14. Zamračenje u Colorado Springsu

»Bilo je to 3. srpnja [1899.] - taj datum nikad neću zaboraviti - kada sam dobio prvi nepobitni eksperimentalni dokaz jedne istine od golemog značaja za napredak čovječanstva.«1

U predvečerje toga dana Tesla je promatrao gustu masu

oblaka nabijenih elektricitetom koji su se gomilali na zapadu.

Uskoro je izbila uobičajena sna.na oluja, »koja se, nakon .to

je velik dio svoga bijesa istro.ila u planinama, kretala velikom

brzinom preko ravnica.«

Zapazio je te.ke i ustrajne lukove munja koji su se

pojavljivali u gotovo pravilnim vremenskim razmacima. S

unaprijed pripremljenim instrumentom za bilje.enje

elektriciteta primijetio je da su signali za električne aktivnosti

postajali sve slabiji i slabiji .to se oluja vi.e udaljavala, dok na

kraju nisu posve nestali.

»Promatrao sam instrument u napetom i.čekivanju«,

zabilje.io je u svoj dnevnik. »I zaista, ubrzo su se iznova

pojavili signali, postajali su sve sna.niji, da bi se, nakon .to su

dostigli maksimum, postupno opet počeli smanjivati, sve do

svog ponovnog nestajanja. Cijeli se proces ponavljao vi.e puta,

sve dok oluja, koja se, kao .to je bilo očito iz jednostavnih

izračuna, kretala gotovo jednakom brzinom, nije već odmakla

na kojih 300 kilometara udaljenosti. No ove neobične pojave

nisu prestale ni tada, nego su se nastavile odvijati

nesmanjenom jačinom.«2

Uskoro je Tesla bio siguran u pravu prirodu te »divne

pojave. Nije vi.e bilo nikakve sumnje: promatrao sam stojne

valove.«3

Ovako je sa.eo dalekose.nost svog odcrića: »Ma koliko se

to činilo nemogućim, ovaj se planet, usprkos svojoj golemoj

veličini,

203

TESLA ČOVJEK VAN VREMENA

pona.a kao vodič ograničenih dimenzija. Nesaglediv značaj

ove činjenice za prijenos energije pomoću mog sustava već mi

je postao posve jasan.

Ne samo .to je to omogućavalo prijenos telegrafskih

poruka na bilo koju udaljenost bez ikakvih .ica, .to sam već

odavno znao, nego bi se čitavoj zemaljskoj kugli mogle

nametnuti fine modulacije ljudskoga glasa i, .tovi.e, prenositi

energija, i to u neograničenim količinama, na bilo koju

udaljenost i gotovo bez ikakvih gubitaka.«

Tesla je Zemlju zami.ljao kao golemu posudu koja u sebi

sadr.i električki provodnu tekućinu koja se zbog rezonancije

oblikuje u nizove valova zaleđenih u stalnom polo.aju. Sada je

sigurno, zapisao je, da bi se pomoću oscilatora stojni valovi

mogli izazvati i u samoj Zemlji. »To je od golemog značaja«.4 Već

mu je bilo poznato da se prijenos energije i oda.iljanje

razgovijetnih poruka na bilo koje mjesto na Zemlji mo.e

postići na dva radikalno različita načina: visokim stupnjem

transformacije ili povećanjem rezonancije. Na temelju svojih

pokusa s električnim oscilatorima tada je izvukao zaključak - i

zabilje.io ga u svom dnevniku - da bi se prijenos energije

najbolje mogao obavljati prvom metodom, ali samo ondje

gdje je potrebna mala količina energije, kao kod radija, dok je

»druga metoda nesumnjivo bolja i jednostavnija«.5

Kasnije su ga vodeći znanstvenici pogre.no kritizirah zato

.to nije razlikovao ove dvije funkcije. On se, dr.eći se svoje

politike tajnovitosti, nije ni potrudio objasniti im bilo .to. Ali,

prije nego .to će svoje teorije primijeniti u praksi, morao je

usavr.iti opremu. Jer iduće ispitivanje za koje se počeo

pripremati, zahtijevalo je milijune volti i struju strahovite

jačine. Nikakvo ga prija.nje iskustvo nije moglo pripraviti na

sve ono .to se pri tome moglo dogoditi, osim općih saznanja

kojima je raspolagao. Njegove su umjetno izazvane munje

trebale sijevati i eksplodirati s vrha .ezdeset pet metara

visokog stupa sličnog tornju, a hoće li to ubiti same ispitivače,

hoće li se čitava ispitna stanica pretvoriti u buktinju - to je bio

rizik koji su morali preuzeti.

