ZAGONETNI ASPID-KAMEN
Naši preci, Slaveni, zvali su šungit „aspid-kamen“, i pripisivali su mu čudotvorna svojstva.:Smatrali su da on vraća mladost, iscjeljuje rane zadobivene u bitci, a vojnik koji je nosio komadić ovog kamena na prsima ostajajo je živ u krvavim okršajima.
O čudotvornim svojstvima tajanstvenog crnog kamena pisali su i najveći iscjelitelji: Avicenna i Paracelsus. Ali, znanstvenici su se ozbiljno zainteresirali za njega sasvim nedavno - prije 40 godina
OSNOVNA SVOJSTVA ŠUNGITA.
U Kareliji ima nekoliko nalazišta šungita..
Uzorci koji su bili ispitivani pokazali su da sadrže fullerene i posjeduju svojstva iscjeljenja.
Boja ovisi o kemijskom sastavu primjesa i može biti crna, siva, pepeljasta te drugih nijansi.
Gustoća 1,5-2,4 t/m3
Poroznost do 10%
Aktivan sorbent
Posjeduje baktericidna svojstva i mnoga druga koja još nisu do kraja istražena. 4
Kemijski sadržaj shungita :
Ugljik - 20 - 95%, Silicij - 5 – 60%, Aluminij - do 4%, Iron od-3, 5%, Magnezij - do 3,5%, Kalij - do 12%, Sumpor - do 1,2%, Kalcij do 0,58%, Fosfor - do 0,34%, i mnoge drugi makroelementi i mikroelementi.
U ispitivanim uzorcima šungita nisu pronađeni olovo i kadmij te nema povećane radioaktivnosti.
Osim jedinstvenih fullerena, šungit sadrži skoro sve elemente periodnog sustava Mendeleeva..
Posebnost ovog minerala je u tome da on djeluje selektivno.
Kod čovjeka šungit apsorbira sve loše faktore koji smetaju zdravlju i istovremeno “dodaje” i regenerira one elemente koji su potrebni čovjeku.
Ova pojava se objašnjava svojstvima šungita da vrši izmjenu iona, koji neposredno omogučavaju odabir kod otklanjanja štetnih i toksičnih tvari iz organizma.
Osim toga šungit je još sposoban i prihranjivati naš organizam potrebnim makro i mikroelementima, i također vršiti odabir - od mnoštva elemenata koje on sadrži organizam uzima baš ono što mu je potrebno.
Na taj način u organizmu polako dolazi do uspostavljanja normalnog sadržaja minerala, što pomaže kod izlječenja mnogih kroničnih bolesti i obnavlja energetiku organizma.
Inetersantno je da su znanstvenici po prvi puta počeli pričati o djelovanju minerala na žive organizme nakon promatranja ponašanja životinja.
Sibirski geolog Dravert je 1922. godine uveo u znanost pojam “litofagija”- jedenje kamenja.. On je zapazio da vukovi, jeleni, sobovi, i neke druge životinje prilaze kamenju i ližu ga. Ranije se smatralo da na taj način oni nadoknađuju deficit natrija, koji je sadržan u soli. Ali, kamenje koje su oni lizali i jeli nema nikakve veze sa kuhinjskom soli.Kod detaljnijeg istraživanja bilo je otkriveno da kod lizanja kamenja dolazi do aktivacije procesa razmjene iona između životinje i kamenja, a kao rezultat te ionske razmjene živi organizam se oslobađa nepotrebnih i štetnih elemenata i dobija one koji mu nedostaju.