XXI.    poglavlje

Dvadesetprva slika

 

(Slika: Bog je sve u svemu.)

Dvadesetprvog dana govorio je vrhovni svecenik:

'Danas stojis pred dvadesetprvom slikom. Ona nosi naslov: Bog je sve u svemu".

Slika I ti pokazuje pocetak stvaranja, izlaz Svemira iz Stvoritelja na njegovu zapovijed. Onda Svemir tece kao sto pokazuje red slika u knjizi Thoth, kroz prostor i vrijeme i vjecnost, i konacno se vraca natrag svom pocetku, tako da je Bog opet sve u svemu. U slici XXI veliki se prsten zatvara. Sve je sutnja i noc.

Vidis mladu djevojku, istu koju si vec vidio na slikama XI, XIV i XVII kako plese na sveti simbolicki nacin. Ruke podbocene o bokove stvaraju s glavom sveti trokut, noge su prekrizene. Trokut iznad cetverokuta, sto si vidio na slici IV, koji je  na  slici  XII  obrnut,  izgledao  kao  nesklad,  trokut  koji  se  na  slici  VII  u

cetverokutu moze vidjeti, sada se na slici XXI vratio natrag u pravi polozaj, u sklad.

Koprena se leluja oko mladahnog stasa. Vijenac od cvijeca je okruzuje kao okvir sliku. Taj krug koji zatvara trokut iznad cetverokuta. Jos jednom ponavlja nam na kraju knjige Thoth veliku, paznje vrijednu, Istinu: Bog vlada vjecno svojim stvorenjima.

U cetiri kuta te slike vidis zastupnike cetiriju visokih duhovnih bica - orla, lava, bika i glavu covjeka. Glava covjeka kaze da i ti tamo imas svoje mjesto.

Ti si takoder pozvan na najvisi polozaj medu duhove snage, hrabrosti, znanja, ali

moras uciti, sutjeti, otklanjati.

Iznad svih ovih duhova, jos blize Bozanstvu, stoji krug ljubecih, sto je nagovijesteno vijencem od ruza koji uokviruje figuru djevojke, a koji smo vec sreli

na slici XI.

Slika XXI je istodobno zadnja slika Horusovog puta, puta duha koji mi sad mozemo citati: Duh koji ima za cilj najvise visine, gdje samo orao moze stici

(slika III), stavlja covjeka pred izbor (slika VI). Ako ovaj izabere pravo, mudro onda on postaje samotnik, hodocasnik, koji ide okrenut od svijeta svojim putem kroz pustinju (slika IX). Osamljenost raste do strasnog ispita gdje je sve obrnuto i bezizgledno (slika XII). Hodocasnik se mora boriti s lazju i nepravdom (slika XV)

i probiti se kroz kaos strasti (slika XVIII) prije nego li dode do potpunog mira i jasnoce, do sjedinjenja da postane jedno s Bogom (slika XXI).

Ali i aritmeticki stoje slike Horusovog puta cudnovato zajedno.

Horusov put je put duha na kojem sve tjelesno u nama biva umrtvljeno. Prva slika Horusovog puta, treca slika naseg reda slika pokazuje nam orla, kralja zraka koji lebdi prema Suncu. Okultna vrijednost od tri je 6 (1+2+3+=6). Duh (slika III) nas upucuje na ljubav (slika VI): Okultna vrijednost od 6 je 21, kako vec znamo. Slika XXI je 'Bog sve u svemu" i okultna vrijednost od 21 je tri. Tako imamo cudesni krug i citamo: Bog je ljubav. Ljubav je 'Bog sve u svemu". 'Bog sve u svemu" je duh. Pustimo sada da govore brojevi druge slike Horusovog puta, VI slika u nasem redu.

Mi zbrajamo prvo okultno: 1+2+3+4+5+6=21. Dvadesetjedan je 2+1=3. Opet smo u svetom krugu. 3 je 6 i 6 je 21, 21 je 3, odnosno u pojmovima izrazeno: duh

(slika III) je ljubav (slika VI), ljubav (slika VI) je Bog (slika XXI) i Bog (slika

XXI) je duh (Slika III).

Treca slika Horusovog puta je deveta slika naseg reda slika. Mi zbrajamo 1+2+3+4+5+6+7+8+9=45. Cetrdesetpet je 4+5=9. Tako je 9 jedina cudnovata brojka koja samo ukazuje na sebe samu. Hodocasnik je sam sebi cilj. On misli samo na vlastito usavrsavanje. Sve ostalo pusta po strani.