204

Zamračenje u Colorado Springsu

Dogovorene večeri Tesla je pomno odjenuo svoj crni

ogrtač, otmjene rukavice i crni polucilindar te stigao u postaju

gdje ga je već očekivao odva.ni Czito. On je trebao rukovati

prekidačima kako bi omogućio Tesli da promatra učinke s

ulaznih vrata laboratorija. Bilo mu je va.no da mo.e

istodobno promatrati i gigantsku zavojnicu smje.tenu usred

prostorije i bakrenu kuglu na vrhu stupa.

Kad je sve bilo spremno, povikao je: »Sad!«

Već su ranije dogovorili da će kod prvog ispitivanja prekidač

biti zatvoren samo jednu sekundu. U skladu s tim dogovorom,

Czito ga je, promatrajući kazaljku za sekunde na svom

d.epnom satu, zatvorio i odmah potom izvukao. Učinci toga

kradcog trenutka bili su ohrabrujući: snopovi električnog

plamena okrunili su sekundarnu zavojnicu, a iznad njega je

odjeknuo prasak elektriciteta.

Glavni je događaj večeri Tesla .elio promatrati izvana,

odakle je imao dobar pogled na stup i bakrenu kuglu.

»Kad vam budem dao znak«, rekao je Czitu, ».elim da

zatvorite prekidač i ostavite ga zatvorenog sve dok vam ne

dam znak da ga opet otvorite.«

Za koji trenutak povikao je: »Sad! Zatvorite prekidač!«

Czito je poslu.ao nalog ostav.i nagnut nad uređajem da bi

na novu zapovijed mogao izvući ručicu. Vibracije strahovito

sna.ne struje, koje su jurnule kroz primarnu zavojnicu, kao da

su o.ivjele tlo pod njegovim nogama. Opet se začuo prasak i

tutnjanje munje koja je eksplodirala iznad postaje. Za to je

vrijeme unutra.njost preplavila neprirodna plavičasta

svjetlost.

Czito je podigao pogled i ugledao zavojnice obavljene

mno.tvom plamenih zmija. Zrak su ispunile električne iskre, a

u nosnicama je osjetio o.tar vonj ozona. Munje su sukljale

opet i opet, narastajući u pravi crescendo praskanja, sijevanja,

pucnjave, a Czito je jo. čekao naredbu da izvuče prekidač i

zaustavi sav taj u.as. Sa svog mjesta nije mogao vidjeti Teslu,

pa se počeo pitati nije li izumitelja udarila munja i ne le.i U

vani ozlijeđen ili čak mrtav. Nastaviti s tim bila bi prava ludost.

Već sljedećeg trenutka prestravila ga je pomisao da će se

zapaliti zidovi i krov nad postajom.

205

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

No, Tesla nije bio ni ozlijeđen ni mrtav. Samo se sledio od

navale bla.enstva i uzbuđenja koji su ga obuzeli. S mjesta na

kojem se nalazio mogao je vidjeti praskanje i sijevanje munja

vi.e od četrdeset metara uvis od vrha stupa, a kasnije su mu

rekli da se grmljavina čula i u tridesetak kilometara udaljenom

Cripple Creeku. Munje su stalno iznova sijevale i tutnjale na

sve strane! Uzvi.eno! Je li se ikada neko ljudsko biće osjećalo

sličnije bogovima? Nije imao pojma koliko je dugo stajao

tamo. Poslije se ispostavilo da se radilo samo o jednoj jedinoj

minuti.

