XIX. poglavlje
Devetnaesta slika
(Slika: Pun zivot.)
Devetnaestog dana govorio je vrhovni svecenik:
'Slika pred kojom stojis zove se Sunce Ozirisovo. Ona znaci pun zivot. Ona je svrsetak Ozirisovog puta, tj. konac povezanih misli koje pocinju s prvom slikom i nastavljaju dalje u svakoj trecoj slici knjige Thoth.
Tri su takva puta. Put Ozirisa, koji, kako je vec receno, pocinje s prvom slikom, put Izide koji pocinje s drugom slikom i put Horusov, put duha koji pocinje s
trecom slikom. Svi ti putovi idu na isti nacin od trece do trece slike.
Sada smo u polozaju da mozemo citati Ozirisov put, a on glasi: Bog (slika I) - putem zakona (slika IV) - izvodi svoje planove (slika VII) - on vodi Kozmos i nas pomocu okretanja zivotnog kola (slika X) - kroz smrt (slika XIII) i razaranje (slika
XVI) - punom zivotu (slika XIX).
Ali moram te upozoriti da na Ozirisovom putu ne stoje samo sadrzaji pojedinih slika u medusobnoj vezi kad sve istodobno upucuje unatrag do prve slike, nego
stoje i svi brojevi svakog pojedinog puta u jednoj tajanstvenoj, matematickoj skladnoj povezanosti. Sve slike Ozirisovog puta upucuju kroz svoje brojeve natrag na prvu sliku.
Sada je vrijeme da te uvedem u jedan dio tajni nase svete matematike.
Svaki broj ima osim svoje tekuce vrijednosti jos jednu okultnu, koja nam otkriva njegove dublje povezanosti. Da bi ovu unutarnju vrijednost pronasli, sluzimo se tajnim smanjivanjem i zbrajanjem.
Tajno oduzimanje sastoji se u tome da se pojedine znamenke jednog broja zbroje. Rezultat predstavlja okultnu vrijednost broja. Na primjer, okultna vrijednost broja 12 je tri, jer 1+2=3.
Zbrajanje se sastoji u tome da se sve brojevi koji stoje ispred jednog broja s njim zbroje. Zbroj predstavlja njihovu tajnu vrijednost. Na primjer, tajna vrijednost od broja 12 je tri, jer 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12=78. Ali 78 redukcijom
7+8=15, a 15 je 1+5=6. I opet tajnim zbrajanjem 1+2+3+4+5+6=21. Konacno 21
je 2+1=3.
Vidimo dakle da sa oba puta tajne matematike dolazimo do jednakih rezultata. Sad cemo ovu metodu primijeniti na brojeve nasih slika.
Slusaj me:
Cetvrta slika ukazuje na prvu sliku i stoji u magicnoj vezi s njom. Jer 1+2+3+4=10. Ali 10 je po magicnom oduzimanju 1+0=1. Tako si ti od slike IV
upucen natrag na sliku I. Zakon (slika IV) ima svoj izvor u Bogu (slika I).
Uzmimo sada sliku VII i ispitamo na isti nacin: 1+2+3+4+5+6+7 je po magicnom zbrajanju 28. Ali 28 je 2+8=10, a 1+0=1. Vidimo dakle da se i treca
slika Ozirisovog puta, trijumfalna kola, ima svesti na prvu sliku, na jedan. To znaci:
Ostvarenje njegovih Planova evolucije (slika VII) je stvar Bozja (slika I).
Sada uzmimo cetvrtu sliku Ozirisovog puta, desetu po redu. Dakle 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10=55. Ali 55 je 5+5=10. A 10 je 1+0=1. Tako i slika X,
kolo zivota, upucuje natrag na prvu sliku, to znaci da promjene u zivotu ljudi i
naroda i cesto nastupajuci preokret svih stvari opet vodi natrag k Bogu.
Uzmimo sada trinaestu sliku, petu na Ozirisovom putu, smrt. 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12+13=91. Ali 91 je 9+1=10. 10 je 1+0=1. Tako
smo opet dosli natrag na jedan. Smrt se takoder ima svesti na Boga.
Uzmimo sada sesnaestu sliku nase galerije slika, sestu sliku Ozirisovog puta, razaranje. 1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12+13+14+15+16 iznosi zajedno
zbrojeno 136. Ali 136 je 1+3+6=10. 10 je 1+0=1. Pa i razaranja ljudskih djela (slika XVI) ima se svesti natrag na Boga.
I sada zadnja, sedma slika Ozirisovog puta koja predstavlja evoluciju Kozmosa,
devetnaesta u nasoj galeriji slika, puni zivot.
