I. Čaće, hrvatski pjesnik, prve polovine dvadesetog stoljeća. Zbirka pjesama Za slobodu, drugo prošireno izdanje, izdana 1947.g. nakon smrti pjesnika.
Većina njegovih radova, uništena je u obiteljskoj kući, za vrijeme okupacije, dok su on i njegov brat bili u partizanima. Brat mu je s mnoštvom drugih, spaljen u vagonu vlaka, na putu, Gradiška - Jasenovac. Kuća nikada nije obnovljena, niti se obitelj u nju vratila.
Pjesnikova je obitelj, raseljena i nitko od prvog nasljednog roda, više nije živ.

                                            

 

DAN ĆE DOĆI

Vani grije toplo sunce,

oh, koliko sunca!

A meni je u ćeliji

eto zima,

pa i mračno, vlažno, sivo,

al očajno ipak nije,

jer u meni očajanja nema –

život teče kao rijeka,

bolje dane sprema.

 

Neka sunca i proljeća.

Nisam kivan.

Ja ću tako u toj tmici

mnoge noći, mnoge dane,

poživjeti i pjevati

novoj sreći, novom danu,

milionima gladnih grla,

što se pate, što se kine

i bore se, da ih jednom patnja mine.

Da im novo sunce grane – dan osvane.

 

I naše će granut sunce,

dan će doći,

u slobodu ja ću poći

pjesmom glasnom, riječju jasnom.

Oh, doći će taj dan,

To zbivanje nije san!