Ali odjednom, posve neobja.njivo, nastao je tajac. Potpuna

ti.ina. .to se to moglo dogoditi? Povikao je Czitu: »Za.to ste to

učinili? Nisam Vam rekao da otvorite prekidač! Brzo ga ponovo

zatvorite!«

Samo, Czito nije ni dotaknuo prekidač. Nestalo je struje.

Bog mu je u svojoj milosti poslao izbavljenje.

Tesla je pojurio do telefona i nazvao tvrtku Colorado Springs

Electric Company. Počeo je jadikovati, prijetiti i moliti. Oni su

mu uzeli struju, optu.io ih je, i jednostavno mu je moraju

odmah vratiti.

S druge je strane, iz elektrane, stigao grub i izravan odgovor.

»Vi ste izbacili na. generator iz uporabe i on je sad u plamenu!

«6

Tesla je preopteretio generator. Gradić Colorado Springs

na.ao se u potpunom mraku. Dodu.e, čim su uspjeh ugasiti

vatru, pustili su u pogon pomoćni generator, ali je Teslin

zahtjev da mu vrate struju bio ljutito odbijen.

Odlučan u namjeri da nastavi sa svojim pokusima, ponudio

je da im u elektranu po.alje grupu svojih stručnjaka i glavni

generator popravi o vlastitom tro.ku. Ponuda je prihvaćena. Za

manje od tjedan dana kvar je bio popravljen i Tesla je ponovo

dobivao struju.

Nakon toga, njegovi su se pokusi nastavili posve glatko.

Scherff mu je tijekom hladne jeseni i zime okovane ledom i

dalje slao nove uređaje. Da bi ohrabrio izumitelja, napisao mu

je: »Gospodin L6wenstein je gospodinu Uhlmanu i meni

ispričao pone.to o Va.em sjajnom radu, pa znamo da se

nalazite ispred ostalih ne samo stotinu, nego tisuću godina!«

206

Zamračenje u Colorado Springsu

Na.alost samo su nam djelomično poznati neki od pokusa

koje je Tesla nastojao izvesti tijekom tog razdoblja - i u kojima

je, po onome .to znamo, i uspio. Njegov dnevnik i kasniji

članci često su do te mjere nerazja.njeni da čovjeka dovode do

ludila. Primjerice, izgleda da je u jednom trenutku izvodio

pokuse vezane za proizvodnju nekakve strahovito moćne

zrake. Među predmetima koji su mu pristizali kao .urne

po.iljke nalazile su se i četiri Rontgenove cijevi s dvostrukim

.ari.tima, uz debele mete izrađene od platine. U jednom

njegovom dnevnom zapisu mo.emo pročitati: »Pripreme za

pokus s jednom izlaznom cijevi za proizvodnju sna.nih zraka.

Kako praktički vi.e nema granica za snagu oscilatora, sada

ostaje problem izrade cijevi koja mo.e podnijeti .eljeni

pritisak...«7 Točna svrha ili rezultati ovog pokusa ostali su

nepoznati, ali sve daljnje pristupačne podatke mo.ete pronaći

u poglavljima 29 i 30.

No, opći je cilj njegovih istra.ivanja, naravno, bio posve

jasan. On je ispitivao oscilatore velike snage, be.ični prijenos

energije, prijem i oda.iljanje poruka te uz to vezane učinke

električnih polja visokih frekvencija.

Ma kakva bila narav njegovih pokusa, njima bi rijedco

nedostajalo očaravajućeg blje.tavih. Usprkos znakovima

upozorenja koje je postavio du. ograde i uz samu zgradu,

djeca iz susjedstva dolazila bi viriti kroz jedini prozor na

stra.njem dijelu zdanja i ometati ga. Tesla ga je dao zatvoriti

daskama. Zbog toga se na.ao u pogibeljnom polo.aju,

pribli.iv.i se smrti vi.e nego ikad prije u svom .ivotu

prepunom opasnosti i rizika.

