Jedan se čovjek izgubio u pustinji. U čuturici već dva dana nije imao ni kapi vode i više nije imao snage hodati. Znao je da neće preživjeti ako uskoro ne nađe vodu.

Pred sobom ugleda kolibu. Prvo je pomislio da halucinira, ali kako drugog izbora nije imao, krene prema kolibi. Kad se primakao bliže, shvatio je da je koliba prava te je posljednjim snagama dopuzao do njezinih vrata.

U kolibi nije bilo nikoga. Činilo se da je već duže vrijeme prazna i napuštena. Čovjek ude u kolibu očajnički se nadajući da će pronaći malo vode.

Srce mu je poskočilo kad je vidio što je u njoj: crpka za vodu pričvršćena za cijev koja je dolazila kroz pod, možda povezujući crpku s nekim izvorom vode duboko pod zemljom.

Počne stiskati ručicu crpke, ali voda nije potekla. Pritiskao je sve jače i jače i opet ništa. Na kraju je morao odustati; nije više imao snage, bio je iscrpljen. Očajan, dizao je ruke prema nebu. Ipak mora umrijeti bez vode.

U tom trenutku čovjek u kutu kolibe ugleda bocu. Bila je puna vode i zatvorena čepom da voda ne bi isparila.

Izvadio je čep i željno nagnuo bocu da otpije spasonosni gutljaj, kad ugleda papirić pričvršćen za bocu. Na papiriću je rukom bilo napisano: "Ovu vodu iskoristite da pokrenete pumpu i ne zaboravite je ponovno napuniti kad završite."

Sad se našao u dvojbi. Da učini kako piše i izlije vodu u crpku ili da je jednostavno popije.

Što da radi? Ako ovu vodu izlije u crpku, ima li ikakve garancije da će crpka proraditi? Što ako je pokvarena? Što ako je u cijevi rupa i voda curi u zemlju? Što ako je podzemni izvor odavno presušio?

A s druge strane... možda je onaj koji je pisao poruku znao što govori. Da ipak pokuša? Ako pokušaj ne uspije, ostat će bez jedine vode koja mu je dostupna.

Drhtavim rukama nalio je vodu u crpku. Zatim je zatvorio oči, pomolio se i počeo pritiskati ručicu crpke.

Čuo je klokotanje i uskoro je iz crpke potekao snažan mlaz vode. Bilo je tu puno više vode nego što mu je trebalo. Uživao je u svježini hladne vode. Neće umrijeti!

Kad se dobro napio i osjećao mnogo bolje, pogledao je što još ima u kolibi. Našao je olovku i zemljopisnu kartu. Iz karte je shvatio da je još jako daleko od bilo kakve civilizacije, ali sada je barem znao gdje je i u kojem smjeru treba ići.

Napunio je čuturicu za dalek put. Napunio je i bocu i ponovno je zatvorio čepom. Prije nego što je izašao iz kolibe, dopisao je na dnu papirića i svoju poruku:

"Vjerujte mi, radi!"

 

 

 

Tao

 

U poglavlju 51 Tao Te Chinga na kraju nalazimo ove vrlo zanimljive stihove:

Stvara, ali ne posjeduje

djeluje, ali ne ističe se,

hrani, ali ne gospodari.

To se zove skrivena vrlina.

Ti stihovi pokazuju kako tao djeluje u sferi naše egzistencije.

•             Premda je tao izvor svega, ne posjeduje ništa.

•             Premda je tao proces kojim se aktivno sudjeluje u funkcioniranju svijeta, ne ističe čudesne rezultate ni postignuća.

•             Premda tao hrani sva živa bića kroz čudo života, ne pokušava gospodariti i vladati nad njima.

Zato sva bića bez iznimke štuju Tao

i  cijene vrlinu.

Tao štuju a vrlinu cijene

ne po nečijoj zapovijedi,

nego uvijek spontano, po svojoj prirodi.

 

Dakle, tao se štuje premda tao ništa ne očekuje i ne zahtijeva nikakav poseban odnos. Na primjer, tao se u svim živim bićima manifestira kao život, a sva živa bića štuju život koji je u njima. Ne zato što bi im to netko zapovijedio nego zato što je to prirodno.

Dublje značenje ovih stihova otkrivamo kad široku perspektivu Lao Tzua prenesemo na naš odnos s drugim osobama. Što će se dogoditi ako, poput taa, dajemo ne očekujući ništa zauzvrat? Ovo poglavlje govori da ćemo biti bogato nagrađeni premda ništa ne očekujemo.

Lao Tzu kaže da će se to dogoditi spontano jer to načelo funkcionira kao zakon prirode te stalno, predvidljivo i gotovo zajamčeno donosi rezultate.

Pouka se u našoj priči ogleda u tome što nam priča kazuje da moramo dati da bismo bili nagrađeni. Čovjek iz priče nije znao hoće li zaista biti nagrađen, a ipak je učinio što treba. Premda nije znao što da očekuje, postupio je s vjerom.

Voda u ovoj priči simbol je dobroga u životu. To je pozitivna energija, nešto što vam izmamljuje osmijeh na lice. To mogu biti i materijalne stvari i nešto što se ne da dodirnuti rukom. Novac, ljubav, prijateljstvo, sreća, poštovanje, sve što štujete. Sve do čega držite u životu, to je voda.

Crpka za vodu predstavlja funkcioniranje karmičkog mehanizma. Daj joj nešto vode da bi proradila i uzvratit će ti mnogo većom nagradom. To je mehanizam koji funkcionira kružno, kao neprekinuta staza koja se na kraju vraća na početnu točku. Kruženjem energija postaje snažnija tako da je, kad se vrati na početnu točku, puno jača nego što je bila na početku.

