XVIII.           poglavlje

Osamnaesta slika

 

(Slika: Kaos. Strast.)

Osamnaestog dana govorio je vrhovni svecenik:

'Slika pred kojom danas stojis zove se kaos, strast. Nosi broj XVIII.

U svjetlu mladog Mjeseca vidis jedno brdo na kojem su dva tornja. Put u zavojima vodi gore ka njima. Prolazi kraj mocvare iz koje puze jedan rak. Pas i

vuk laju na Mjesec.

Treba obratiti pozornost na odnos u kojem ova slika stoji prema drugima. Ona je odraz slike XV, lazi. I to vidimo takoder u zivotu naroda. Iz lazi i nepravde moze nastati samo kaos i anarhija. Jao onima koji laznim obecanjima raspiruju strasti gomile. Oni bacaju njih na tisuce u propast da bi na kraju i sami otisli za njima.

Slika XVIII stoji nasuprot slici V, nasuprot razumu i autoritetu. I u ovom

poretku slika nalazimo - od autora knjige Thoth svugdje naglasenu suprotnost izmedu slika koje stoje jedna drugoj nasuprot. Ovdje strast, tamo razum. Ovdje

kaos, tamo autoritet. Ukoliko su narodi i individue visi, toliko se manje daju zavesti svojim osjecajima i strastima, toliko vise djeluju u skladu sa svojim razumom.

Radi strasti narod propada u kaos i bijes. Na slici V govori vrhovni svecenik rijeci mudrosti svojim, znanja zeljnim, ucenicima. Na slici XVIII laju nerazumne

zivotinje na Mjesec, na mrtvo tijelo koje nema vlastitog svjetla - tjerane od jednog nerodenog osjecaja. A da se time ne pomaze razvoju, nego se on zadrzava i unatrag vrti, nagovijesteno je rakom koji hoda unatrag, a koji dolazi iz jezera.

Slika XVIII je sesta slika Horusovog puta, puta duha, koji postavlja covjeka pred izbor (slika VI) i ako ispravno izabere, ucini ga hodocasnikom (slika IX) da

polozi ispit (slika XII), sa lazi i nepravdom se bori (slika XV), vodi ga kroz kaos strasti (slika XVIII) prije nego li stigne Bogu na pocinak (slika XXI).

Ne vjeruj svojim cutilima, moj sine, vladaj njima i ne dozvoli da ona tobom vladaju. Osjecaji su dobri sluge, ali ludi gospodari.

Idi u miru."

Ove veceri kad se duh mladica odijelio od tijela, govorio mu je vodic:

'Danas ces dobiti uvid u  kraljevstvo sanja. Gledaj sad na svoje vlastito spavajuce tijelo. Majstor koji misli, vodi i hoce, tvoj duh, napustio je tijelo. Kao

sto vidis, mozak iz starog obicaja donosi misli i predodzbe, ali zato sto nedostaje

vodeci razum, slike su nelogicne i tok misli bez veza. Tvoj mozak radi dalje s predstavama i pojmovima s kojima se bavio tog dana ili prije, a rezultat je, buduci

da se ne drzi logicnih zakona, kaos i nejasni osjecaji.

Tako covjek vodi dvostruki zivot za vrijeme sna. Njegov duh dozivljava stvarnost, ali njegov mozak iznosi kojekakve besmislice. Zato takoder imaju pravo

oni koji tvrde da su sanje besmislice i da nista ne znace, kao i oni koji kazu da su

one bozanska otkrivenja.

Znas da postoji zastor na pragu izmedu vidljivih i nevidljivih kraljevstava. Svaki put kad prekoracimo prag, bilo da zaspemo ili, u obrnutom smjeru, kad se probudimo, padne zastor besvijesti preko naseg pamcenja i mi zaboravimo sve sto je bilo. Kad zaspemo, zaboravljamo sve brige i boli svakidasnjeg zivota, a kada se probudimo obicno zaboravimo sto smo sanjali. Tako ono sto je nas duh dozivio u nevidljivom svijetu, kao i vecinu ludosti od onih koje je nas mozak proizveo, nestane iz sjecanja.

Samo posebnim vjezbama i strogim odgojem misli mozemo postici da se ne obaziremo na budalaste sanje naseg mozga, ali da se sjecamo onoga sto je nas duh

dozivio u stvarnom, duhovnom svijetu na istinitom Planu postojanja. Prije nego li smo skolovali nase pamcenje kroz tu vjezbu, mozemo se ipak pokatkad sjetiti nekog nocnog dozivljaja u stvarnom nevidljivom svijetu, ali to se dogada samo

onda kad je odredeni dozivljaj tako upecatljiv da se na poseban nacin utisnuo u

nase pamcenje pa ga brisuci zastor nesvijesti pri prekoracenju praga ne moze izbrisati.

A sada dodi za mnom, predstoji nam jos jedno posebno dugo putovanje."

Brzinom misli koja premasuje onu munje i svjetla, letjela su oba duha kroz beskrajni prostor. Jedan Suncev sustav za drugim nestajao je te su ih u tami jedva

zamjecivali iza sebe.

Ovamo! Pred njima strsi golemi zid u beskraj. U tom su zidu bezbrojno male celije, kao golemo sace meda.

'Svaki covjek, svaki duh" govorio je vodic 'ima ovdje svoju celiju u kojoj je

primljeno i pohranjeno sve ono sto je on osjecao, rekao i ucinio.

Svaki covjek ima, kao sto ti je poznato, svoj vlastiti akord i prema tom akordu je udesena njegova celija. Njegov akord je istodobno kljuc za nju. Sve sto covjek radi ili kaze ili trpi, zvoni ovdje u zvuku njegovog akorda. I na taj akord reagira samo ta njegova celija i biljezi sve sa savjesnom tocnoscu. To su knjige zivota. Ovdje ces moci, kad za to steknes zrelost, pregledavati kako bi doznao sto si prije bio ili saznati proslost nekog duha za kojeg se zanimas. Ovdje u knjigama proslosti moci ces listati i izvoditi zakljucke o buducnosti svog duha prema vjecnim zakonima.

A sada natrag u Svetiste."

Padanje kroz beskrajni prostor. Zamagljenje. Nesvijest.

Mladi svecenik se probudio u svom tijelu ispod ogrtaca vrhovnog svecenika.