Mnoge zamke vrebaju tradicionalne kršćane, baš kao i pripadnike Novog Doba. Jedna koja je zajednička objema grupama je fenomen kultova. Ne namjeravam se na bilo koji način protiviti ljudima koji žele živjeti zajedno u okviru zajednice. Sto se mene tiče, to je sveti poziv. Ali postoji velika razlika između zajednice i kulta. U zajednici, ljudi su povezani međusobnim odnosima, zajedništvom. Zajednica ne vrši pritisak na ljude, ne prisiljava ih da u njoj ostanu. Ona slavi neobičnu različitost svojih članova. S druge strane, kultove karakterizira ispiranje mozga članovima zajednice, užasan pritisak na potencijalne članove da im se priključe, te prisilno sprečavanje napuštanja zajednice. U određenom smislu ljudi u njima su gotovo potpuno isti.

Identificirao sam deset karakteristika koje čine kult:

1.            Idolatrija pojedinačnog, karizmatičnog vođe

Prečasni Sun Mun, koga su munisti proglasili 'gospodarem drugog adventa‘, očigledan je primjer takve idolatrije. Takav je bio i Jim Jones, karizmatski vođa koji je svoje sljedbenike odveo u uništenje i smrt. Mnogi 'gurui' ohrabruju mase da ih obožavaju.

2.            Ograničeni unutrašnji krug sljedbenika

Čak ni većina ambicioznih karizmatskih vođa ne može izaći na kraj sa organizacijom van određenog obima. Njima su potrebni povjerljivi sljedbenici. Uopćeno, svi veliki kultovi imaju unutrašnji krug članova koje drugi sljedbenici poštuju kao i vođu. Ti ljudi izazivaju strahopoštovanje, strah, zavist i ogovaranja. Ovaj poštovani unutrašnji krug ne razlikuje se previše od samog kulta. Takva vrsta zatvorenog kruga sreće se, na višem ili nižem nivou, u svakoj velikoj organizaciji, državnoj upravi, kompaniji, korporaciji, univerzitetu ili crkvi. Mjera poštovanja, strahopoštovanja ili straha, određuje mjeru zloupotrebe moći.

3.            Tajnost i tajnovitost

Jedno od značajnih dostignuća kultova je velika tajnovitost u okviru koje ovi unutrašnji krugovi operiraju. Takva tajnovitost je karakteristika mnogih velikih, nereligioznih organizacija. Sjetite se samo industrijskih tajni velikih korporacija. Pomislite na sale za sastanke, prostorije za pušače, uobičajene poslovne sastanke tokom doručka, koji su zaista obavijeni velom vrhunske tajnovitosti. Vođe kultova se čak i ne pretvaraju da preduzimaju određenu odgovornost za svoje ponašanje ili akcije.

4.            Financijske malverzacije i dvosmislenost

Financijska utaja, iz bilo kog razloga, predstavlja karakteristiku mnogih kultova. U svakoj organizaciji koja se bazira na kultu financijske operacije su znane samo uskom krugu oko vođe.

5.            Ovisnost

Možda je najznačajniji razlog postojanja opravdanog straha od kultova, autoritativno vodstvo koje se hrani ovisnošću svojih sljedbenika. Umjesto da ohrabruju sljedbenike da postanu grupa ravnopravnih članova iste zajednice, kultovi pokušavaju obeshrabriti svoje članove, uvjeravajući ih da su nesposobni za samostalan život. Ovo je bio problem i katoličke crkve. Danas se isti problem javlja kod onih koji se u potrazi za odgovorima na duhovna pitanja okupljaju oko istočnih tradicija. To podsjeća na tradiciju hinduizma, gdje gurui imaju neograničenu moć uticaja na sljedbenike koji u njima gledaju bogove.

6.            Uniformnost

Smatram daje ovo najtužnija odlika kultova. Vođe jedne mirovne organizacije Novog Doba iznenadile su me svojom uniformnošću i željom da svi nalikuju jedni drugima, bez obzira da li se radi o mladima ili starima, ženama ili muškarcima. Nigdje nikada nisam prisustvovao nekom sastanku, bilo u vojsci, državnoj administraciji ili bilo gdje drugdje, gdje sjedi ili stoji dvadeset ljudi koji tako strašno liče jedni drugima.