Ako je krug fizički fenomen, poput orbite planeta ili kruženja godišnjih doba, možemo slijediti njegov kružni put, pratiti napredak i predvidjeti točku u kojoj krug postaje potpun. Kod karmičkih mehanizama to nije moguće jer su oni metafizičke prirode. Karma s velikom lakoćom ulazi i izlazi iz fizičkog svijeta, nestajući pogledu kad prijeđe u sferu nefizičkog.

Zbog toga ne možemo uvijek i svugdje vidjeti uzročno-posljedični slijed. Karmu je lako razumjeti u slučaju da smo, na primjer, napravili neko dobro djelo i odmah za to dobili pohvalu. Krug je u tom slučaju mali. No, češće je krug takve veličine da se u njemu izgubimo. Možda ste učinili dobro djelo za koje nitko ne zna pa ne vjerujete da će ono imati odjeka. A zapravo ste tek pokrenuli karmički mehanizam u sferi duhovnog i, premda je ne vidite, kretanje karme je tu, kruži snažeći energiju i traži put natrag do vas.

U nekom trenutku u budućnosti koji ne možemo predvidjeti, ta nevidljiva pozitivna karma, vraćajući se kružno k vama, pojavit će se i u materijalnom svijetu. Kad se to dogodi, činit će se da je došla niotkuda, kao posljedica bez uzroka. Možda ćete se čak čuditi kako vas je sreća neočekivano našla, ne znajući da ste izvorno vi bili njezina polazišna točka.

Sad bolje razumijemo zašto to Lao Tzu zove "skrivenom vrlinom". Skrivena je oku, mistična i zagonetna. Ako, poput taa, stvaramo pozitivnu energiju - dajući sebe - ne očekujući ništa zauzvrat, univerzum će nam vratiti isto, samo puno većom mjerom. Tako je i kad ne vidimo vezu između onog što smo mi na početku dali i onog što smo na kraju primili.

Ako vam ovo nije lako prihvatiti, sjetite se jednostavnog načela da je na najosnovnijoj razini stvarnosti sve sa svime povezano. Nema pravih podjela i nema jasnih granica. Možda nam se sada skrivena vrlina čini manje zagonetnom. Sve je dio Jednog koje zovemo Tao. Odvojenosti koje vidimo u materijalnom svijetu samo su iluzija. Kao što smo vidjeli u našoj priči, čovjek je napunio crpku vodom premda nije znao hoće li za to biti nagrađen. Tako i mi, poput taa, možemo nahraniti drugog ne očekujući pritom nikakvu nagradu zauzvrat.

Ovo načelo je primjenjivo na sve, ne samo na novac. Na primjer, da biste zadobili poštovanje drugih osoba, najprije vi morate iskazati poštovanje bez izuzetaka i bez uvjeta. Biste li možda željeli da se vaš rad više cijeni? Počnite onda pokazivati da cijenite rad ljudi kojima ste okruženi. Kad zaista budete svjesni toga da su zaslužili vaše poštovanje, odjednom će nekom magijom i vaš rad biti visoko na cijeni.

Biste li možda željeli imati više prijatelja? Počnite onda pokazivati prijateljstvo prema ljudima. Ne očekujte ništa i bit ćete ugodno iznenađeni dobronamjernošću i izrazima prijateljstva koje ćete doživjeti od drugih ljudi.

Biste li možda željeli da ljudi budu svjesni vaše ljepote? Počnite onda prepoznavati ljepotu u drugim ljudima. Lako ju je prepoznati, treba samo gledati. Svaka osoba oko vas ima unutarnju ljepotu koja nadmašuje tjelesno. Kad to uvidite, kad je ugledate s divljenjem, u vama će se zbiti transformacija: vi ćete postati lijepi onako kao što uistinu i jeste. Općenito rečeno, što god dobroga želite u životu, prvo ga dajte drugima. Dajte s voljom i veseljem, ne uspoređujući prihode i rashode kao da radite obračun. Potaknite kružnu razmjenu mirni u spoznaji da u tao procesu nitko nije zakinut.

Možda se u ovom trenutku pitate nije li ovo načelo pomalo paradoksalno. Ako znamo da ćemo biti bogato nagrađeni za svako dobro na svijetu koje učinimo, nije li riječ o očekivanju? I nije li očekivanje nešto što prekida krug?

Uzmite  kao metaforu za karmički mehanizam sijanje cvjetnog sjemenja u vrtu. Stavljanjem sjemena biljke u zemlju pokrenuli ste jedan proces. Poznata su vam načela koja upravljaju uzgojem biljaka i znate da je zemlja plodna, tako da znate da ćete, kad bude vrijeme, vidjeti rezultat. Ne znate kako i kada će točno biljke procvjetati, ali to nije najvažnije.

Očekivanje bi u ovom kontekstu značilo vezivanje za određeni ishod. Ako inzistirate na tome da biljke procvjetaju točno u određenom trenutku i na određeni način, vjerojatno ćete ostati razočarani. Ako sjedite i čekate da procvjeta jedna određena biljka, ostali dio vrta vjerojatno će ostati zanemaren.

Tako je i s karmom. Svojim činom potaknuli ste kolanje pozitivne energije ne znajući kakav će biti rezultat ni kad će doći. Budući da vam je poznat mehanizam karme, znate da će rezultat biti nešto dobro i da će prije ili poslije doći. Međutim, ne vežete se za određeni ishod i ne očekujete ništa posebno.

Trebali bismo naglasiti ulogu vjere. Kao što znamo da je vrtno tlo plodno, tako vjerujemo u temeljnu dobrohotnost univerzuma. Tao nas hrani i skrbi se za nas. Na vrlo realan način, svijet želi da uspijemo.

Potrebno je samo skupiti hrabrost i pokrenuti crpku za vodu.

I vjerujte mi, radi!