Iz biblioteke " Vesela družba", 1965 god.

 

   

 

Živio jednom neki siromašni drvosječa sa ženom i djecom na rubu velike šume.
Bili su toliko siromašni da nisu imali čime hraniti djecu.

Došla je u polju nerodna godina i velika glad pa ovi jadni ljudi odluče da se nekako riješe svoje djece.

" Odvest ćemo ih u šumu", govorio je otac, " i dok oni budu slagali suhe grančice u svežnjeve, mi ćemo pobjeći".

Mati nikako nije htjela na to pristati.


Kad joj muž reče da će djeca od gladi poumirati, žena teška srca pristade.
Ali dok su razgovarali, najmlađi sin, zvali su ga Palčić radi maloga rasta, bio je šćućuren ispod očeve stolice i sve slušao.

Palčić nije mogao zaspati cijelu noć premišljajući se što da radi.

Najzad se dosjeti: ustade, ode do potoka, napuni džepove kamenčićima pa se vrati.

Kad je svanulo, krenu cijela porodica u šumu. Palčić je usput neprimjetno bacao kamenčiće i tako obilježavao put.

Kad stigoše u šumu, drvosječa počne sjeći drva, a djeca su skupljala grančice i slagala ih.

Čim su roditelji zapazili da su se djeca zabavila radom, polako se udaljiše.

Kad osjetiše da su sama, djeca zaplakaše, ali ih Palčić brzo umiri uvjeravajući ih da će ih odvesti kući.

Tako je i bilo. U međuvremenu roditelji su se pokajali i taman krenuli po njih, kad se otvore vrata i djeca uđu u kolibu, na veliku radost roditelja.

Ali radost nije dugo trajala.
Čim su pojeli ono malo kruha roditelji opet shvatiše da su prisiljeni ostavit ih u šumi.

Palčić je i sada čuo razgovor pa pohita po kamenčiće, ali vrata su bila zaključana.
Kad mati svakom od njih dade zadnji komadić kruha pred spavanje, Palčić ga ne pojede, mada je bio jako gladan, nego ga spremi u džep.

" Bacat ću mrvice umjesto kamenčića", odluči dječaćić. Tako i učini.

Ali kad je trebalo povesti natrag braću i sestre iz šume, ne mogne naći put, jer su ptice pojele mrvice.

Djeca gorko zaplakaše ne znajući šta će. Palčić se tada popne na najviše drvo i osmotri okolicu, u nadi da će pronaći put. I zaista...u daljini ugleda neku svjetlost.

Brže-bolje siđe s drveta i povede braću prema onom svijetlu.

Kad su došli na rub šume sad se sasvim lijepo vidio čudesan zamak, sav osvijetljen.

Djeca se sa strahom približiše i zalupaju na vrata.
Otvori im neka žena i upita ih što trebaju.

Palčić joj sve redom ispriča.

" O, jadna djeco, vi ne znate kud ste došli!
Ovo je dom strašnog diva koji jede djecu", reče žena sažalno.


Ali djeca je nekako namoliše da ih primi i sakrije. Žena ih dobro nahrani i sakrije pod postelju.

Kad se div vratio, zatraži večeru.
Domaćica mu iznese na stol desetak pečenih ovaca, ali se div počne osvrtati lijevo i desno, kao da nešto traži.
" Miriše mi živo meso", viknu, pa ustade sa stola i priđe krevetu.
Izvuče jedno po jedno dijete ispod kreveta.

Unaprijed se radujući slatkom zalogaju, već se počeo oblizivati.

Ali žena stade odgovarati diva da ih ne pojede odmah, već da ih ostavi za sutradan, jer već ima serviranu večeru.

"Imaš pravo", reče on na kraju, " daj im da dobro večeraju i odvedi ih da legnu".

Žena tako i učini, a div se dobro najede i napije vina i ode i on spavati.

Čim je Palčić čuo kako div hrče, probudi braću i sestre i reče im da brzo pođu s njim.

Djeca drščući od straha siđu u predvorje, pa kroz jedan prozor izađu u vrt i preskoče zid.

Trčali su tako skoro cijele noći, a nisu znali kamo idu.

Kad se div probudio rekao je ženi da dovede djecu.
Oboje se zaprepastiše kad vidješe da su djeca pobjegla.

" O, platit će oni meni! Zašto ih sinoć nisam pojeo?", urlao je div.

" Ali uhvatit ću ja njih! Donesi mi brzo moje čizme od sedam milja! "Žena donese čizme, div ih navuče na noge i izjuri iz kuće.

Trčao je na sve strane kao lud, dok najzad ne nađe put kojim su jadni mališani hitali i bili već jedva sto koraka od kuće svojih roditelja.

Oni su vidjeli diva kako korača s planine na planinu i prelazi široke rijeke kao da su potočići.

Djeca shvatiše da neće uspjeti pobjeći.

Uto Palčić spazi neku jarugu i brzo sakri unutra braću i sestre i sam se zavuče s njima, motreći neprestano što će div slijedeće učiniti.

A div se umorio od silnog trčanja i traganja, te slučajno sjede da odmori baš blizu one jaruge u kojoj su djeca drhtala sakrivena.

Div se izvali i ubrzo zaspi, te poče tako strašno hrkati da su se tresla stabla oko njega.

Djeca su bila skamenjena od straha, a Palčić koji je bio vrlo hrabar reče im da brzo otrče kući dok div još čvrsto spava, a za njega da ne brinu, on će se već nekako snaći.

Djeca poslušaše i ubrzo stigoše kući.

Palčić se međutim približi divu, polako mu skine čizme i odmah ih navuče sebi na noge.

Kako su čizme bile čarobne, one su se mogle smanjivati i povećavati, pa se smanjiše prema njegovim nogama, kao da su bile za njega pravljene.

Sada je Palčić pravio korake od sedam milja, prelazio planine i rijeke.

Naum mu je bio poći u carski dvor, pa je pohitao u tom smjeru.

Baš pred ulaskom u carsku palaču Palčić je naletio na dvorske trubače koji su uz gromki zvuk trube objavljivali carevu zapovijed:

" Onaj junak koji mi uspije živog dovesti strašnog diva, dobit će iz carske riznice osam vreća zlata.
Ali ako se netko prihvati ovog zadatka, a ne izvrši ga, odrubit će mu se glava!"
Palčić poskoči od radosti i pomisli u sebi" Eh, baš imam sreće", pa pohita u carsku palaču.

Kad ga pustiše pred cara, Palčić se duboko pokloni reče:
" Svijetli care, čuo sam što tražiš. Evo, ja sam taj koji će ti dovesti živog diva!"

Car se slatko nasmije, jer je Palčić bio tako malen, sićušan i slabašan, da je stvarno bilo nevjerojatno da bi on mogao izvršiti takav podvig.

Ali dječaćić je tako oduševljeno i uvjerljivo govorio da je car najzad popustio i pošalje s Palčićem nekoliko kopljanika.

Palčić začas odvede carske vojnike do mjesta gdje je div spavao.

On je bio bez svojih čarobnih čizama potpuno nemoćan, te ga carevi vojnici brzo savladaše.

Car je bio vrlo zadovoljan i dade Palčiću osam vreća zlata iz carske riznice.

Palčić presretan pohita roditeljskoj kući.

Sad je tek nastalo pravo slavlje.

Izgradili su lijepu novu kuću, a djeca su pošla u školu i marljivo učila.

Ne treba ni govoriti da je najbolji đak bio dosjetljivi i pametni Palčić. 

  http://www.advance.hr/r/bajke-i-price-za-laku-noc/palcic.html