Još uvijek sam se nalazila u blizini Gospoda i još uvijek me obasjavala njegova topla svjetlost. Ne znam na kom smo mjestu bili, niti što se oko nas nalazilo. On je vidio što ja vidim; on mi je omogućio da vidim i razumijem.

I dalje sam uživala u njegovoj svjetlosti, a pitanja i odgovori i dalje su prštali. Dijalog je bivao sve brži i sve obimniji i činilo se da smo obradili sve aspekte postojanja. Ponovo sam se vratila na zakone kojima se upravljamo na zemlji; i ponovo sam osjetila kako svoje znanje presipa u mene. Bio je primjetno sretan što svoje znanje može podijeliti samnom. Saznala sam da postoji sva sila zakona po kojima se imamo vladati - duhovni zakoni, zakoni fizike i zakoni univerzuma - i da o svima njima znamo veoma malo ili ništa. Ti zakoni imaju svoju svrhu i međusobno se nadopunjuju.

Kad u potpunosti shvatimo ove zakone i kad naučimo koristiti njihove pozitivne i negativne sile, bit će nam dopušten pristup nezamislivoj moći. Prekršimo li neki od ovih zakona i tako poremetimo prirodan red stvari, počinili smo grijeh.

Vidjela sam da su sve stvari stvorene zahvaljujući snazi duha. Svaki elemenat, svaka čestica kreacije posjeduje svoj razum ispunjen dušom i životom, te je stoga u stanju iskusiti radost. Svaki je elemenat neovisan, djeluje po svom nahođenju i tako se odnosi prema zakonima i silama koje ga okružuju. Kad se Bog obrati tim elementima, oni reagiraju, radujući se da mogu udovoljiti njegovu nalogu. Dakle, Krist je stvorio svijet služeći se prirodnim silama i zakonima stvaranja.

Shvatila sam da uvažavanje zakona koji vladaju našim životom donosi blagoslov i još veće znanje. Ali, shvatila sam i to da kršenje tih zakona, ili 'činjenje grijeha', može oslabiti, ali i uništiti sve ono što smo do tad postigli. Kod grijeha postoji uzročno-posljedična veza. Često sami sebe kažnjavamo svojim vlastitim djelovanjem. Ako, na primjer, zagađujemo okolinu, činimo grijeh prema zemlji, pa će nam se taj grijeh vratiti kao kazna za učinjeno zagađenje. Naše djelovanje protiv zakona života može oslabiti naš organizam ili organizam naših bližnjih, koji zbog našeg  grijeha mogu i umrijeti. Postoji i grijeh protiv tijela - prežderavanje, neuhranjenost, nedostatak kretanja, uživanje droge. Svi ovi grijesi jednako su teški, jer sami snosimo odgovornost za svoje tijelo.

Vidjela sam da je svaka duša dobila svoje tijelo. Na zemlji živimo tako da duša kontrolira tijelo i njegove potrebe. Duša se manifestira kroz tijelo, ali tijelo i njegove karakteristike ne mogu da utiču na dušu protiv njene volje, jer duša je ta koja se pita; ona vlada. Da bismo postigli ovozemaljsko savršenstvo, moramo dovesti svoj um, tijelo i dušu u potpuni sklad. A za savršenstvo duše treba nam harmonija Kristovske ljubavi i pravednosti.

Kad sam postala svjesna ovih istina moja vlastita duša htjela je da zavrišti od radosti. Sve sam shvatila i Bog je znao da sam razumjela sve što mi je pokazao. Oči moje duše opet su bile širom otvorene: gledala sam kako Bog stvara mnogo svjetova i kako sve elemente drži pod kontrolom. Imao je vlast nad svim zakonima, energijom i materijom. U našem kozmosu postoje i pozitivne i negativne energije, a obje su važne za stvaranje i razvoj. Te energije posjeduju razum - one tvore našu volju. One su sluge po svojoj volji. Bog ima apsolutnu vlast nad ovim energijama. Pozitivna energija je upravo ono šio i mislimo da jest: svjetlost, dobrota. Ijubaznost, ljubav, strpljenje, dobročinstvo, nada i slično. A, negativna energija je isto ono što bismo pomislili da jest: tama, mržnja, strah (najjače Sotonino oružje), neljubaznost, netolerantnost, sebičnost, beznađe, obeshrabljenost i tome slično.

Pozitivna i negativna energija djeluju u suprotnim pravcima. Kad dobro upoznamo ove dvije energije onda one postaju naše sluge. Pozitivno privlači pozitivno, a negativno privlači negativno. Svjetlo teži svjetlosti, a tama voli mrak. Postanemo li pretežno pozitivni ili pretežno negativni, počet ćemo se družiti sebi sličnima. Međutim, izbor je na nama. Jednostavnim korištenjem pozitivnih misli i pozitivnog govora privući ćemo pozitivnu energiju. Uvjerila sam se da je tome tako. Vidjela sam da razne ljude okružuju različite energije. Vidjela sam kako riječi čovjeka stvarno djeluju na energetsko polje kojim je okružen. Dakle, riječi kao takve - njihovo treperenje u zraku - privlače jedan ili drugi tip energije. Isti učinak imaju i čovjekove želje. Naše misli su moćne. Mi sami svojim mislima stvaramo svoje okruženje. Posmatrano fizički, to može i potrajati, ali u duhovnom smislu to se dešava u trenu. Kad bismo znali kolika snaga leži u našim mislima, bili bismo prema njima puno pažljiviji. Kad bismo znali koju strašnu i  razornu moć  imaju naše riječi, radije bismo šutjeli nego rekli nešto negativno. Svojim mislima i svojim riječima stvaramo svoje slabosti i svoju moć. Naša ograničenja i naša radost počinju u našim srcima. Uvijek nam je na raspolaganju mogućnost da negativno zamijenimo pozitivnim.

