Yoga promatra psihu i tijelo kao nedovojive dijelove iste cjeline. Samosvijest je nešto što posjeduju sva ljudska bića, samo ona kod različitih ljudi može biti na različitim razinama razvoja, što također samo po sebi ništa ne znači i nije loše.

Mnogobrojni događaji tijekom života, neizmjerno ispreplitanje ljudskih sudbina uzrokuju i različita iskustva i utjecaje, kažu Haich i Yesudian.

U skladu s time razvija se i ljudska samosvijest na različite načine. Ta iskustva i dojmovi u jedne osobe snažnije djeluju na razvoj samosvijesti upravo u onom dijelu u kojem u druge osobe doprinose njezinu opadanju.

Čovjek je um u tijelu, u kojemu se strujanje životne sile očituje na svakoj razini, od uma do tjelesne razine.

Energija koja se ispoljava na psihičkoj razini, najbližoj umu, pozitivna je. Energija koja je od njega najudaljenija, a manifestira se na tjelesnoj razini i oživljava tijelo, negativna je.

Pozitivna energija daje život, dok negativna energija prima i održava život.

Sve dok su ove energije u ravnoteži, čovjek je i duhovno i tjelesno zdrav, ali onoga trenutka kada svoju svijest jednostrano usmjeri samo duhovnoj ili samo tjelesnoj ravni, istoga je trenutka širom otvorio vrata raznim poremećajima.

Kao primjer se navode ljudi koji neprestano i isključivo umno rade, a tijelo im je zapostavljeno na račun uma. Pozitivne energije tu bujaju na račun negativnih te takvo tijelo raspolaže slabom otpornošću, pišu autori.

Nezdravo je i stanje koje uvećava prijemčljivost na druge vrste bolesti u slučaju da se ode u drugu krajnost i samosvijest usmjerava pretežno ka tvarnoj razini, pokazujući interes samo za obilno jelo i piće.

Riječ je o sasvim jednostavnim primjerima koji pokazuju jednostrano pomicanje samosvijesti iz jedne u drugu krajnost. Odnos se također može poremetiti i ako se svaka od navedenih razina, uzeta po sebi, promatra odvojeno.

Kakve to veze ima sa psihom?

Svoju stvaralačku snagu čovjek može ispoljavati pojedinačno na svakom stupnju, od duhovne do tvarne razine, kao pozitivnu i negativnu energiju.

Uravnotežen je u slučaju da svoje snage primjenjuje ispravno: unutra negativnu, a izvana pozitivnu.

Vodeće ličnosti, stvaratelji, koji su u stanju iz ničega stvoriti nešto, oko kojih se širi plodotvornost i život, takve osobe koriste duhovne pozitivne i negativne energije u pravilnom srazmjeru i odnosu: u unutrašnjosti, u smjeru životvornog strujanja, negativni su, dakle, orijentirani primalački. Prihvaćaju intuiciju, vjeruju u sebe, imaju povjerenja u vlastito JA.

Izvana, pozitivni su: pružaju, stvaraju, daju. Na osjećajnoj i psihičkoj razini uravnoteženi su i zdravi: zrače radošću, vedrinom, samopouzdanjem; pružaju ljubav, dobrotu, toplinu; izražavaju se pozitivno, ali na odgovarajućem mjestu i negativno jer prihvaćaju ljubav koja prema njima zrači.

Takvi su ljudi i tjelesno zdravi jer se njihova životna energija -sagorijevanje u tijelu – nalazi u ravnoteži s otporom tvari koja čini tijelo.

Tko svoje snage koristi na suprotan način,  prije ili kasnije suočit će se s oboljelim tijelom.

S pogreškama se počinje već na duhovnoj razini.

Takve osobe ne vjeruju u svoje istinsko, uzvišeno JA koje pridaje život njihovoj ličnosti. Umjesto da širom otvore nepresušne izvore vlastite snage koja u njima počiva, svojom ih malodušnošću zatvaraju, te se tako odvajaju od svog istinskog bića i pate od nedostatka samopouzdanja. 

U takvom se stanju uvijek očekuje pomoć na nekoj drugoj strani, a čovjek je lišen snage i bespomoćan, svega se boji i u svemu vidi zlo. 

Pogreška počinje već riječima: “Ništa mi ne polazi za rukom!” Izgovaranjem takvih riječi podižemo nepremostiv zid pred vlastitim izvorima snage, zid koji se iznova može ukloniti samo uz najveće napore.

Nikada ne bismo trebali biti negativni. Kada netko želi poduzeti neku korisnu i dobru stvar, budimo na oprezu da ga nikada ne obeshrabrimo riječima: “To ianako neće uspjeti!”

Naprotiv, uspjet će pod uvjetom da u pothvat vjerujemo i njegovom ostvarenju pravilno pristupimo uz dovoljno samopouzdanja da ćemo sve poteškoće savladati.