Uzmimo sada cetvrtu sliku Horusovog puta, ispit, XII u nasem redu. Zbrajamo: 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12=78.  Sedamdesetosam  je  7+8=15.  15  je  pak

1+5=6. 6 je jednako 1+2+3+4+5+6=21, a 21 je 2+1=3. Slika XII upucuje nas na

sliku XV, VI, XXI i III, ili iz slike III i VI nastaje slika XII, sto znaci slika III, rijecima izrazeno: ispit (slika XII) vodi kroz laz i nepravdu koju se mora dozivjeti (slika XV) do spoznaje ljubavi (slika VI) k Bogu (slika IX), k duhu (slika III).

Promatrajmo sada petu sliku Horusovog puta, XV u nasem redu. Zbrajamo 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12+13+14+15=120.  Stodvadeset  je  1+2+0=3  sto

znaci dug (slika III) je taj koji nas vodi u borbu protiv lazi i nepravde (slika XV)

kroz koju mi bivamo oceliceni i svoja cutila trebamo vjezbati.

Uzmimo sada sestu sliku Horusova puta, XVIII nasega reda. Zbrajamo 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12+13+14+15+16+17+18=171.

Stosedamdesetjedan je 1+7+1=9. 9 je brojka, kako smo vidjeli, koja ukazuje samo

na samu sebe. Vidimo da slika XVIII pokazuje natrag na sliku IX sto znaci: i ti ces morati ici kroz kaos strasti. Morat ces podnositi napasti jer si hodocasnik, nista ti nece biti poklonjeno. Lijepo je i ohrabrujuce da je u prethodnim slikama: u slici XVII (nada, sjedinjenje) hodocasniku dano utjesno obecanje da ce sigurno stici na cilj.

I sada promotrimo zadnju sliku Horusova puta (slika XXI) naseg reda slika, Bog sve u svemu.

Mi zbrajamo: 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12+13+14+15+16+17+18+19+20+21=231.

Dvijestotridesetjedan  je  2+3+1=6.  6  je  pak  1+2+3+4+5+6=21.  21  je  2+1=3.

Mozemo dakle citati: Vracanje svih stvari Bogu (slika XXI) jest djelo duha (slika

III) i to iz ljubavi (slika VI).

Pismeni znak na slici XXI dozvoljava nam isto tako kao tri prve slike naseg reda slika da bacimo pogled na bice Bozanstva. Vidimo u svetim znacima tri stapa na

jednom poprecnom stapu koji su se sjedinili u jedno slovo. Vjecno pasivno koje je

bilo izbaceno iz vjecno aktivnog, vraca mu se natrag, postaje opet jedno s njim, a uslijed toga prestaju takoder odnosi koji su medu njima nastali kao ono trece.

Trojstvo je opet postalo jedinstvo.

Vatrene cete miruju...Idi u miru."

Ove veceri mladi je svecenik lako zaspao u Svetistu. Dapace, cinilo mu se kao da uopce nije zaspao. Svijest nije izgubio. Cak je skoro sumnjao je li napustio svoje tijelo jer se zastor besvijesti nije ovaj put spustio na njega. Cinjenica da je on svoje tijelo mogao vidjeti i da je mogao proci kroz zidove hrama bez zapreke, dokazivala je da je lebdio samo u svom tijelu od fine tvari.

Vodic koji je vidio njegove misli, rece:

'Ti ces nauciti napustati svoje tijelo kada zazelis. veza izmedu duha i tijela kod tebe je sada tako popustila da to mozes. Moras se samo brinuti da tvoje tijelo ostane netaknuto i nesmetano jer ne postoji samo opasnost da jedan drugi duh

zauzme tvoje tijelo, nego i to da ga radoznali ili drski ljudi mogu dodirnuti ili nagovoriti. Time bi se srebrna nit mogla prekinuti i to bi bila tvoja smrt."

'Srebrna nit?"

'Da, ona fina beskrajno elasticna srebrna nit iz plemenitog etera, koja spaja tijelo i duh, koja u snu i u stanjima kad se duh udalji, kao sto je posvecenje, drzi

tijelo i duh zajedno, u smrti se pretrgne i nestane. Zato sto svecenici poznaju tu

opasnost, tvoje tijelo ostaje iza oltara. Ako u buducnosti napustis svoje tijelo, najsigurnije je da imas u svojoj blizini nekoga tko ce ga cuvati, da mu se nista

loseg ne dogodi."

Oni su lebdjeli uvis sve vise i vise. Prolazili su kroz razne duhovne Planove.

Priblizavali su se svijetu praslika.

