ZAHVALNOST

Postoji sjećanje koje je povezano s glavom.

Netko lakše pamti, drugi brže zaboravlja.

A postoji i sjećanje koje ima mnogo dublje korijenje.

Korijeni tog sjećanja nalaze se u srcu.

Ljudi su prema meni bili dobri.

Brinuli su se za mene dok sam još bio malen.

Pratili me dok sam odrastao.

Hrabrili me kad mi nije bilo dobro.

Radovali se kad sam bio radostan.

Sve mi je to pričinjalo dobro.

Moje srce toga ne zaboravlja.

Sjećanje srca zove se zahvalnost.

Reci hvala, mali čovječe, za rijeku ljubavi

koja tiho teče svijetom.

Zahvaliti znači shvatiti što ti je sve dobra učinjeno.

Zar si sam sebi dao očinji vid?

Zar si s am načinio svoje prste i ruke?

Negdje je ugrađena tajna ljubavi.

Negdje te netko nevjerojatno voli.

Zahvaliti znači sjetiti se onoga što su drugi za tebe učinili.

Ne moraš biti bogat da bi bio zahvalan.

Jedva što boli toliko koliko nezahvalnost.

Ona je najčešće izraz bezosjećajnosti i krutosti.

Nezahvalni čovjek smatra sve normalnim i po sebi

razumljivim. Zahvalan čovjek pokazuje

da njegovo srce ima dobro pamćenje.