Borivoj Bukva
---------------


WAKA/TANKA POEZIJA
------------------

U svakom detalju, u svakoj sitnici, u svakoj pojedinosti - u svakom kukcicu, kapljici, pogledu, emociji - zrcali se citav svemir, sav zivot, sve sto je uopce dostupno poimanju nase svijesti - navodi Vladimir Devide.

Tako najglasovitiji Bachoov haiku:

Prastari ribnjak:
Uskola zaba -
zvuk vode!

- toliko interpretiran da bi se svime sto je o njemu napisano moglo ispuniti debela knjiga. Pa i on
neupucenom u prvi mah moze djelovati kao banalna konstatacija.
Ali za citaoca koji zna sto je sve u haiku zapisano "izostavljanjem", taj je skok zabe u vodu "stvaranje svijeta iz nicega".
U vezi s tim istice Vladimir Devide kako takvo gledanje, "zen" gledanje, niposto nije rezervirano za Dalekoistocnjaka: "Ne vidim u tom pogledu boljeg primjera izvornog "zapadnjackog zena" od strofe jednog od najvecih pjesnika svih vremena, Johana Wolfganga Goethea, koju, zacudo, cini mi se, u tom kontekstu nisu citirali.
U slobodnom prijevodu evo tog Goetheova zapisa iz 1815. godine:

Zelis li koraknuti u beskonacno?
Podji samo na sve strane u konacnom!
ZeliS li se osvjeZiti cjelinom,
MoraS cjelinu spaziti u najmanjem."

R.H.Blyth je rekao da je haiku: "izraz... prosvjetljenja u kojem vidimo u Zivot stvari."
Takodjer u kontekstu gore napisanog, u duhu zena 2000. g. prije prvih registriranih Ezoterickih skola zena, na putu postizanja duhovne slobode "zen" je Mojsiju pokazao put, prikaz je dat u mom tekstu "Mojsijev put zena".

Kako haiku poezija, tako i druge slicne poetske forme (waka, senryu, haibun, ranije tanka) potjecu iz zen-buddhisticke duhovne tradicije i imaju neka zajednicka obiljezja.
Prije haiku-a u Japanu se stoljecima njegovala pjesma "waka", sto doslovno znaci "japanska pjesma". Ona ima 5 stihova, sa gradjom 5-7-5-7-7 slogova.
Waka poezija ili "tanka" stara je 13. stoljeca, datira sa Kroniko Kojiki iz 712. g.
Dok je haiku vise muska pjesma, waka je zenska, elegantna, lijepa, mekana. Waka se sastoji iz dvije strofe.
Prva je "kami-no-ku", od tri stiha sa po redom - 5,7,5 slogova. Druga strofa se zove "shomo-no-ku", od dva stiha sa - 7,7 slogova.
Citava waka ima slogovni metar 5,7,5,7,7.
Waka je gotovo uvijek izrazito zavrsena, zatvorena pjesma, dok je haiku otvoren. Buddhisticki religiozno "moralisticka" waka zove se "doka".
"Danas se uobicajeno razlikuju tri stila wake. Yugen je stil "tajnovitosti i dubine", on poseze za skrivenim, cak i neizgovorljivom istinom kroz duboko uvjerenje i osjecaj. Ushin je stil "intenzivnog osjecaja" u kojem pjesnika vodi strastveno uvjerenje u neku emocionalnu istinu subjektivno iskazanu. Oznacava ga snaga i cjelovitost osjecaja. Kao treci postoji stil Mushin, vedar pristup koji nudi malo olaksanja od ozbiljnijih stilova
Yugen i Ushin. U ovome pjesnik moze biti bezbrizan i saljiv, cak nepostedan. Njegovo se nasljedstvo uocava u haiku Isse, a cesto se javlja i u danasnjem senryu navodi Gerald St. Maur.
Zapadnjacko pjesnistvo opcenito shvaca vrijeme kao jednostavan trio - proslost, sadasnjost, buducnost ? ali japanski jezik, kroz oblik i ugodjaj, prirodno dopusta siri raspon shvacanja. Opcenito govoreci, to bogatstvo se izrazava na dva nacina: svijest o proslosti u odnosu na sadasnjost; te visestrana svijest o poetskom trenutku.
Gerald St. Maur istice da: "...Potraga za haiku Gralom lako moze odvesti u asketizam, pa iako to nije prokletstvo, ipak skrece pozornost na ogranicenja koja haiku, kao i bilo koja poetska forma, nuzno mora imati."
Waka pruza omiljeno rjesenje tog problema, ima skoro dvostruko vise prostora od haikua, vi?e nego dostatno da omoguci jedan ili dva zaokreta unutar pet stihova, daleko vi?e se razigrati, i s vise nijansi.
U haiku i waka pjesnistvu nista nije vaznije od tona, naglasak na tonu, ona kvaliteta koja jasno oznacava odnos pjesnika: prema predmetu, prema citatelju i prema samome sebi.


Zen - majstor Ikkyua (1394-1481)


Jedemo, izmecemo,
spavamo i ustajemo,
To je nas svijet.
Preostaje jos jedino -
da umremo.


Ako kisi, neka kisi,
ako ne kisi, neka ne kisi.
No ako i ne kisi
morat Z putovati
mokrih rukava.


Saigyo (1118-1190)


Onog bez strasti -
i njega obuzima
i sjeta tuge:
Sumrak jeseni, sljuka
uzlijece s mocvare.



Ono no Komachi (9 stoljei



Otkako sam u
snu vidjela covjeka
kojeg ljubim,
od tada sam pocela
voljeti svoje snove.



Masaoko Shiki (1867-1902)



perunike
otvaraju pupove:
pred mojim ocima
blijedi
zadnje proljece.

purpurne ruze
u poljupcima -
zlokobni predznak
pogorsanja
moje bolesti



Amari Hayashi



Zena odlazi u postelju
bez odbijanja -
mirisi caja mnogih zemalja
na njenom jastuku.



Matoko Michiura



Pupoljak mladosti
u zatvorskoj celiji -
cijeli bozji dan
misleci
na tebe.



Darpa Hari Das


za nebo prikovana luna
od brda do brda
iz sveg glasa
samocom se hrani
lavez pasa



H.F.Noyes



Tu gdje smo nas dvoje setali
Brezuljci se dizu nadomet neba,
Nebo se prostire morem.
Sjedim tu, ocekujuci tebe...
Zar si tako brzo zaboravila?



James Kirkup



Na kraju dola
dize se brezuljak.
Udaljen, ponekad nestaje
u kopreni kise, magle -
al' uvijek je tamo.




Biljana Bokun - Lora



Dah njegov vreli
kao misao joj dolazi.
Spoznala ga je
u ljuljasci od sna i
zlacaste paucine.



Moje vidjenje i kratak prikaz wake privest cu kraju uz napomenu da inspiracije i poticaja na planu istrazivanja nema kraja, a nalazio sam u izvornoj waki Ono no Komachi, koja jednako tako dobro zvuci kao u vremenima kada je napisana.
I na kraju da privedem tekst sa moje tri wake:



Vrh planine.
Stojim iznad oblaka
i gledam nebo -
plavo na horizontu.
Zazelih biti anVá



tetoviran na
ramenu lezi leptir
sarenih boja,
dodirom prstiju ti
mazis leptira



niz tijelo ti
dok kukovima njises
haljina klizi,
u mene zagledana -
oci ti kriju nemir


U Rijeci 22.04.2003. Borivoj Bukva


http://budan.blog.hr/