Na jednoj gotovo beskrajnoj pjescanoj ravnini uzdigao se golemi brijeg - ili je to djelo ljudi?

Bilo je visoko kao brijeg, ali tako pravilno kao kakva gradevina ili kakva matematicka figura.

Golema zgrada imala je apsolutno cetverokutnu osnovicu, odozgo gledana bila

je kvadrat. Njene cetiri stranice, koje su sve bile jednakog oblika, sjajile su se kao glatko polirani alabaster. Svaka strana je bila trokut. Sve cetiri strane na vrhu su se spajale u siljak.

Cudeci se, promatrao je mladi svecenik tu gradevinu. 'Sto je to?" pitao je vodica.

'To je spomenik mjere i vremena koji ce otkriti istinu onima koji znaju citati.

On ce biti izgraden u tvojoj sadasnjoj domovini kad za to dode vrijeme.

Jer doci ce dani u kojima vecina ljudi vise nece htjeti ni moci crpiti svjetlo i znanje iz visih izvora, nego ce kao slijepe krtice samo rovati u materiji. I oni ce

sebi izgledati mudrima. Nece imati unutarnje svjetlo i u svom neopravdanom ponosu imat ce povjerenje samo u svojih pet niskih cula.

U to ce vrijeme ovaj spomenik govoriti i svjedociti o mudrosti Nebeskih. Za to

ce vrijeme on biti sagraden i mudri ce to istrazivati, a razumni mu se diviti.

Sada  postoji   komunikacija   izmedu   smrtnika   i    Nebeskih.   Bogovi               mogu saopcavati ucenjacima, posvecenima mudrost i znanje pa su odlucili u tom

spomeniku utvrditi proslost i buducnost ljudskog roda, mjeru i tezinu Zemlje, polozaj zvijezda i medusobnu udaljenost, spoznaju Boga i znanje ljudsko, i tvrdo zadrzati. To je jedno otkrivenje Istine Neba koje ce ljudima biti dano u svoje

vrijeme. Blizu je dan kad ce spomenik biti sagraden u vidljivom svijetu ovako kako ga ti ovdje u svijetu praslika vidis.

'Gledaj  ovamo",  nastavio  je  vodic  dalje.  'Ona  u  svojoj  unutrasnjosti  sadrzi

hodnike i odaje koje su postavljene sa smislom i namjerno tako izgradene. U tim

hodnicima svaki col znaci jednu Suncevu godinu u povijesti ljudskog roda. Ulazni prostor, koji ce pokazivati ravno na sjever, predocava nam najprije vrijeme propadanja tih na Zemlji rodenih. Hodnik ide na pocetku nadolje, onda dolazi mjesto na kojem se racva. Jedan hodnik vodi sve nize, dok se drugi u istom kutu uzdize. Mjesto gdje se hodnik racva sjeca nas na sliku VI naseg reda slika. Tamo vidimo covjeka pred odlukom - nakon koje ce, prema tome sto je izabrao, s njim ici prema gore ili prema dolje.

Tako nam ovo mjesto u spomeniku Neba kaze da ce doci trenutak u povijesti ljudskog roda u kojem ce smrtnici morati odluciti hoce li se pokoriti volji Bozjoj ili nece. Ako odbiju prihvatiti zakon Bozji i iskazivati postovanje Nebu, bit ce

strovaljeni u ponor i otici u propast. Ako prihvate pouku, onda ce im predstojati tezak put uzbrdo. Hodnik je tako uzak da se u njemu moze kretati samo na koljenima. Time nam se zeli reci da ce oni koji ce se htjeti uspeti u visa stanja

postojanja biti ponizni. Oni ce se pred Bozanstvom pokloniti, oni ce se moliti i zakon Neba prihvatiti.

Onda ce, nakon odredenog broja godina, smrtnici koji su prihvatiti zakon Bozanstva opet biti stavljeni pred veliku odluku. Bit ce im ponuden spas i

olaksanje od jarma zakona. Steci ce bozanske snage ako prihvate. Vidis, ponovo se racva put, jedan visoki, ostrog svoda vodi strmo gore, dok drugi niski hodnik ide dalje ravno u unutrasnjost spomenika.

Time je unaprijed receno da ce jedan dio covjecanstva prihvatiti ponudeni spas i olaksanje i ici strmo gore, i to ne vise u ranijem sluganskom unutarnjem stanju, nego da bi se svjesnije, slobodnije i dalje razvijao.