»Zdanje je bilo četvrtastog oblika i u njemu je bila

smje.tena zavojnica visine gotovo tri metra i promjera gotovo

sedamnaest metara«, prisjećao se kasnije. »Kad bi se zgrada

ugodila na rezonanciju, munje [elektriciteta] prolazile bi od

njezina vrha do dna i pru.ale pri tome prekrasan prizor. Znate,

tu se radilo o gotovo stotinu pedeset, mo.da čak dvije stotine

četvornih metara povr.ine strujanja. Da bih u.tedio ne.to

novca, proračunao sam dimenzije .to je moguće točnije pa su

strujanja dopirala do samih zidina zgrade, ostajući svega

dvadesetak centimetara udaljena od njih.«8

->ri

TESLA - ČOVIEK IZVAN VREMENA

Pokazalo se da glavni prekidač za upravljanje jakim

strujama zapinje i te.ko se povlači. Da bi se njime lak.e

rukovalo, Tesla je u njega ugradio oprugu zbog koje se

zatvarao i na najmanji dodir. Ta novotarija ubrzo se, dodu.e,

pokazala jednostavnijom za rukovanje, ali i mnogo

nesigurnijom.

Dotičnog je dana Tesla poslao Czita u grad te je ove

pokuse obavljao sam. »Isključio sam prekidač i oti.ao iza

zavojnice da jo. ne.to provjerim. Dok sam se nalazio tamo,

prekidač je iskočio i zatvorio strujni krug. Odjednom se cijela

prostorija ispunila strujanjima i vi.e nisam mogao izaći.

Poku.ao sam ukloniti daske s prozora, ali nisam uza se imao

nikakvog alata pa se sve činilo uzaludnim. Nisam mogao

učiniti ni.ta drugo, doli baciti se potrbu.ke na tlo i poku.ati se

tako provući.

Napon primarnog kruga iznosio je 50 tisuća volti, a ja sam

morao puzati kroz uzak prostor posvuda okru.en strujanjima.

Koncentracija du.ične kiseline bila je tolika da sam jedva

disao. Ova se strujanja du.ika vrlo brzo ve.u na kisik zbog

goleme povr.ine koju zauzimaju, čime nadoknađuju manjak

intenziteta. Kad sam dospio do uskog prolaza, bila su mi tik za

leđima. Te.kom mukom sam se izvukao i tek .to sam dospio

do prekidača i uspio ga otvoriti, zgrada je počela gorjeti.

Zgrabio sam aparat za ga.enje po.ara i uspio obuzdati

plamen...«9

Dragom Luki napisao je potom pismo u kojemu je metaforički

aludirao na obuzdavanje i kroćenje divlje mačke,

govoreći o mnogim krvavim ogrebotinama po sebi.

»Ali, upravo u tim ogrebotinama, Luka«, pisao mu je,

»nalazi se .ivi um . UM! Pa, ne .elim o tome govoriti

mnogo, ali...

Učinio sam sjajne pomake na raznim područjima, ali -

koliko me samo rastu.ilo kad sam saznao da je jedan dio

mojih kolega na polju be.ične telegrafije ogrezao u tolike la.i!

Ni jedna tvrdnja koju su iznijeli nije istinita, i moj se sustav,

Luka, koristi - sasvim jednostavno - bez ikakva

odstupanja...«10

To se odnosilo na Marconija koji je dvije godine ranije,

surađujući s električarom Engleskih po.ta, Williamom

Preeceom, poslao be.ični signal na udaljenost od 12

kilometara preko

208

Zamračenje u Colorado Springsu

Bristolskog kanala, i koji je sada, 1899. godine, ponovio istu

predstavu, ovaj put preko Engleskog kanala.

Edison, kojega je to podsjetilo na vlastite bezuspje.ne

poku.aje prije .esnaest godina, počeo se pitati ima li on

osnova za podizanje sudske tu.be protiv mladog Talijana. Sve

je zavr.ilo na tome da mu je kasnije tvrtka Marconi Wireless

Telegraph Company isplatila 60 tisuća dolara za njegov patent.

No, mo.da zbog svoje nagluhosti, Edison zapravo nikada nije

vjerovao da će ta pomodarska »radio-manija« stvarno

potrajati.