1+2+3+4+5+6+7+8+9+10+11+12+13+14+15+16+17+18+19=190.
Stodevedeset je 1+9+0=10. 1+0=1. Dakle i zivot ima svoj izvor u Bogu. On je Zivot.
Promatrajmo sada sliku:
Vidis na cvjetnoj ravnici obasjanoj Suncem konjanika koji dolazi ovamo na bijelom konju. To je onaj isti kojega smo vidjeli kao tvorca, kao zakonodavca i uzdrzavatelja, kao pobjednika i ostvaritelja, kao gospodara nad zivotom i smrti, kao onoga koji salje munje za razaranje sto smo na prethodnoj slici vidjeli, i koji sada, sa zastavom ljubavi u ruci, pomaze punom zivotu do pobjede.
Slika XIX nasuprot je slici IV, Zakon. Tu postoji jedna fina suprotnost izmedu slika koje vise jedna nasuprot drugoj. Na slici IV ima faraon zezlo u ruci. Na slici
XIX vidis velikog darovatelja zivota, Sunce, vladara zivota na nasoj Zemlji.
Njegove nebrojene zrake su isto tako nebrojena zezla koja donose zivot i zakone tamo gdje padnu i cine da se tamo razvijaju.
I sada idi u miru, trenutak tvog posvecenja je dosao."
Kada je mladic te veceri u Svetistu bio uspavan rijecima velikog svecenika, opazio je da pokraj njega, osim njegovog vodica, takoder lebdi i vrhovni svecenik
u svom duhovnom tijelu.
'Pohodit cemo bozanski Plan" rece vodic. 'Sunce Ozirisa ce ti svijetliti."
Vrtoglavica i nesvijest zapovjedili su duhu mladog svecenika i on se probudio na nekom trecem, drukcijem Planu.
Okruzivalo ga je jarko svjetlo.
'Vrata neba su otvorena" rece vrhovni svecenik.
'I covjek se poslusno ponovo rada u letargicnom snu" dodao je vodic. 'Ovamo doista nista necistog ne moze uci" mislio je mladi svecenik. Veliki je mir vladao i cuo se trostruki zvuk, neprekidno, jako.
Bilo je drukcije nego u vidljivom svijetu, ali i potpuno drukcije nego u podrucjima duhovnih svjetova koje su do sada posjetili.
Mnogo je duhova oko njih lebdjelo. Vecina, njih, boje opala, svijetlila je
nadaleko. Nikakvih tamnih, nelijepih boja nije bilo, sve je svijetlilo, zracilo, zvonilo u ljepoti i slavi.
Medu svjetlecim duhovima opazilo se kretanje. Svi su stremili ka jednom
sredistu.
Mladi svecenik i njegov vodic su ih slijedili. Svjetlo je bivalo sve jace, sve jasnije, sazizuce.
Mladi svecenik je zaostao.
'Ne mogu izdrzati, svjetlo je prejako."
'Kasnije ces moci podnijeti, kad budes zreliji, razvijeniji" rece vodic. 'Cekaj nas ovdje" opomenuo je vrhovni svecenik 'i gledaj za nama."
Mladi svecenik se zaustavio. Vidio je vodica i vrhovnog svecenika gdje pomijesani s bezbroj drugih duhova dalje lebde prema svjetlu u sredistu.
Pokusao je gledati u to srediste. Nakon nekog vremena cinilo mu se kao da razabire u bljestavom, zracecem svjetlu obrise jedne ljudske pojave. U tom je
trenutku njime zavladao do sada nepoznati osjecaj srece i radosti. Osjetio je da ga je prelila, prozimala ljubav i dobrota i nije mogao nista drugo do kleknuti pun strahopostovanja i zahvalnosti. Kad se digao bili su vodic i vrhovni svecenik pored
njega. Njihova su lica svijetlila kao preobrazena. I na njima je pocivao odsjaj neceg lijepog, velicanstvenog, sto su gledali.
Ni rijeci nisu prozborili.
Pustili su da odzvanja u njihovim srcima ono sto su vidjeli. Vracali su se na Zemlju.
Vidjeli su kako sveta struja tece kroz zemlju koja spava. Sveti veliki grad lezao je pod njima.
Vrtoglavica i nesvijest...
Mladi svecenik se probudio u Svetistu ispod ogrtaca vrhovnog svecenika. Na njegovom je licu ostalo nesto sto je svijetlilo.
'On je gledao Sunce Ozirisovo" govorili su sljedeceg dana svecenici tiho jedan drugome, kad je on prosao.