Drugi dio, dakako, nece htjeti prihvatiti nove ponudene prilike, on ce ostati u sluganskom raspolozenju viseci na vidljivom svijetu. To je onaj nizi ravni hodnik koji se odvaja. On ne vodi u propast kao hodnik koji se prvo odvajao prema dolje,

nego ovaj ravni hodnik vodi u jednu drugu prostoriju koja ne predstavlja ni postignuce cilja, ni njegov promasaj, vec jednu medustepenicu, srednji put, jedno mjesto  skolovanja,  ciscenja.  Velika  iz  golemih,  poliranih  crnih  blokova  granita

sagradena galerija, vodi u odaju u kojoj su utvrdene mjere Svemira. U galeriji vidis desno i lijevo po dvadesetdva cetverokutna otvora. U njih ce biti postavljene

grede koje ce, po dvije, nositi jednu sliku. Dakle, jedanaest na svakoj strani - slike koje su tebi poznate, koje si godinama promatrao.

Na kraju galerije opet se otvara jedan niski, ali kratki prolaz koji vodi u jednu malu odaju. U odaji poprijeko visi jedan straznji uzidani kameni blok koji ima na

jednoj strani neki cudnovati drzak. Taj drzak je mjera, kozmicki col. On je tocno jedan col visok i pet cola u promjeru. Dvadesetpet takvih cola iznosi jedan kozmicki metar. 365,2422 takvih metara iznosi duljina stranice spomenika njegove

osnovice, a isti broj 365,2422 ima Sunceva godina dana.

Taj metar je takoder prava mjera po kojoj je Svemir izgraden jer 500 000 000 takvih kozmickih cola je duljina Zemljine osi. Na to mozda bas ukazuje onih pet duguljastih zljebova na juznom zidu male komore. Opseg osnovice spomenika ima 36 524,22 takvih cola koji opet ukazuju na broj dana Sunceve godine.

Ali mi takoder nalazimo u spomeniku uputu na udaljenost Sunca od Zemlje. Visina spomenika iznosi 5 813, 01 kozmickih cola. Visina spomenika odnosi se prema polovici dijagonale osnovice kao 9 prema 10. Udaljenost Sunca od Zemlje odgovara produktu od 109 pomnozeno visinom spomenika.

Imamo u masi spomenika takoder i tezinu Zemlje. Ako se ide, ili bolje reci puze, iz predsoblja u glavnu drugu prostoriju, u njoj se nalazi jedna golema, ormaru slicna, posuda od granita, koja ima obujam jedne kozmicke tone. Tezina spomenika je, ako sve suplje prostore tocno izracunamo, 5 273 milijuna takvih tona. Tezina naseg planeta je 5 273 kvintilijuna takvih kozmickih tona, tako da se tezina naseg spomenika prema onoj naseg planeta odnosi kao 1:10.

Tako u tom spomeniku nalazis nasu Zemlju, njezinu tezinu, polozaj i udaljenost nebeskih tijela i buducnost i razvoj naseg roda. U danima kada ce se u srcima smrtnika zamraciti unutarnje svjetlo, ovo ce kamenje vikati, ali se njihov glas od velikog mnostva nece cuti.

Nebesa odreduju mjere i vremena, Nebesa vladaju, ali ljudi ce imati usi i nece cuti, imat ce oci i nece vidjeti. Oni koji naslucuju i razumiju, bit ce proganjani i

njima ce se izrugivati.

Suteci gledao je mladi svecenik na taj golemi cudnovati spomenik.

'Ti ces" rekao je vodic 'kada god budes htio, moci doci ovdje i istrazivati tajne Neba jer sada mozes biti izvan svog tijela kad god hoces".

'Pitao bih te" poceo je mladi svecenik 'kako ce ljudi moci pomaknuti i podici

ove velebne kamene blokove? To bi mogli samo divovi ili duhovi."

'Ni divovi ni duhovi, vec snaga ritmickog zvuka. Jer, Nebeski ce pouciti svecenike kako ce putem ritmickog ponavljanja jednog zvuka stvoriti zracne stupove slicne ciklonu, pomocu kojih ce pjevajuci - stalno se izmjenjujuci - moci dizati i pomicati najvece terete. Nesto o snazi ritmickog zvuka vidio si onog dana kada je divovski kip dao odgovor na pjevanje svecenika.".

'I sada dodi pa polako putuj u svoje tijelo da ne zaboravis ono sto si vidio."

Laka vrtoglavica.

Mladom sveceniku se cinilo da se postupno vraca u svoj omot od grube tvari. Ovoga puta on se s posebnom jasnocom sjecao onoga sto je vidio.