.to se tiče Tesle u Coloradu, povjerio je Robertu Johnsonu

kako je posve siguran u to da će be.ičnim putem prenijeti

poruku Pari.koj izlo.bi 1900. godine - »moj pozdrav ludim

Francuzima!« Pismo je zavr.io povjerljivim tonom: »Jo.

nisam na.ao vremena za ispunjenje svog obećanja da ću

postati milijuna.em, no učinit ću to prvom prigodom...«1!

.to je to Tesla točno postigao tijekom svog boravka u

Colorado Springsu? Naravno, sva ona tajanstvenost, u.urbane

djelatnosti, značajna utro.ena sredstva i povremeni teatralni

učinci nisu zavr.ili nijednim praktičnim izumom . ako se

pod praktičnim misli na telefon ih na unaprijeđeni oblik

indukcijske zavojnice. No, mjereno »edisonovskim«

mjerilima, s istim se pravom moglo rogoboriti zbog činjenice

.to Einstein nije izumio električnu perilicu posuđa.

Ali, je li Tesla tijekom tog razdoblja do.ao barem do nekih

značajnih doprinosa, va.nih za nove spoznaje? Odgovor je

svakako da. Znanstvenici ne znaju, a mo.da nikada niti neće

saznati cjelokupni opseg njegovih istra.ivanja, dok daljnji

problem predstavlja .to on svoje intuicije, teorije i probne

pokuse često nije dovodio do zavr.nog stupnja i verifikacije.

No, on je zasigurno dao onaj početni i temeljni doprinos, koji

njegovi nasljednici na nekoliko različitih područja nastavljaju

nadograđivati i otkrivati jo. i danas. (Vidi poglavlje 30).

Poznati jugoslavenski fizičar dr. Aleksandar Marinčić

nagla.ava kako danas, kad imamo dokaze o načinima

rezonancije Zemlje i kad znamo da neki valovi mogu i svojim

malim kretanjima

->no

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

pobuditi gibanje inače nepomičnih valova u sustavu ionosfere,

»mo.emo prosuditi koliko je Tesla bio u pravu kad je rekao da

mehanizam .irenja elektromagnetskih valova prema ’njegovom

sustavu’ nije isti kao i Hertzov sustav usmjerenih zračenja.« U

svom uvodu Teslinoj knjizi Zapisi iz Colorado Springsa dr.

Marinčić napominje da znanstvenik »međutim, nije mogao znati da

se do pojave o kojoj govori mo.e doći samo na vrlo niskim

frekvencijama« te je najavio da će daljnje proučavanje Teslinih

zapisa »otkriti zanimljive pojedinosti o njegovim idejama na tom

području«. Dnevnik baca posebno svjedo na njegov udio u razvoju

radija, pa se vi.e ne postavlja pitanje njegova prvenstva u

be.ičnom prijenosu, koji je otkrio jo. 1893. godine.

No, znanstvenici danas mogu jedino poku.ati shvatiti ono .to je

Tesla mislio da je postigao.

Vjerovao je kako je svojim gigantskim oscilatorom uspio

Zemlju staviti u stanje električne rezonancije, ubrizgavajući u nju

struju elektrona (u ono doba, strujanje elektriciteta) frekvencije od

150 tisuća titraja u sekundi. Rezultirajuća pulsiranja imala su

valove du.e od dvije tisuće kilometara. Tesla je zaključio da se oni

.ire prema van izvan okvira Zemljine kugle, i to prvo u krugovima

koji se sve vi.e povećavaju, a potom opet smanjuju, ali neprestano

uz porast intenziteta, da bi se onda skupili u jednoj točki koja se na

zemaljskoj kugli nalazi točno nasuprot Colorado Springsa - to jest,

ne.to zapadnije od francuskih otoka Amsterdam i St. Paul u

Indijskom oceanu.