Pouzdajmo se u svoje JA, u taj čudesan instrument, to prekrasno oruđe koje odgovara i služi svakoj svrsi; vjerujmo da u dubinama našeg bića još uvijek počiva ta raskošna stvaralačka snaga.

Negativna osoba pomoć očekuje izvana, ne iznutra. Zlovoljna je,malodušna, osorna i neprestance se žali. Za druge nema nimalo ljubavi, ali od drugih očekuje da je vole, čak je i u tome negativna. Ne poznaje ljubav, nego samo žudnju za nečim ili nekim. Takvo obrnute korištenje psihičke snage narušava psihičku ravnotežu.

Svatko iz vlastitog iskustva poznaje usku vezu između funkcioniranja organizma i emocionalnih promjena.

Čak i najzdraviji čovjek može doživjeti stanovite tjelesne promjene nakon primitka nenadanih loših vijesti, iako ga nitko nije ni taknuo. Gubi apetit, boli ga glava ili se javljaju drugi nepoželjni simptomi. Od straha može problijediti, krv se povlači iz mozga, te može nastupiti i nesvjestica. Strah, kao stanje svijesti, razvija negativan višak strujanja čime se narušava red u svim tjelesnim strujanjima, te je krajnji ishod negativno stanje.

Stvaranje podloge za takvo stanje često počinje već u djetinjstvu. Mnoge mlade majke u brizi, pokušavaju svoju djecu zaštititi i od najmanjeg povjetarca, pa im zabranjuju i sve što ih može podučiti hrabrosti, izdržljivosti i samopouzdanju; svojoj djeci time pričinjavaju doživotno zlo.

Razaranje pshe, čiji je osnovni element sugestija, djetetu za cijeli život zadaje težak udarac, te će ga u odrasloj dobi opterećivati strah, briga, kompleksi manje vrijednosti, kao i bezbroj moralnih, seksualnih i profesionalnih smetnji.

Osamdeset posto ljudi živi u strahu. Strah od bolesti, siromaštva, nesreće, strah od gubitka najbližih, od smrti i naposljetku, strah od samog straha.  Radi straha čovjek se ne usuđuje pružiti odmor svome tijelu i duhu.

Kako takvi osjećaji djeluju na tijelo?

Prema yoga filozofiji tijelo i um nisu odvojeni, niti odvojivi. To je spoznaja do koje u novije vrijeme sve više dolazi i suvremena medicina; da je čovjek cjelovito biće kojeg u takvom kontekstu treba i promatrati. 

Emocionalna stanja djeluju na tijelo i njegovo zdravlje u velikoj mjeri. Jake i burne emocije poput straha ili tuge, te pojačane razine stresa, razorno djeluju na sustav žlijezda sa unutrašnjim izlučivanjem, na probleme sa želucem, na nastanak čira.

Nagli strah izaziva diareu (proljev), a strah i briga koji djeluju duže vrijeme mogu uzrokovati kroničnu upalu crijeva.

Česta uzbuđenja utiru put srčanim manama i proširenim venama.

Neispunjene nade uzrok su prekomjernom lučenju želučane kiseline, te nas čine podložnijima čiru na želucu.

Duži strah od smrti u potpunosti obustavlja rad spolnih žlijezda.

Kad je riječ o zaraznim bolestima, bakterije možda jesu uzročnici, ali presudno je opće stanje organizma. Organizmu koji je u ravnoteži bakterije ne mogu naštetiti.

No potreban je sklad između uma i tijela, jer vođenje brige samo o jednom, a bez drugoga ,narušava prirodnu ravnotežu organizma. Treba stoga voditi brigu o vlastitom umu, a pritom ne zapostaviti ni vlastito tijelo.

Povezanost uma i tijela poznata je i iz psihologije, a posebno iz studija koje su se bavile hipnozom tj. moći autosugestije.

Posredstvom psihološkog utjecaja u unutrašnjosti organizma mogu se izazvati serološke, samozacjeljujuće i druge promjene.

Rezultati istraživanja pojedinih psihologa, navodi Yesudian u knjizi, pokazali su da je svaka reakcija organizma, koji teži samozaštiti, dakle i spremnost za takvu samozaštitu prema bacilima i nosiocima infekcije, zavisna o psihičkoj konstelaciji.

Filozofiji yoge već je odavno poznato u kojoj mjeri čovjekov psihički život određuje čovjekovu stvarnost. Suvremeni čovjek tek treba u potpunosti shvatiti širinu te ideje.

Ostatak yoga filozofije o zdravlju uma i tijela možete pročitati u knjizi iz koje je i ovaj odlomak:

Selvajaran Yesudian i Elisabeth Haich, Yoga i sport.