjera uključiti, prenda u promijenjenom obliku, mnoga predzarathuštranska vjerovanja  i prakse. «Izgleda da je Magijima trebalo dugo vremena da religijskim praksama Perzijanaca pridodaju vlastite»,  piše Dastur  Dhalla.  U ne­ kim slučajevima pridodavanje se sastojalo od zamjene, poput zamjene sustava pokopa izlaganjem mrtvih tijela; uvođenja novih obreda, poput uvođenja uskrsnuća  tijela;  naglašavanja  nekih  indoiranskih  kulturnih obilježja i vjerovanja, poput obožavanje vatre i posvećivanje prirodnih elemenata.

Pored preorijentacije mazdaizma, tvrdokorni Magi, u svome rodo­ ljublju, opirali su se helenizaciji Irana, i kada im se ukazala prigoda, stali na stranu Parta u njihovoj borbi protiv Seleucida. Tijekom vladavine Ar- sacidsa, Magi su uživali utjecajan i cijenjen društveni položaj. Postupno su  samo  za sebe prisvojili  zarathuštranske  svećeničke  i  athravanske položaje.  Unatoč  odsutnosti  bilo  kakvoga  spominjanja  svećeničkoga staleža u izvornim Gathama, uključenje sljedećega odlomka u  Yasnu vrlo je značajno, «Kajem se, žao mi je i činim pokoru za bilo koji grijeh koji sam možda počinio protiv mojih pretpostavljenih, religijskih sudaca  i vođa Magija..» Mlađa Avesta upućuje na Athravana, svećenika vatre iz indoiranskoga razdoblja. Pod Sasanidima, Magi su dosegli najviše svećeničke položaje i autori su cijele  Vendidade - knjige koja snažno zagovara izvođenje liturgije i vanjskoga pročišćenja.

Tijekom   sasanidskoga   razdoblja   mazdaizam  je   postao   službena državna  vjera  pa je  tako  bila  potpuno  politizirana.  Razum je  zamije­ nila  slijepa vjera,  a  samilost puka prisila.  Zastrašivanje  i  neutemeljene optužbe  postali  su  svakodnevna pojava.  Te  tlačiteljske  mjere  doživjele su svoj vrhunac u razaranju Sasanidskoga carstva, a time i padu mazda- izma.

U svome dugome životnome vijeku mazdaizam se susreo s mnogim religijama  i  političkim utjecajima koji  su na njemu  ostavili  traga.  Bio je  u  svom  vanjskom  obliku  izložen judaizmu,  kršćanstvu,  islamu,  hin­ duizmu  i  budizmu;  u  unutarnjem  se  obliku  međusobno  prožimao  s maniheizmom,  zurvanizmom,  mitraizmom,  mzdakizmom  i  s  nekoliko drugih heretičkih  vjera.  Ta  su međusobna prožimanja,  uz političke  ma­ nipulacije, dovela do sveopće degeneracije zarathuštranizma. U povijesti zarathuštranske tradicije opažaju se tri faze. Prva je bila gathički mazda­ izam,  obilježen monoteizmom,  čistim  etičkim poukama,  moralnim  dua­ lizmom i  snošljivošću.  Bila je to religija koju  su prakticirali  sljedbenici te  vjere  od  vremena  otkrivenja  pa  tijekom  većega  dijela  ahemenidsko- ga  razdoblja.  Druga je  bila  magijski  mazdaizam,  ili  u  tradiciji  Mlađe Aveste, koji se prakticirao pred konac ahemenidske i arsacidske dinastije. Mlađa Avesta,  Yazati  (anđeli),  kozmički  dualizam,  fizičko  uskrsnuće  i rituali pustili  su  svoje korijenje.  Treća je bila politizirani  ili  sasanidski zarathuštranizam,  kojega su obilježavali  službena teologija,  dogmatizam, formalizam  i  nesnošljivost.  Politizirana  religija  poticala je  doktrinarna razilaženja i društvenoreligijsku ratobornost koja je  dovela do  arapskoga zbacivanja  sasanidske  dinastije.  U  ovoj   se  knjizi  objašnjavaju  doktri­ narna  vjerovanja  zarathuštrana  kao  praktičkih  vjernika  s  osvrtom  na gathički  mazdaizam.