Prema dobivenim rezultatima obavljenih pokusa, tamo se

oblikovao veliki električni »ju.ni pol« sa stojnim valom, koji je

rastao i opadao u skladu s oda.iljanjem s njegova »sjevernog

pola«, od uređaja u Colorado Springsu. Svaki put kad bi se val

povukao, bio bi zapravo pojačan i odaslan nazad svom antipodu

sna.niji nego prije.12

Da je Zemlja bila sposobna za postizanje savr.ene rezonancije,

dobiveni bi rezultati mogli biti katastrofalni. No, budući da ona to

nije bila, on je vjerovao da je rezultat svega bila mogućnost iskori

.tavanja energije na bilo kojoj točki na Zemlji, koja bi se onda

210

Zamračenje u Colorado Springsu

tamo crpila jednostavnim uređajem. Taj bi sustav uključivao

elemente ugađanja radiosignala, uzemljenje i metalnu .ipku

visine kuće. Ni.ta vi.e od toga ne bi bilo potrebno da se svako

kućanstvo opskrbi električnom strujom dobivenom iz valova

.to bi se gibali naprijed i nazad između sjevernog i ju.nog

električnog pola. Ali Tesla nije na zadovoljavajući način

dokazao tu svoju tvrdnju, a jo. manje je primijenio, ba. kao ni

bilo tko drugi nakon njega.

Svojim pojačalom-oda.iljačem izazvao je efekte koji su

barem u nekim svojim aspektima bili jači i veći od onih

dobivenih munjom. Najveći napon koji je dosegao iznosio je

oko 12 milijuna volti, .to je beznačajno u usporedbi s onim

koji ima munja, no ipak daleko vi.e od bilo kojeg napona

proizvedenog mnoga desetljeća nakon njega. Međutim, ono .to

je sam dr.ao jo. značajnijim bilo je to .to je u svojoj anteni

postigao struje jačine 1100 ampera. I najveća be.ična

postrojenja jo. su mnoge godine nakon toga za svoj rad

koristila svega 250 ampera.*

Jednog dana dok je radio s takvim strujama, na vlastito mu

je iznenađenje uspjelo natalo.iti gustu maglu. Dodu.e, vani je

bilo maglovito, ali kad je uključio struju, oblak magle u

laboratoriju postao je tako gust da nije mogao vidjeti ni prst

pred nosom. Iz ovoga je zaključio da je do.ao do va.nog

otkrića. »Siguran sam i uvjeren u to«, rekao je kasnije, »da

bismo mogli izgraditi postrojenje određenog oblika u jednom

posve su.nom području, pustiti ga u pogon prema određenim

propisima i pravilima te pomoću njega crpsti neograničene

količine vode iz oceana za potrebe navodnjavanja i dobivanja

struje. Neću li osobno .ivjeti toliko dugo da to izvedem, netko

drugi hoće, no uvjeren sam da sam u pravu.«

Ta je zamisao također na.la svoje mjesto u ba.tini njegovih

nedovr.enih poslova, i do danas je nitko nije primijenio.

Razni pisci izvje.tavali su kako je tijekom istra.ivanja i

pokusa u Coloradu, Tesli uspjelo be.ičnim putem upaliti niz

od dvije stotine električnih .arulja udaljenih četrdesetak

kilometara od

Prilikom preuzimanja »Edisonove medalje«, priznanja koje mu je

uručeno 1917. godine, Tesla je otkrio da je uspio dosegnuti napon od 20

milijuna volti.

91

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

njegove postaje. No, on u svojim zapisima nikada nije

ustvrdio tako ne.to, niti o tome postoje ikakvi dokazi. Ono .to

je zapravo zapisao bilo je da je, koristeći se svojim

pojačalom-oda.iljačem, pustio struju oko Zemljine kugle

dostatnu za osvjedjavanje vi.e od dvije stotine električnih

.arulja.

Kad se vratio na Istok, napisao je: »Iako novom metodom

jo. nisam postigao prijenos značajnijih količina energije na

velike udaljenosti a koje bi bile od va.nosti za industriju,

radio sam s nekoliko modela postrojenja pod jednakim

okolnostima kakve će postojati i u velikim postrojenjima ove

vrste, pa sam time temeljito dokazao primjenjivost tog

sustava.«13 Također je naveo da je promatrao prijenos signala

na udaljenost od gotovo tisuću kilometara.

