XI.         poglavlje

Jedanaesta knjiga

 

(Slika: Hrabrost. Magicne moci.)

Jedanaestog dan govorio je svecenik:

'Ti danas stojis pred zadnjom slikom na lijevoj strani. Ona se zove hrabrost, magicne snage.

Kada si dosao dovde u svom razvoju, u tebi su se razvile stanovite, tebi jos

nepoznate, snage koje zovemo magicnim. Ove snage ces ti ubuduce spoznati, njima vladati i njima se sluziti. Ti ces se, kako to vidis na slici, na jednom drugom Planu susretati sa strasnim bicima. Ali ti ces ih ukrotiti, djelovanje dobrote, velikodusnosti i svjetla kojim ces zraciti bit ce jace nego li utjecaj njihovih niskih tamnih pothvata. I oni ce biti svladani snagom tvoje osobnosti koje ti sam mozda i neces biti svjestan, pa ce leci pred tvoje noge i ruku ti lizati. Tvoji neprijatelji ti

nece nista moci uciniti, dok jednom, mozda je to i tebi sudeno - ne dode trenutak u kojem ces se kao zrtva morati predati, iz ljubavi prema njima, neprijateljima, kako bi im pomogao. Onda je moguce da ces, po odluci visih sila, biti izrucen njima, i onda ce zli ne znajuci izvesti Plan Neba.

Slika XI je cetvrta slika Izisinog puta.

Nakon sto si ti skupio znanje iz knjiga (slika II), postigao toliku zrelost da mozes primiti usmenu pouku (slika V), ti si upoznao istinu (slika VIII) i u sebi

razvio magicne snage (slika XI).

Znas  da  je  vidljivi  svijet  samo  prolazni  privid  i  da  je  vjecno  samo  ono nevidljivo. Ovom spoznajom ti si stekao hrabrost i putem stanovitih vjezbi

magicne snage (slika XI). Nece ti skoditi niti plamen vjecne vatre, niti mrznja i zloba.

Vijenac ruza kojim je mlada djevojka, covjecja dusa, opasana jest tvoja zastita,

tvoje oruzje, izvor tvoje moci. Taj vijenac, to je savez cistih, koji obuhvaca sve one kojih su namjere ciste, iskrene, nesebicne i koji stoje u vezi s velikim sredistem. Ono su samo pojedine ruze, ali njihova snaga lezi u njihovoj povezanosti, u njihovom jedinstvu. Svijetla zracenja jednog pojedinca koji stremi uvis imaju umnogostruceno djelovanje kada se udruze i suraduju s drugima koji imaju jednake namjere, pa cine onoga koji isijava, ne samo neranjivim, nego ga obavijaju takoder s neprobojnim oklopom kroz koji nikakva strijela snaga mrznje ne moze probiti. Da, zloba i mrznja ce se pod utjecajem njegova bica pretvoriti u poniznu podloznost. Vidis, lav lize ruku djevice. Tako ce dobrohotni cisti koracati kroz mnostvo svojih neprijatelja i ni jedna se ruka protiv njega nece moci dici. Jedna njima nerazumljiva snaga ce ih drzati ukocene. To je snaga visih zracenja.

Ali vidis na slici XI jos nesto, moj sine. Ova vijencem ruza opasana djevica, kojoj lav lize ruku, nosi na svojoj glavi isti onakav sesir, kojega rubovi cine lezece

slovo S (�), znak bozanske ravnoteze, kao sto ga ima na slici I onaj magicar. Ono bozansko se kod hodocasnika probilo. S istim visim mirom, s kojim  Bozanstvo

poziva cvjetove na zivot - vrhovni svecenik ovdje pokazuje na sliku I - njima vlada i (slika IV) vodi ih ka savrsenstvu (slika VII), djeluje i svojom okolinom upravlja onaj koji je postigao stanoviti stupanj slicnosti s Bogom. Takav napredni covjek razoruzava i sebi podcinjava svoje neprijatelje putem mira i dobrote kojom zraci. On je ucio iz knjiga (slika II), sjedio je do nogu jednog majstora (slika V), spoznao Istinu i bio odvagnut (slika VIII). On je u sebi razvio hrabrost i stanovite snage (slika XI). On je zreo da bude uveden u nevidljive svjetove, i da se uzdize stupanj po stupanj, od svjetla do svjetla.