Zbog činjenice da svojim mislima možemo utjecati na ovu vječnu energiju, one predstavljaju izvor stvaralaštva. Svako stvaranje počinje u umu. Svako stvaranje se najprije mora osmisliti. Nadareni ljudi u stanju su upregnuti svoju maštu za stvaranje novih stvari, i divnih i strašnih. Mnogi ljudi na ovaj svijet dolaze sa već dobro razvijenom imaginacijom, i vidjela sam neke kako tu sposobnost zloupotrebljavaju. Neki ljudi koriste negativnu energiju kako bi stvarali štetne stvari - naprave ili riječi koje mogu razarati. Drugi, opet, svoju imaginativnost koriste na pozitivan način i tako pomažu da svi zajedno bolje živimo. To su blagoslovljeni ljudi koji oko sebe stvaraju radost. Kreacije uma bukvalno posjeduju moć. Misli su djela.

Shvatila sam da se najpotpuniji život živi u mašti, da je mašta ključ za stvarnost. To je nešto čega se nikad ne bih sama sjetila. Poslati smo na zemlju da život živimo u njegovoj punoći i svem bogatstvu, da pronađemo radost u vlastitom stvaralaštvu, bez obzira radi li se o originalnim mislima, stvarima, emocijama ili iskustvima.

Na nama je da kreiramo svoje živote, da ispoljimo svoje talente i iskusimo kako padove tako i uspjehe. Na nama je da se služimo svojom slobodnom voljom kako bismo poboljšali i unaprijedili svoje živote.

Sa svim ovim saznanjima, opet se ispostavilo da je ljubav iznad svega. Ljubav mora zavladati našim životima. Ljubav vlada i dušom, a duša mora ojačati kako bi zavladala umom i tijelom. Zapazila sam da se ljubav nalazi posvuda. Najprije moramo voljeti svog Stvoritelja. To je najveća ljubav koju čovjek može imati (iako toga možda nismo svjesni dok ga ne sretnemo). Potom moramo voljeti sebe. Znam da bez osjećanja ljubavi prema sebi, svako iskazivanje ljubavi prema drugom postaje lažno. I, na kraju, moramo voljeti sve druge onako kako volimo sebe. Kad u sebi prepoznamo svjetlost Kristovu, prepoznat ćemo je i u drugima, pa će biti nemoguće da ne zavolimo taj dio Boga koji se nalazi u drugim ljudima.

Dok sam stajala u Spasiteljevoj svjetlosti, u njegovoj apsolutnoj ljubavi, shvatila sam da me moj strah od njega, tamo još u mom djetinjstvu, udaljio od Boga. Kad sam mislila da me ne voli, moja ljubav je bježala od njega. On je uvijek bio na istom mjestu, a ja sam se udaljavala. On je bio sunce moje galaksije. Ja sam kružila oko njega, čas sam bila bliže, a čas dalje, a njegova ljubav me nikad nije iznevjerila.

Shvatila sam da su se neki svojski trudili da me udalje od njega. Vidjela sam da su ljudi koji su me tada okruživali postali žrtve negativne energije i da su me Bogu htjeli približiti pomoću straha. Njihovi ciljevi su bili pozitivni, ali djela su im bila negativna. Zbog vlastitih strahova, strahom su se služili kako bi ovladali drugima. Strašili su one pod sobom da vjeruju u Boga, i 'ako se ne budu plašili Boga otići će u Pakao'. Takav me pristup udaljavao od Boga. Shvatila sam da je strah nešto što je suprotno ljubavi i da je strah Sotonino najjače oružje. Kako sam se Boga bojala, nisam ga mogla istinski voljeti. Prema tome, nisam mogla voljeti ni sebe, a ni druge ljude. Dakle, u tom slučaju, bio je prekršen zakon ljubavi.

Krist mi se i dalje smješio. Bio je zadovoljan vidjevši moje zadovoljstvo i oduševljenje onim što sam naučila i doživjela.

Sada sam konačno bila sigurna da Bog postoji. Nije to više bila samo neka apstraktna kozmička energija, već je tu bio Čovjek koji stoji iza te Energije. Vidjela sam biće puno ljubavi koje je stvorilo univerzum i svo znanje u njemu; vidjela sam da Bog upravlja tim znanjem i da kontrolira njegovu moć. Shvatila sam da Bog želi da postanemo kao i on, te da nas je obdario božanskim svojstvima: sposobnostima imaginacije i stvaralaštva, volje, inteligencije, i iznad svega, sposobnošću da volimo. Shvatila sam da on zaista želi da nas približi božanskim moćima, te da nas uvjeri da ćemo, iskreno vjerujući, stvarno i biti u stanju ovladati tim moćima.