Piše: Milana Vuković Runjić
Foto: Saša Midžor Sučić / CROPIX
http://www.jutarnji.hr/j2/clanak/art-2008,7,29,,128130.jl
Prije nego što su zapisane, priče iz “Tisuću i jedne noći” prenosile su se usmeno, a navodno su prve pripovijedane Aleksandru Velikom u njegovom šatoru nakon ratničkih osvajanja. Priče su se granale od Indije do Perzije, od Male Azije do Egipta. Nove su se smišljale, stare nadograđivale. Ne zna se točno kada su i gdje zapisane, možda u 12., možda u 16. stoljeću, možda u Aleksandriji, možda negdje drugdje, no Europa ih otkriva u 18. stoljeću.
U njima ima više strasti nego u cijeloj modernoj europskoj književnosti, više čudesa nego u magičnom realizmu Južne Amerike, više ljubavnih zapleta nego u TV-sapunicama. Od tada, mi na Zapadu volimo knjige koje nam dolaze s Istoka. Svijet, točnije svjetovi koji se na tim stranicama otvaraju i dalje kao da izlaze iz Aladinove čarobne lampe, pa nema veze što su to neke suvremene priče u kojima tepisi više ne lete: one će za nas uvijek biti bajke iz “Tisuću i jedne noći” što ih lijepa princeza priča umornom vladaru koji će je ubiti ne bude li priča napeta. To se zove strah od kritike!
Premda smo gotovo isključivo orijentirani na anglo-saksonske, njemačke ili francuske autore, lijepo je vidjeti barem nanose egzotične literature i u nas. Prva od njih, “Djevojke iz Ryada”, već na koricama nosi titulu saudijskog “Seksa i grada”. U njoj pratimo sudbine četiri djevojke koje vode burne ljubavne i poslovne živote, ali u sasvim drukčijoj civilizaciji. Lokalni ekstremisti dočekali su knjigu “na nož”, no oni pomirljiviji proglasili su prozni prvijenac Rajaae Alsaneae prvim modernim arapskim romanom.
U njima ima više strasti nego u cijeloj modernoj europskoj književnosti, više čudesa nego u magičnom realizmu Južne Amerike, više ljubavnih zapleta nego u TV-sapunicama. Od tada, mi na Zapadu volimo knjige koje nam dolaze s Istoka. Svijet, točnije svjetovi koji se na tim stranicama otvaraju i dalje kao da izlaze iz Aladinove čarobne lampe, pa nema veze što su to neke suvremene priče u kojima tepisi više ne lete: one će za nas uvijek biti bajke iz “Tisuću i jedne noći” što ih lijepa princeza priča umornom vladaru koji će je ubiti ne bude li priča napeta. To se zove strah od kritike!
Premda smo gotovo isključivo orijentirani na anglo-saksonske, njemačke ili francuske autore, lijepo je vidjeti barem nanose egzotične literature i u nas. Prva od njih, “Djevojke iz Ryada”, već na koricama nosi titulu saudijskog “Seksa i grada”. U njoj pratimo sudbine četiri djevojke koje vode burne ljubavne i poslovne živote, ali u sasvim drukčijoj civilizaciji. Lokalni ekstremisti dočekali su knjigu “na nož”, no oni pomirljiviji proglasili su prozni prvijenac Rajaae Alsaneae prvim modernim arapskim romanom.
U 1001 noći vladar ubija djevojku za dosadnu priču
U romanu se nižu za nas gotovo nadrealni prizori: “...dok su Lamis i Ali zajedno sjedili u kafiću u ulici Al-Thalatheen, grupa muškaraca iz Al-Hai’ah (Vjerska policija) okružila ih je...” U uvodu knjige Rajaa moli čitatelje da zaborave na Šeherezadu i “Tisuću i jednu noć”, bradate šeike i ljepotice iz harema, jer radi se o nečem sasvim drukčijem, no tu joj želju ne moramo nužno ispuniti…
Iz Indije dolazi Kiran Desai, kćerka spisateljice Anite, koja je uspjela ono što majci nije uspjelo: za “Nasljeđe gubitka”, debeli roman o životu i sukobima u Nepalu, dobila je Bookerovu nagradu. Drugi, mnogo ranije napisan roman Kiran Desai lakši je za putnu torbu i jednostavniji za čitanje na plaži. Zove se “Halabuka u voćnjaku guava”, a priča o neobičnom mladiću Sampathu koji odluči živjeti na stablu guave u nekom voćnjaku.
Za njim dolazi najprije njegova obitelj, pa znatiželjnici, naposljetku vojska i policija: “Uz stablo su postavljene malene ljestve, tako da su se oni koji su željeli blagoslov (a svi su to, naravno, željeli) mogli popeti do mjesta na kojem Sampath lamatao nogama. On bi im stavljao svoje nožne prste na glavu, dok su ga puni poštovanja molili za blagoslov, a s drveta su silazili zadovoljni sami sobom...” Začarani, blago ironični ugođaj Fellinijevih filmova - u Indiji!