Neka bude mir s tobom".

Navecer je mladi svecenik isao u Svetiste. Opet je lezao ispod ogrtaca vrhovnog svecenika i kao i dan ranije cinilo mu se da se nalazi na kotacu koji se strasnom

brzinom okrece - i konacno, kao s nekim trzajem, osjetio se izbacenim iz svog tijela. I opet je vidio da njegov omot pociva ispod ogrtaca vrhovnog svecenika, da se ne mice, ali da nije bez zivota.

Njegov vodic je, kao i uvijek, bio pokraj njega. Cuo ga je govoriti:

'Danas idemo u dubinu, u provalije vjecne vatre gdje se zvjezdani vijenci slazu

u jedan vijenac. Ti ces dobiti uvid u kretanje zivotnih snaga."

Vodic je na stanoviti nacin dodirnuo glavu mladog svecenika na jednom mjestu i ovaj je odmah vidio svijet oko sebe u jednom sasvim drugom svjetlu. Materijalne stvari, zemlja, kuce, bregovi izgledali su mu kao velom obavijeni, kao da su satkani iz oblaka, a osobito se isticalo jako plavkasto svjetlo koje ih je opkoljavalo.

'To je zivotna snaga" rekao je vodic

Mladom sveceniku izgledalo je da pliva u moru svjetla, u zracecem, treperavom, zivom svjetlu.

Sve je bilo svjetlo. Svjetlo je oplakivalo Zemlju. Svjetlo je izviralo iz drveca i

cvijeca i iz biljaka na poljima. Svjetlo je tiho zarilo iz kristala i dragog kamenja u krilu Zemlje i svjetlo je ispunjavalo i okruzivalo u vecoj ili manjoj mjeri sve sto

zivi.

Mladic je buljio u cudo ovog novog, do sada nevidenog, svijeta. Doskora je opazio stanoviti ritam u moru svjetla, udaranje valova, izgledalo je da izlazi iz

jednog jako dalekog sredista.

To su valovi zivota, mislio je.

I gdje je zivotni val prispio, svijetlili su kristali jace, cvijece mirisalo slade, plodovi zorili i ljude ljubili.

U duhu obozavajuci Bozanstvo koje sve to stvara i uzdrzava, mladi je svecenik

buljio u more svjetla.

'To je zivot" rekao je u sebi.

'Da, to je zivotna snaga" odgovorio je vodic 'koja sve ispunja i sve tjera. Njena nas punoca nosi u zivot i njeno nestajanje nas vodi izvan njega. Svuda vlada sveti

ritam. Snazni ljudi pucaju od zivota i mogu od svog viska davati da bi lijecili rane, umirivali zivce i tjerali biljke brzem rastu. Slabe osobnosti pak mogu, kao sto znas, putem ritmickog dubokog disanja i snagom svoje volje iz beskrajnog bogatstva

zivotne snage, koja nas okruzuje, crpiti toliko koliko hoce, jacati se i doci do obilja. To je tajna mnogih svetaca u Hramovima.

Upuceni snazni ljudski duhovi slice zracecim zvijezdama koje zvone u istom

zvuku i u istom ritmu salju svoje valove svjetla. Oni izmedu sebe drze stalnu nevidljivu vezu jer su jednaki i isto hoce. Pod zastitom ovog svetog lanca ruza mi cemo se spustiti u provaliju vjecne vatre. Dodi!"

Mladom sveceniku se cinilo da je postao malen i da sa svojim vodicem pada u beskraj, ali je ipak imao utisak da je opkoljen oblakom mirisnih ruza.

'Vijenci ruza" mislio je 'vijenci zvijezda."