To je bilo sve .to je namjeravao reći o tom predmetu. No,

iz njegovih mjesecima dugih i usredotočenih istra.ivanja

obavljanih u Coloradu proiza.la su njegova druga dva, i to

vrlo značajna znanstvena postignuća.

U svom dnevniku na dan 3. siječnja 1900. godine, nakon

.to je opisao kako je snimio nekoliko laboratorijskih

fotografija, spominje i da je promatrao pretvaranje iskričavih

snopova u bljeskove i »vatrene lopte«.14 Sijevanje munja ili

vatrenih lopti, odnosno kuglastih munja, pojava je koja je

jednako opčinjavala i zapanjivala kako filozofe iz antičkih

vremena, tako i dana.nje znanstvenike. Vatrene lopte

spominju se na spomenicima starih Etru.čana, u radovima

Aristotela i Lukrecija, te u zapisima velikog atomskog

istra.ivača na.ega doba, Nielsa Bohra. Arago je analizirao

dvadesetak izvje.ća iz 1838. godine o pojavi kuglastih munji.

Neki znanstvenici čvrsto stoje pri stajali.tu da se tu radi o

čistoj optičkoj varci. I sam je Tesla mislio tako sve dok se

nisu povremeno počele pojavljivati i na njegovoj

visokonaponskoj opremi u Coloradu.

Te su se neobične kratkotrajne pojave, nimalo nalik

običnim bljeskovima munja, kretale polagano i gotovo

usporedno s povr.inom da. Poznato je da se pojavljuju u

zrakoplovima tijekom leta i sablasno se kreću pri dnu

putničkog prostora te nestaju već

212

Zamračenje u Colorado Springsu

nakon nekoliko sekundi. U suvremenoj se fizici najče.će

mo.e čuti sljedeća teorija obja.njenja ove pojave: kuglasta

munja svoju energiju prima iz okoline zahvaljujući stvaranju

prirodnog elektromagnetskog polja a promjer joj ovisi o

frekvenciji vanjskog polja, tako da dolazi do rezonancije.

Međutim, znanstvenici se nastavljaju sporiti oko toga (vidi

poglavlje 30).

Bilo kako bilo, Teslina nagađanja sla.u se s ponekom od

ovih hipoteza. Primjerice, on je mislio da početna energija nije

dostatna da bi trajnije odr.ala kuglastu munju te da stoga mora

postojati neki drugi izvor za koji je vjerovao da se mo.e

pronaći u drugoj munji koja prolazi kroz jezgru te vatrene

lopte. Iako su mu ove kuglaste munje predstavljale tek

očaravajuće uzgredne pojave, ipak je prona.ao vremena da

nastavi to naoko beskorisno istra.ivanje gdjegod ga ono

odvelo. Potom je ustvrdio da je naučio i kako ovu pojavu

izazvati po vlastitoj volji.15 Suvremeni znanstvenici nastojali

su, koristeći pritom najsna.nije nuklearne akceleratore,

ponoviti njegovo postignuće, ali to nikome od njih nije

uspjelo (iako se ta zadivljujuća i potencijalno korisna pojava

jo. danas nenadano pojavljuje).

Do drugog otkrića, do kojega je Tesla navodno dospio u

Colorado Springsu, do.lo je jedne večeri kad je radio na svom

osjetljivom i sna.nom radio prijemniku. Uz Teslu,

laboratorijem se jo. motao samo ostarjeli tesar Dozier.

Iznenada je izumitelj postao svjestan čudnih, ritmički

ponavljanih zvukova koji su dopirali iz prijemnika. Za njihovo

redovito i točno ponavljanje nije mogao smisliti nikakvo

suvislo obja.njenje, osim ako to nije bio poku.aj nekih .ivih

bića s drugog planeta da uspostave komunikaciju sa Zemljom.

