ZAČEPLJENJE, PROBAVNE SMETNJE!

Zastupnici žitne prehrane uvijek iznova tvrde čudesno djelovanje prekrupe pri zatvoru stolice. Dr. Bruker je štoviše napisao o tom cijelu knjigu s naslovom: "Stuhlverstopfung in drei Tagen heilbar!" ali suprotno je slučaj. Ja sam već opširno izložio da upravo uživatelji pripravaka od prekrupe stalno trpe od nadutosti i probavnih teškoća. Ja tvrdim da crijevo mora to iritirajuće, stimulirajuće ljepilo izbaciti van, da samo ne strada! Rad crijeva s oporim žitnim proizvodima može se usporediti i s prešom koju seljaci upotrebljavaju pri prešanju slame u bale. Ako uvijek iznova dospiju velike količine tih teško probavljivih oporih tvari u crijevni kanal, tada mora crijevo naposljetku te tvari (kao kod preše) opet istisnuti van.

Naše crijevo promatra tu sluzotvornu kiselinu kao otrov i želi ga stoj e moguće brže istjerati! Kako se često još mekinje mimo toga dodaju. Waerland je te mekinje zvao svojom "excelsior". Ljuske samlje­ venog žita i naročito naravno samih koncentriranih mekinja sadrže rubove oštre poput noža, koji pogubno djeluju na sluznicu osjetljivih crijevnih stijenki. Podražaji  su  ponekad  tako  žestoki  da  krv  izlazi  sa stolicom.  Bezbrojni  oboljeli  od  hemoroida  moraju naročito trpjeti uslijed opore stolice.

Dr. Gibson piše u "Bran, a dangerous Food" (Mekinje, opasna hrana): "Teorija da su mekinje dragocijene kao sredstva za čišćenje, temelji se na istom načelu da je batinanje dobro  sredstvo  za umorna konja! Mekinje  prisiljavaju  crijeva  na snažnije kretanje da ugroženu sluznicu  oslobode  od tog   irifiranja."

Dr. White piše u njegovoj spomenutoj knjizi o mekinjama: "Mekinje kao živežna namirnica tako su besmislene kao pi/jevina. Kako  će  dugo  ti "znanstvenici na području prehrane još širiti  tu glupost" (1927.). Besmislica se širi i dalje a da joj se ne vidi kraja. Svatko piše besmislicu. Nadalje, već u želucu započinju grube ljuske žitnog zrnja dražiti želučanu sluznicu koja tada luči još više solne kiseline da se obrani, ali u stvarnosti još više razara taj zaštitni sloj.

Tijekom vremena nastaju tako masovno kiseline u probavnom sustavu koje na kraju opet nastupaju na primjer kao neuralgični simptomi u leđima. Dakle nervno nadraživanje.

Samo proso djeluje blagotvorno i ljekovito jer je ono meko i kao jedina žitarica nije kiselotvorno. Proso stvara podatnu substanciju  poput  gelatine. Proso i heljda nisu prave žitarice nego čvorasto raslinje. I laneno bi se sjeme moglo razložno upotrebljavati  kao  podatnu  tvar.  Jedan  Rus,  koji je nakon uživanja grubog raženog kruha dobio čireve na želucu, prisiljen je od svoje obitelji da jede još samo proso. Tako je ozdravio za šest mjeseci. A tko kod nas još jede proso?

Vlaknaste tvari u prijesnom voću i povrću nemaju nasuprot žitnim vlaknima nadražujuće, štetno dje­ lovanje. Za sređenu su probavu nužno  potrebne upravo te dopune. Tako je i tu izvorna prehrana čovjeka najbolje rješenje za sve probavne probleme! Da voće pospješuje probavu, postepeno se okolo proširilo. Tek 10. kolovoza 1986. objavio je liječnik Dr. Herbert Freisleben da žitne mekinje ne samo ometaju probavu i oštećuju stjenke crijeva nego i proširuju crijevo.

Ljudska izvorna hrana (plodovi, povrće) u prijesnom stanju je sloga uvijek najbolja hrana. A tko može takvu hranu načiniti bolje od same prirode? Svako mijenjanje ljudskom rukom, kuhinjskom vatrom, solju i začinima uvijek je škodljivo! Stoga su kuhinja i kuhanje opasni uređaji!

Zato je i onaj uvijek iznova navođeni iskaz branitelja žitne hrane lažan, kako mi svakodnevno potrebujemo 3 jedaće žlice smekšanog žita da optimalno opskrbimo svoj organizam potrebnim hranidbenim tvarima! Ja sam dokazao da se i smekšano žito teško probavlja, pa i milsli.

Što to pak prijesni plodovi i povrće nemaju a, daje sadržano u žitu sa svojom negativnom kiselošću? Bit će vremena da te priče temeljito razorimo! Nigdje ne stoji da mi moramo svakodnevno ili nakon svakog obroka imati stolicu. I tu vrijedi prirodno pravilo: Pusti tijelo da nam posve samo dojavi nervnim refleksom kad je tome vrijeme!