Oni su hitali kroz svjetove duhova i dusa. Oblici misli i lesevi duhova letjeli su pokraj njih, ali su oni u strasnoj brzini jedva sto mogli razlikovati.

Mladi svecenik je pogledao na svog vodica.

On je rekao: 'Jednom drugom zgodom sve to ces uciti poznavati. Danas idemo u provalije vjecne vatre, u krajeve gorucih strasti..."

Dublje, sve dublje.

I napokon bljeskalo je oko njih u jarko crvenom zaru, ali ih hladni miris ruza ipak nije napustao, ni koprena oblaka.

'Ovo je mjesto muke i prokletstva i mjesto jos neslomljenog prkosa i neutazenih

strasti.

Ovdje mozes boraviti, a da ne budes povrijeden jer u tvojoj dusi ne mogu zvucati slicne zice. Zato si ti morao u godinama pripravljanja procistiti svoje

duhovno tijelo prije nego li si mogao biti primljen na posvecenje. Ovdje na ova

strasna mjesta smiju se spustiti samo cisti bez opasnosti za sebe jer u kome se ove strasti jos pojave, taj biva neizbjezno ovdje zadrzan.

Svaki ljudski  duh  mora nakon  smrti  svog  zemaljskog  omota  proci  kroz  ove

krajeve. Cisti, bistri stupaju kroz njih kao u nekom stanju sna, uvis, a da ne opaze nista od sveg tog ruznog i strasnog, onog sto mi danas ovdje moramo gledati. Ali

oni u kojima jos zive ove strasti, grijeh i razvrat, ovdje bivaju neminovno zadrzani,

isto kao sto zeljezna prasina biva privucena magnetom. Ona jos nepotpuno odumrla naklonost ili strast opet ozivi pod utjecajem okoline. Onaj jos tinjajuci

ugljen  biva  od  stanovitih  duhova,  koji  na  njemu  imaju  svoje  gadno  veselje,

razvijen u bijeli zar.

Ovdje duhovi moraju boraviti, boraviti i trpjeti, dok se ne uvjere da strasti nikuda ne vode, dok im se ne ogade one naklonosti i dok im strasti ne odumru.

Pogledaj sada one koji trpe, koji se ciste.

Pred sobom vidis mnogo takvih koji su zloupotrijebili, od Bozanstva ucijepljen, nagon za rasplodivanjem covjecjeg roda. Ljudi trebaju radati djecu da bi se omogucila velika evolucija duhova, koja se pomocu radanja od utjelovljenja do utjelovljenja, od stupnja do stupnja dize. Radanje je sveto. Ali ovi nisu sluzili duhovima koji zedaju za ponovnim utjelovljenjem, nego su plemenit nagon zloupotrebljavali i oskvrnuli ga za veselje svoje pokvarene maste. i zato se u nebesima nakupila srdzba protiv njih. Pogledaj oblake koji ih okruzuju. U njima se razabiru oblici, likovi, udovi - to su njihove misli na Zemlji, iz njih izasle, koje ih sada slijede kao svoje roditelje.

I kroz oblake, kroz gomilu ovih oblaka misli koje idu za duhovima ljudi, natjeravaju se duhovi koji nikada nisu bili ljudi.

Puni zlobe i pohote djeluju oni na duhove ljudi kako bi se predali ruznim predodzbama i osjecajima koje njima, zlim duhovima, doduse uprilicuju stanovitu

draz, ali koje onima koji trpe ne donose nikakvog zadovoljenja. Na pozudu slijedi dosada, razocaranje. Oni sa svojim duhovnim tijelima mogu samo zeljeti, ali njima nedostaje grubo materijalno tijelo za zadovoljenje svoje strasti. Od vremena do

vremena dobiju utjehu iz visih sfera, kada netko tko im je nekada bio blizak na njih misli s ljubavlju i blagoslovom i moli se za njih. Onda u njima usuti na neko vrijeme ono neplemenito, zivotinjsko i oslobodi mjesto plemenitijim porivima. Ali

opet se u njima probudi strast za uzicima tijela i u beskonacnost se pojacava, a da ne nade zadovoljenja. I ta strasna muka neutazenosti je ona koja konacno usmrti razbuktanu strast.

