zapisi o jogi

Hatha joga tradicionalno se usmenom predajom prenosila s učitelja na učenika. Međutim, većina mudrosti joge bila je i zapisivana u stihovima, aforizmima i praktičnim vodičima. Stoga danas postoji bogata zbirka inspirativnih tekstova i vodiča, koji su pravi izvor za dublje proučavanje joge. Ti tekstovi dio su velikog i složenog djela koje se naziva Vedanta. Smatra se da djela objavljena o jogi (kojih ima mnogo), čine dio rukopisa koji postoje u privatnim bibliotekama diljem Indije.

Učenike joge sa Zapada obično iznenađuje
i motivira spoznaja o tome koliko
su tekstovi o jogi jasni, suvremeni
i korisni za njihovo vježbanje. Dok su
jedni tekstovi namjerno zagonetni i
potreban je učitelj da bi ih objasnio,
drugi su živi toliko kao da se izravno
obraćaju čitatelju. Hatha joga pradipika,
na primjer, opisuje tehniku izvođenja
položaja kao što su padmasana (položaj
lotosa), gomukhasana (položaj kravlje
lice) i sabasana (položaj mrtvaca) na gotovo
jednak način na koji biste učili na
tečaju ili pročitali objašnjenje u 4.
poglavlju ove knjige. Čak i metafizički
tekstovi, kao što je Amritabindu upanišada,
sadrže izravne i praktične savjete,
a Bhagavad Gita spominje da je joga primjerena svakome
pa tako i vama! (»Vladanje umom vodi mudrosti. Meditirajte.
Prestanite voditi isprazne razgovore.«)
Većina bitnih tekstova o jogi izvorno je pisana na
drevnom indijskom jeziku sanskrtu. (Danas su suvremenom
čitatelju dostupni svugdje u svijetu odlični prijevodi
sa sanskrta, s bogatim popratnim komentarima.)
Meki tekstovi napisani su u obliku aforizama ili dijaloga
između učitelja i učenika, neki su praktične rasprave, a
ostali su epske pjesme ili predivni stihovi u obliku oda.
Svaki od tih tekstova na jedinstven način opisuje jogu,
no razlikuju se u nekim pojedinostima, a ponegdje čak i

Vježbanje joga položaja može se
upotpuniti čitanjem i učenjem
o filozofiji joge.
u osnovnim načelima vježbanja ili
filozofiji joge. To nije ništa čudno,
uzme li se u obzir drevnost i raznolikost
tradicija joge, kao i činjenica da
je Indija golema zemlja. Još prije
razvoja motoriziranog prijevoza i
masovnog priopćavanja, razni gurui
svojim su učenjem razvili pojedine
tradicije u različitim područjima.
Međutim, sveobuhvatna studija cjelokupnih
zapisa o jogi. još uvijek nije
napravljena.
Osnovni tekst na kojem počiva
suvremena hatha joga (vidi str. 15) naziva
se Joga sutre (vidi str. 18-19). Slijede
nazivi i opisi i drugih važnih tekstova.

Gorakša Padhati

Ovo djelo sastoji se od 202 stiha, koji opisuju šesterostruki
put koji jogin treba slijedili: položaj, kontrola disanja,
utišavanje osjetila, koncentracija, meditacija i ekstaza
(slično kao kod osmerostrukog puta joge u Joga sutrama).
Ovaj tekst također opisuje energijske centre u tijelu te
naglašava važnost ponavljanja sloga OM (vidi str. 121).

Hatha joga pradipika

Naslov ovog priručnika iz 14. stoljeća preveden je kao
»objašnjenje hatha joge«. Hatha joga pradipika ujedinjuje
fizičko vježbanje hatha joge i duhovne ciljeve rađa joge
(vidi str. 15). Djelo između ostalog opisuje mišićne pokrete
(bandha), koji pokreću kundalini energiju (vidi str. 23),
te prikazuju osam različitih načina kontrole disanja.

Gheranda samhita

Jezgra teksta Gherande napisana je krajem 17. stoljeća i
opisuje više od 30 položaja, 21 tehniku pročišćenja i 25
mudri (vidi str. 119). Također nabraja vrste namirnica koje
bi se trebale jesti te daje savjete o prehrambenim navikama:
»Pola želuca trebalo bi ispuniti hranom, četvrtinu
vodom, a četvrtina bi trebala ostati prazna za pranajamu
(kontrolu disanja).«

Bhagavad Gita

Bhagavad Gita dio je Mahabharate, velike hinduističke epske
pjesme, koja znači »pjesma onog koji je blagoslovljen«.
Priča se da je autor Vjasa napisao taj tekst u 6. stoljeću
prije Krista. Pisan je u obliku dijaloga između princa i
junaka Arđune s hinduističkim bogom Krišnom. Prvih
šest poglavlja opisuje put do karma joge, sljedećih šest
bhakti jogu, dok posljednjih šest opisuje đnana jogu (vidi
str. 15). Ukupno djelo također tumači ideal puma joge,
sinteze svih triju vrsta.

Upanišade

Riječ upanišad znači »sjesti pokraj« i opisuje sjedanje
učenika pokraj gurua s namjerom da uči. Upanišade obuhvaćaju
više od 200 tekstova, za koje se vjeruje da sadrže
konačnu istinu. Od tih 200 tekstova, 21 tekst jesu »joga
upanišade«, no i svi ostali tekstovi jednako su vrijedni
izučavanja. Upanišade su pisane tijekom dugog razdoblja:
neke su starije od 3000 godina, neke su pak napisane tek
u 20. stoljeću. Više su metafizičkog, negoli praktičnog
sadržaja i govore o ideji reinkarnacije, karme i joge kao o
putu do oslobađanja jastva prekidanjem krugova umiranja
i ponovnog rađanja.

Mahabharata je drevni hinduistički ep koji sadrži Bhagavad Gitu,
koja tumači filozofiju joge. Ovaj fragment prikazuje ilustriranu stranicu
sanskrtskog teksta iz 16. stoljeća.