Venera, ili mo.da Mars, mogli bi biti najvjerojatniji izvor,

pretpostavljao je. Nitko dotad nije ni čuo o takvoj pojavi kao

.to bi bili pravilni zvuči iz svemira.16

Odu.evljen i uzbuđen, bio je u stanju jedino sjediti i napeto

oslu.kivati. Uskoro ga je posve obuzela zamisao da odgovori na

poruku vraćanjem signala: za to jednostavno mora postojati neki

način!

Vjerojatno obja.njenje onoga .to je Tesla čuo bili su radiovalovi

sa zvijezda. Tek 1920-ih godina astronomi su ponovo

čuli

213

TESLA - ČOVJEK IZVAN VREMENA

takve pravilne signale (kada su konačno i slu.beno

povjerovali Teslinim tvrdnjama). A tridesetih godina, počeli

su ih prenositi kao .ifrirane brojeve u digitalni uređaj za

bilje.enje. Danas je »oslu.kivanje« zvijezda postala

uobičajena pojava.

Iako Tesla nije mogao dvojiti o onome .to su mu

posvjedočile vlastite u.i, mogao si je predočiti porugu i

ismijavanje kojim će ga obasuti kolege znanstvenici kad se

novost pročuje. Zato nije .urio s objavljivanjem. A kad je

reakcija stigla, donijela je sa sobom sve .to je i očekivao.

Profesor Holden, biv.i ravnatelj opservatorija na

kalifornij-skom Sveučili.tu, među prvima je započeo s

kritikama: »Gospodin Nikola Tesla objavio je kako je siguran

u to da su određene smetnje koje je čuo na svom uređaju

zapravo signali primljeni iz nekog vanzemaljskog izvora«,

rekao je novinaru. »Oni ne dolaze od Sunca, ka.e on. No,

kako podrijetlom moraju biti s nekog planeta, vjerojatno

dopiru s Marsa, nagađa on. Pravilo ispravnog filozofiranja jest

da se ispitaju svi mogući razlozi neke neobja.njive pojave

prije no .to se posegne za onim nevjerojatnima. Svaki će

istra.ivač reći kako je gotovo sigurno da je Tesla pogrije.io te

da smetnje o kojima se radi dolaze od strujanja u na.em zraku

ili u zemlji. Kako bi itko uopće mogao znati da neobja.njive

struje ne dolaze od Sunca? Fizika Sunca je danas sve prije

nego nepoznata. U svakom slučaju, zbog čega ta strujanja

nazivati ’planetarnima’ ako u to nismo posve sigurni? Zbog

čega smetnje koje je zabilje.io instrument Tesle vezati ba. za

Mars? Nema li i drugih svemirskih tijela koja bi mogla

poslu.iti istoj svrsi, npr. kometi? Nije li instrumente mogao

omesti Veliki medvjed s Mliječne staze ih svjetlost Zodijaka?

Uvijek postoji mogućnost da posegnemo za velikim otkrićima

na Marsu i negdje drugdje, budući da su nam pri ruci. Trijumf

znanstvenika iz proteklog stoljeća jo. uvijek je nevjerojatan

dokaz, no uvijek postoji velika vjerojatnost da se nove pojave

mogu objasniti starim i poznatim zakonima. Sve dok Tesla ne

poka.e svoj uređaj drugim istra.ivačima te i njih uvjeri u to u

.to sam vjeruje, mo.e se sa sigurno.ću dr.ati da ti signali ne

dolaze s Marsa.«17

214

Zamračenje u Colorado Springsu

No posljednje .to je Tesla tada namjeravao učiniti bilo je otkriti

svoj uređaj ostalim znanstvenicima. Njegov je posao u Coloradu bio

okončan. Nova godina 1900. stigla je i minula, a da izumitelj to nije

ni zamijetio. Nalazio se usred priprema vezanih za rasklapanje svoje

opreme i odlazak.

Tesla je, izgleda, bio savr.eno zadovoljan onime .to je postigao u

Coloradu. Nagnao je munje da ple.u po njegovu nalogu. Čitavu je

zemaljsku kuglu iskoristio kao dio vlastite laboratorijske opreme, a

primio je i poruke odaslane negdje sa zvijezda. Zato je sada .urio

ususret budućnosti.