Tako oni trpe i uce spoznati uzaludnost zudenja, dok ne sazru, dok se ne priblizi

trenutak njihovog spasenja. Dok ne odumre u njima ono sto nije nevino te se uzdignu u vise krajeve.

Na jednom drugom mjestu bili su zajedno oni koji su u raznim neobilnim

sredstvima nadrazivanja trazili zadovoljstva. Oni su  takoder  trpjeli  u  duhovnoj vatri koja je gorila, a da se ne gasi, jer je bila hranjena zudnjama onih koji trpe.

Tu su bili i prijatelji vina koji su ljubili draz pijanstva u zivotu ili drugi

nesretnici koji su uslijed uzivanja odredenih droga upropastili svoje zdravlje i unistili svoju radnu snagu.

S jedne druge strane cula se bijesna galama.

Strastveni igraci su se svadali o dobitku i gubitku koji nikada ne mogu ni primiti ni platiti.

'Oni takoder moraju uvidjeti" mislio je vodic 'da ce se tek onda kada strast u

njima odumre, dici prema gore".

Na drugom mjestu skupili su se neprijatelji Istine, jer oni koji su si slicni uvijek se privlace, osobiti ovdje. Oni nikada nisu mogli odoljeti drazi laganja, varanja

drugih, pa su sada ovdje sjedili, govorili i medusobno si lagali, a ni jedan drugome nije vjerovao. I kraj svih tih mnogih rijeci, pripovijesti i uvjeravanja, nije se postigla ni pomoc ni prednost, ni cast ni pouka, jer svaki od njih je vidio misli

drugoga. Sve je bilo lazljivo.

'I oni ce se umoriti mlateci praznu slamu" rekao je vodic sazalno.

Na drugom mjestu su trpjeli oni koji su se umijesali u pravo bozje da odmjerava duljinu zivota kod smrtnika, i ubili. Njihove muke su bile razlicite jer su razliciti

bili i uzroci radi kojih su prolili krv. Na zlocin su ih tjerali mrznja i osveta,

ljubomora i gramzljivost ili naopaki pojam o casti.

Sada su trpjeli. U njihovim njedrima pojavili su se s vremena na vrijeme isti osjecaji mrznje i bijesa i njihova se muka sada sastojala u tome da ih nisu mogli zaposliti. Navaljivali su medusobno, ali jedan drugome nisu mogli naskoditi. Cesto su sretali i svoje zrtve i onda su vecinom trpjeli od gorkog ocajnog kajanja.

'Oni takoder ostaju ovdje" rekao je vodic 'dok se ne ispuni vrijeme njihove ludosti i ono surovo i ruzno otpadne od njihove duse, dok se konacno ne uzdignu do kraljevstva mira i svjetla. Jer svi se duhovi hoce osloboditi od taloga koji su sa sobom donijeli i cesto nalaze da je biti ovdje jedno korisno lijecenje - kao bolni postupak lijecnika koji spasava i lijeci."

Vodic je pokazao  na jednu drugu grupu duhova koji su se imali ocistiti od

bremena gramzljivosti i castohleplja. Jedni su bili tati i razbojnici, drugi neposteni trgovci. Oni ce ovdje biti muceni, kao u zemaljskom zivotu, strascu da ukradu, da robe, da prevare. Ali kako ovdje sve to vise ne mogu ciniti jer nema nicega sto bi mogli ukrasti, orobiti ili steci na neposten nacin, to u njima pomalo odumire strast za nepravednim posjedom. Posljedice njihovih losih postupaka su im stalno prisutne i oni trpe od toga da ih ne mogu izbrisati.

'Svima, svima" rekao je vodic 'priblizava se trenutak oslobodenja. Dolazi da uvide. Hrpe zlata i prolazna slava medu smrtnicima ovdje ne pomaze."

Veo gubljenja svijesti legao je na duh mladog svecenika. Zamaglilo mu se i on

se probudio u Svetistu u svom tijelu.