Daleko od bilo čega suvremenog, u neki oku nevidljivi svijet vodi nas Bajam Ilkulu sa svojim “Zapisima iz harema”. Bez ironičnog odmaka, ovdje se rasprostire priča dostojna “Tisuću i jedne noći”. Pratimo kako starije žene podučavaju mlađe, mahom djevojčice, umjetnosti življenja u nepojmljivo skučenom prostoru. Kad se sve to događa? Prije tisuću godina? Danas? Nema veze.
Iz Indije dolazi Kiran Desai, kćerka spisateljice Anite, koja je uspjela ono što majci nije uspjelo: za “Nasljeđe gubitka”, debeli roman o životu i sukobima u Nepalu, dobila je Bookerovu nagradu. Drugi, mnogo ranije napisan roman Kiran Desai lakši je za putnu torbu i jednostavniji za čitanje na plaži. Zove se “Halabuka u voćnjaku guava”, a priča o neobičnom mladiću Sampathu koji odluči živjeti na stablu guave u nekom voćnjaku.
Za njim dolazi najprije njegova obitelj, pa znatiželjnici, naposljetku vojska i policija: “Uz stablo su postavljene malene ljestve, tako da su se oni koji su željeli blagoslov (a svi su to, naravno, željeli) mogli popeti do mjesta na kojem Sampath lamatao nogama. On bi im stavljao svoje nožne prste na glavu, dok su ga puni poštovanja molili za blagoslov, a s drveta su silazili zadovoljni sami sobom...” Začarani, blago ironični ugođaj Fellinijevih filmova - u Indiji!
Daleko od bilo čega suvremenog, u neki oku nevidljivi svijet vodi nas Bajam Ilkulu sa svojim “Zapisima iz harema”. Bez ironičnog odmaka, ovdje se rasprostire priča dostojna “Tisuću i jedne noći”. Pratimo kako starije žene podučavaju mlađe, mahom djevojčice, umjetnosti življenja u nepojmljivo skučenom prostoru. Kad se sve to događa? Prije tisuću godina? Danas? Nema veze.
| Atmosfera Nothing Hilla i komedija zabuna iz Kine |
Iz velike udaljenosti, iz Kine (i priča o Aladinu događa se u kineskom gradu), dolazi nam “Sažeti kinesko-engleski rječnik za ljubavnike” Xiaolu Guo. Veseo, zbrkan i kao stvoren za plažu, roman o Kineskinji koju su roditelji poslali na studij u London, namjerno je pisan na lošem engleskom, ali s atmosferom “Notting Hilla”i primjesama svima drage komedije zabluda. Lako je čitljiv, ali nije bez ambicija. Xiaolu Guo došla je iz Kine, gdje je pisala romane na kineskom, u Veliku Britaniju gdje je nastao njezin prvi roman na engleskom, nadahnut dnevnikom.
U romanu, kao u rječniku, pojmovi se nižu naizgled bez nekog reda, a iza njih, gradi se priča. Ispod pojma “biseksualan” čitamo: “Ja sam žena, ti biseksualan. Oboje jako volimo lijepi muškarci... Kako ja znam da ti ne namjeravaš ponovo otići s lijepi gay muškarac i uništiti moj život?” Šarmantno napisano, šarmantno prevedeno. S vremenom, junakinja sve bolje govori engleski, pa njezina ljubavna priča postaje sve složenija, do zapanjujućeg poetskog kraja.
U našim je knjižarama moguće naći i sarajevska izdanja romana silno plodnog egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza, koji samo izgledaju kao lako probavljivi krimići. No, radi se o ambicioznoj prozi koja se lako čita, što je kompliment koji možemo uputiti gotovo svoj literaturi s Dalekog i Bliskog istoka koja se u posljednje vrijeme, u slabijim ili boljim prijevodima, bolje ili lošije opremljena može kupiti u nas.
U romanu, kao u rječniku, pojmovi se nižu naizgled bez nekog reda, a iza njih, gradi se priča. Ispod pojma “biseksualan” čitamo: “Ja sam žena, ti biseksualan. Oboje jako volimo lijepi muškarci... Kako ja znam da ti ne namjeravaš ponovo otići s lijepi gay muškarac i uništiti moj život?” Šarmantno napisano, šarmantno prevedeno. S vremenom, junakinja sve bolje govori engleski, pa njezina ljubavna priča postaje sve složenija, do zapanjujućeg poetskog kraja.
U našim je knjižarama moguće naći i sarajevska izdanja romana silno plodnog egipatskog nobelovca Nagiba Mahfuza, koji samo izgledaju kao lako probavljivi krimići. No, radi se o ambicioznoj prozi koja se lako čita, što je kompliment koji možemo uputiti gotovo svoj literaturi s Dalekog i Bliskog istoka koja se u posljednje vrijeme, u slabijim ili boljim prijevodima, bolje ili lošije opremljena može kupiti u nas.
bglavac
irida
edin.kecanovic
