XXII. poglavlje
Slika "0"
(Slika: Luda.)
Kada se sljedeceg dana mladi svecenik pojavio pred vrhovnim svecenikom, ovaj mu je rekao:
'Ti si dakle dozivio posvecenje, ti si jedan koji zna. Sto ti je, moj sine, bilo obecano po slici II i slici V, ti si primio. Gledao si iza zastora i ona kraljevstva
koja su smrtnicima nevidljiva, tebi su bila otvorena. Sto razum jednog covjeka moze primiti, bilo ti je pokazano. Ali, dubine Bozanstva se ne mogu dokuciti i tajne Nebesa beskrajne su.
Ti si na putu.
Koracaj, dakle, od spoznaje do spoznaje, od jednog dobrog djela do drugog, i stjecat ces snagu na snagu.
Nista od onoga sto ti je moglo biti otkriveno, nije ti bilo uskraceno. Primio si odgovor na pitanje odakle dolazimo, kuda idemo, zasto zivimo. Putem slika knjige Thoth sve ti je pokazano. Izvan ove XXI slike nema nista. Iznad toga nesto traziti
bila bi ludost. Zato posljednja slika ima brojku 0, a naslov: luda.
Ovu ti sliku ne trebam tumaciti. Mozes je razumjeti bez moje pomoci.
Pokazuje covjeka koji je promasio svoj bozanski poziv. Umjesto da razvija svoje sposobnosti i svladava duhove i elemente, on primljene darove nosi sa sobom, ne znajuci za njih. Vreca koju nosi ukazuje na to. On se oslanja na jedan stap - na znanja, uvjerenja i pouke koje mu ne mogu ni pomoci, niti ga ojacati, a ni spasiti, jer on se ljulja umoran kroz pijesak pustinje - propasti ususret. Krokodil ga vreba. Strasti, pas (slika XVIII), kojima on pripada slijede ga i njegova golotinja i njegova sramota bivaju ocitima."
Vrhovni svecenik je dignuo ruku blagoslivljajuci i rekao ljubazno:
'Znati, htjeti i biti odvazan bio je uvijek putokaz mudraca. Sutnja sadrzi snagu; ponosno hvalisanje je unistava.
Posvuda nalazis zakone, zakone koji vjecno vaze.
Sve je dole, kao i gore. Ovdje, kao u visim svjetovima. Bog je jedan i vjecan, ali bezbrojni su njegovi sinovi,
Nosioci vatre, snage, mudrosti, ljubavi i ljepote.
Iz krila Bozanstva pada u materiju i
Tone nas vjecni duh, da bi kroz vidljivi svijet, Kroz zivot i smrt, putem borbe i muke
Vratio se natrag k Bozanstvu uzdizuci se u svetim spiralama.
Bogovi su nekada bili smrtni, smrtni ljudi kao mi Dok iz smrtnih ljudi nisu izrasli bogovi
Dok iz smrtnih tijela bozansko svjetlo nije prozracilo
I pobijedena od duha nestala tezina Zemlje. Ti sada idi, moj sine, idi u susret svjetlu
Koracaj od radosti do radosti, idi od blagoslova do blagoslova.
Leti k Suncu, k Istini, gledaj je kao orao,
Vrati se k Bozanstvu natrag, koje je rodilo tvoju dusu."