7.            Specifično izražavanje

Prirodno je za svaku grupu ljudi koji blisko sarađuju da međusobno razviju specijalni interni jezik - riječi specifičnog značenja, često nerazumljive ljudima izvan organizacije. Što se više organizacija približava kultu, veća je specifičnost tog internog jezika. Konačno, to postaje neka vrsta tajnog gotovo neprevodivog jezika poznatog samo začetnicima organizacije. Na primjer, primao sam pisma od različitih organizacija pokreta Novog Doba koje su pokušavale potaknuti moje zanimanje. Možda bi i uspjele u tome da sam ih mogao shvatiti ozbiljno. Međutim, imao sam prilično poteškoća pokušavajući da protumačim fraze poput 'rezonantno jezgro grupe' ili 'revolucionirati'. Takve grupe postale su toliko opterećene svojim specifičnim izražavanjem da su izgubile sposobnost efikasne komunikacije sa vanjskim svijetom.

 

 

 

 

8. Doktrina dogme

Pripadnici kulta obično govore da su u procesu 'razvoja' svoje teologije, i da bi im pomoć ljudi sa strane, poput mene, dobro došla. Mislim daje to najobičnija smicalica. Njihova teologija je već dovoljno razvijena i većina njihovih doktrina postoji još od vremena nastanka doktrinizma.

9.            Hereza

Sve organizacije egzistiraju u odnosu prema Bogu, svjesno ili nesvjesno, bez obzira da li im se to dopada ili ne. U slučaju velikih poslovnih korporacija, uobičajeni odnos je, u najmanju ruku, pasivno poricanje Boga. Kod satanističkih kultova, radi se o aktivnom potcjenjivačkom poricanju. Odnos između kultova i Boga je gotovo uvijek heretički.

10.          Bog u zatočeništvu

U svom izopačenom odnosu prema Bogu i satisfakciji dogmatizmom, kultovi, na ovaj ili onaj način, osjećaju da Boga drže u malom prstu. Oni su zapravo zarobili Boga. Međutim, Bog nije naša svojina da bismo ga mogli posjedovali. Bog posjeduje nas, individualno ili kolektivno.

Da bi grupa ili organizacija postala kult, nije potrebno da svih deset kriterija bude zadovoljeno. Ako se zadovolje tri ili četiri, već postoji razlog za sumnjičavost. Važno je shvatiti da iza kultova stoji veliki biznis i da često veliki biznis predstavlja kult. Smatram da IBM predstavlja jednu vrstu kulta, jer, na primjer,vrši stravičan pritisak na svoje zaposlene da se isto oblače, da isto izgledaju i da se isto ponašaju. Kažu da se katolička crkva uklapa u više navedenih kriterija. Međutim, ja ne vjerujem da je američka katolička crkva kult. Možda je i bila kult prije 77 vatikanskog koncila 1960. godine, ali nakon tog koncila katolicizam je u ovoj zemlji zaista revolucioniran. U kultu, sistem autoriteta je prihvaćen potpuno i nikada se ne iskušava. Sistem autoriteta u američkoj katoličkoj crkvi je sada gotovo svakodnevno na kušnji. Javljaju se veliki sukobi ali i velika raznolikost mišljenja po pitanju prakticiranja vjere. Mišljenja se kreću u rasponu koji obuhvaća i ona veoma konzervativna ali i ona najliberalnija.

Priznanje za tu nevjerojatnu transformaciju katoličke crkve posljednjih godina pripada Papi Ivanu XXIII, koji je prvobitno izabran samo kao 'privremeni Papa'. U vrijeme izbora novog Pape, kolegijum kardinala je prošao kroz period velikih nesuglasica i konačno zaključio da se uradi kompromis i izabere najstariji i najbezazleniji među njima. Ivan je bio u sedamdesetim godinama, dobroćudan i gojazan starac koji nema pred sobom još puno. Činilo se daje baš on najbolji izbor jer -neće moći bogzna šta učiniti. Međutim, već u prvoj godini svog vladanja Papa Ivan XXIII inicirao je II. vatikanski koncil. Kad su ga upitali zašto se odlučio na taj korak on je otvorio jedan ođ drevnih prozora vatikanske palače i uzviknuo: Svježeg zraka, svježeg zraka!'