XI STAROST /Darra-vaggo/

60           Čemu smijeh, otkud radost gdje požar neprekidno bukti?

-  0buzeti gustom tamom zar ne tragate za svjetlom?

61           Pogledaj tu krasnu lutku

-  drskost žive rane tijela, mnogih briga i nevolja,  gdje nista stalno ne prebiva.

62           Izmoždeno to tijelo krhko je gnijezdo bolesti odakle gnjilež prska, gdje smrt dokončava život.

63           A kad budu razasute kao tikve u jeseni9 -  ove požutjele kosti - tko će im se obradovati?

64           Grad sagrađen od kostiju slijepljenih mesom i krvlju, a u njemu utvrđeni nemoć i smrt, prezir i ponos.

65           I kićena kraljevska kola će sagnjeti; tako će i ovo tijelo ophrvati nemoć. No ispravnost bića nemoć ne satire. Tako barem propovijedaju znalci.

66           Neznalica odraste kao v6;

mišići mu se razviju, al' pamet se ne razvije.

67           Kroz mnoge sam preporode hrlio tokom zbivanja, al' mi neprimijećen osta graditelj tih zdanja.  Bolna je trajnost preporađanja.

9  Konfucije, kad se u starosti vratio u javni život, razjasnio je svoj postupak riječima: "Zar sam ja takva tikva, koja može visjeti na zidu, ali ne može se pojesti?" (Lun-yu, XVII, 7).

154       Graditelju, sada si primijećen!

Više me nećeš kuciti!

Sve su ti grede slomljene, pokoleban ti je stožer.    Duh posta nepokolebiv, dosegnut je kraj stremljenja.10

155       Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steče blago, taj k'o oronuli vodomar premišlja nad barom

iz koje su pohvatane ribe.

156       Čiji život ne bješe uzoran, tko u mladosti ne steće blago, taj kao odbačene strijele zali promašene ciljeve.

10  Buddhine prve riječi poslije duhovnog probuđenja.